Amela Lalić

„Adolescencija“ („Adolescence“), britanska miniserija premijerno prikazana na „Netflixu“ u ožujku 2025. godine, nakon svega 17 dana prikazivanja, našla se na listi najgledanijih „Netflixovih“ serija na engleskom jeziku svih vremena i postala predmet rasprava ne samo na portalima i društvenim mrežama već i u okviru stručnih zajednica i poslaničkih klupa.

Serija započinje prikazivanjem upada naoružanih pripadnika policije u kuću Millerovih i privođenjem trinaestogodišnjeg dječaka, Jamieja Millera, zbog osnovane sumnje da je sedmostrukim ubodima noža usmrtio prijateljicu iz razreda, Katie Leonard.

Daljnji tijek radnje, izravno ili u podtekstu, pokušava analizirati što je navelo Jamieja da izvrši tako surov zločin. Kako prenosi portal „Mondo“, scenaristi serije nisu željeli po automatizmu okriviti roditelje za Jamiejevo ponašanje već su htjeli istražiti i druge čimbenike koji su oblikovali dječakovu ličnost. Premda serija ukazuje na koloplet čimbenika koji su naškodili Jamiejvom psihološkom zdravlju, zaključujemo da se zločinu prvenstveno treba pristupiti iz vizure uloge društvenih mreža u oblikovanju ličnosti mladih ljudi.

Tijek serije navodi nas na zaključak da je mladima život na društvenim mrežama postao primarno i dominantno okruženje koje redefinira ne samo njihove unutarnje horizonte već kompletan obiteljski i školski život.

Društvene mreže i škola

Trećeg dana po zločinu, inspektor i narednica angažirani na ovom slučaju, dolaze u Jamiejevu školu kako bi saznali nešto više o motivu i oružju kojim je počinjeno ubojstvo. Scene snimljene po školskim hodnicima i učionicama skreću nam pozornost na dječju ovisnost o društvenim mrežama. Sve nam ukazuje na to da djeca provode previše vremena na telefonima. Čak i dok su u školi.

Npr. u sceni kad inspektor i narednica ulaze u Jamiejev razred, nastavnica utišava djecu i govori im da odlože svoje telefone. U drugoj sceni vidimo nastavnika koji u školskom dvorištu viče na dvojicu učenika i govori im više puta kako „telefoni nisu dozvoljeni“, prijeteći im da će ih poslati u izolaciju. U trećoj sceni koja se odvija u školskom holu, vidimo djecu koja pjevuše pjesmicu s telefona „Na TikToku si, mrziš tinejdžera, zarađuješ, imaš 13 godina“ i ravnateljicu koja u prolazu kritizira djecu riječima: „Ostavite te mobitele i natrag u razred!“ U sceni u kojoj su djeca upravo izašla iz škole i pošla svojim kućama, vidimo da gotovo svi u rukama drže svoje mobilne telefone.

Navedene scene impliciraju da su mobilni telefoni i društvene mreže u potpunosti zaokupili pažnju mladih ljudi, a brojni svjetski stručnjaci ukazuju na to da se uzroci ove ovisnosti kriju u načinu na koji su društvene mreže dizajnirane.

Generalna direktorica UNESCO-a, Audrey Azoulay, u uvodu za UNESCO-ove Smjernice  za upravljanje digitalnim platformama (Guidelines for the Governance of Digital Platforms) navodi:

„Kao virtualni prostori društvene interakcije, digitalne platforme podređene su algoritmima dizajniranim da monopoliziraju našu pažnju, nehotice favorizirajući dezinformacije i govor mržnje, dajući prednost klikovima nad istinom i vjerojatnosti nad dokazima.“

Profesorica na Sveučilištu Harvard, Shoshana Zuboff, u knjizi „Doba nadzornog kapitalizma“ govori o tome kako velike tehnološke kompanije, kao što su Google, Facebook itd. svjesno, sustavno i na sve raspoložive načine, nastoje izazvati ovisnost (mladih) ljudi o društvenim mrežama, kako bi pribavljanjem velikih količina bihevioralnog viška ostvarili ogromno bogatstvo i stekli moć. (Pogledaj tekst „Nadzorni kapitalizam ‒ Prokrustov krevet budućnosti?“).

