Novost

Kako mediji utječu na razvoj jezičnih kompetencija djece u ranom djetinjstvu?

Print Friendly, PDF & Email

Prema podatcima iz istraživanja Regulatorne agencije za komunikacije i UNICEF-a, djeca uzrasta 0 6 godina u Bosni i Hercegovini u velikoj su mjeri izložena svakodnevnom korištenju ekrana, poput televizora i mobilnih telefona na kojima gledaju raznovrsne sadržaje na različitim jezicima, što utječe i na razvoj govora i rječnik koji djeca usvajaju. Premda je problem razvoja govora kod djece u porastu, pri čemu se i ekranizam nerijetko spominje kao jedan od mogućih uzroka, malo se priča o ovoj temi na temelju raspoloživih znanstvenih podataka.

Nedavno objavljena studija pod nazivom Metaanaliza utjecaja ekraniziranih medija na učenje i formiranje rječnika u ranom djetinjstvu upravo pokušava odgovoriti na ovo pitanje: kako mediji utječu na formiranje rječnika materinskoga jezika kod djece od 0 do 6 godina.

Prije svega, studija pojašnjava zašto je uopće važno voditi računa o razvoju rječnika kod djece, ističući kako brojna istraživanja pokazuju da stupanj razvijenosti rječnika predodređuje kvalitetu rezultata koje će dijete postizati tijekom života: kako će usvojiti vještine čitanja i pisanja, hoće li biti spremno za polazak u školu i kakav će uspjeh ostvarivati tijekom školovanja.

Ova metaanaliza preispitala je 266 rezultata dobivenih iz 63 istraživanja sprovedena od 1988. do 2022. godine, koja su uključila ukupno 11 413 zdrave djece uzrasta od 0 do 6 godina. U uzorku su podjednako zastupljena djeca oba spola, u uvjetima praćenja ekraniziranih medija bez posredovanja roditelja/staratelja. Pod pojmom „ekranizirani mediji“ ili „ekrani“ u kontekstu ove analize misli se isključivo na četiri tipa medijskih sadržaja koje djeca ovog uzrasta najčešće koriste, a to su: televizijski ili videosadržaji, elektroničke knjige, videoigre/aplikacije i videochat, bez obzira na tehnologiju putem koje su ovi sadržaji bili dostupni djeci. Pored analize učinaka praćenja ekraniziranih medija u prirodnom okruženju, ovo istraživanje uključilo je i dječje izlaganje medijima u eksperimentalnim uvjetima.

Cilj istraživanja bio je stjecanje dodatnih uvida u uvjete pod kojima ekrani mogu potaknuti, to jest omesti razvoj rječnika materinskog jezika kod djece od 0 do 6 godina. Istraživanje je došlo do sljedećih zaključaka:

Pozitivan odnos između vremena koje djeca provode pred ekranima i razvoja rječnika utvrđen je gotovo isključivo u eksperimentalnim uvjetima i to prvenstveno u slučajevima u kojima su djeca bila izložena sadržajima kreiranim od strane istraživača koji su ispitivali kako djeca usvajaju specifične riječi, a manje u slučajevima u kojima su djeca pratila sadržaje kreirane od strane profesionalnih medijskih djelatnika.

S druge strane, konstatirano je da medijski sadržaji koje djeca prate u prirodnim uvjetima imaju negativan, odnosno neutralan utjecaj na razvoj njihovog rječnika. Izuzetak predstavljaju obrazovni medijski sadržaji za koje je utvrđeno da blago pozitivno utječu na razvoj rječnika kod djece danog uzrasta, i to u uvjetima kada su djeca pratila medijske sadržaje bez prisustva roditelja/staratelja. Drugim riječima, izvjesno je da bi pozitivan utjecaj obrazovnih medijskih sadržaja na razvoj rječnika kod djece bio još veći ukoliko bi djeca provodila vrijeme ispred ekrana u prisustvu roditelja/staratelja, budući da su brojna istraživanja potvrdila izuzetno pozitivan utjecaj posredovanja/pomaganja odraslih djeci u interpretiranju medijskih sadržaja i učenju novih riječi putem ekrana.

