MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

Sanja Dokić-Mrša
Author

Sanja Dokić-Mrša

Istraživanja, analize i strategije

Britanski akcioni plan za sigurnu i informisanu digitalnu naciju 2026-2029

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Britanski nacionalni akcioni plan za medijsku pismenost Sigurna i informisana digitalna nacija (2026–2029) (A Safe, Informed Digital Nation 2026-2029) predstavlja strateški okvir Vlade Ujedinjenog Kraljevstva za jačanje medijske i digitalne pismenosti građana u uslovima ubrzane digitalizacije i širenja dezinformacija. Dokument polazi od stava da medijska pismenost mora postati sastavni dio svakodnevnog života, jer oblikuje način na koji komuniciramo, pristupamo informacijama i učestvujemo u demokratskim procesima.

Vizija i kontekst

Vizija plana je da „svako u Ujedinjenom Kraljevstvu ima vještine da se samouvjereno kreće internetom i donosi odluke zasnovane na vjerodostojnim informacijama iz online izvora“. Medijska pismenost definiše se široko: obuhvata kritičko promišljanje online sadržaja, razumijevanje rada vještačke inteligencije i algoritama platformi, brigu o ličnim podacima i svijest o stvarnim posljedicama digitalnog ponašanja. Akcioni plan ističe da se medijska pismenost ne svodi na izbjegavanje opasnosti, već da uključuje korištenje pozitivnih potencijala digitalnog okruženja: podsticanje radoznalosti, kreativnosti, novih interesovanja i povezivanje s drugima.

Vlada prepoznaje da unapređenje medijske pismenosti pomaže u suzbijanju dezinformacija, jačanju povjerenja u medije i vladavinu prava, podršci vakcinacije, smanjenju utjecaja toksičnog sadržaja i sprečavanju online nasilja nad ženama i djevojčicama. U tom kontekstu, važnu ulogu imaju Zakon o sigurnosti na internetu iz 2023. godine (Online Safety Act), kao i britanski medijski regulator Ofcom, nadležan za regulaciju online sigurnosti i promociju medijske pismenosti.

Institucionalni okvir i principi

Nosilac Akcionog plana je Ministarstvo za nauku, inovacije i tehnologiju (Department for Science, Innovation and Technology – DSIT), uz ključnu ulogu Ministarstva obrazovanja (Department for Education – DfE) i Ministarstva za kulturu, medije i sport (Department for Culture, Media and Sport – DCMS), kao i drugih resora. Vlada naglašava da regulacija mora da ide „ruku pod ruku“ sa obrazovanjem: pravna zaštita od štetnih sadržaja nije dovoljna bez sistematskog podizanja kompetencija građana.

Akcioni plan je zasnovan na tri principa:

  1. Podrška ljudima „tamo gdje jesu“– kroz škole, biblioteke, lokalne usluge i druge „povjerljive“ prostore, koristeći postojeće alate, partnerstva i kanale komunikacije.
  2. Dijeljenje i korištenje onoga što funkcioniše – oslanjanje na dokaze, razmjenu znanja s Ofcom-om i drugim organizacijama, izbjegavanje dupliranja aktivnosti i prilagođavanje novim rizicima, uključujući AI.
  3. Uključivanje svih aktera – vlade, industrije, obrazovanja, civilnog društva, porodica i zajednica – uz jasno razgraničene uloge i odgovornosti.

Četiri prioritetne oblasti djelovanja

Akcioni plan definiše četiri prioritetna područja za period 2026–2029, uz konkretne mjere i očekivane ishode.

  1. Podizanje svijesti o značaju medijske pismenosti i podrška pristupu pouzdanim informacijama

Cilj je da do 2029. veći broj ljudi umije prepoznati dezinformacije i zna pronaći pouzdane izvore informacija. Mjere uključuju: posebnu komunikacijsku kampanju za roditelje i staratelje; jačanje uloge „pouzdanih glasova“ kao što su Nacionalna zdravstvena služba (National Health Service – NHS), izborna komisija i javni servisi; podršku lokalnom novinarstvu kroz Strategiju razvoja lokalnih medija (Local Media Strategy); razmatranje obaveze javnog servisa BBC‑ja da sistematski doprinosi medijskoj pismenosti; olakšavanje pristupa provjerenim zdravstvenim informacijama i podršku građanima u prepoznavanju online prevara.

  1. Priprema djece i mladih za digitalnu budućnost

Drugi prioritet usmjeren je na razvoj kritičkog mišljenja i sigurnih online navika kod djece i mladih, ali i na jačanje kompetencija odraslih koji ih prate. Plan predviđa jačanje medijske pismenosti u nacionalnom kurikulumu, obaveznu primjenu ažuriranog nastavnog plana i programa u svim školama, podršku razvoju naprednih digitalnih vještina učenika srednjih škola, jasnije smjernice za sigurnost učenika u obrazovanju (Keeping Children Safe in Education – KCSIE) u kontekstu novih online rizika, ulaganje u Nacionalni centar za računarstvo (digitalna i AI pismenost nastavnika), obuke nastavnika za teme ekstremizma i mizoginije, razvoj Centra za online sigurnost djece (Kids Online Safety Hub) za roditelje i staratelje kao podrška njihovim naporima da zaštite djecu online i integraciju medijske pismenosti u rad sa omladinskim radnicima. Osim toga, naglašava se potreba da učenici uče o deepfake sadržajima u okviru zdravstvenog, emocionalnog i seksualnog obrazovanja.

  1. Jačanje lokalnih inicijativa i podrška ranjivim grupama

Treći prioritet prepoznaje važnost lokalnih zajednica i „dobro poznatih“ mjesta kao što su biblioteke i omladinski klubovi, gdje se građani osjećaju sigurnije da uče i vježbaju digitalne vještine. U tom pogledu, akcioni plan predviđa treninge i razvoj praktičnih alata za osnaživanje lokalnih vlasti u pogledu suočavanja sa štetnim online informacijama i digitalnim prijetnjama, nastavak finansiranja programa za društvenu koheziju (Common Ground Resilience Fund), ulaganje u projekte medijske pismenosti kroz Fond za inovacije digitalne inkluzije (Digital Inclusion Innovation Fund) i podršku projektima koji se bave antisemitizmom u obrazovanju i jačanjem medijske pismenosti. Ofcom-ova Strategija medijske pismenosti i mreža Razumijevanje medija (Making Sense of Media) prepoznate su kao ključni kanali za koordinaciju lokalnih intervencija.

  1. Koherentan pristup države i međusektorska koordinacija

Četvrti prioritet bavi se upravljanjem i koordinacijom: cilj je da medijska pismenost bude ugrađena u relevantne strategije vlade (digitalna inkluzija, borba protiv nasilja nad ženama i djevojkama, omladinska politika, zdravlje muškaraca i žena), te da različiti akteri – ministarstva, lokalne vlasti, Ofcom, univerziteti, škole, biblioteke, mediji, online platforme i NVO – djeluju usklađeno. Plan predviđa redovne susrete kreatora politika i regulatora radi razmjene uvida o dezinformacijama, jačanje zajedničke baze dokaza o utjecaju obmanjujućeg sadržaja, razmjenu rezultata istraživanja i podsticanje korišćenja Ofcom-ovog evaluacionog priručnika (Ofcom Evaluation Toolkit) za evaluaciju projekata medijske pismenosti.

Za sigurnu i informisanu digitalnu naciju

Na kraju, Akcioni plan naglašava da je izgradnja „sigurne i informisane digitalne nacije“ dugoročan proces koji zahtijeva kontinuirano praćenje, prilagođavanje i obnovu mjera u skladu s tehnološkim i društvenim promjenama. Vlada preuzima ulogu koordinatora i pokretača, ali jasno poručuje da uspjeh zavisi od toga da svi akteri – od regulatora i škola, preko medija i platformi, do porodica i lokalnih zajednica – prepoznaju medijsku i digitalnu pismenost kao zajednički prioritet i sistematski je ugrađuju u svoje politike, programe i praksu.

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Dezinformacije

Suprotstavljanje dezinformacijama: Koncept integriteta informacija i uloga Vijeća Evrope

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Većina evropskih država smatra da deepfakes i dezinformacije vođene vještačkom inteligencijom (AI) spadaju u jedan od najvećih savremenih izazova. Mnoge evropske zemlje počele su integrisati AI pismenost u svoje nacionalne inicijative za medijsku i informacijsku pismenost (MIP), prepoznajući sve veći uticaj AI pismenosti na korištenje informacija i širenje dezinformacija. S tim u vezi, Vijeće Evrope izradio je dokument javne politike koji državama članicama skreće pažnju na važnost usvajanja sveobuhvatne nacionalne strategije za borbu protiv dezinformacija i jačanje integriteta informacija.

Više od deset godina dezinformacije predstavljaju jedan od najvećih izazova za demokratije širom svijeta. Dezinformacije brišu granice između činjenica i neistina, mišljenja i manipulacija, narušavajući time povjerenje javnosti u rad institucija i medija i onemogućavajući proces formiranja stavova i donošenja odluka utemeljenih na pouzdanim informacijama. Izvještaj o globalnim rizicima Ujedinjenih nacija za 2024. godinu (Global Risk Report) svrstava dezinformacije u jednu od najozbiljnijih prijetnji kojoj mnoge države ne znaju kako da se odupru.

Prije pojave generativnih alata AI krajem 2022. godine, koji su omogućili još brže, jeftinije i uvjerljivije širenje dezinformacija, Vijeće Evrope u svojim dokumentima definisao je dezinformacije kao „provjerljivo lažne, netačne ili obmanjujuće informacije, namjerno kreirane i širene u cilju nanošenja štete ili radi ostvarivanja ekonomske i/ili političke koristi putem obmanjivanja javnosti”. Međutim, uzimajući u obzir pojavu novih vidova informacijskog poremećaja, sve je raširenije stanovište da dezinformacije u ovom užem smislu predstavljaju samo dio problema i da je nužno prepoznati i druge oblike sadržaja koji narušavaju integritet informacija – od kojih neki mogu biti bez štetne namjere ili ne moraju sadržati jasno definisane lažne informacije.

