Komunikacijska prava djece predstavljaju temeljna i važna prava svakog djeteta, koja se tiču različitih aspekata odnosa djece spram medija, od pružanja djeci odgovarajućih informacija, preko zaštite od neodgovarajućih sadržaja, do omogućavanja aktivnog sudjelovanja u komunikaciji i izražavanja vlastitih stavova. Sve većom prisutnošću i značajem medija i informacijsko-komunikacijskih tehnologija, ova prava dobijaju sve više na značaju, ali predstavljaju i veći izazov onima koji su pozvani da osiguraju djeci uživanje datih prava i sloboda.
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, kao osnovni dokument u međunarodnom pravnom sustavu za zaštitu prava djeteta i pravno obvezujući međunarodni instrument kojeg je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda 20. studenog 1989. godine, sadrži obuhvatne standarde za zaštitu prava djece i primjenjuje se na svu djecu bez diskriminacije. Konvencija naglašava činjenicu da su djeca ranjiva skupina u društvu, kojoj je potrebna posebna briga i zaštita, i stoga obvezuje sve strane da kroz odgovarajuće zakonodavne i administrativne mjere osiguraju zaštitu i brigu o djeci, koja je neophodna za njihovu dobrobit. Ona prepoznaje važnu ulogu masovnih medija, kako za slobodu izražavanja djece, tako i za mogućnost da se čuje njihov glas, za pravo djece na informiranje i, prije svega, za kvalitet sadržaja koji će unaprijediti njihov razvoj i dobrobit. Također, naglašava i potrebu da djeca budu adekvatno zaštićena od sadržaja koji mogu naškoditi njihovoj dobrobiti.
Konvencija garantira slobode i prava djeci, uključujući i ona koja se odnose na medije. Članak 12. Konvencije garantira djetetu pravo na izražavanje svog mišljenja o pitanjima koja se tiču djeteta, dok članak 13. određuje pravo djeteta na slobodu izražavanja.
Članak 16. navodi da nijedno dijete ne smije biti izloženo proizvoljnom i nezakonitom miješanju u privatnost, obitelj, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled, kao i da dijete ima pravo na pravnu zaštitu od takvog miješanja. Članak 17. prepoznaje važnu funkciju medija u širenju informacija koje pozitivno utječu na djecu i garantira im pristup informacijama i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora, posebno onih usmjerenih na promociju njihove društvene, duhovne i moralne dobrobiti te fizičkog i mentalnog zdravlja.
Dakle, Konvencija o pravima djeteta garantira djeci pravo na pristup odgovarajućim informacijama, zaštitu od neprimjerenih sadržaja, zaštitu privatnosti kao i sudjelovanje u komunikaciji. Razmatrajući prava djece u novom digitalnom medijskom i komunikacijskom okruženju, Britanska eskpertica za djecu i medije, Sonia Livingstone, ukazuje na činjenicu da digitalni mediji postaju preduvjet za ispunjavanje drugih prava, jer su sredstvo za uživanje prava na informaciju, edukaciju i sudjelovanje, a pismenost – digitalna, medijska i društvena – ključna je za pristup digitalnim medijima, njihovo razumijevanje i sudjelovanje u njima, te time i za ostvarivanje prava u digitalno doba.
Važnu ulogu u ostvarenju komunikacijskih prava djece ima obitelj. Djeca trebaju razumjeti svoja prava, ali i shvatiti da prava dolaze sa odgovornošću, odnosno da su odgovorna za svoje postupke, te da ukoliko žele da ih odrasli podrže i imaju povjerenja u njih, medije trebaju da koriste mudro. Iako je još uvijek dominantan zaštitnički pristup, razvoj i kompleksnost novog medijskog okruženja stavlja fokus i na nužnost jačanja kapaciteta roditelja i djece kako bi se mediji i informacijske i komunikacijske tehnologije iskoristile za što kvalitetniji razvoj djece, a rizici što je moguće više smanjili. U ovom kontekstu, značajne su inicijative usmjerene ka isticanju pozitivnih sadržaja. Ovi sadržaji se najčešće definiraju kao digitalni sadržaji za djecu koji im omogućuju da uče, zabave se, stvaraju, uživaju, razvijaju pozitivno mišljenje o sebi i poštuju svoj identitet, povećaju njihovo sudjelovanje u društvu i proizvode i distribuiraju vlastite pozitivne sadržaje.
