Uredila: Anida Sokol
Iako tehnologija u svom bazičnom temelju nije diskriminatorna, pristup i uporaba tehnologija i medija se razlikuju ako ste muškarac ili žena, a naročito ako ste u poziciji višestruke diskriminacije, primjera radi, žena iz ruralnog područja ili pripadnica etničke manjine.
Digitalne vještine u suvremenom dobu su neizostavan alat u svakodnevnim aktivnostima svake osobe, no pristup tehnologijama nije omogućen na jednak način muškarcima i ženama. UNESCO-ova evidencija o edukaciji pokazuje kako žene i djevojčice zaostaju za muškarcima i dječacima u tom području što dovodi do nejednakosti u pristupu i uporabi tehnologija – odnosno do rodnoga digitalnog jaza. Rodni digitalni jaz označava isključenost žena i manjinskih zajednica iz procesa tehnološkoga razvoja što dovodi do, kako informacijskoga jaza, tako i do jaza raznolikosti. Pristup i uporaba digitalnih tehnologija je preduvjet za potpuno uživanje ljudskih prava i neophodan je alat za promociju rodne ravnopravnosti. Rezolucija Europskoga parlamenta od 21. siječnja 2021. o premošćivanju digitalnoga jaza između spolova naglašava da digitalna tranzicija ne bi smjela nikoga zapostaviti.
U kontekstu Bosne i Hercegovine, digitalni jaz se očituje kao nejednak pristup za žene profesijama u digitalnom i povezanim sektorima. Postoji i određena rodna diferencijacija u pogledu izvora informacija od javnoga značaja. Prema studiji Vijeća Europe i Regulatorne agencije za komunikacije iz 2021. istaknuto je da žene manje posjećuju novinske portale od muškaraca (42 posto prema 48 posto), manje koriste otvoreni internet (35 posto prema 41 posto). Uporaba društvenih mreža za javne rasprave je više zastupljena kod muškaraca.
Kao jedan od odgovora na neravnopravan položaj žena, formiran je 2017. godine odgovor u obliku Pokreta za feministički internet. Njihova misija je da se internet učini ravnopravnijim i to kombiniranjem feminizma, tehnologije, umjetnosti i dizajna, te uvođenjem mladih ljudi u razvoj etičke tehnologije. Mnogo je prepreka koje stoje na putu smislenoga pristupa žena i djevojčica digitalnom sektoru i samostalnom djelovanju u njemu. Prema studiji OECD-a iz 2018. neke od prepreka su nedostatak obrazovanja i inherentne predrasude i društveno kulturne norme koje ženama i djevojčicama umanjuju mogućnost da iskoriste ono što nudi digitalna transformacija. To dalje dovodi do ograničavanja učešća žena u svim sektorima, uključujući i one koji su vezani za inženjerstvo ili proizvodnju, što pokazuje i izvješće UN Women iz 2021. u kojem je naveden podatak da samo 10 posto žena u BiH ima obrazovanje iz strojarstva i elektrotehnike. O nedovoljnoj zastupljenosti žena u sektoru tehnologija govori i podatak iz studije Vijeća Europe “Mediji i rod” da na polju programiranja i konstruiranja tehnologija većinom rade muškarci.
Rastući globalni problem koji se bilježi u digitalnom okruženju je povećana stopa nasilja nad ženama na internetu, a nedostatak zaštite ženama koje proživljavaju nasilje na internetu se također očituje kao rodna pristranost u tehnologijama, što u konačnici, potiče daljnju rodnu diskriminaciju.
Da postoji potreba za rodno osjetljive tehnologije te smisleno uključivanje žena na svim razinama tehnološkoga razvoja i uporabe tehnologija, govori i primjer internetskoga pretraživača Googlea. Trenutni jezični model koji se u tom pretraživaču koristi za programiranje reproducira štetne stereotipe o ženama i djevojčicama.
Ukoliko društvene mreže i platforme za video streaming dopuštaju pristranost koja šteti korisnicima, to se može disproporcionalno odraziti na žene i druge marginalizirane zajednice, posebno u zemljama koje su već uskratile prostor i samostalnost ovim skupinama i gdje osnaživanje žena nije sukladno političkim interesima.
Da bi se premostio digitalni jaz i omogućio jednak pristup digitalnim tehnologijama ženama i muškarcima, UN Women u svojim politikama navodi preporuke u vidu izrade i provedbe nacionalne digitalne strategije te subvencioniranje izgradnje kapaciteta i tehnoloških alata za žene u ruralnim područjima i žene koje su podložnije siromaštvu.
Važno je podizati svijest i educirati javnost o poboljšanju pristupa žena tehnologijama kao i njihovoga položaja u ovom sektoru kako bi se zaustavilo ugrađivanje rodne pristranosti u tehnologije, jer ukoliko ne dođe do smislenoga uključivanja žena u procese tehnološkoga dizajna i implementacije, njihove potrebe i iskustva će i dalje biti nevidljivi.
Neki od korisnih izvora koji se tiču pristupa tehnologiji i digitalnoga jaza navedeni u studiji Vijeća Europe “Mediji i rod” su:
- Girls who code i Women who code;
- Resursi za feministički internet;
- Rod i online učešće žena;
- Tečajevi i resursi za urodnjavanje: UNESCO, Rod, mediji, IKT i Rodno osviještene politike u obrazovanju Vijeća Europe;
- Izgradnja inkluzivnih redakcija i digitalnih prostora, praktikum i materijali.
Ovaj tekst je proizveden uz podršku Vijeća Europe i projekta “Medijska i informacijska pismenost: za ljudska prava i demokraciju”, u okviru Akcijskoga plana za Bosnu i Hercegovinu 2018. – 2021. Financiranje Akcijskoga plana osigurale su Norveška i Luksemburg. Mišljenja izražena u ovom tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju nužno službenu politiku Vijeća Europe.