Šta je to integritet informacija?

Koncept „integriteta informacija“ pojavljuje se kao konstruktivniji i sveobuhvatniji pristup riješavanju problema informacijskog poremećaja, zaštiti povjerenja javnosti i podršci demokratskim procesima. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) definiše integritet informacija u širem smislu kao rezultat „informacijskog okruženja koje podstiče pristup tačnim, pouzdanim, na dokazima zasnovanim i višestrukim izvorima informacija, omogućava pojedincima da budu izloženi mnoštvu različitih ideja, donose odluke zasnovane na tačnim informacijama, ostvarujući time efikasnije svoja prava“.

U namjeri da državama članicama ponudi praktične alate i preporuke za suprotstavljanje dezinformacijama i jačanje integriteta informacija, Upravni odbor za medije i informacijsko društvo Vijeća Evrope (CDMSI) izradio je 2025. godine strateški dokument Suprotstavljanje dezinformacijama: Deset gradivnih elemenata za jačanje integriteta informacija.

Ovaj dokument javne politike skreće pažnju na važnost sveobuhvatne nacionalne strategije borbe protiv dezinformacija i jačanja integriteta informacija, kao i njenu ulogu u podsticanju društvene otpornosti na različite vrste informacijskog poremećaja i jačanju povjerenja u demokratske institucije i procese. Zasnovan na standardima i postojećim instrumentima Vijeća Evrope, dokument izdvaja oblasti djelovanja koje jedna takva nacionalna strategija treba obuhvatiti, kao i temeljne principe na kojima se treba zasnivati.

U dokumentu “Suprotstavljanje dezinformacijama: Deset gradivnih elemenata za jačanje integriteta informacija”  termin dezinformacije koristi se u širem smislu i obuhvata različite štetne pojave: informacijske operacije, propagandu, strani uticaj i manipulaciju informacijama (FIMI) i dr. Zajednički imenilac svim ovim različitim konceptima koji se često razlikuju po prirodi i porijeklu, jeste da se svi odnose na informisanje i da doprinose polarizovanju društva, narušavanju javnog diskursa i eroziji povjerenja.

Mjere preporučene u ovom dokumentu prvenstveno su usmjerene na vlade i državne institucije, budući da organi javne vlasti imaju poseban mandat i odgovornost da čuvaju demokratske institucije, održavaju vladavinu prava i štite informacijsko okruženje putem javnih politika, regulacije, finansiranja i koordinacije na nacionalnom nivou. Vlade i državne institucije imaju suštinsku ulogu u uspostavljanju pravnog i institucionalnog okvira unutar kog djeluju ostali akteri: organizacije civilnog društva, mediji, akademske i druge obrazovne institucije, privatni sektor i šira javnost koji takođe imaju nezaobilaznu ulogu u izgradnji otpornosti na informacijske poremećaje.

Predložene preporuke imaju za cilj da ponude koherentan okvir jačanja nacionalne otpornosti na navedene izazove, u skladu sa ljudskim pravima, vladavinom prava i demokratskim vrijednostima.

Deset gradivnih elemenata integriteta informacija

Preporuke predložene u ovom dokumentu uobličene su kao deset “gradivnih elemenata” koje zajedno čine čvrstu konstrukciju za suprotstavljanje dezinformacijama.

Prvi gradivni element ili krov ove konstrukcije sastoji se u usvajanju i sprovođenju sveobuhvatne nacionalne strategije za borbu protiv dezinformacija i jačanje integriteta informacija. On se oslanja na sljedećih pet stubova, od kojih svaki predstavlja ključnu oblast djelovanja javnih politika:

  1. Unapređenje istraživanja i monitoringa dezinformacija
  2. Jačanje medijske i informacijske pismenosti i osnaživanje korisnika
  3. Podrška kvalitetnom novinarstvu i jačanje medijske otpornosti
  4. Očuvanje integriteta izbornog procesa
  5. Promovisanje konkurencije i odgovornosti u digitalnom ekosistemu

Temelj cijele ove konstrukcije počiva na četiri osnovna principa, a to su:

  1. Očuvanje slobode izražavanja
  2. Pojednostavljivanje procedura međunarodne i prekogranične saradnje
  3. Podsticanje sinergije različitih aktera
  4. Izgradnja dugoročnog povjerenja u demokratske institucije i medije

Imajući u vidu brzi tempo tehnoloških, društvenih, kulturnih i političkih promjena, Vijeće Evrope preporučuje državama članicama da redovno revidiraju i ažuriraju usvojene nacionalne MIP strategije ili srodne politike (npr. svakih tri do pet godina) kao i da akcione planove koji proizilaze iz ovih strategija usvajaju na godišnjem ili višegodišnjem nivou.

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Društvene mreže

Rezultati istraživanja: Kako djevojke, a kako dječaci u BiH doživljavaju influensere?

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Izvještaj „Između ekrana i uticaja: Ko oblikuje online iskustva mladih?“ objavljen u januaru 2026.  donosi rezultate istraživanja o tome kakvi su stavovi mladih  u Bosni i Hercegovini prema influenserima i njihovom sadržaju. Istraživanje je, između ostalog, pokazalo da interesovanja i digitalne navike mladih variraju s obzirom na pol i uzrast, te da različiti obrasci online ponašanja mogu uticati na to kako različite grupe mladih doživljavaju influensere, kao i na potencijalne rizike povezane s njihovim sadržajima.

Korištenje društvenih mreža

Dok gotovo svi mladi koriste Instagram bez obzira na pol i uzrast, dotle TikTok i Snapchat  češće koriste djevojke, za razliku od YouTubea, Facebooka a i platforme X koje češće koriste dječaci.

Mlađi adolescenti (14-16 g.) češće koriste Snapchat, stariji (17-19 g.) Facebook, dok YouTube podjednako koriste mlađi i stariji adolescenti.

Uz to, istraživanje je pokazalo da mlađi adolescenti u prosjeku provode više vremena uz sadržaje koje su kreirali influenseri nego stariji.

Vrste sadržaja koje mladi prate

Obrasci praćenja influenserskih sadržaja među mladima su raznovrsni. Djevojke znatno češće prate sadržaje koji se bave životnim stilovima (60%) i ljepotom (69%), dok su kod dječaka izraženiji interesi za gaming (59%) i smiješne sadržaje (58%). Edukativne sadržaje dječaci prate nešto češće (45%) nego djevojke (37%). Iz perspektive uzrasta, mlađi adolescenti češće prate gaming sadržaje, dok su stariji češće okrenuti edukativnim i fitnes sadržajima. Interes za životne stilove, ljepotu, reakcije/komentarisanje i smiješne sadržaje podjednako je prisutan među mladima različitog uzrasta, što ukazuje na njihovu opštu popularnost.

Uticaj influensera: važnost, povjerenje i ponašanje mladih

Gotovo polovina mladih (47%) navodi da mišljenje influensera za njih ima određeni značaj, pri čemu se ne uočavaju izraženije razlike prema polu ili uzrastu. Pored toga, više od četvrtine mladih (26%) navodi da je promijenilo mišljenje ili određene obrasce ponašanja nakon praćenja influenserskog sadržaja, pri čemu su ovakva iskustva jednako prisutna bez obzira na pol i uzrast.

Većina mladih (78%) izražava djelimično povjerenje u informacije koje influenseri objavljuju s tim da dječaci nešto češće nego djevojke iskazuju viši stepen povjerenja. Razlike prema uzrastu nisu izražene, što ukazuje na to da je djelimično i oprezno povjerenje prema influenserskim informacijama zajednička karakteristika mladih.

Oznake sponzorisanog sadržaja

Dječaci nešto češće nego djevojke imaju utisak da influenseri jasno naglašavaju sponzorisani sadržaj, dok se među različitim uzrastima ne uočavaju veće razlike. Djevojke, opet, znatno češće dječaci navode da su kupovale proizvode na preporuku influensera i da su tim kupovinama bile zadovoljne. U ovom kontekstu, ne postoji razlika između različitih dobnih skupina.

Etička pravila i odgovornost influensera

Velika većina mladih (84%) smatra da influenseri trebaju poštovati određena pravila, pri čemu djevojke u prosjeku pridaju veću važnost etičkim standardima nego dječaci. Isto tako, istraživanje je pokazalo da djevojke češće prepoznaju potrebu da influenseri jasno naglase kada se obraćaju djeci i maloljetnicima nego dječaci.

Uticaj influensera na samopouzdanje mladih

Većina mladih (79%) smatra da influenserski sadržaji mogu imati negativan uticaj na samopouzdanje mladih, pri čemu djevojke i stariji adolescenti ovaj uticaj prepoznaju češće nego dječaci i mlađi adolescenti. To se može objasniti time da djevojke i stariji adolescenti imaju veću svijest o društvenim poređenjima i pritiscima koji su prisutni u online prostoru.

Percepcija štetnog i rizičnog sadržaja

Mladi u velikoj mjeri primjećuju različite oblike potencijalno štetnog sadržaja u influenserskim objavama, pri čemu se obrasci opažanja razlikuju između dječaka i djevojčica. Djevojke češće navode sadržaje povezane s nerealnim standardima, poremećajima ishrane i diskriminacijom, dok dječaci nešto češće ističu sadržaje koji uključuju pušenje i alkohol, drogu i/ili nasilje. U prosjeku, mlađi adolescenti primjećuju između četiri i pet različitih oblika potencijalno štetnih sadržaja u influenserskim objavama, dok stariji adolescenti navode veći broj prepoznatih sadržaja. To može ukazivati na razlike u iskustvu s influenserskim sadržajima, ili na razvijeniju sposobnost uočavanja i tumačenja potencijalno rizičnih poruka u onlajn prostoru.

