Većina europskih država smatra da deepfakes i dezinformacije vođene umjetnom inteligencijom (AI) spadaju u jedan od najvećih suvremenih izazova. Mnoge europske zemlje počele su integrirati AI pismenost u svoje nacionalne inicijative za medijsku i informacijsku pismenost (MIP), prepoznajući sve veći uticaj AI pismenosti na korištenje informacija i širenje dezinformacija. S tim u vezi, Vijeće Europe izradilo je dokument javne politike koji državama članicama skreće pažnju na važnost usvajanja sveobuhvatne nacionalne strategije za borbu protiv dezinformacija i jačanje integriteta informacija.
Više od deset godina dezinformacije predstavljaju jedan od najvećih izazova za demokracije širom svijeta. Dezinformacije brišu granice između činjenica i neistina, mišljenja i manipulacija, narušavajući time povjerenje javnosti u rad institucija i medija i onemogućavajući proces formiranja stavova i donošenja odluka utemeljenih na pouzdanim informacijama. Izvješće o globalnim rizicima Ujedinjenih naroda za 2024. godinu (Global Risk Report) svrstava dezinformacije u jednu od najozbiljnijih prijetnji kojoj se mnoge države ne znaju oduprijeti.
Prije pojave generativnih alata AI krajem 2022. godine, koji su omogućili još brže, jeftinije i uvjerljivije širenje dezinformacija, Vijeće Europe u svojim dokumentima definiralo je dezinformacije kao „provjerljivo lažne, netočne ili obmanjujuće informacije, namjerno kreirane i širene u cilju nanošenja štete ili radi ostvarivanja ekonomske i/ili političke koristi putem obmanjivanja javnosti”. Međutim, uzimajući u obzir pojavu novih vidova informacijskog poremećaja, sve je raširenije stajalište da dezinformacije u ovom užem smislu predstavljaju samo dio problema i da je nužno prepoznati i druge oblike sadržaja koji narušavaju integritet informacija – od kojih neki mogu biti bez štetne namjere ili ne moraju sadržavati jasno definirane lažne informacije.
Što je to integritet informacija?
Koncept „integriteta informacija“ pojavljuje se kao konstruktivniji i sveobuhvatniji pristup riješavanju problema informacijskog poremećaja, zaštiti povjerenja javnosti i podršci demokratskim procesima. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) definira integritet informacija u širem smislu kao rezultat „informacijskog okruženja koje potiče pristup točnim, pouzdanim, na dokazima zasnovanim i višestrukim izvorima informacija, omogućava pojedincima da budu izloženi mnoštvu različitih ideja, donose odluke zasnovane na točnim informacijama, ostvarujući time učinkovitije svoja prava“.
U namjeri da državama članicama ponudi praktične alate i preporuke za suprotstavljanje dezinformacijama i jačanje integriteta informacija Upravni odbor za medije i informacijsko društvo Vijeća Europe (CDMSI) izradio je 2025. godine strateški dokument Suprotstavljanje dezinformacijama: Deset gradivnih elemenata za jačanje integriteta informacija.
Ovaj dokument javne politike skreće pažnju na važnost sveobuhvatne nacionalne strategije borbe protiv dezinformacija i jačanja integriteta informacija, kao i njenu ulogu u poticanju društvene otpornosti na različite vrste informacijskog poremećaja i jačanju povjerenja u demokratske institucije i procese. Zasnovan na standardima i postojećim instrumentima Vijeća Europe, dokument izdvaja oblasti djelovanja koje jedna takva nacionalna strategija treba obuhvatiti, kao i temeljne principe na kojima se treba zasnivati.
U dokumentu “Suprotstavljanje dezinformacijama: Deset gradivnih elemenata za jačanje integriteta informacija” termin dezinformacije koristi se u širem smislu i obuhvata različite štetne pojave: informacijske operacije, propagandu, strani uticaj i manipulaciju informacijama (FIMI) i dr. Zajednički nazivnik svim ovim različitim konceptima koji se često razlikuju po prirodi i porijeklu, jeste da se svi odnose na informiranje i da doprinose polariziranju društva, narušavanju javnog diskursa i eroziji povjerenja.
Mjere preporučene u ovom dokumentu prvenstveno su usmjerene na vlade i državne institucije, budući da tijela javne vlasti imaju poseban mandat i odgovornost da čuvaju demokratske institucije, održavaju vladavinu prava i štite informacijsko okruženje putem javnih politika, regulacije, financiranja i koordinacije na nacionalnoj razini. Vlade i državne institucije imaju suštinsku ulogu u uspostavljanju pravnog i institucionalnog okvira unutar kog djeluju ostali akteri: organizacije civilnog društva, mediji, akademske i druge obrazovne institucije, privatni sektor i šira javnost koji također imaju nezaobilaznu ulogu u izgradnji otpornosti na informacijske poremećaje.
Predložene preporuke imaju za cilj da ponude koherentan okvir jačanja nacionalne otpornosti na navedene izazove, u skladu sa ljudskim pravima, vladavinom prava i demokratskim vrijednostima.
Deset gradivnih elemenata integriteta informacija
Preporuke predložene u ovom dokumentu uobličene su kao deset “gradivnih elemenata” koje zajedno čine čvrstu konstrukciju za suprotstavljanje dezinformacijama.
Prvi gradivni element ili krov ove konstrukcije sastoji se u usvajanju i provođenju sveobuhvatne nacionalne strategije za borbu protiv dezinformacija i jačanje integriteta informacija. On se oslanja na sljedećih pet stubova, od kojih svaki predstavlja ključnu oblast djelovanja javnih politika:
- Unaprijeđenje istraživanja i monitoringa dezinformacija
- Jačanje medijske i informacijske pismenosti i osnaživanje korisnika
- Podrška kvalitetnom novinarstvu i jačanje medijske otpornosti
- Očuvanje integriteta izbornog procesa
- Promoviranje konkurencije i odgovornosti u digitalnom ekosustavu
Temelj cijele ove konstrukcije počiva na četiri osnovna načela, a to su:
- Očuvanje slobode izražavanja
- Pojednostavljivanje procedura međunarodne i prekogranične suradnje
- Poticanje sinergije različitih aktera
- Izgradnja dugoročnog povjerenja u demokratske institucije i medije
Imajući u vidu brzi tempo tehnoloških, društvenih, kulturnih i političkih promjena, Vijeće Europe preporučuje državama članicama da redovito revidiraju i ažuriraju usvojene nacionalne MIP strategije ili srodne politike (npr. svakih tri do pet godina) kao i da akcijske planove koji proizilaze iz ovih strategija usvajaju na godišnjoj ili višegodišnjoj razini.
