Pojavom novih digitalnih tehnologija i medija, te slabljenjem jasnih granica između profesionalnih medija i platformi na kojima svatko može kreirati i dijeliti sadržaje, došlo je do drastičnog povećanja količine informacija kojima smo svakodnevno izloženi. Uz nesumnjive prednosti koje su novi mediji donijeli na polju informiranja, obrazovanja i zabave, doprinijeli su i širenju različitih vidova dezinformacija.
Turčilo i Obrenović u studiji Misinformation, Disinformation, Malinformation: Causes, Trends and Their Influence on Democracy konstatiraju da u znanstvenoj i stručnoj javnosti postoje brojne definicije lažnih vijesti, dezinformacija i sl. koje se uzajamno ne isključuju, nego prije nadovezuju jedna na drugu, budući da svaka stavlja naglasak na određeni aspekt nastanka i/ili širenja ovog fenomena. Ono što je, više-manje, svima zajedničko jeste prepoznavanje digitalnog prostora (društvene mreže, internet portali) kao glavnog poligona u kojem se gotovo sve vrste informacijskih poremećaja stvaraju i šire.
Ekspertna skupina za lažne vijesti i online dezinformacije koju je formirala Europska komisija 2018. godine, u svom finalnom izvješću pod nazivom „Višedimenzionalni pristup dezinformacijama“ definira dezinformacije kao sve vidove lažnih, netočnih ili zavaravajućih informacija koje su kreirane, objavljene i raširene s namjerom da nanesu javnu štetu ili radi stjecanja zarade. Dezinformacije po ovoj definiciji ne uključuju kreiranje i širenje ilegalnog sadržaja u online prostoru, kao što su u prvom redu kleveta, govor mržnje i podsticanje na nasilje, koji su regulirani propisima Europske unije i nacionalnim zakonima, kao ni druge oblike namjernih, ali ne i obmanjujućih oblika izvrtanja činjenica kao što su satira ili parodija.
Izvješće Vijeća Europe iz 2017. godine „Informacijski poremećaj: interdisciplinarni okvir za istraživače i donositelje politika“ određuje dezinformacije kao najteži od tri oblika informacijskog poremećaja, pored netočnih i zlonamjernih informacija. Navedeni oblici informacijskog poremećaja razlikuju se po tome sadrže li točne ili netočne informacije, kao i po tome da li su kreirani s ili bez namjere nanošenja štete pojedincu, društvenoj skupini, organizaciji ili državi. Tako netočne informacije, koje uključuju zavaravajući sadržaj i clickbates, premda sadrže netočne i neprovjerene informacije, nisu kreirane s namjerom da nanesu štetu. Zlonamjerne informacije predstavljaju točne informacije, kreirane s namjerom da nanesu štetu pojedincu, organizaciji ili državi (curenje informacija, uznemiravanje i donekle govor mržnje). Najzad, dezinformacije predstavljaju najteži pojavni oblik informacijskog poremećaja, zato što su dezinformacije ujedno lažne i kreirane s namjerom da nanesu štetu pojedincu, društvenoj skupini, organizaciji ili državi. U dezinformacije su svrstani manipulativni i fabricirani sadržaji, prijevare, kao i sadržaji namjerno stavljeni u krivi kontekst.
Ne osporavajući uvriježno vjerovanje da se sva tri oblika informacijskog poremećaja prevashodno prenose putem online medija, i to u prvom redu društvenih mreža, Turčilo i Obrenović naglašavaju da i ostali mediji (tisak, radio i televizija) također sudjeluju u širenju lažnih vijesti, usljed čimbenika kao što su politička i ekonomska ovisnost, vlasnička struktura i sl.
Regulatorna agencija za komunikacije u Kodeksu o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija u članku 5. (Pravičnost i nepristrasnost) st. 1. propisuje obvezu radio i televizijskim postajama u BiH da audiovizualni i radijski programi osiguraju točnost iznesenih informacija u svim programima, a posebice u informativno-političkim i programima o tekućim događajima, te obvezu pravodobnog ispravljanja svih uočenih grešaka. Vijeće za tisak u BiH, samoregulatorno tijelo za tisak i online medije u Kodeksu za tisak i online medije u članku 2. (Urednička odgovornost) ističe kako je najvažnija odgovornost novinara i urednika osigurati da njihov rad bude usmjeren ka poštivanju istine i prava javnosti da sazna istinu. Člankom 5. (Točnost i fer izvještavanje) zabranjuje se objavljivanje netočnih ili krivonavodećih materijala u vidu fotografija, tekstova ili drugih materijala.