Govoreći o sadržajima koje mladi smatraju najštetnijim, djevojke najčešće ističu nasilne i uvredljive sadržaje, kao i objave koje stvaraju pritisak u vezi sa izgledom, uspjehom i društvenim poređenjem, dok dječaci češće navode sadržaje koji promovišu rizična ponašanja, poput kockanja, konzumiranja alkohola i droga ili učešća u opasnim online izazovima. Ovi obrasci ukazuju na to da mladi štetan sadržaj najčešće prepoznaju kroz prizmu onog što direktno doživljavaju kao prijetnju ili pritisak u vlastitom digitalnom okruženju.

Većina mladih barem povremeno nailazi na ekstremne ideje poput govora mržnje, teorija zavjere ili nasilnog sadržaja na društvenim mrežama, pri čemu djevojke i stariji adolescenti takve sadržaje u prosjeku primjećuju češće nego dječaci i mlađi adolescenti.

Gotovo svaka četvrta mlada osoba (23%) navodi da se barem jednom osjećala loše nakon gledanja sadržaja influensera, pri čemu djevojke češće nego dječaci imaju ovakvo iskustvo. To može biti povezano s vrstama sadržaja kojima su češće izložene, ali i s različitim društvenim pritiscima prisutnim u online prostoru.

Prijavljivanje i zaštita

Većina mladih (62%) navodi da zna kome prijaviti štetan sadržaj, ali među djevojkama je češća nesigurnost u vezi s tim postupkom nego među dječacima. Uprkos tome, djevojke češće navode da su prijavile štetan sadržaj nego dječaci. Moguće je da su djevojke više izložene problematičnim sadržajima, ali i s izraženijim osjećajem odgovornosti ili potrebe da se reaguje na sadržaje koji vrijeđaju, diskriminišu ili ugrožavaju druge. Takođe, stariji adolescenti češće nego mlađi navode iskustvo prijavljivanja štetnog sadržaja.

Percepcija reakcije platformi

Većina mladih nema iskustvo brzog reagovanja online platformi na prijavljeni štetan sadržaj, pri čemu djevojke i stariji adolescenti rjeđe nego dječaci i mlađi imaju utisak da platforme adekvatno reaguju. To ukazuje na percepciju da prijavljivanje često ne dovodi do vidljivih ili pravovremenih promjena.

Šta mladi očekuju?

Većina mladih (47%) smatra da država treba regulisati rad influensera, dok su neodlučnost i protivljenje izraženiji među dječacima i mlađim adolescentima. Djevojke češće ističu pitanja zaštite publike, etičkog ponašanja i uticaja sadržaja na mlađe korisnike, zbog čega jasna pravila mogu doživljavati kao oblik zaštite. Među starijim adolescentima, opet, češće se javlja stav da je regulacija potrebna, što može ukazivati na rastuću svijest o dugoročnim posljedicama online sadržaja i ulozi influensera kao javnih aktera čiji uticaj prevazilazi ličnu sferu.

Percepcija odgovornosti za influenserski sadržaj

Mladi najčešće smatraju da su sami influenseri (59%) i digitalne platforme (49%) najodgovorniji za sadržaj koji se objavljuje, dok se odgovornost roditelja (17%) i države (14%) znatno rjeđe ističe. Razlike po polu pokazuju da dječaci nešto češće nego djevojke ističu odgovornost publike, dok djevojke u većoj mjeri naglašavaju ulogu platformi, roditelja ili kombinovanu odgovornost više aktera. Ovakav obrazac ukazuje na to da djevojke u većoj mjeri prepoznaju složenost digitalnog okruženja i potrebu za podijeljenom odgovornošću.

Razlike prema uzrastu posebno su vidljive kad je riječ o ulozi platformi i države. Stariji adolescenti češće ističu odgovornost platforme i države, dok mlađi rjeđe prepoznaju njihovu ulogu. Kako mladi odrastaju, raste svijest o tome da pravila, algoritmi i moderacija sadržaja imaju važnu ulogu u oblikovanju online prostora, što može objasniti veću spremnost starijih ispitanika da odgovornost prošire izvan samih influensera.

Mjere koje mladi vide kao zaštitu u online prostoru

Kada govore o zaštiti od štetnog influenserskog uticaja, mladi najveći značaj pridaju jačanju medijske pismenosti i edukaciji mladih, dok represivne mjere rjeđe vide kao primarno rješenje. Pri tome, djevojke i stariji adolescenti češće podržavaju mjere koje uključuju strožije kontrole, nego dječaci i mlađi adolescenti koji su skloniji stavovima da odgovornost prvenstveno leži na pojedincu.

Istraživanje je sproveo UNICEF u BiH uz podršku Mreže Savjeta/Vijeća učenika u BiH i Regulatorne agencije za komunikacije, a dostupno je ovdje: https://medijskapismenost.ba/wp-content/uploads/2026/03/INFLUENSERI-Finalni-izvjestaj-5.pdf

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Društvene mreže

Između upitne kritičke distance i niske zaštite: Kako mladi u BiH doživljavaju influensere?

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Istraživanje „Između ekrana i uticaja: Ko oblikuje online iskustva mladih? (Stavovi mladih u BiH prema influenserima i njihovom uticaju)“ donosi složenu, ponekad kontradiktornu sliku medijskih navika mladih u digitalnom okruženju, ali i značajnih strukturnih izazova za medijski sistem i regulatornu politiku u BiH. Rezultati istraživanja potvrđuju da pitanje zaštite mladih u online prostoru podrazumijeva angažman čitave mreže aktera: od obrazovnih institucija, regulatora i platformi, do same industrije i mladih.

Jedan od potencijalno najupečatljivijih nalaza istraživanja jeste raskorak između vremena koje mladi svakodnevno provode uz sadržaje koje su kreirali influenseri i upitne kritičke distance, kao i niskog nivoa stvarne zaštite.

Naime, istraživanje je pokazalo da mladi u BiH intenzivno koriste više društvenih mreža paralelno, od kojih najviše Instagram, TikTok i YouTube. Ne uzimajući u obzir druge sadržaje koji su dostupni putem društvenih mreža, većina mladih svakodnevno provodi 2 do 4 sata prateći sadržaje influensera, dok svaki peti ispitanik uz influenserske sadržaje provodi više od 4 sata dnevno. Ovi rezultati ukazuju na to da influenserski sadržaji predstavljaju redovan dio svakodnevnog iskustva mladih. S tim u vezi, ne iznenađuje da je gotovo svaki drugi ispitanik/ca (49%) barem jedanput kupio/la neki proizvod koji je preporučio influenser. Ili pak ocjena velike većine mladih (79%) da influenseri mogu negativno uticati na samopouzdanje mladih .

S druge strane, nešto više od polovine ispitanika (53%) navodi da im uopšte nije važno mišljenje influensera koje prate. Druga polovina ispitanika, opet, navodi da im je mišljenje influensera manje (28%), umjereno (17%) ili veoma važno (2%). Osim toga, velika većina mladih (74%) navodno nikada nije promijenio/la mišljenje ili ponašanje zbog nekog influensera.

Ovi kontradiktorni nalazi istraživanja sugerišu da mladi potcijenjuju uticaj koji influenseri imaju na njih. Tome u prilog govore i rezultati istraživanja koji se tiču prijavljivanja štetnog sadržaja i zaštite. Iako mladi u velikoj mjeri primjećuju različite oblike potencijano štetnog sadržaja u influenserskim objavama i premda se gotovo svaka četvrta mlada osoba (23%) osjećala loše nakon gledanja influenserskih sadržaja, prijavljivanje štetnog sadržaja, govora mržnje ili uznemirujućih iskustava, ostaje izuzetak, a ne pravilo. ​

Rezultati istraživanja sugerišu i to da su dječaci i mlađi adolescenti manje svjesni složenosti digitalnog okruženja i odgovornosti koju bi na tom polju trebali preuzeti različiti akteri nego djevojke i stariji adolescenti.

Koje mjere mladi vide kao zaštitu u online prostoru?

Govoreći o zaštiti od štetnog influenserskog sadržaja, više od polovine mladih (56%) smatra da bi razvoj kritičkog mišljenja i sposobnosti samostalne procjene online sadržaja predstavljao najefikasiji vid zaštite. Nešto manji, ali i dalje značajan dio mladih (46%) podržava uvođenje strožijih kontrola nad sadržajem, dok trećina (35%) smatra da su potrebni bolji zakoni. Edukacija samih influensera rjeđe se navodi kao ključna mjera (40%), što sugeriše da mladi veći značaj pridaju ulozi publike i vlastitoj sposobnosti snalaženja u online prostoru, nego promjenama u ponašanju kreatora sadržaja.

U cjelini, mladi zaštitu u online prostoru ne doživljavaju kao jedno univerzalno rješenje ili isključivo odgovornost jedne strane, već kao kombinaciju odgoja, lične odgovornosti, kritičkog razmišljanja i jasno postavljenih pravila, u kojima roditelji, platforme i država imaju komplementarne uloge.

Koje mjere zaštite predlaže stručna zajednica?

U cilju zaštite maloljetnika od potencijalno štetnih online sadržaja, baš kao i mladi, stručna zajednica na prvom mjestu preporučuje njihovo osnaživanje kroz medijsku pismenost. U tom smislu, zaključak je da se medijska pismenost, kao ključni preventivni mehanizam, mora sistematski uključiti u nastavne planove i programe kroz kratke, praktične cjeline u okviru razredne zajednice ili informatike, uz podršku pedagoških zavoda i nastavnika.

