Društveni mediji nude djeci i adolescentima mnoge mogućnosti, ali ih isto tako potencijalno izlažu brojnim opasnostima koji mogu ozbiljno narušiti njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Brzi razvoj umjetne inteligencije (AI) izložio je maloljetnike još većim izazovima. Nedavno istraživanje rađeno u zemljama EU pokazalo je da 92% Europljana smatra kako bi zaštita djece i mladih na internetu trebala biti jedan od EU prioriteta. Imajući sve to u vidu, Europska komisija formirala je Specijalni panel o sigurnosti djece na internetu i potencijalnim dobnim ograničenjima za korištenje društvenih mreža koji je 2026. rezultirao izvješćem “Online sigurnost djece: Zaštita i osnaživanje maloljetnika u digitalnom prostoru”.
Specijalni panel koji je u ožujku 2026. formirala predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, okupio je predstavnike akademske zajednice, industrije, vrhunske stručnjake iz različitih oblasti širom Europe, kao i predstavnike mladih i roditelja, kako bi procijenili utjecaj društvenih medija na maloljetnike i s tim u vezi dali određene preporuke.
Izvješće ukazuje na ključne izazove sa kojima se djeca suočavaju na internetu i nudi preporuke i resurse: djeci i adolescentima, roditeljima/starateljima, nastavnicima i pružateljima usluga društvenih medija i drugih digitalnih usluga o tome kako bolje zaštititi i osnažiti maloljetnike na mreži, te kako upotrebu društvenih medija i drugih digitalnih usluga prilagoditi uzrastu djece.
Šest vodećih načela za zaštitu i osnaživanje maloljetnika na mreži
Prisustvo rizika i brojnih mogućnosti za djecu i adolescente u kontekstu društvenih medija zahtijeva obuhvatan okvir politika koji istovremeno štiti i osnažuje maloljetnike na mreži. Sljedećih šest vodećih načela koje su izradili prof. dr Jörg M. Fegert i dr Maria Melchior, kopredsjedavajući Specijalnog panela, usmjerili su rad panela i odredili strukturu predmetnog izvješća.
NAČELO 1: Razvojni pristup (poglavlje 1)
Propisi i smjernice moraju biti prilagođeni uzrastu djece. Razvoj djece i maloljetnika odvija se postupno, u etapama. Stoga se mjere zaštite trebaju baviti rizicima sa kojima se djeca suočavaju u određenim godinama. Ukoliko postoji mogućnost, uz navedene mjere treba uzeti u obzir osobne i socijalne okolnosti djece, koje mogu predstavljati izvor dodatnog rizika.
NAČELO 2: Jednakost i raznolikost (poglavlje 2)
Različiti uzrasti i socioekonomske grupe nisu podjednako izloženi rizicima i negativnim utjecajima društvenih mreža i ostalih digitalnih sadržaja. U kojoj mjeri će maloljetnici biti izloženi ovim rizicima i prijetnjama ovisi od njihovog spola, seksualnosti, rasnog, etničkog i vjerskog porijekla, posebnih obrazovnih potreba i eventualnih problema sa mentalnim zdravljem. Navedeni faktori dodatno utječu na resurse i kapacitete kojima raspolažu roditelji i staratelji u njihovim nastojanjima da podrže djecu i adolescente na njihovom putu ka samostalnosti.
NAČELO 3: Zaštita maloljetnika (poglavlje 3)
Društvene mreže i ostali digitalni sadržaji moraju biti sigurni i korisni za djecu i adolescente. Zaštitu maloljetnika od štetnih sadržaja, izazivanja ovisnosti, digitalnog zanemarivanja i cyber kriminala (kao što je, na primjer, seksualno zlostavljanje) neophodno je ugraditi u sam dizajn društvenih medija i drugih digitalnih usluga. Maloljetnicima treba omogućiti jednostavno prijavljivanje svih oblika štetnih sadržaja ili funkcionalnosti. Rješavanje takvih prijava mora imati prioritetni karakter, kako bi pružatelji usluga što prije uklonili sporni sadržaj ili funkcije.
NAČELO 4: Odgovornost digitalnih usluga i potrošačka prava (poglavlje 3)
Primarna ogovornost za sigurnost maloljetnika na mreži počiva na pružateljima usluga društvenih medija i drugih digitalnih platformi. U tom smislu, nužno je zagovarati načelo „projektirane sigurnosti” digitalnih usluga i učinkovito regulirati medijske sadržaje. Teret dokazivanja treba počivati na društvenim mrežama i pružateljima ostalih digitalnih usluga, koji moraju dokazati da dizajn njihovih usluga nije štetan prije nego što omoguće pristup djeci i adolescentima.
Djeci mlađoj od 13 godina trebalo bi ograničiti pristup društvenim mrežama i ostalim digitalnim uslugama sve dok pružatelji ovih usluga ne dokažu da je dizajn njihovih usluga siguran za djecu i mlade.
NAČELO 5: Osnaživanje i medijsko obrazovanje (poglavlje 4)
Nužno je osposobiti roditelje i staratelje, nastavnike i edukatore kako bi mogli podržati postupni prelazak djece i adolescenata ka sigurnom i samostalnom korištenju interneta. U tom smislu, potrebno je ponuditi odgovarajuće sadržaje, na primjer, obuke za digitalnu i medijsku pismenost, kao i prikladnu infrastrukturu, kako bi roditelji mogli osvijestiti vlastite i utjecati na formiranje medijskih navika djece. Mjere moraju biti prilagođene ulogama roditelja/staratelja i nastavnika/edukatora kao i uzrastu maloljetnika.
NAČELO 6: Prava djece i participacija (poglavlje 4)
Prava djece na sigurno sudjelovanje, komunikaciju i stvarateljstvo, definirana odgovarajućim međunarodnim okvirima, moraju biti zaštićena kako na mreži, tako i u stvarnom životu. Starosna ograničenja moraju biti proporcionalna, vremenski ograničena, usklađena sa digitalnim pravima i najboljim interesom djece. S tim u vezi, potrebno je uložiti dodatne napore u osmišljavanju i promoviranju offline aktivnosti maloljetnika svih uzrasta.
Izvješće konstatira kako djelotvoran pristup online zaštiti maloljetnika mora biti sveobuhvatan i zasnovan na instrumentima iz domena više različitih pravnih oblasti EU, kao što su regulacija digitalnih platformi i audio-vizualnih medija, zaštita podataka i zaštita potrošača.
Izvješće će poslužiti kao osnova za buduće akcije Europske komisije i država članica EU u cilju jačanja sigurnosti djece na mreži.