Jedna od definicija interneta glasi kako je internet „digitalizirano i suvremeno informacijsko-komunikacijsko sredstvo i digitaliziran medij koji funkcionira na principu mrežnog povezivanja i nelinearnog kretanja prema sadržajima – kontekstima na mreži.“
Povijest računara
Povijesni razvoj interneta usko je povezan s povijesnim razvojem računara koji je započeo još u 17. stoljeću izumom šibera, razmišljanjima Francisa Bacona o univerzalnom matematičkom jeziku i Pascalovim mehaničkim računarom. U 17. stoljeću po prvi put je upotrijebljena riječ „računar“ koja je označavala osobu iznimno nadarenu za aritmetiku i računanje. Daljnji doprinos matematičkim teorijama povezanim s digitalnim principom dali su Karl Friedrich Gauss i Gottfried Wilhelm Leibniz. Ovo razdoblje Aleksandar L. Todorović naziva „prepoviješću“ razvoja računarske tehnologije koja je trajala sve do 19. stoljeća kada usljed razvoja kapitalizma nastaje potreba za iznalaženjem sistema brze razmjene velikog broja informacija. Značajan doprinos razvoju digitalne znanosti i tehnologije u 19. stoljeću dali su engleski matematičar John Bull i Charles Babbage, koji je 1837. godine kreirao diferencijalni i analitički stroj – prvi programski mehanički računar koji se smatra nultom generacijom računara. Sredinom 20. stoljeća novi zamah daljnjem razvoju računara dali su uporaba električne energije, te vojne potrebe i ciljevi Drugog svjetskog rata, što je rezultiralo erom elektromehaničkih računara. U ovom razdoblju razvoja računara najviše su se istaknuli znanstvenici Howard Aiken, Alan Turing i Konrad Zuse. Nakon toga, uslijedilo je ono što se naziva računarskom revolucijom koja se odvijala u šest razdoblja sve dok nisu razvijeni računari kakve danas poznajemo. Prvi elektronski digitalni računar dizajnirao je Alan Turing 1936. godine. Uslijedio je Eniac, razvijen koncem II. svjetskog rata, koji je pružao mogućnost programiranja, i Univac 1 koji je radio s brojčanim i tekstualnim informacijama. Ovi računari bili su jako veliki, težili su više od 10 tona, imali su puno elektroničkih cijevi i odlikovali se visokom potrošnjom električne energije. Od 1955. dolazi do intenzivnije primjene druge generacije računara bazirane na tehnologiji tranzistora. Treća generacija računara, utemeljena na tehnologiji integriranih kola, javlja se sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća. Četvrto razdoblje razvoja računara obilježio je izum tehnologije mikroprocesora, odnosno programabilnih integriranih kola, što je omogućilo pojavu osobnih računara. Posljednja dva razdoblja razvoja računara odnose se na platformu koja je koncipirana kao temelj za razvoj umjetne inteligencije.
Povijest interneta
Povijest interneta može se podijeliti u tri razvojna razdoblja: prvo od 1961. do 1985. kad se internet razvijao kao tajna i vojna tehnologija, drugo od 1985. do 1991. kada se internet razvijao u akademskim krugovima i treće razdoblje od 1991. do danas kada se internet razvija kao popularna i komercijalna tehnologija. Prvo razvojno razdoblje obilježili su državni i vojni projekti inspirirani hladnoratovskom groznicom na kojima su radile agencije američkog Ministarstva obrane: DARPA i ARPA ((Defense) Advanced Research Project Agency). Ovi projekti rezultirali su kreiranjem ARPANET-a, koji je s vremenom evoluirao u ono što danas poznajemo kao internet. Najprije je 1965. dial-up telefonskom linijom male brzine računar u Massachusettsu spojen s računarom u Kaliforniji, da bi već 1969. godine došlo do računarsko-komunikacijskog umrežavanja četiri velika sveučilišna centra u SAD-u. Komplet komunikacijskih protokola poznat kao TCP/IP (TCP-Transmision Control Protocol, IP-Internet Protocol) koje je 1974. godine izradila ekipa predvođena Vintonom Cerfom, omogućio je povezivanje narastajućeg broja računarskih centara i računarskih mreža.