Preporuke stručne zajednice koje se tiču državnog medijskog regulatora mogle bi se u najkraćem formulisati kao obaveza usvajanja novih smjernica i rad na većoj prepoznatljivosti i dostupnosti mladima preporuka, procedura i mehanizama koji se tiču označavanja sponzorisanog sadržaja, prijavljivanja štetnog sadržaja, pravila za sadržaj namijenjen djeci i maloljetnicima, kao i pokretanje strukturiranog  dijaloga na temu regulacije koji bi aktivno uključivao mlade.

Cjelokupan tekst Izvještaja na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku dostupan je na linku: https://medijskapismenost.ba/wp-content/uploads/2026/03/INFLUENSERI-Finalni-izvjestaj-4.pdf

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Istraživanja, analize i strategije

Stavovi mladih u BiH prema influenserima i njihovom sadržaju

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Istraživanje o stavovima mladih u Bosni i Hercegovini prema influenserima i njihovom sadržaju sprovedeno u decembru 2025. pokazalo je da mladi u BiH svakodnevno prate online sadržaje koje su kreirali influenseri, često više sati dnevno, prvenstveno putem Instagrama i TikToka. Influenserski sadržaji nisu samo izvor zabave, već i raznovrsnih uticaja koji oblikuju stavove, navike i potrošačke odluke mladih, njihov doživljaj sebe i svijeta koji ih okružuje. Premda je uticaj koji influenseri imaju na mlade u BiH nesporan, izvještaj sugeriše da mladi uglavnom imaju kritički odnos prema ovim sadržajima.

Polazeći od istraživanja rađenih u BiH koja su pokazala da društvene mreže i online portali predstavljaju dominantne izvore informacija za mlade, UNICEF u BiH uz podršku Mreže Savjeta/Vijeća učenika u BiH i Regulatorne  agencije za komunikacije sproveo je istraživanje u cilju sagledavanja iskustava, stavova i percepcije mladih u BiH u vezi s influenserima i sadržajima koje prate na društvenim mrežama. U istraživanju je učestvovalo ukupno 2.389 mladih iz cijele BiH, pri čemu su u uzorku zastupljene djevojke i dječaci uzrasta od 14 do 19 godina, koji žive kako u urbanim, tako i u manje urbanim i ruralnim sredinama. Podaci su prikupljeni metodom anketiranja u periodu od 10. do 25. decembra 2025. godine.

Na osnovu prikupljenih podataka u januaru 2026. objavljen je izvještaj „Između ekrana i uticaja: Ko oblikuje online iskustva mladih?“ (Stavovi mladih u Bosni i Hercegovini prema influenserima i njihovom sadržaju) koji rasvjetljava ovu oblast i ukazuje na korake koje različiti akteri trebaju preduzeti kako bi mladi imali sigurnije, transparentnije i odgovornije online okruženje.

Koje društvene mreže koriste mladi u BiH?

Istraživanje je pokazalo da mladi u BiH koriste više društvenih mreža paralelno: gotovo svi koriste Instagram (93%) i TikTok (84%), koji se ujedno izdvajaju i kao dominantni prostori za praćenje influensera, dok sadržaje na YouTubeu (55%) i Snapchatu (49%) redovno prati polovina mladih u BiH, s tim da postoje značajne razlike u korištenju pojedinih mreža prema polu i uzrastu.

Vrijeme provedeno uz sadržaje influensera

Svaki drugi ispitanik (51%) izjasnio se da svakodnevno provodi 1-4 sata prateći sadržaje influensera, pri čemu mlađi adolescenti u prosjeku provode više vremena uz ovakav sadržaj nego stariji. Svaki peti ispitanik (21%) izjasnio se, pak, da uz sadržaje koje kreiraju influenseri provodi više od 4 sata svakog dana. Influenserski sadržaji koji najviše privlače mlade su životni stil (55%), smiješni sadržaji (51%), ljepota (51%), obrazovni sadržaji (39%), reakcije/komentarisanje (31%), fitnes (30%), gejming (27%) s tim da izbor ovih sadržaja značajno varira s obzirom na pol i uzrast. To implicira da mladi u BiH nisu izloženi identičnim porukama i narativima, a samim tim ni istim potencijalnim rizicima.

Istraživanje je pokazalo da više od polovine mladih u BiH (52%) pored globalnih influensera prati i influensere iz BiH.

Kako mladi doživljavaju uticaj koji na njih ostvaruju influenseri?

Iako se najčešće navedeno vrijeme praćenja influenserskih sadržaja kreće u rasponu od 2 do 4 sata dnevno, nešto više od polovine ispitanika (53%) navodi da im uopšte nije važno mišljenje influensera koje prate. Druga polovina ispitanika (47%), opet, navodi da im je mišljenje influensera manje (28%), umjereno (17%) ili veoma važno (2%). Ovakva razlika u vremenu koje mladi provode prateći sadržaje influensera i važnosti koju pridaju njihovom mišljenju sugeriše da mladi često nisu svjesni, ili da potcijenjuju uticaj koji influenseri imaju na psihološke, kulturne i ekonomske aspekte njihovog života.

Dok većina ispitanika (74%) navodi kako nikada nije promijenio/la mišljenje ili ponašanje zbog nekog influensera, ipak, više od četvrtine mladih (26%) navodi da influenserski sadržaji jesu uticali na njihovo mišljenje ili ponašanje.

Na pitanje koliko vjerujete informacijama koje objavljuju influenseri velika većina ispitanika (78%) odgovorila je da im djelimično vjeruje, što sugeriše da influenseri za većinu mladih nisu bezuslovni autoriteti, već jedan od više izvora informacija u njihovom svakodnevnom onlajn okruženju.

Istraživanje pokazuje da 6 od 10 ispitanika smatra da influenseri sponzorisani sadržaj naglašavaju ponekad (49%) ili rijetko (15%), posebno u kontekstu promovisanja životnih stilova i ljepote. Zabrinjava i činjenica da po 17% ispitanika navodi da ne obraća pažnju na to koliko često influenseri naglašavaju da je sadržaj sponzorisan, odnosno da influenseri to uvijek čine. O uticaju influensera na potrošačke navike mladih mnogo govori podatak da je svaki drugi ispitanik (49%) barem jedanput kupio/la neki proizvod koji je preporučio influenser.

Etička pravila i odgovornost influensera

Velika većina mladih (84%) smatra da influenseri trebaju poštovati određena etička pravila, pri čemu djevojke u prosjeku ovome pridaju veću važnost nego dječaci. U središtu tih očekivanja nalaze se iskrenost, odgovornost prema mlađoj publici, jasno naglašavanje sponzorisanog sadržaja i briga za privatnost drugih ljudi.

Uticaj influensera na samopouzdanje mladih

Velika većina mladih (79%) smatra da influenseri mogu negativno uticati na samopouzdanje mladih, pri čemu djevojke i stariji adolescenti ovaj uticaj prepoznaju češće nego dječaci i mlađi adolescenti.

Percepcija štetnog i rizičnog sadržaja

Mladi u velikoj mjeri primjećuju različite vrste potencijalno štetnog sadržaja u influenserskim objavama, pri čemu se u odgovorima najčešće navode: pušenje ili alkohol (64%), nezdrava ishrana (58%), govor mržnje (51%), nerealni standardi ljepote (50%), nagost (38%), seksualizacija (35%), diskriminacija (34%), poremećaji ishrane (30%), a nešto rjeđe i nasilje, lažne zdravstvene tvrdnje, droge, samopovređivanje i ekstremne ideologije i kultovi. Obrasci opažanja variraju s obzirom na pol i uzrast. Pri tome, gotovo svaka četvrta mlada osoba (23%) navodi da se barem jedanput osjećala loše nakon gledanja influenserskih sadržaja.

Prijavljivanje štetnog sadržaja i zaštita

Premda većina mladih (62%) navodi da zna kome treba prijaviti štetan sadržaj, udio ispitanika koji su ikada prijavili štetan sadržaj znatno je niži (45%). Pored toga, svega 18% mladih smatra da online mreže/platforme brzo reaguju na prijave što potencijalno predstavlja jedan od razloga zbog kojih mladih odustaju od prijavljivanja.

Na pitanje ko je najodgovorniji za sadržaj koji influenseri objavljuju većina mladih odgovorila je da su to sami influenseri (59%) i platforme (49%).

Gotovo svaki drugi ispitanik (47%) izjasnio se da smatra da država treba regulisati rad influensera, dok 33% ispoljava nesigurnost po tom pitanju.

Kad je riječ o zaštiti od štetnog influenserskog sadržaja, mladi najveći značaj pridaju jačanju medijske pismenosti i edukaciji mladih (56%), zatim strožijim kontrolama i sankcijama (46%), a potom i edukaciji influensera (40%), kao i boljim zakonima (35%).

Preporuke

Imajući u vidu rezultate istraživanja i potrebu kreiranja sigurnijeg online prostora za mlade, autori izvještaja predlažu sljedeće mjere:

  1. Sistematska podrška razvoju medijske i digitalne pismenosti djece i mladih u saradnji sa obrazovnim institucijama;
  2. Jačanje transparentnosti sponzorisanog sadržaja i komercijalnih poruka;
  3. Jačanje i vidljivost mehanizama zaštite i prijavljivanja štetnog sadržaja, na način razumljiv mladima;
  4. Postavljanje jasnijih pravila za online sadržaje namijenjene djeci i maloljetnicima;
  5. Razvijanje uravnoteženog regulatornog okvira u dijalogu s mladima, platformama i industrijom;
  6. Povezivanje online okruženja s podrškom mentalnom zdravlju i dobrobiti mladih.

