Društvene mreže, umjetna inteligencija i aplikacije za slanje poruka promijenile su uvriježene načine proizvodnje i distribucije informacija. Pored brojnih pozitivnih strana koje su digitalni mediji donijeli u kontekstu proizvodnje i širenja informacija, nesumnjivo je i to da su doprinijeli nezapamćenom širenju dezinformacija i netočnih informacija.
Danas korisnici samostalno, bez posredovanja urednika, biraju medijske sadržaje koji ih zanimaju, uključujući informacije koje pripremaju redakcije vijesti, novinari i drugi pouzdani pružatelji informacija, s tim da algoritamski parametri višestruko određuju koji sadržaji će nam biti dostupni online. Širenje informacija putem tzv. „mreža povjerenja“, tj. unutar članova obitelji, kruga prijatelja, vršnjaka itd. dovelo je do pojačanog prisustva netočnog, lažnog, zlonamjernog i propagandnog sadržaja u formi vijesti. Istraživači su, također, utvrdili da postoji veća vjerojatnost da će putem društvenih mreža biti višestruko dijeljen sadržaj koji ima snažan emotivni naboj ili sadržaj koji smo dobili od prijatelja, članova obitelji i sl.
Koji su još čimbenici utjecali na nastanak nove komunikacijske paradigme koju karakterizira prisustvo različitih tipova informacijskog poremećaja (dezinformacije, netočne vijesti, zlonamjerne vijesti) saznajte u nastavku teksta:
- Povećana dostupnost tehnologija za uređivanje i objavljivanje dovela je do toga da je sada daleko lakše kreirati i distribuirati sadržaj.
- Društvene mreže, za razliku od tradicionalnih medija, ne provode uredničku kontrolu sadržaja koja se temelji na primjeni etičkih i profesionalnih standarda, kao što su provjeravanje činjenica i izvora, razlikovanje činjenica od mišljenja i sl.
- Povećan broj vijesti i uporaba mobilnih telefona ubrzali su širenje informacija. Prijatelji, vršnjaci, članovi obitelji itd. izvještavaju o događajima za vrijeme njihovog odvijanja.
- Društvene mreže pretvorile su privatnu sferu u javnu. To je, između ostalog, dovelo i do „performativnog“ karaktera ponašanja na ovim platformama, budući da dijeljenje, lajkanje i komentiranje određenih postova utječe na to kako će drugi članovi mreže percipirati danu osobu. Na ovu pojavu dodatno utječe i čovjekova potreba da se uklopi, odnosno da pripada određenoj skupini, kao i sklonost da biramo one izvore informacija koji podržavaju naša prethodna uvjerenja (confirmation bias).
- Ljudi radije komuniciraju s onima s kojima dijele slične stavove. To dovodi do nastanka tzv. „eho komora“ u kojima ljudi provode dosta vremena zato što se „eho komore“ doživljavaju kao prostor u kojem se vlastiti pogledi, ideje i sl. mogu iznijeti bez straha od kritičkog propitivanja ili sukobljavanja mišljenja.
- S druge strane, društvene mreže ostvaruju najveći profit upravo onda kada korisnici ostaju duže vrijeme povezani sa svojim platformama, budući da to dovodi do maksimalne izloženosti korisnika oglasima. Društvene mreže koriste algoritme kako bi korisnicima ponudile sadržaj sličan onom za koji su ranije pokazali interes, a što je moguće utvrditi putem lajkova, komentara ili dijeljenja. Uobičajeni naziv za ove tehnike selekcije sadržaja kojima upravlja umjetna inteligencija je „filter mjehurići“. „Filter mjehurići“ zadržavaju korisnike društvenih mreža u njihovim „eho komorama“, nudeći im sadržaje koji uglavnom podržavaju njihove stavove.
- Pojava click-baita također doprinosi širenju dezinformacija, zato što senzacionalistički naslovi, te lažan ili zavaravajući sadržaj obično privlače veći broj korisnika.
- Financijski problemi s kojima se suočavaju brojne tradicionalne medijske kuće također utječu na širenje dezinformacija. To često dovodi do preusmjeravanja novca ka online sferi, opadanja kvalitete novinarstva i povećane proizvodnje click-bait sadržaja.
- Veliki broj dezinformacija javlja se u formi vizualnog sadržaja (fotografije, videouratci, mimovi itd.), što dane sadržaje čini još uvjerljivijima. Vizualni sadržaji češće se dijele i algoritmi društvenih platformi daju im prednost u odnosu na tekstualne sadržaje. Osim toga, ljudi brže procesuiraju vizualne poruke, što nerijetko dovodi do emocionalnih reakcija, koje smanjuju vjerojatnost kritičke analize sadržaja. Uz to, gotovo je nemoguće otkriti izvor viralnih mimova i sl.
- Botovi targetiraju korisnike i doprinose viralnosti sadržaja. Oni mogu manipulirati algoritmima u cilju stvaranja dojma o popularnosti određenih informacija ili o tome kako je određena tema široko prihvaćena, što nerijetko opredjeljuje korisnike da nastave dijeliti (podržavati) dane informacije/teme.
- Još jedan zabrinjavajući trend je tzv. naoružavanje sadržaja (waponization of content), koji se odnosi na praksu zavaravajućeg preoblikovanja informacija, u cilju sprječavanja da sustavi umjetne inteligencije dane informacije prepoznaju i okarakteriziraju kao dezinformacije.
- Trend koji također zabrinjava je povećano korištenje društvenih aplikacija za razmjenu poruka poput WhatsAppa, Telegrama ili Signala u svrhu širenja dezinformacija, govora mržnje i polarizirajućih narativa koji stvaraju napetosti. Budući da društvene aplikacije za razmjenu poruka rade na principu kriptirane privatne komunikacije, dezinformacije koje se šire putem ovih kanala teško je detektirati i teško im je odrediti izvor. S druge strane, enkripcija je ključna u zaštiti privatnosti i slobode.
Konačno, važno je istaknuti da premda su društvene mreže postale dominantni vektori širenja dezinformacija, mediji glavnog tijeka također imaju svoju ulogu u ovom procesu, s ili bez svjesne namjere.
Izvor: UNESCO (2022). Elections in Digital Times: A Guide for Electoral Practitioners, France.