Čim je ARPANET pušten u rad, počele su se razvijati i aplikacije. Tako su se s vremenom razvili generički servisi interneta u koje poglavito ubrajamo prijenos podataka, elektroničku poštu, svjetsku mrežu (web) i društvene medije.
Prvo razdoblje razvoja interneta obilježila su nastojanja da se podigne razina sigurnosti u prijenosu i prijemu podataka. Komutacija paketa i tehnologija nodova (čvorišta) prepoznati su kao vrlo učinkovit i pouzdan način prijenosa podataka na mreži. Riječ internet (skraćenica od internetwork) prvi put spomenuta je 1974. godine u jednom dokumentu o protokolima za prijenos čiji su autori Vinton Cerf i suradnici.
Prvu elektroničku poruku poslao je Raymond Samuel Tomilson, inženjer u američkom Ministarstvu obrane 1972. godine (izjavio je da se ne sjeća što je u njoj pisalo, pretpostavlja se „test“) koji je uveo u uporabu simbol @ kao elektronički lokator.
World Wide Web, nastao između 1989. i 1991, predstavlja izum Tima Bernersa Leeja, britanskog inženjera zaposlenog u Europskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN). Nakon 1993. kada je CERN odlučio da ponudi svjetsku mrežu besplatno na korištenje cijelom svijetu, dolazi do prave „eksplozija interneta“. S pojavom Googlea 1997. pretraživanje mreže podignuto je na višu razinu. Počevši od 2001. Google uvodi novu paradigmu procesa pretraživanja utemeljenu na kompleksnim formulama (algoritmima) koji još učinkovitije organiziraju i sortiraju informacije. Danas se broj računara spojenih na internet mjeri u milijardama, a priključenje na internet postaje sve jednostavnije i ekonomski dostupnije diljem svijeta.
Internet danas
Internet je pronašao primjenu u svim aspektima života: od vojske, preko sveučilišta, do gospodarstva i industrije, uključujući poglavito medijsku industriju i industriju telekomunikacija. Pored toga, internet je transformirao i sve aspekte društvenog života i života pojedinca: rad, obrazovanje, komunikaciju, odmor, igru, kupovinu i sl. Danas, sve više ljudi pristupa internetu zahvaljujući rasprostranjenosti pametnih telefona i tableta, dostupnosti Wi-Fi, 4G tehnologije, razvoju platformi društvenih medija i aplikacija. Dok je 2009. godine pristup internetu imala četvrtina svjetskog stanovništva, u 2019. godini internet koristi više od polovine svjetske populacije. Na globalnoj razini, najveći dio korisnika su ljudi mlađi od 44 godine. Svaki treći korisnik interneta je dijete (0-18 godina), a UNICEF procjenjuje da je 71% mladih već na internetu. Širenje pristupnih točaka internetu, mobilne tehnologije i sve većeg spektra uređaja s mogućnošću pristupa internetu, u kombinaciji s ogromnim resursima koji se mogu naći u cyber prostoru, pružaju neviđene mogućnosti u svim aspektima života. Usprkos prednostima, postoje i nedostatci u uporabi novih i naprednijih tehnologija. Razvoj umjetne inteligencije i strojnog učenja, virtualne i proširene stvarnosti, velikih podataka, robotike i interneta stvari nesumnjivo vode ka sve većoj i široj primjeni interneta.
Izvori:
Todorović, A. L. (2017). Diskurs novih tehnologija, Beograd: Clio;
Tapavički Duronjić, T. (2017). Digitalni informacioni sistemi. Banja Luka: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci;
Čejko, M. (2018). Superpovezani. Beograd: Clio;
International Telecommmunication Organization. (2020). Smjernice za IKT kompanije u pogledu sigursnosti djece na internetu 2020. Preuzeto 1.6.2021. sa https://docs.rak.ba//articles/5bce48cd-3904-4cd6-a57e-4ba81e231c47.pdf.