Cjelokupan tekst Izvještaja na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku potražite na linku: https://medijskapismenost.ba/wp-content/uploads/2026/03/INFLUENSERI-Finalni-izvjestaj.pdf

Infografike na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku dostupne su ovdje: https://medijskapismenost.ba/wp-content/uploads/2026/03/Infografik-BHS-final-RAK-MreSVUBiH-UNICEF-1.pdf

Cjelokupan tekst Izvještaja na engleskom jeziku dostupan je ovdje: https://medijskapismenost.ba/wp-content/uploads/2026/03/2025-03-18-ENG-izvjestaj-1.pdf

Infografike na engleskom jeziku dostupne su ovdje: https://medijskapismenost.ba/wp-content/uploads/2026/03/Infografik-ENG-v2-RAK-MreSVUBiH-UNICEF.pdf

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Platforme za dijeljenje videozapisa

Evropska komisija objavila smjernice za zaštitu maloljetnika na internetu

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Utvrđeno je da djeci na internetu prijeti pet kategorija rizika. To su: rizici povezani sa sadržajem, rizici povezani sa ponašanjem, rizici povezani sа kontaktima, rizici za potrošače i opšti rizici (rizici povezani sa naprednom tehnologijom, rizici po zdravlje i opšte dobro, dodatni rizici po privatnost i zaštitu podataka). Kako bi doprinijela zaštiti maloljetnika, koja je definisana kao važan politički cilj Evropske unije, Evropska komisija objavila je u oktobru 2025.  Smjernice o mjerama za postizanje visokog nivoa privatnosti, sigurnosti i zaštite maloljetnika na internetu u kontekstu primjene Akta o digitalnim uslugama (DSA).

Smjernice sadrže mjere za zaštitu djece od svih pet kategorija rizika među kojima su izloženost nezakonitom ili štetnom sadržaju, vrbovanje (grooming), izazivanje zavisnosti, digitalno nasilje, manipulativno oglašavanje itd. Cilj smjernica, između ostalog, jeste i pružanje pomoći koordinatorima za digitalne usluge i nadležnim nacionalnim tijelima u primjeni i tumačenju člana 28. Uredbe (EU) 2022/2065 (DSA).

Pored zvanične verzije, Evropska komisija izradila je posebnu verziju smjernica namijenjenu roditeljima u formi brošure.

Smjernice sadrže mjere kojih bi se trebale pridržavati online platforme dostupne maloljetnicima u cilju obezbjeđivanja visokog nivoa privatnosti, sigurnosti i zaštite maloljetnika na internetu, među kojima su:

  • stavljanje prava djece na prvo mjesto,
  • ugrađivanje principa privatnosti, sigurnosti i zaštite maloljetnika u sam dizajn platforme,
  • primjena tačnih i pouzdanih metoda provjeravanja uzrasta korisnika,
  • postavljanje najvišeg nivoa privatnosti, sigurnosti i zaštite u okviru zadatih postavki  (default) na računima maloljetnika,
  • kreiranje internet interfejsa u skladu sa uzrastom maloljetnika,
  • prilagođavanje dizajna i funkcionisanja sistema za preporučivanje namijenjenog maloljetnicima,
  • uvođenje efikasnije moderacije štetnih sadržaja,
  • omogućavanje jednostavnog prijavljivanja neprimjerenih objava,
  • uvođenje efikasnih mjera za podršku korisnicima (maloljetnicima) i roditeljima/starateljima.

Opšti principi na kojima počivaju smjernice su: proporcionalnost i primjerenost, zaštita prava i interesa djeteta, integrisanje visokih standarda privatnosti, sigurnosti i zaštite u dizajn/razvoj/rad usluga internet platformi i dizajn usluga internet platformi dostupnih maloljetnicima u skladu sa njihovim razvojnim, kognitivnim i emocionalnim potrebama.

Poput DSA, smjernice usvajaju pristup zasnovan na procjeni rizika, priznajući da različite platforme mogu predstavljati različite vrste rizika za maloljetnike, u zavisnosti od njihove prirode, veličine, svrhe i korisničke baze.

Smjernice se odnose na sve online platforme dostupne maloljetnicima, uključujući i pružaoce vrlo velikih internet platformi (YouTube, Instagram, Facebook i sl.) i vrlo velike internet pretraživače (Google, Bing i sl). Smjernice se ne primjenjuju na pružaoce internet platformi koji se smatraju mikropreduzećima i malim preduzećima, kao ni na aplikacije za razmjenu poruka (npr. Messenger, Telegram i sl.).

Ovo su neke od ključnih preporuka:

  • Postavljanje najvišeg nivoa privatnosti, sigurnosti i zaštite u okviru zadatih postavki (default) na računima maloljetnika kako bi njihove lične informacije, podaci i sadržaji na internetu bili skriveni od osoba s kojima nisu povezani, čime se smanjuje rizik od neželjenih kontakata.
  • Izmjene sistema za preporuke na platformama radi smanjenja rizika opetovanog izlaganja djece istim/štetnim sadržajima; omogućavanje maloljetnicima potpuno i trajno resetovanje preporučenog popisa sadržaja.
  • Omogućavanje blokiranja i utišavanja bilo kog korisnika, uz obavezno sprečavanje dodavanja u virtuelne grupe bez izričite saglasnosti maloljetnika, u cilju prevencije digitalnog nasilja.
  • Zabrana preuzimanja ili pravljenja snimaka ekrana sadržaja koje objavljuju maloljetnici, kako bi se spriječila neželjena distribucija seksualizovanih ili intimnih materijala i slučajevi seksualne ucjene.
  • Isključivanje u okviru zadatih postavki funkcija koje podstiču prekomjerno korištenje kao što su broj znakova “sviđa mi se” ili “reakcija”, “održavanje uspješnog niza”  (streaks), obaviještenje da korisnik tipka, “potvrde čitanja”, automatska reprodukcija video-sadržaja (autoplay) i automatska obavještenja (notifikacije). Uklanjanje elemenata dizajna koji su pretežno usmjereni na izazivanje zavisnosti i onemogućavanje automatskog aktiviranja četbotova i filtera vještačke inteligencije integrisanih u platforme.
  • Isključivanje filtera koji se mogu povezati sa negativnim uticajem na poimanje vlastitog tijela, samopoštovanje i mentalno zdravlje.
  • Isključivanje funkcija kao što su geolokacija, mikrofon, pristup fotografijama i kameri, sinhronizacija kontakata i sve funkcije praćenja koje nisu nužne.
  • Osiguravanje da sistemi za preporučivanje daju prednost izričitim pozitivnim ili negativnim preferencijama korisnika i da se oslanjaju na implicitne signale koji se zasnivaju na obrascima pretraživanja na platformi tek nakon što se procijeni da li je to u najboljem interesu maloljetnika, pri čemu treba uzeti u obzir načela smanjenja količine podataka i transparentnosti. Takođe, osigurati da se sistemi za preporučivanje ne oslanjaju na prikupljanje podataka o ponašanju koje obuhvata aktivnosti maloljetnika izvan platforme.
  • Zaštita djece od iskorištavanja na temelju nedostatka komercijalne pismenosti – sprečavanje izloženosti oglasima i praksama koje mogu biti manipulativne, nezakonite, neetične, dovesti do neželjenih troškova ili podsticati zavisničko ponašanje, uključujući virtuelne valute i plaćene nagradne kutije (loot box).
  • Unapređenje moderacije i alata za prijavljivanje – obavezno uvođenje brzog povratnog odgovora korisnicima i propisivanje minimalnih zahtjeva za alate roditeljske kontrole.
  • Dizajniranje alata za roditelje/staratelje na načelima komunikacije, učenja i osnaživanja, a ne kontrole, i podupiranje autonomije i samostalnosti maloljetnika. Osigurati da ovi alati budu efikasni i da ne smiju nesrazjerno ograničavati prava maloljetnika na privatnost ili pristup uslugama.

Smjernice takođe preporučuju upotrebu efikasnih alata za potvrdu uzrasta koji će biti precizni, pouzdani, otporni (da ih nije lako zaobići), nenametljivi (u smislu zadiranja u prava korisnika) i nediskriminatorni. Pružaoci internet platformi koje su dostupne maloljetnicima mogli bi na taj način mlađim korisnicima ograničiti pristup sadržajima koji nisu prilagođeni njihovom uzrastu kao što su igre na sreću, pornografija, vrbovanje i sl. Osim toga, uz pomoć alata za provjeru uzrasta platforme bi mogle onemogućiti odraslim osobama da pristupe određenim platformama predviđenim za maloljetnike, osim u zakonski opravdane svrhe i tako smanjiti rizik od neželjenih kontakata. Najzad, alati za provjeru uzrasta potencijalno će podržati dizajn same usluge koji je primjeren uzrastu, čime bi se doprinijelo stvaranju sigurnijih internet prostora za djecu i mlade.

Najkasnije nakon 12 mjeseci, Evropska komisija preispitaće ove smjernice uzimajući u obzir praktično iskustvo u primjeni DSA, kao i tehnološke, društvene i regulatorne promjene u tom području.

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Istraživanja, analize i strategije

Starenje u digitalnom dobu: od ranjivosti do vrijednosti

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Živimo u svijetu koji demografski stari. Ukupan broj ljudi starijih od 60 godina već je premašio broj djece mlađe od pet godina. Do 2030. jedna od šest osoba u svijetu imaće više od 60 g. U Evropi je prosječan životni vijek 2018. bio 81 godina, a prognoze su da će djeca rođena nakon 2000. godine živjeti oko 100 godina. No, ključno pitanje danas nije koliko dugo živimo, već kako živimo. Produžen život ima smisla samo ako se produži i period zdravog, aktivnog i smislenog života. Kako informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) mogu doprinijeti zdravom starenju?

Zdravo starenje, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), znači „razvijanje i očuvanje sposobnosti koje omogućavaju dobrobit u starosti”. To uključuje sposobnost da osoba:

  • zadovolji osnovne potrebe,
  • uči, napreduje i donosi odluke,
  • održava pokretljivost,
  • gradi i održava odnose,
  • doprinosi društvu.

