Kako bi spriječili širenje lažnih vijesti i informacija, potrebno je znati kako ih uočiti, koji su izvori i načini pomoću kojih se plasiraju, te koji su alati za njihovo prepoznavanje.
Objavljivanje i plasiranje lažnih vijesti, dezinformacija i drugih oblika medijske manipulacije ne predstavlja isključivo fenomen digitalnog doba, ali mogućnost nezaustavljivog i brzog širenja informacija putem online medija i društvenih mreža olakšava put kojim se takve informacije dijele, nanoseći ogromnu štetu javnosti i pojedincu. Radoslav Dejanović u Priručniku za provjeru informacija iz medija navodi da neke lažne vijesti imaju tendenciju širenja, a neke druge ne i ističe emociju i viralnost kao osnovne faktore u njihovom širenju, uz needuciranog čitatelja koji širi neprovjerene vijesti kroz svoje kanale komunikacije.
Kao dvije osnovne strategije koje se na globalnom nivou uspješno koriste za prevenciju i borbu protiv lažnih vijesti i njihovog korištenja u političke svrhe, Turčilo i Obrenović u studiji Misinformation, Disinformation, Malinformation: Causes, Trends and Their Influence on Democracy navode provjeravanje činjenica (fact-checking) i medijsku pismenost. To se svakako odnosi i na svakog pojedinačnog medijskog konzumenta, koji svojim neznanjem često i sam predstavlja izvor prijenosa lažnih vijesti, stoga je razvijanje kompetencija medijske pismenosti ključni segment u prepoznavanju i sprečavanju medijskih manipulacija.
Fact-cheching
Fact-cheching ili provjeravanje činjenica predstavlja izraz koji se koristi za provjeru tačnosti već objavljenih informacija koje su dostupne javnosti. Provjeravanje istinitosti medijskih poruka proizlazi iz činjenice da nije svaka medijska objava nastala sa ciljem tačnog i objektivnog informiranja javnosti. Neke informacije su proizvedene, objavljene i distribuirane radi sticanja npr. političke ili ekonomske koristi, a njihovom provjerom i ocjenom kredibilnosti sadržaja na osnovu činjenica i dokaza bave se fact-checkersi. Nekada su se provjerom činjenica uglavnom bavile žene, koje su do 1930-ih godina nastojale provjeriti tačnost podataka i svaki detalj uklopiti u konačnu priču. Nensy Ford je bila prva od njih i u tom procesu kontinuirano konsultirala javne biblioteke u New Yorku. Danas, to su novinari, medijski profesionalci i fact-check organizacije, koji uz provjeru informacija također analiziraju izvore medijske poruke kao i sam proces nastanka i širenja informacija.
Portal Raskrinkavanje donosi nekoliko najčešćih pitanja koja se postavljaju prilikom procesa provjere činjenica:
- Ko je objavio informaciju? – utvrđivanje kredibiliteta medija i izvora informacija kao ključnog segmenta.
- Da li su slike ili snimci autentični i kako ih provjeriti? (Kako koristiti Google pretragu?)
- Kako provjeriti arhivu vijesti? (Kako pronaći izbrisane vijesti?)
Također je potrebno:
- Čitati cijeli tekst, a ne samo naslov.
- Provjeriti koje se veze i izvori koriste.
- Pripaziti na upitne citate i fotografije.
- Pretražiti da li je informaciju ili vijest prenio neko drugi.
- Provjeriti datum objave.
- Pripaziti da kognitivna pristranost ne utječe na (ne)potvrđivanje određene informacije.
- Polako provjeriti činjenice.
Potrebno je upoznati se i sa alatima pomoću kojih je moguće provjeriti autentičnost upotrijebljenih fotografija i videosnimaka, kao i verifikaciju web-stranica i naloga na društvenim mrežama, što donosi priručnik Fact cheching i online novinarstvo portala Raskrinkavanje.
Mnoge organizacije širom svijeta bave se provjeranjem činjenica, a više od 50 zemalja su članice Međunarodne mreže za provjeru činjenica (IFCN). IFCN je jedinica Poynter instituta od 2015. godine i promovira najviše standarde u provjeri informacija i nominovana je za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir. Ustanovila je i Međunarodni dan provjere činjenica, a njene članice iz Bosne i Hercegovine su platforme Istinomjer i Raskrinkavanje.