Ovome u prilog svjedoči i Akt o digitalnim uslugama (Digital Service Act, skr. DSA), koji je prošle godine stupio na snagu u svim zemljama članicama Europske unije, koji je, između ostalog, nastao iz potrebe da se odgovori na sustavne rizike kojima su izloženi maloljetnici na internetu. Jedan od ciljeva Akta jest „osiguravanje sigurnog, predvidljivog i pouzdanog internetskog okruženja u kojem su temeljna prava utvrđena u Povelji propisno zaštićena“. Ove riječi impliciraju da naraštaji mladih ljudi trenutačno odrastaju u nesigurnom i nepouzdanom internetskom okruženju i da je krajnje vrijeme da se tome stane u kraj.

Na problem izazivanja ovisnosti mladih ljudi o društvenim mrežama ne tako davno ukazao je i sjajan dokumentarni film „Društvena dilema“ (The Social Dilemma), u kojem svoje osvrte na ovu tematiku daju najeminentniji stručnjaci iz područja digitalnih tehnologija.

U trećoj epizodi, iz razgovora koji je Jamie vodio s kliničkim psihologom, saznajemo i to da su Katie, Jamie i njegovi prijatelji bili žrtve cyber nasilja, čime se autori serije dotiču još jednog modaliteta negativnog utjecaja društvenih mreža na psihičko zdravlje maloljetnika.

Netflix

Naime, Katiein bivši momak je od nje tražio da mu pošalje svoju do pasa obnaženu fotografiju. Nedugo nakon što je Katie to i učinila, on je tu fotografiju proslijedio svojim prijateljima, a ovi svojima, tako da su uskoro svi u školi počeli nazivati Katie droljom. S druge strane, Jamie i njegovi prijatelji bili su predmet uvreda i ismijavanja koje su se povremeno prenosile iz virtualnog u stvarni svijet, u vidu pljuvanja s prozora, guranja, podmetanja nogu i sl. Prelijevanje nasilja iz stvarnog u virtualni prostor i obrnuto tematizira i scena u kojoj Jade, Katieina najbolja prijateljica, šutira nogama Jamiejevog prijatelja Rayana u školskom dvorištu optužujući ga za smrt svoje prijateljice. Za to vrijeme, mnogi se smiju i komentiraju kako je jadno što ga tuče cura, dok drugi sve snimaju svojim mobitelima. Uslijed svega doživljenog, inspektor nakon nekoliko sati provedenih u školi dolazi do zaključka da u takvoj atmosferi nitko od djece nije u stanju učiti.

Društvene mreže i porodica

Jamie je odrastao u prilično funkcionalnoj četveročlanoj obitelji, uz roditelje koji se vole i koji ga vole i koji ga tijekom djetinjstva nikad nisu tukli i nisu mu uskraćivali vrijeme i pažnju. U jednoj sceni, Jamiejev otac govori kako je Jamie dobar dečko, a on dobar otac.

S druge strane, serija ukazuje i na određene disfunkcionalnosti unutar obitelji Miller, kao što su jako sterotipan odnos muškarca i žene, pasivna uloga majke i otac kao prototip toksične maskuline ideologije.

Premda autori serije ne upiru toliko prst u Jamiejeve roditelje kao glavne krivce Jamiejeve agresivnosti, koliko u one koji su svjesno i namjerno dizajnirali digitalne platforme kako bi „monopolizirali pažnju“, tj. izazvali ovisnost adolescenata o društvenim mrežama, oni ih ipak ni u tom pogledu ne lišavaju odgovornosti. Naime, posljednja epizoda završava riječima uplakanog Jamiejevog oca: „Oprosti, sine, trebao sam biti bolji.“

Što su to Jamiejevi roditelji propustili učiniti kad je riječ o Jamiejevom odgoju?