Ujedinjene nacije proglasile su Dekadu zdravog starenja (2021–2030) pozivajući vlade, nevladin sektor, medije, industriju i akademsku zajednicu da unaprijede kvalitet života starijih osoba.

Decenijama su starije generacije smatrane ranjivom grupom, pa čak i teretom za mlađe. SZO definiše ovu pojavu kao starosnu diskriminaciju (ageizam) tj. kao skup stereotipa (šta mislimo), predrasuda (šta osjećamo) i ponašanja prema drugima ili prema sebi, zasnovan na starosnoj dobi.

Danas, zahvaljujući strategijama zdravog starenja i posebno IKT/digitalnim tehnologijama, ovaj stereotip može da se promijeni. Starije osobe mogu postati aktivni učesnici i pokretači ekonomskog razvoja, ukoliko vlade i industrije prepoznaju potencijale tzv. srebrne ekonomije.

Srebrna ekonomija i digitalna inkluzija

Srebrna ekonomija obuhvata sve ekonomske aktivnosti, proizvode i usluge namijenjene osobama starijim od 50 godina – od zdravstva i turizma, do obrazovanja i tehnologije. Posljednjih godina srebrna ekonomija bilježi veliku stopu rasta, međutim svoj puni potencijal može ostvariti samo uz jačanje digitalne pismenosti i digitalne inkluzije starijih.

Digitalna inkluzija ključni je faktor omogućavanja socijalne i ekonomske uključenosti u tokove informacijskog društva, naročito starijih osoba. Digitalna inkluzija predstavlja sposobnost pojedinaca i grupa da pristupe i koriste IKT bez obzira na pol, uzrast ilil mjesto stanovanja. Da bi se to omogućilo neophodno je osigurati digitalnu infrastrukturu, pristupačne IKT i usvajanje novih tehnologija.

Modeli prihvatanja tehnologije počivaju na dva osnovna koncepta: percepciji koristi i percepciji jednostavnosti upotrebe. Prvo se odnosi na to u kojoj mjeri osoba vjeruje da će joj korištenje određene tehnologije poboljšati radne performanse, produktivnost ili kvalitet života, dok se percepcija jednostavnosti upotrebe odnosi na to koliko osoba smatra da je korištenje te tehnologije lako, intuitivno i bez napora.

Širom svijeta postoje IKT standardi pristupačnosti. Najvažniji među njima su Smjernice za pristupačnost veb-sadržaja (Web Content Accessibility Guidelines – WCAG), koje su globalno priznate kao osnovni okvir u ovoj oblasti. WCAG predstavlja principe univerzalnog dizajna primijenjene u digitalnom okruženju. Oni opisuju dizajnerske i programske karakteristike koje IKT sistemi treba da imaju kako bi bili upotrebljivi za što širi spektar ljudi – sa različitim osobinama i sposobnostima – i kako bi omogućili ostvarenje određenog cilja u konkretnom kontekstu.

Bez digitalne inkluzije, starijim generacijama prijeti rizik od digitalne podjele i marginalizacije. Kao što IKT imaju potencijal da smanje društvene i ekonomske nejednakosti koje pogađaju starije, isto tako imaju potencijal i da ih prodube. Zato je neophodno da javne politike podstiču pozitivnu ulogu novih tehnologija i omogućavaju starijima punu participaciju u digitalnom društvu.

Digitalna inkluzija starijih osoba

U kontekstu Agende održivog razvoja 2030 i njenog načela „da niko ne ostane isključen“, Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU), uz podršku SZO, objavila je 2021. godine izvještaj „Starenje u digitalnom dobu – od ranjivosti do vrijednosti“. Ovo je prvi ITU dokument koji podiže svijest o važnosti IKT sektora u kontekstu zadovoljavanja potreba starije populacije.

Izvještaj naglašava kako IKT moraju biti pristupačne i dizajnirane u skladu sa potrebama i mogućnostima starijih osoba kako bi postale snažan alat njihove društvene inkluzije.

Globalne inicijative ITU-a

ITU aktivno učestvuje u zajedničkoj inicijativi UN-a Mainstreaming Knowledge on Ageing, koja predstavlja platformu za razmjenu stručnosti i jačanje globalnog znanja o starenju. Inicijativa ima za cilj osnaživanje društava i podsticanje partnerstava radi boljeg života sadašnjih i budućih generacija.

U cilju unapređenja primjene pristupačnosti IKT, ITU je izradio izvještaj „Ka izgradnji inkluzivnih digitalnih zajednica: ITU alat i samoprocjena za implementaciju pristupačnosti IKT“. Ovaj alat predstavlja dragocjen resurs vladama, kompanijama i organizacijama osmišljen da pomogne u razumijevanju osnovnih principa „šta, zašto i kako“ u oblasti pristupačnosti IKT, kao i u sagledavanju njegove pokretačke uloge u izgradnji inkluzivnih digitalnih zajednica i društava.

Korisnicima pruža:

  • brz uvid u nivo primjene pristupačnosti IKT/digitalnih tehnologija u njihovoj zemlji ili organizaciji,
  • stručne savjete prilagođene potrebama konkretnih institucija,
  • vrijedne smjernice koje podržavaju razvoj odgovarajućih politika i strategija u ovoj oblasti.

Pored toga, ITU nudi online obuke o zdravom starenju i digitalnim vještinama putem platforme ITU Academy.

Više informacija o ITU programima digitalne inkluzije dostupno je na

🔗 ITU Digital Inclusion Service

Kako podstaći digitalnu inkluziju starijih osoba?

ITU izvještaj “Starenje u digitalnom dobu: od ranjivosti do vrijednosti” donosi preporuke vladama, IKT kompanijama, finansijskim institucijama i akademskoj zajednici kako da prepoznaju digitalne mogućnosti i iskoriste ih za socio-ekonomski i politički napredak kroz razvoj digitalnog okruženja prilagođenog starijima. Slijede neke od preporuka:

Vlade

  • Revidiranje postojećih politika i legislative u cilju promovisanja digitalne inkluzije starijih;
  • Oblikovanje politika i programskih mjera u cilju stimulisanja privrede da omogući zapošljavanje starijih;
  • Saradnja sa industrijom i akademskom zajednicom u cilju podizanja svijesti i provjere standarda pristupačnosti i upotrebljivosti;

Poslovni sektor

  • Podizanje svijesti pripadnika poslovnog sektora o višestrukoj koristi razvoja proizvoda i usluga koji su upotrebljivi i pristupačni za sve. Analize ukazuju da unaprijeđivanjem odnosa sa starijim korisnicima, IKT industrija može ostvariti pristup tržištu čija se vrijednost procjenjuje na 17 biliona američkih dolara.
  • Organizovanje kampanja podizanja svijesti o pitanjima privatnosti i sigurnosti u saradnji sa drugim akterima u cilju stvaranja okruženja povjerenja u digitalnom svijetu.
  • Razvoj proizvoda i usluga dostupnih svima, koji su finansijski pristupačni i jednostavni za korištenje.

Akademska zajednica

  • Organizovanje kurseva digitalne pismenosti i cjeloživotnog učenja u okviru univerziteta i škola.
  • Uključivanje starijih osoba sa različitim obrazovnim i profesionalnim iskustvom u programe vršnjačke obuke i vođenje kurseva.
  • Korištenje obrazovnih resursa i kapaciteta u ciju podsticanja promjene načina razmišljanja i promovisanja digitalne inkluzije starijih.
  • Razvoj novih i inovativnih IKT rješenja koja doprinose digitalnoj inkluziji svih građana.

Mogli bismo zaključiti da savremeno doba karakterišu dva globalna megatrenda: demografsko starenje stanovništva i eksponencijalni rast digitalnih tehnologija. Digitalnim uključivanjem i osnaživanjem starije populacije povećaće se prilike za zdravo starenje i aktivan doprinos starijih društvu.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Vještačka inteligencija

Kako koristiti alate vještačke inteligencije u nastavi?

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Otkako je krajem 2022. godine kompanija Open AI omogućila široj javnosti korištenje Chat GPT-ja različiti alati generativne vještačke inteligencije (VI) počeli su sve intenzivnije da se primjenjuju u različitim sferama privatnog i poslovnog života. Nema sumnje da će kroz svega par godina alati generativne VI postati nova tehnološka paradigma glavnog toka utičući samim tim i na tržište rada budućnosti. Kako će nova vodeća paradigma globalno uticati na obrazovni sistem i kako država i nastavnici mogu pripremati učenike i studente za poslove budućnosti?

Predviđanja ukazuju da će vještačka inteligencija i veliki podaci zauzeti prvo mjesto na Top 10 listi osnovnih vještina koje će biti tražene na tržištu rada do 2030. godine. Prema Izvještaju o poslovima budućnosti (Future of Jobs Report) Svjetskog ekonomskog foruma iz januara 2025. tri najbrže rastuće tehničke vještine su: vještačka inteligencija i veliki podaci, mreže i sajber sigurnost i tehnološka pismenost. U narednih pet godina, predviđa se otvaranje 170 miliona novih radnih mjesta, dok će 92 miliona poslova nestati. To predstavlja strukturnu promjenu na tržištu rada od 22% u odnosu na 1,2 milijarde formalnih radnih mjesta obuhvaćenih analizom, odnosno neto povećanje zaposlenosti od 7% ili 78 miliona novih radnih mjesta.