Do sličnog rezultata došla je i studija koju su 2020. godine proveli Madigan i suradnici. Ova studija, koja je analizirala rezultate 42 istraživanja objavljena do 2019. godine, imala je za cilj u neeksperimentalnim uvjetima ispitati kako vrijeme pred ekranima utječe na formiranje jezičkih kompetencija djece do 12 godina. Rezultati ove metaanalize konstatirali su blago negativan odnos između jezičnih vještina i vremena koje djeca provode pred ekranima, bez obzira na to je li riječ o gledanju televizije ili korištenju drugih IK-uređaja, kao što su računala, mobilni telefoni, konzole za videoigre. Međutim, jezične vještine bile su u blažoj pozitivnoj korelaciji s praćenjem obrazovnih sadržaja, kao i vremenom koje je dijete provelo gledajući neki videosadržaj u društvu roditelja ili staratelja.

Do kojih je još zaključaka došla studija posvećena ispitivanju utjecaja medijskih navika djece od 0 do 6 godina na učenje novih riječi i razvoj njihovog rječnika?

  • Nekoliko faktora ukazalo je na to da su oportunitetni troškovi (troškovi propuštene prilike) korištenja ekrana izraženiji kod djece do 3 godine. Premda urednički sadržaj kreiran za djecu u cilju poticanja ranog neformalnog učenja može osigurati bogat lingvistički podstrek i raznovrsna verbalna okruženja, slabi su izgledi da će druga vrsta medijskih sadržaja, kreirana prvenstveno u svrhu zabave djece, uroditi plodom koji bi nadmašio oportunitetni trošak. Ovaj zaključak dobiva još više na značaju uzmemo li u obzir to da djeca uzrasta 0 ‒ 3 godine u Bosni i Hercegovini najviše gledaju crtane filmove (87 %), kao i činjenicu da obrazovnog programa namijenjenog najmlađima na TV-stanicama u BiH manjka. Navedeno u potpunosti odgovara preporukama francuskog medijskog regulatora (Arcom), koji od 2008. godine kontinuirano provodi kampanju u kojoj se roditeljima skreće pozornost na to da ne izlažu djecu ekranima prije navršene tri godine.
  • Interaktivni medijski sadržaji ostvaruju snažniji utjecaj na razvoj rječnika kod djece od sadržaja koji nisu interaktivni.
  • Osporena je pretpostavka o oportunitetnim troškovima prema kojoj vrijeme pred ekranom negativno utječe na razvoj rječnika tako što ostavlja manje vremena za jezično bogate aktivnosti i društvenu interakciju. Drugim riječima, nije primijećeno da TV/video sadržaji koji nemaju obrazovni karakter negativno utječu na razvoj rječnika.
  • Potkrijepljeni su sve brojniji dokazi koji govore u prilog tezi da stupanj i prirodu medijskog utjecaja na učenje djece određuje ne toliko količina vremena koje djeca provode pred ekranima koliko vrsta sadržaja koje djeca konzumiraju putem ekrana.
  • U kontekstu metaanalize studija rađenih u eksperimentalnim uvjetima utvrđeno je da elektroničke knjige ostvaruju jači pozitivan utjecaj na učenje novih riječi nego TV/video sadržaji i videoigre/aplikacije. Ovaj zaključak odgovara rezultatima metaanalize iz 2015. godine (Takacs et al.), koja je potvrdila pozitivan utjecaj elektroničkih knjiga na verbalno izražavanje i vještine interpretacije priča kod djece predškolskog i školskog uzrasta, koji prevladava čak i pozitivni utjecaj tiskanih knjiga, što se objašnjava njihovom interaktivnošću i edukativnim dizajnom koji stimulira rano opismenjavanje.
  • Utvrđeno je da ekranizirani mediji čak više utječu na formiranje ekspresivnog rječnika nego na formiranje receptivnog rječnika. Ovaj rezultat značajan je tim prije što su ranija istraživanja pokazala da je proces usvajanja ekspresivnog rječnika teži od usvajanja receptivnog rječnika. Jedno istraživanje iz 1997. godine pokazalo je kako interaktivne tehnike poput pozivanja djeteta da odgovori na postavljeno pitanje stimuliraju razvoj ekspresivnog rječnika.

Studija je objavljena 2023. godine u američkom znanstvenom časopisu Razvoj djeteta (Child development) koji uređuje Društvo za istraživanje dječjeg razvoja (Society for Research in Child Development).