Uloga Regulatorne agencije za komunikacije u osiguravanju komunikacijskih prava djece
Kada je riječ o komunikacijskim pravima djece, važnu ulogu u Bosni i Hercegovini ima i Regulatorna agencija za komunikacije. Zaštita malodobnika smatra se jednim od najznačajnijih zadataka medijske regulacije i pitanjem od izuzetnog javnog interesa. U medijskoj regulativi postoje dva osnovna aspekta zaštite malodobnika: zaštita malodobnika kada su predmet medijskih sadržaja i zaštita malodobnika od medijskih sadržaja. Kada govorimo o zaštiti malodobnika kada su predmet/dio medijskih sadržaja, odredbe sadržane u Kodeksu o audiovizualnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija odnose se na sudjelovanje malodobnika u programima, različite aspekte zaštite privatnosti malodobnika, zaštitu malodobnika u medijskom izvješćivanju o izborima i izvješćivanju o malodobnicima u vezi sa kaznenim djelima i postupcima itd. Kada je u pitanju zaštita malodobnika od medijskih sadržaja, navedenim kodeksom predviđa se dvostupni sustav regulacije. Sadržaji se, pri tome, dijele na dvije kategorije potencijalno štetnog sadržaja za malodobnike: sadržaj koji može ozbiljno naškoditi i sadržaj koji će vjerovatno naškoditi njihovom fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju. U kodeksu je razrađen sustav klasifikacije sadržaja za koje je vjerojatno da bi mogli ugroziti fizički, psihički ili moralni razvoj malodobnika, a koji predviđa tri kategorije 12+, 16+ i 18+ uz odgovarajuće termine emitiranja sadržaja iz kategorije 16+ i 18+. U Kodeksu o komercijalnim komunikacijama sadržane su i odredbe koje garantiraju zaštitu malodobnika kao potrošača, imajući u vidu njihovu posebnu ranjivost u tom pogledu.
Regulatorna agencija za komunikacije također ima zadatak osigurati zastupljenost različitih vrsta programa, pa tako i dječijeg programa u zemlji. Kada je riječ o dostupnosti dječijih programa Analiza dječjih i obrazovnih programa, programa koji su namijenjeni ili se bave manjinama i ranjivim skupinama stanovništva, te programa prilagođenih osobama sa invaliditetom u audiovizualnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija u Bosni i Hercegovini utvrdila je da dječiji program predstavlja 7,36% od ukupnog trajanja emitiranog programa na televiziji, odnosno 1,17% na radiju. Bitno je napomenuti da u Bosni i Hercegovini postoje i privatni tematski kanali s programom samo za djecu, a što ima znatan utjecaj na iskazanu ukupnu količinu emitiranog dječijeg programa. Kada se izostave ovi kanali, udio dječijeg programa u ukupnom emitiranom programu na ostalim televizijskim postajama iznosio bi svega 3,01%. U televizijskim programima od dječijih sadržaja procentualno najzastupljeniji su animirani sadržaji sa 42,11%, a program je uglavnom kupljeni/nabavljeni sa 85,33%. Kada je u pitanju radio, procentualno najzastupljeniji su zabavni dječiji sadržaji sa 34,71%, slijede obrazovno-zabavni dječiji sadržaji sa 28,83%, obrazovni dječiji sadržaji sa 25,57% i preostali dječiji sadržaji sa 10,89%. Na radiopostajama najviše se emitira dječiji program iz vlastite produkcije sa čak 81,14%.
Regulatorna agencija za komunikacije također poduzima aktivnosti u oblasti digitalne sigurnosti malodobnika, samostalno kao i u suradnji s brojim partnerima. Između ostalog, sudjeluje u obilježavanju Dana sigurnijeg interneta, surađuje sa Konzorcijem za zaštitu djece od nasilja u digitalnom okruženju, te je organizirala i kampanju s ciljem podizanja svijesti javnosti o sigurnosti djece na internetu u okviru koje je emitiran spot Gdje je Buco.
Kako bi pomogla pružateljima medijskih usluga, ali i široj javnosti, da dodatno shvate mogući utjecaj medijskih sadržaja na djecu i malodobnike, inicirala je i izradu dokumenta koji se bavi utjecajem televizije na djecu i malodobnike – stručni elaborat na temu Utjecaj televizije na djecu i malodobnike i u suradnji s UNICEF-om Smjernice za klasifikaciju televizijskih sadržaja. Ovi dokumenti nude detaljan uvid u način na koji malodobnici doživljavaju televizijske sadržaje u različitim fazama razvoja, te ukazuju na utjecaj koji ovakvi sadržaji mogu imati na njihov razvoj. Tijekom 2019. godine pokrenuta je i kampanja u cilju podizanja svijesti o utjecaju televizijskih sadržaja na djecu i malodobnike, kao i o potrebi aktivnijeg praćenja njihovih medijskih navika. U okviru kampanje emitiran je televizijski spot namijenjen roditeljima, starateljima i drugim osobama koja brinu o malodobnicima, te izrađena brošura o zaštiti malodobnika. Od posebne koristi za roditelje, ali i druge koji se brinu o djecu kao što su odgajatelji, učitelji, nastavnici, pedagozi, psiholozi i pedijatri su Smjernice za korištenje medija, IKT i vremenu koje djeca provode pred ekranom koje je izradila multidisciplinarna grupa stručnjaka pod vodstvom Regulatorne agencije za komunikacije i Mediacentra Sarajevo.