Među glavnim pokretačima koji će oblikovati i transformisati globalno tržište rada do 2030. godine Izvještaj izdvaja:

  • Tehnološke promjene
  • Geoekonomsku fragmentaciju
  • Ekonomsku neizvjenost
  • Demografske promjene
  • Zelenu tranziciju

Koncept prilagodljivog učenja

Prilagodljivo učenje s vještačkom inteligencijom (AI – adaptive learning) predstavlja budućnost sistema formalnog obrazovanja na globalnom nivou. U pitanju je oblik obrazovanja u kojem se nastavni sadržaj, tempo i način poučavanja automatski prilagođavaju svakom učeniku uz pomoć algoritama VI, na osnovu analize učeničkih odgovora, sposobnosti, napretka i potreba. Drugim riječima, po srijedi je „personalizirano“ učenje vođeno podacima“ u kom sistem uči o učeniku i zatim prilagođava učenje učeniku. Koncept prilagodljivog učenja redefiniše ulogu kako učenika, tako i učitelja i nastavnih sadržaja. Učenička uloga u okviru ovog koncepta je aktivna, a ne pasivna. Sistem VI uči o učeniku – njegovom tempu, stilu i potrebama, a učeničke interakcije se prate i analiziraju. Učitelj/učiteljica prestaje biti prevashodno „predavač“ nego postaje mentor u učenju. Učitelji/ učiteljice dobijaju analitičke izvještaje i koriste ih kako bi poboljšali proces učenja, radeći ujedno na motivaciji, empatiji i socijalnoj interakciji učenika. Umjesto da budu statični i fiksni, nastavni sadržaji postaju modularni i dinamični, budući da VI sistem prilagođava materijale potrebama učenika.

Novi obrazovni model polako počinje da se testira i primjenjuje u razvijenijim zemljama svijeta. U Kini je, na primjer, prilagodljivo učenje prepoznato kao prioritet kineske obrazovne politike. Squirrel AI Learning jedna je od prvih kineskih platformi za prilagodljivo učenje. Dosada su razvijeni nastavni materijali za matematiku, engleski jezik, fiziku, kineski jezik i hemiju za osnovne škole. Ova platforma trenutno broji više od 144 miliona korisnika.

Bosna i Hercegovina u ovom pogledu zaostaje za svijetom i regionom. Pozitivni pomaci i te kako su mogući ukoliko država bude:

  • Intenzivno ulagala u istraživanje i razvoj VI
  • Sarađivala sa univerzitetima i istraživačkim institucijama
  • Razvijala obrazovni sistem s ciljem unapređenja vještina radne snage kako bi bila prilagođena promjenama vođenim VI.

Smjernice za korištenje generativne AI u nastavi

Jedan od primjera pozitivne prakse u Bosni i Hercegovini na polju primjene VI u obrazovanju jeste praksa docenta Borislava Vukojevića, višeg asistenta na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci koji uči svoje studente kako da odgovorno i efikasno koriste alate VI, uz puno razumijevanje njihovih mogućnosti i ograničenja. U te svrhe, doc. Vukojević izradio je dokument pod nazivom „Upute za korištenje generativne AI na predmetima“ u kojem iznosi „filozofiju“ i „zlatno pravilo“ korištenja VI, „principe odgovorne upotrebe“, „praktične savjete za maksimalnu efikasnost“, upozorenja „kada ne koristiti AI“, kao i spisak „preporučenih VI alata“. Na kraju ove Upute, Vukojević napominje kako se lista alata neprestano širi i poziva studente da prate razvoj i budu otvoreni za nove mogućnosti.

„Upute za korištenje generativne AI na predmetima“ doc. Vukojevića dostupne su ovdje.

Za pisanje ovog teksta korišteni su materijali predstavljeni u okviru Državne EPALE konferencije „Umovi iznad vještačke inteligencije“ održane 29. oktobra 2025. u Banjaluci u okviru projektnog ciklusa EPALE 2025-2026, u organizaciji Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje i Državnog tima za podršku (NSS) EPALE Bosna i Hercegovina.

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Slajder na početnoj straniSvijet filma

Sarajevo Film Festival 2025

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Sarajevo je grad koji vijekovima privlači pažnju svijeta. Mjesto susreta istoka i zapada, gdje se trgovalo svilom, začinima i knjigama, ali i prostor na kom su se preplitale religije i običaji. Sarajevo je danas mozaik različitosti. U ovom gradu moguće je u jednoj šetnji obići staru osmansku četvrt Baščaršiju, impozantne austrougarske građevine, poput Vijećnice, Narodnog pozorišta i Zemaljskog muzeja, ali i jednoobrazne sovjetske blokove iz vremena Jugoslavije. U samom centru grada jedna kočija i natpis na zidu ukazuju na mjesto gdje je Gavrilo Princip ispalio prvi metak Prvog svjetskog rata, a kratka vožnja žičarom otvara put ka planini Trebević, koja je 1984. postala poligon zimske Olimpijade. I danas se jasno vide tragovi opsade Sarajeva tokom devedesetih – fasade probušene mecima i gelerima, rupe u asfaltu poznate kao „sarajevske ruže“. Upravo zato Sarajevo djeluje kao prirodna scena za filmski festival – grad u kojem se na svakom koraku ispreda priča dostojna velikog platna.

Sarajevski filmski festival, rođen 1995. godine u ratnom kinu Apolo, s vremenom se razvio u jedan od najvećih evropskih filmskih festivala, događaj koji iz godine u godinu okuplja reditelje, glumce, kritičare i publiku iz cijelog svijeta. Ovogodišnje, trideset prvo izdanje festivala održano je od 15. do 22. avgusta, kada je Sarajevo ponovo dospjelo u žižu javnosti i svjetskih dešavanja. Kroz osam dana festivala prikazano je preko 250 filmova iz približno 60 zemalja. U konkurenciji za glavne nagrade — “Srce Sarajeva” — učestvovalo je 50 filmova raspoređenih u četiri takmičarske sekcije: dugometražni, dokumentarni, kratki i studentski filmovi. Nagradu „Srce Sarajeva“ za najbolji dugometražni film ove godine odnio je „Vetre, pričaj sa mnom“ mladog reditelja Stefana Đorđevića. Titulu najboljeg dokumentarnog filma ponio je austrijski naslov „Doći će naše vrijeme“ rediteljke Ivette Löcker, dok je za najbolji kratki film proglašen „Zima u martu“ Natalie Mirzoyan. „Srce Sarajeva“ za najbolji studentski film osvojio je „Tarik“ Adema Tutića iz Srbije. Među dobitnicima „Počasnog Srca Sarajeva“ našli su se i velikani svjetskog filma – reditelj Paolo Sorrentino, te glumci Stellan Skarsgǻrd, Ray Winstone i Willem Dafoe.

Ovog avgusta Sarajevo je ponovo bilo domaćin najznačajnijim filmskim ostvarenjima današnjice: od Zlatnom palmom ovjenčanog „Bila je to samo nezgoda“ Jafara Panahija, do ostalih laureata iz Kana i Berlina, među kojima filmovi „Sentimentalna vrijednost“ norveškog reditelja Joakima Triera, „Zvuk pada“ Masche Schilinski, „Sirat“ Oliviera Laxea, „Snovi“ Daga Johana Haugeruda, te drugi svjetski priznati naslovi.

Posebno je pohvalan fokus festivala na ostvarenja domaće kinematografije. „Paviljon“ bosanskohercegovačkog reditelja Dine Mustafića pod otvorenim nebom označio je početak festivala, a u narednih osam dana prikazani su brojni filmovi u koprodukcijama svih zemalja bivše Jugoslavije. Publika je posebno bila oduševljena emotivnim, poludokumentarnim filmovima „Kako je ovde tako zeleno“ Nikole Ležaića i „YugoFlorida“ Vladimira Tagića, te ohrabrujućom dramom o odrastanju „Vidra“ Srđana Vuletića.

Svakog dana projekcije su počinjale već u 9 ujutru, a karte je unaprijed morao obezbijediti svako, jer su sjedišta u Narodnom pozorištu bila zagrijana „od jutra do sutra“. Grdno su se prevarili svi koji su došli praznih ruku, računajući da filmski entuzijasti neće biti radi da žrtvuju koji sat sna ili slobodnog vremena. Projekcije su održavane na još nekoliko lokacija, između ostalog i na pozornicama na otvorenom, gdje su posjetioci mogli uživati u filmovima pokriveni dekicom u kasnim večernjim časovima. Sarajevo je blistalo i brujalo od mladosti, entuzijazma, mnoštva jezika i lica koja su doputovala sa svih krajeva svijeta. Sa zgrada vijorile su se crvene zastavice filmskog festivala, a na svakom koraku mogli su se vidjeti ponosni volonteri sa akreditacijama. Kafić ispred Narodnog pozorišta izbrisao je granice između filmskih stvaralaca i gledalaca – glumačke zvijezde, reditelji i gledaoci zajedno su ispijali kafu, već navikli jedni na druge nakon nekoliko dana festivala.

Za mlade, Sarajevski festival je više od filma – to je festival mladosti, ljubavi i muzike koja se ori ulicama sve do ranih jutarnjih časova, kada šetnja centrom grada postaje gotovo nemoguća misija. Rijeka veselih ljudi vas zapljuskuje talasom nove energije – obavezno naručite piće i ostanite da plešete, bez obzira da li ste to planirali ili ne. U kafićima i baštama koji rade duže u ovom dijelu godine, mogu se čuti razgovori o prikazanim filmovima, a vrijedni volonteri pripremaju lokacije za nove projekcije. Filmski festival postaje neodvojiv sastavni dio grada, poput žile kucavice koja pumpa energiju i život Sarajeva, pretvarajući ga u srce regionalne i evropske filmske scene, ali i mjesto susreta svih vrsta – velikih susreta vodećih filmskih stvaraoca i publike željne dobre priče, ali i malih susreta, upoznavanja, ljubavi i novih prijateljstava.

