Televizijski sadržaji višestruko utječu na djecu, na njihov emocionalni, intelektualni i socijalni razvoj. Zato je važno upoznati se s pozitivnim i negativnim aspektima televizije kao medija, kako bi djeca bila zaštićena od štetnih sadržaja neprimjerenih njihovoj dobi.
Istraživanje Regulatorne agencije za komunikacije i UNICEF-a Bosne i Hercegovine Medijske navike djece i stavovi roditelja pokazalo je da iako televizija nije primarni medij uz koji djeca u BiH pristupaju medijskim sadržajima, sedam od deset djece uzrasta 0-18 godina svakodnevno gleda TV program i to najčešće u razdoblju od 12 do 22 sata.
Utjecaj televizije na djecu je tema koja je predmet istraživanja priznatih stručnjakinja, prof. dr. Nade Korać sa Sveučilišta u Kragujevcu, prof. dr. Ivane Zečević sa Sveučilišta u Banjoj Luci i prof. dr. Jasne Bajraktarević sa Sveučilišta u Sarajevu, koje su na zahtjev i u dogovoru s Regulatornom agencijom za komunikacije BiH, 2009. godine pripremile stručni elaborat Utjecaj televizije na djecu i malodobnike. Autorice su se u ovom stručnom elaboratu, koji i danas predstavlja važan resurs u ovoj oblasti, bavile ovom temom i pitanjima zaštite djece od neprimjerenih televizijskih sadržaja, utjecaja scena nasilja na djecu, te koliko mediji i na koji način, a posebice televizija, sa svim svojim pozitivnim i negativnim aspektima utječu na djecu.
Zaštita djece od neprimjerenih televizijskih sadržaja je zadatak mnogih aktera, kako pružatelja medijskih usluga, tako i roditelja, nastavnika, pedagoga, psihologa i drugih relevantnih profesionalaca. Prof. dr. Nada Korać skreće pozornost na važnost različitog poimanja medijskih sadržaja kod djece, koji se tiču mnogih čimbenika, a poglavito njihovog uzrasta o kojem ovisi način na koji djeca prate i razumiju ono što gledaju na ekranima. To se posebice odnosi na mlađu djecu koja su osjetljivija i najranjivija na sve vidove okolnih utjecaja, pa tako i na negativne. Za njih praćenje TV programa predstavlja svjesnu aktivnost koju razumiju i koja privlači njihovu pozornost isključivo dok im je sadržaj interesantan, što je slučaj i sa svim uzrastima gledatelja. Međutim, razlike se pojavljuju u samom razumijevanju sadržaja, koje se odnose, kako na razliku u uzrastu djeteta, tako i među samom djecom, što ovisi o njihovim interesiranjima, emotivnom stanju i intelektualnim sposobnostima.
Kada je u pitanju način na koji djeca razumiju nasilne sadržaje, istraživanja su pokazala da mlađa djeca teže prave razliku u poimanju istog, a ukoliko je iznimno izloženo takvim scenama, dijete postaje ravnodušno i u svakodnevnom životu ga ne smatra važnim. To potencijalno predstavlja rizik za ponašanje djeteta i mogućnost da postane njegova žrtva. Pri tomu bi uz roditeljsku kontrolu, jedan od važnih „filtera“ u zaštiti djece od neprimjerenih sadržaja trebao biti i sustav oznaka pomoću kojih se ukazuje da je određeni program: namijenjen svima; da ga djeca gledaju samo uz nazočnost roditelja; da je namijenjen samo odraslima, te da se radi o pornografskom sadržaju.
Prof. dr. Ivana Zečević ističe da su mediji, odmah iza obitelji i društvenog okruženja, izvor iz kojeg djeca uče o nasilju i navodi nekoliko različitih teorija o utjecaju medija na nasilne oblike ponašanja. Također, važan je kontekst i način prikazivanja nasilja, njegovog oblika i intenziteta, radnje koja se, ukoliko je realističnija, može oponašati i likova koji se nasilno ponašaju i pri prikazivanju treba voditi računa o vremenskom razdoblju i populaciji kojoj se takav sadržaj prikazuje.
Govoreći o osnovnim segmentima, uzrocima i posljedicama problematiziranog utjecaja medija na mlađu populaciju, prof. dr. Jasna Bajraktarević kao negativne aspekte navodi senzacionalizam i nasilje u medijima, koji se nalaze u svim uobičajenim i relevantnim sadržajima. Oni se ne reflektiraju na isti način kod svakog djeteta, već u ovisnosti o tome koliko je dijete zanemareno, nezadovoljno ili iskompleksirano. Kao važno ističe prilagodbu sadržaja dobi i senzibilitetu djeteta, kao i vrijeme koje provodi pred ekranom, ali i važnost razumijevanja i tumačenja scena seksa i pornografije. Kao negativne aspekte autorica navodi i otuđenost i pasifizaciju, kao i manipulaciju sadržajima, ali ističe i pozitivne aspekte medija kao što su informiranost i edukacija.
Mediji imaju važnu ulogu u životu djeteta, stoga roditelji, skrbnici i svi koji brinu o djeci u suradnji s medijskim profesionalcima moraju djeci osigurati sigurno medijsko okruženje u kojem će biti zaštićena od sadržaja koji nije primjeren njihovom uzrastu.
Kompletan stručni elaborat dostupan je OVDJE.
