Dostupnost različitih elektroničkih uređaja kao štu su smartphone, tablet, kompjutor i dr. uz pomoć kojih djeca još od najranijeg djetinjstva pristupaju internetu, dovodi do problema u sigurnosnom aspektu njegovog korištenja i potencijalnom riziku da djeca postanu žrtve nasilja na mreži. Zabrinuti roditelji često ne znaju kako mogu prepoznati da je njihovo dijete žrtva digitalnog nasilja, koje se često događa upravo u njihovoj nazočnosti i pod njihovim nadzorom.
Istraživanje o medijskim navikama djece i stavovima roditelja koje su 2019. godine proveli Regulatorna agencija za komunikacije i UNICEF u BiH pokazalo je da djeca uglavnom vide pozitivne strane društvenih mreža, stranica i aplikacija koje koriste, a adolescenti češće nego ostali ističu da im društvene mreže pomažu da uspostave i održavaju prijateljstva. Međutim, adolescenti češće primjećuju i njihove negativne strane, kao što je osjećaj pritiska da se bude popularan i prisustvo zlobnih komentara i postupaka. Roditelji su prema istraživanju osrednje zabrinuti u vezi s potencijalno štetnim aspektima aktivnosti njihovog djeteta na internetu. Roditelji u Bosni i Hercegovini nisu sigurni, kada je njihovo dijete u pitanju, nadmašuju li prednosti interneta rizike i imaju li dovoljno znanja da pomognu svom djetetu da ostane sigurno na internetu, posebice kada su u pitanju starija djeca.
Zato je veoma važno da se roditelji upoznaju s vrstama digitalnog nasilja, načinima na koje se oni vrše i znakovima upozorenja da je njihovo dijete možda žrtva internetskog zlostavljača.
Digitalno nasilje (cyberbullying) može uključivati neželjeno kontaktiranje (cyberstalking), seksualno ili emocionalno zlostavljanje, kao i razne načine ponižavanja, ignoriranja, prijetnji, zastrašivanja i dr. Može se događati bilo gdje, bilo kada i ponavljati se tijekom duljeg vremenskog razdoblja, a njegovi učinci mogu naškoditi fizičkom, mentalnom i psihičkom zdravlju djeteta i potrajati i u odrasloj dobi.
Digitalno nasilje mogu vršiti svi. Odrasli, djeca, nepoznati ljudi, članovi obitelji ili bliski prijatelji, a meta zlostavljača može biti bilo koje dijete. Posebice su izložena djeca iz ranjivih skupina, sramežljiva i introvertna djeca, ali i ona koja su popularna i uspješna. Mnoga djeca ne žele priznati da su žrtve online uznemiravanja i zlostavljanja, zbog čega je važno da roditelji uoče ukoliko se nešto tako dešava, a neki od uobičajenih znakova upozorenja koji na to ukazuju su:
Promjena u izgledu i ponašanju
To je prvi znak da nešto nije u redu. Strah i uznemirenost uzrokovani zlostavljanjem mogu dovesti do poremećaja u ishrani i spavanju, kao i do naglih promjena raspoloženja. Dijete postaje povučeno i tajnovito, a tuga, plač, ljutnja, bijes, osjećaj srama i krivnje oslikavaju duboki emocionalni problem, koji iznimno umanjuje njegovo samopouzdanje.
Cottonbro/Pexels
Korištenje tehnologije
- Dijete provodi na mreži više ili manje vremena nego inače ili iznenada napusti društvene mreže.
- Izgleda zabrinuto, uplašeno ili ljutito nakon aktivnosti na internetu koje često sakriva.
- Sakriva identite osoba s kojima komunicira.
- U svojim elektroničkim uređajima posjeduje više različitih sadržaja i kontakata nego prije.
- Povlači se u zasebne prostorije kada dobije poruku ili e-mail i ne dozvoljava drugima pristup svojim elektroničkim uređajima.
Loš uspjeh u školi i izbjegavanje škole i hobija
Nedostatak pozornosti i koncentracije u školi uzrokovan stresom, nesanicom ili strahom može dovesti do pada školskih ocjena i aktivnosti, izbjegavanja odlaska u školu, uz izgovore djeteta da se loše osjeća, te iznenadnog napuštanja hobija (sport, glazba i sl.).
Promjena socijalnih navika i izolacija
Djeca odjednom primjetno gube kontakt sa svojim dotadašnjim prijateljima i stvaraju nova prijateljstva, a ponekad se potpuno izoliraju od društva.
Budući da djeca veliki dio dana provedu u školi, važnu ulogu u njihovoj zaštiti imaju nastavnici. Promjene ponašanja u razredu koje mogu ukazati da je dijete žrtva online nasilja, a posebice vršnjačkog su:
- vidljiva tuga i izbjegavanje kontakta očima,
- nekontrolirani izljevi bijesa i ljutnje,
- povlačenje u sebe i izbjegavanje druženja s drugom djecom, koja ga i često ismijavaju,
- slabiji angažman za vrijeme nastave nego prije,
- slabiji školski rezultati.
Ako dijete prizna da je zlostavljano, s velikom pozornošću ga treba saslušati, reći mu da za to nije krivo i dati mu punu potporu, a zlostavljanje prijaviti.
U Bosni i Hercegovini digitalno nasilje se može prijaviti, između ostalih, Centru za sigurni internet, Ombudsmenu za djecu Republike Srpske, Plavom telefonu i dr., a ukoliko je riječ o porukama kojima je ugrožena vaša ili sigurnost vama bliske osobe, potrebno je o svemu obavijestiti policiju.
Korisne savjete o ovoj temi donose prof. dr. Ivana Zečević i Saša Risojević u edukativnom video spotu koji je nastao u okviru projekta Regulatorne agencije za komunikacije „Zaštita djece na internetu u sistemima korisnika dozvola RAK-a“: https://www.youtube.com/watch?v=5Lf6n0FxOlE
O elektronskom nasilju riječ je i u kratkom video klipu koji je nastao u okviru pomenutog projekta: https://www.youtube.com/watch?v=xRm1GwNz3LQ