Naposlijetku, film je jedan od rijetkih umjetničkih izraza koji i danas okuplja ljude na jednom mjestu. U vremenu rastućeg individualizma, kada umjetnost najčešće konzumiramo sami – pred ekranima telefona i laptopa, putem slušalica i zvučnika, u udobnosti naših domova – prepune bioskopske sale vraćaju osjećaj zajedništva. Radoznali gledaoci uzbuđeno zadržavaju dah, zajedno se smiju ili čak plaču, podsjećajući na naše drevne pretke, koji su se okupljali oko vatre da bi ispredali vijekovne priče i prenosili iskustva. Čini se da je bioskopsko platno ostalo jedino ognjište oko kog se čovječanstvo i dalje okuplja u želji za novim znanjem i čarima zajedničkog doživljaja umjetnosti.

Piše: Hristina Mrša (19 godina), maturantica banjalučke Gimnazije, studentica Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, katedra opšte književnosti sa teorijom književnosti.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Potražite na internetuSlajder na početnoj strani

Preporučujemo online kurs univerziteta Yale: Nauka o blagostanju za roditelje

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Online kurs pod nazivom Nauka o blagostanju za roditelje (The Science of Well-Being for Parents) kreirala je profesorica psihologije Laurie Santos, rukovodilac koledža Silliman na univerzitetu Yale u SAD-u u maju 2025. Kurs je podijeljen u sedam modula prosječnog trajanja 45 minuta koji nude praktične, naučno utemeljene savjete roditeljima kako upravljati stresom i negativnim emocijama, kako se nositi sa dječijim školskim obavezama i kako više brinuti o sebi. Sedmi modul posvećen je digitalnim tehnologijama i društvenim mrežama. Profesorica Santos i kolege daju savjete roditeljima kako da pomognu sebi i svojoj djeci da im mediji budu na korist, a ne na štetu.

Kurs je zasnovan na principima kognitivne bihevioralne terapije. Kad je riječ o medijima, prof. Santos polazi od toga da roditelji treba najprije da promijene način na koji razmišljaju o medijima i da obrate pažnju na to kakve aktivnosti/prilike/sadržaje oni i njihova djeca propuštaju dok provode vrijeme uz svoje pametne telefone.

Takođe, roditelji treba da se preispitaju kakve emocije ih nagone da posežu za svojim mobilnim telefonima (neprijatnost, dosada, umor) i da se u tim trenucima zapitaju da li je mobilni telefon zaista najbolji mogući način da se prevaziđe trenutno emotivno stanje.

U kontekstu odnosa koji djeca imaju prema digitalnim tehnologijama, prof. Santos savjetuje roditeljima da se preispitaju zašto/kad dozvoljavaju svojoj djeci da koriste digitalne tehnologije.

U tom smislu daje sljedeće preporuke:

  • Odgoditi što je više moguće trenutak kad djeci dozvoljavamo posjedovanje vlastitog pametnog telefona (preporuka je da se djeci ne kupuju pametni telefoni prije navršene 14. godine i da im se ne dozvoli pristup društvenim mrežama prije 16. godine);
  • Uvesti tehnološki slobodne zone i periode i napraviti dogovor sa djecom gdje se odlažu pametni telefoni kad nisu u upotrebi;
  • Uspostaviti zdravije granice u korištenju tehnologije i društvenih mreža koje važe i za djecu i za roditelje i poštovati te granice;
  • Razgovarati sa drugim roditeljima/porodicama i školama u cilju širenja ovakvih praksi;
  • Zabraniti pametne telefone u školi (sama prisutnost mobilnog telefona u džepu ili torbi djeteta može negativno uticati na djetetovu pažnju tokom nastave);
  • Voditi računa o higijeni vlastite pažnje i pažnje djece (npr. naučiti dijete da skloni pametni telefon iz svog vidokruga za vrijeme učenja, prebaciti djeci telefon na “sivu zonu” i sl.).

Sedmi modul kursa oslanja se, između ostalog, na knjigu “Anksiozna generacija” (The Anxious Generation) socijalnog psihologa Jonathana Haidta, koji ističe kako je djetinjstvo doživjelo “veliko prekrajanje” kroz dvije ključne promjene:

  1. Djeca imaju manje slobodnog vremena za igru i aktivnosti bez roditeljskog nadzora;
  2. Njihovo odrastanje postalo je “zasnovano na telefonu” – od najranijih godina provode sate uz ekrane, što utiče na njihov razvoj, odnose i mentalno zdravlje.

Shuterstock

Haidt prepoznaje četiri “osnovne štete” digitalnog djetinjstva:

  1. Loša socijalna povezanost

Iako telefoni služe za povezivanje, oni u praksi smanjuju fizičku interakciju. Djeca danas provode znatno manje vremena s vršnjacima nego ranije, posebno nakon 2010. godine, kada su pametni telefoni postali masovno dostupni. Nedostatak direktnog druženja utiče na razvoj jezika, emocionalne vještine i osjećaj pripadnosti. Poremećene su i norme socijalizacije, što povećava socijalnu anksioznost.

  1. Nedostatak sna

Tehnologija ozbiljno narušava dječiji ritam spavanja. Četvrtina tinejdžera od 15 godina izjavljuje da se budi noću da koristi telefon. Sličan trend primijećen je i kod trinaestogodišnjaka. Nedostatak sna ima posljedice na razvoj mozga, učenje, pažnju i emocionalnu stabilnost. Djeca koja koriste telefone noću čak tri puta češće osjećaju konstantan umor u školi.

  1. Fragmentacija pažnje

Pametni telefoni stalno prekidaju koncentraciju putem notifikacija i stalne dostupnosti sadržaja. Istraživanja pokazuju da već i prisustvo telefona u blizini može smanjiti rezultate na testovima memorije i inteligencije – čak i kada telefon nije aktivan. Haidt navodi da su rezultati testiranja djece rađeni od 1978. do 2012. g. konstantno imali pozitivan trend i da se taj trend promijenio na gore od vremena kad su mobilni telefoni ušli u masovnu upotrebu.

  1. Digitalna zavisnost

Aplikacije i uređaji su namjerno dizajnirani da izazovu zavisnost. Statistike pokazuju da tinejdžeri danas provode u prosjeku 8,5 sati dnevno na telefonima, dok mlađi adolescenti (13–15 g.) provode oko 5 sati dnevno. Takva količina vremena utiče na mentalno zdravlje, emocionalnu regulaciju i socijalne vještine.

Uticaj društvenih mreža na mlade

Govoreći o uticaju društvenih mreža na mlade Haidt navodi kako savremena istraživanja pokazuju da društvene mreže imaju snažan i često negativan uticaj na mentalno zdravlje mladih.

Podaci jasno pokazuju da je Instagram posebno problematičan za djevojke. Hronično poređenje sopstvenog izgleda s drugima dovodi do povećanog nivoa anksioznosti i depresije. Studije ukazuju na snažnu korelaciju između korištenja Instagrama i lošeg mentalnog zdravlja kod tinejdžerki, naročito zbog stalnog fokusiranja na lice i tijelo.

Snapchat možda ne izaziva direktno depresiju i anksioznost, ali predstavlja visok rizik za sigurnost. Aplikacija je povezana s učestalim slučajevima iznuda/ucjena na temelju seksualnog sadržaja (sextortion), prodaje droga i oružja, kao i cyberbulluying-a. Prema podacima, Snapchat mjesečno dobija i do 10.000 prijava za slučajeve ucjena među američkim tinejdžerima, a stvarne brojke vjerovatno su još veće. Tragično je i to što ovakvi incidenti ponekad dovode i do samoubistava mladih.

TikTok je, prema Haidtu, posebno zabrinjavajući zbog načina na koji utiče na pažnju i koncentraciju. Platforma stvara zavisnost kroz kratke, brze sadržaje i tako mijenja način na koji mozak procesuira informacije. Stručnjaci upozoravaju da TikTok ne samo što oduzima vrijeme, već dugoročno slabi sposobnost fokusiranja.

Preporuke za upravljanje tehnologijom u porodici

U okviru posljednjeg predavanja Jill Murphey, glavna direktorica za sadržaj u Common Sense Media (neprofitna američka  organizacija koja se bavi medijskim obrazovanjem djece i roditelja) nudi preporuke kako upravljati tehnologijom u krugu porodice:

  1. Uvedite porodični medijski sporazum

Sporazum služi kao okvir za dogovor između roditelja i djece o korištenju tehnologije. Omogućava da se zajedno utvrde pravila o aplikacijama, vremenu pred ekranom i sadržaju koji je dozvoljen.

  1. Dati prednost razgovoru u odnosu na zabranu

Koristite sporazum kao alat za otvoreni dijalog. Na primjer, dogovorite se o aplikacijama koje dijete smije koristiti i ograničite vrijeme, umjesto nametanja jednostranih zabrana.

  1. Redovno revidirajte dogovore

Pravila nisu statična — kako dijete raste, mijenjaju se i potrebe. Preporučuje se redovno prilagođavanje sporazuma, gotovo kao “kvartalni pregled” porodičnih ciljeva. Ove revizije pomažu da se roditelji i djeca zajedno suoče s novim izazovima.

  1. Budite svjesni ograničenja roditeljske kontrole

Roditeljske kontrole mogu pružiti privid sigurnosti — većina djece brzo pronalazi načine da ih zaobiđe. Ključ je u stalnoj komunikaciji i povjerenju, a ne u oslanjanju isključivo na tehnička ograničenja.

  1. Razgovarajte o rizicima i sadržajima

Djeca su često izložena uznemirujućim sadržajima (npr. vijesti o nasilju). Otvoreni razgovori pomažu da dijete razumije kontekst i razvije otpornost.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Newer Posts
Older Posts

Kontaktirajte nas

Regulatorna agencija za komunikacije

map Mehmeda Spahe 1, 71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
phone
Tel: +387 33 250 600
mail
medijskapismenost@rak.ba info@rak.ba
web www.rak.ba

Pratite nas na društvenim mrežama

instagram tiktok youtube Facebook

@2022 - Sva prava zadržana

Regulatorna agencija za komunikacije

Accessibility by WAH