U četvrtoj epizodi iz razgovora koji vode Jamiejevi roditelji saznajemo da Jamie nikad nije izlazio iz svoje sobe. Po povratku iz škole, samo bi zalupio vratima i otišao u svoju sobu ravno za računalo. Majka govori kako je znala vidjeti svjetlo u njegovoj sobi do 1 u noći. Otac na to odgovara kako nisu mogli učiniti ništa i kako su sva djeca danas takva i kako roditelji ne mogu znati što im dijete gleda u svojoj sobi, porniće ili bilo što drugo.

Iz ovog razgovora zaključujemo da su Jamiejevi roditelji propustili uspostaviti bilo kakva pravila i ograničenja koja se tiču Jamiejevih medijskih navika: od toga da je imao računalo u vlastitoj sobi, ostajao ispred ekrana do kasno u noć, bez roditeljske brige o sadržajima koje je pratio i sl.

Društvene mreže i razvoj ličnosti adolescenata

Zuboff u svojoj knjizi objašnjava i to kako je svim adolescentima svojstveno da formiraju sliku o sebi i doživljaj vlastite ličnosti putem slike koju drugi imaju o njima. Upravo iz tog razloga je okretanje glave Jamiejevog oca i njegovo izbjegavanje ostvarivanja kontakta očima sa sinom kada bi ovaj tijekom nogometne utakmice napravio neki katastrofalan potez i postajao predmet ismijavanja prisutnih djelovalo destruktivno na psihološki profil mladog Jamieja. Zbog toga lajkovi i komentari imaju toliko snažan utjecaj na razvoj ličnosti adolescenata i tu prirodnu sklonost mladih ljudi društvene mreže surovo eksploatiraju. Tragajući za motivom zločina, dolazimo do prepiske koju su Jamie i Katie vodili na Instagramu i saznajemo da je Katie poručila Jamieju da je incel, tj. da nikad neće naći djevojku. Da stvar bude gora, taj njezin komentar dobio je mnogo lajkova. Zbog ovog i sličnih komentara i njihovih odobravanja, Jamie je zaključio da je jako ružan, da je smotan i da zbog toga nikad neće biti privlačan djevojkama, što je sve skupa hranilo njegov osjećaj bespomoćnosti i posljedično njegovu agresivnost.

Kroz razgovor inspektora i njegovog sina Adama, koji pohađa istu školu kao i Jamie, shvaćamo koliko su društvene mreže i specifičan način komunikacije koji mladi koriste online, produbili generacijski jaz između odraslih i djece. Autori serije sugeriraju nam kako roditelji, nastavnici i policajci ne poznaju komunikacijski kod/emotikone i komunikacijske kanale djece, niti ideologije s kojima se djeca susreću na internetu. Jedna od stvari koja je najviše šokirala roditelje, odnosno publiku, je spoznaja do koje mjere virtualni prostor može zaokupiti pažnju djece i premjestiti ih u potpuno drugu, paralelnu stvarnost o kojoj oni ne znaju ništa.

Više o značenju popularnih emotikona koje djeca koriste možete pogledati u tekstu „Što znače ovi simboli? – Vodič za roditelje kroz online kodove“

O tome koliko je tanka granica između virtualnog i stvarnog, naročito u životima mladih ljudi, ukazuje i specifična tehnika korištena tijekom snimanja serije. Naime, svaka od četiri epizode snimana je iz jednog neprekinutog kadra, u realnom vremenu. Osim toga što ova kreativna tehnika snažno podsjeća na internetski prijenos uživo (live streaming) i na društvene mreže koje dobrim dijelom i jesu tema ove serije, za razliku od klasičnog postupka koji se koristi u svijetu filma i koji ima za cilj premjestiti nas iz sfere realnog u sferu virtualnog, ovom tehnikom redatelj nas pokušava iz sfere virtualnog vratiti u sferu realnog, da bismo ono o čemu serija govori što je moguće više shvatili kao prikaz gole stvarnosti.

