Smjernice za roditelje i edukatore u pogledu sigurnosti djece na internetu kreirala je 2020. godine Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU). Smjernice imaju za cilj skrenuti pozornost roditeljima, njegovateljima, skrbnicima i edukatorima na rizike i štete koje sobom nosi boravak djece na internetu i daju im preporuke kako da podrže sigurno i aktivno sudjelovanje djece u suvremenom medijatiziranom društvu, bez nepotrebnog ograničavanja njihovih mogućnosti.
Od ukupno 4,1 milijarde korisnika interneta, kako stoji u podatcima ITU-a za 2019. godinu, svaki treći korisnik je dijete, to jest osoba mlađa od 18 godina. Internet tehnologije donijele su djeci i mladima brojne mogućnosti za komunikaciju i stvaranje novih veza, razvijanje kreativnosti, učenje novih vještina, prikupljanje informacija i sudjelovanje u građanskom životu. S druge strane, još uvijek postoji oko 346 milijuna djece diljem svijeta koja nisu povezana s internetom. Dok u afričkoj regiji oko 60 posto djece nije na mreži, taj postotak u Europi iznosi četiri posto. Pored mjesta stanovanja, na digitalne podjele među djecom utječu spolne razlike i siromaštvo. U mnogim zemljama djevojčice nemaju iste mogućnosti pristupa internetu kao dječaci, a i tamo gdje imaju, djevojčicama se u mnogo većoj mjeri nadgleda i ograničava uporaba interneta nego dječacima.
Pored nesumnjivih prilika, digitalne tehnologije donijele su i nove rizike i štete poput zlouporabe osobnih podataka, izloženosti djece ilegalnim, nasilnim ili seksualnim sadržajima, online uznemiravanja i maltretiranja, pedofilskog zbližavanja, seksualnog zlostavljanja djece. Međutim, smjernice ističu da rizik ne dovodi uvijek do štete. Djeca koja su izložena online rizicima možda neće pretrpjeti štetu ukoliko imaju razvijenu digitalnu otpornost i usvojena digitalna znanja.
Istraživanje koje je diljem svijeta provela mreža Global Kids Online sugerira da su djeca i mladi koji se bave širim spektrom mrežnih aktivnosti izloženi većem broju online rizika, što je posljedica povećane izloženosti ili samouvjerenijeg istraživanja interneta. Smjernice posebice tematiziraju pozitivne i negativne aspekte korištenja digitalnih tehnologija za djecu iz ranjivih skupina: djecu iz autističnog spektra, djecu migrante i djecu s invaliditetom.
Kao nove i nadolazeće rizike i izazove, smjernice prepoznaju:
- internet stvari i s tim povezane tehničke, društvene, ekonomske i ekološke probleme;
- igračke povezane na internet/robotika;
- igranje online igrica;
- vještačku inteligenciju i strojno učenje.
Smjernice nude klasifikaciju online rizika po fizički, psihički i moralni razvoj djece prema prirodi potencijalno opasnog sadržaja kao i prema ulozi djeteta u datoj rizičnoj situaciji.
Smjernice ističu važnu ulogu roditelja, njegovatelja i staratelja koji su pozvani pomoći djeci da sigurno koriste internet i digitalne tehnologije navodeći kako je najprije potrebno da se roditelji i ostali koji brinu o djeci upoznaju s rizicima i mogućnostima koje djeci i mladima nudi internet, aktivno prate šta djeca rade dok borave na internetu, upoznaju ih s opasnostima na koje mogu naići u online okruženju, potaknu ih na kritičko razmišljanje o korištenim online sadržajima i vode s djecom i mladima redovit, iskren i otvoren dijalog prilagođen uzrastu.
Neke od preporuka koje Smjernice upućuju roditeljima, njegovateljima i starateljima su:
- razgovarati s djecom i provoditi vrijeme u zajedničkim (online i offline) aktivnostima;
- instalirati antivirusnu zaštitu;
- voditi računa o tome koje internet i mobilne usluge djeca koriste;
- kontrolirati uporabu kreditnih kartica i drugih mehanizama plaćanja;
- naučiti kako prijaviti probleme na platformama koje djeca koriste;
- izgraditi kulturu potpore u domu s djecom;
- pomoći djeci da razumiju i kontroliraju svoje osobne podatke;
- objasniti djeci i mladima što znači objava njihovih fotografija na internetu.
Smjernice ukazuju i na važnu ulogu edukatora koji su također pozvani pomoći djeci i mladima da pametno i sigurno koriste tehnologiju. Neki od načina su:
- osiguravanje da škola ima skup učinkovitih politika i praksi i da se njihova učinkovitost redovito preispituje i ocjenjuje;
- rad na razvoju digitalnih vještina i digitalne pismenosti putem uključivanja obrazovanja o odgovornom korištenju tehnologija u svoje nastavne planove i programe;
- provjeravanje odnosi li se školska politika protiv nasilja i na zlostavljanje putem interneta/mobilnih telefona/drugih uređaja i postoje li učinkovite sankcije u slučaju kršenja te politike;
- imenovanje koordinatora za online sigurnost;
- osiguravanje da školska mreža bude sigurna;
- korištenje akreditiranog provajdera internet usluga;
- korištenje proizvoda za filteriranje, odnosno praćenje.