Sudeći po zainteresiranosti i komentarima koje je serija izazvala, publika je to očigledno prepoznala. Brutalno i vjerodostojno nagoneći roditelje širom svijeta da se zapitaju tko im zapravo odgaja djecu, autori serije ohrabruju roditelje da ne preuzimaju svu odgovornost za aktualno stanje na sebe nego da konačno pozovu na odgovornost tehnološke kompanije koje stoje iza ovako dizajniranih društvenih mreža i predstavnike vlasti koji ne čine dovoljno napora da takvoj praksi stanu u kraj.

Seriju je režirao Philip Barantini, a scenarij potpisuju Stephen Graham i Jack Thorne.

U današnjem digitalnom svijetu, tinejdžeri komuniciraju ne samo riječima već i simbolima, emotikonima i internetskim frazama koje odraslima često mogu biti zbunjujuće. Neki od tih simbola su bezazleni, ali se pojedini koriste u kontekstu toksičnih online zajednica, uključujući mizogine skupine, incel forume i ekstremno desničarske pokrete.

Donosimo pregled simbola koji se ponekad koriste s prikrivenim značenjima, kako biste mogli bolje razumjeti online komunikaciju svoje djece.

🔴 Crvena pilula (Red Pill)

– „Vidim istinu.“

Izraz potiče iz filma Matrix i simbolizuje spremnost za sučeljavanje sa istinom. Često je povezan s mizoginim i toksičnim stavovima.

 Plava pilula (Blue Pill)

– „Spavaš/Slijep si za istinu.“

Suprotno od crvene pilule, predstavlja opredijeljenost za nastavak života u “blaženom neznanju”.

💥 Eksplozija

– „Eksplodirajuća crvena pilula.“

U određenim zajednicama koristi se kao znak radikalizacije – kad netko potpuno prihvati ekstremne ideje.

🫘 Grah (Bean)

– Simbol prisutan u incel i meme kulturi, često se koristi na sarkastičan način za ismijavanje ili izražavanje frustracije prema ženama.

💯 100 emotikon

– Ponekad se povezuje s tzv. „80/20 pravilom“ koje tvrdi da „80 % žena želi samo 20 % muškaraca.“
Iako sam emotikon znači „punom snagom“ ili „autentično“, u nekim krugovima ima dodatne, problematične konotacije.

🕳️ Crna rupa

– Simbol depresije, osjećaja praznine i beznađa. Koristi se u negativnim i nihilističkim zajednicama.

🌪️ Tornado

– Označava emocionalni kaos, preplavljenost ili mentalni stres. Nije specifičan za opasne skupine, ali može ukazivati na unutarnje borbe.

🐸 Žaba (Pepe the Frog)

– Iako je počela kao bezazleni meme, žaba Pepe je preuzeta od strane ekstremno desnih i alt-right skupina. U tom kontekstu, može biti simbol netrpeljivosti i mržnje.

🦅 Orao

– U određenim online krugovima koristi se kao simbol ekstremnog nacionalizma. Međutim, sam po sebi nije negativan – često označava domoljublje.

💀 Lubanja (Skull emoji)

– Najčešće znači „umirem od smijeha“, ali u mračnijim zajednicama može signalizirati nihilizam, samopovrede ili mračne misli.

💖 Značenja boja srca:

❤️ Crveno srce – Ljubav
💜 Ljubičasto srce – Požuda
💛 Žuto srce – „Zainteresiran/a si?“
💗 Rozo srce – Emotivna privrženost bez seksualnih konotacija
🧡 Narančasto srce – „Bit ćeš u redu“ ili znak potpore

❗VAŽNO: Ovi simboli ne znače automatski da je dijete u opasnosti. Kontekst u kojem su korišteni je ključan. Razgovarajte s djecom otvoreno i bez osuđivanja ako primijetite zabrinjavajući sadržaj.