dezinformacije

Europsko povjerenstvo je 16. lipnja 2022. godine objavilo novi, ojačani Kodeks o suzbijanju dezinformacija koji su razvili i potpisali različiti akteri poput velikih internetskih platformi, tehnoloških i oglašivačkih kompanija, organizacija civilnog društva, istraživačkih organizacija i provjeritelja činjenica.

Kodeks o suzbijanju dezinformacija iz 2022. godine se temelji na prvom Kodeksu o suzbijanju dezinformacija iz 2018. godine i teži ciljevima Smjernica Europskog Povjerenstva o unapređenju prvobitnog Kodeksa, predstavljenih u svibnju 2021. godine. Kodeks iz 2018. godine je prvi alat te vrste uz pomoć kojeg su se relevantni akteri u industriji dogovorili o standardima za borbu protiv dezinformacija, ali je nakon procjene prvog razdoblja njegove implementacije zaključeno da ga je potrebno poboljšati i prilagoditi u skladu sa rastućim tehnološkim, tržišnim, društvenim i zakonodavnim uvjetima.

Novi Kodeks ima za cilj rješenje nedostataka prethodnog Kodeksa, uz propisivanje čvršćih i detaljnijih obveza i mjera i donosi šire i preciznije odredbe kojima se potpisnici obvezuju na transparentniju i sveobuhvatnu borbu protiv dezinformacija, a sve u cilju stvaranja sigurnijeg i pouzdanijeg online okruženja.

Kodeksom iz 2022. godine se gotovo udvostručio broj potpisnika (34 prema 16), ali i novih obveza (44 nasuprot 21) uz 128 novih mjera. Potpisnici Kodeksa koji uključuju internetske gigante kao što su Google, Meta, TikTok,Twitter, Microsoft, ali i niz drugih aktera iz ove oblasti moraju primijeniti odredbe Kodeksa koji su potpisali i poduzeti korake u suzbijanju dezinformacija na svojim platformama, uključujući i internetsko oglašavanje. Iako u popisu potpisnika Kodeksa nedostaju tehnološki divovi kao što su Apple, Telegram i Amazon (osim livestreaming Amazon platforme Twitch), broj potpisnika je značajan i mogao bi dovesti do veće transparentnosti na najvećim svjetskim platformama.

U fokusu novih pravila je i financiranje online platformi. Thierry Breton, povjerenik Europske unije za unutarnje tržište ističe da online platforme moraju djelovati veoma snažno, posebno po pitanju financiranja, te da širenje dezinformacija nikome ne smije donijeti niti jedan euro. Potpisnici koji upravljaju velikim online platformama za višestruko kršenje pravila Kodeksa i  nesprovođenje mjera za smanjenje rizika mogu biti kažnjeni do 6% svojih godišnjih globalnih prihoda.

Glavna područja fokusa novog dezinformacijskog kodeksa EU-a su:

Širenje baze potpisnika

Novi Kodeks ne uključuje samo velike internet platforme, već i niz drugih aktera uključenih u problematiku ublažavanja širenja dezinformacija i otvoren je za prijave. Šira baza potpisnika bi pomogla u daljoj, sveobuhvatnoj borbi protiv dezinformacija na internetu.

Demonetizacija dezinformacija

Cilj Kodeksa je smanjenje financijskih poticaja prenositeljima dezinformacija kojima se onemogućavaju prihodi od oglašavanja, kao i uspostavljanje učinkovitije suradnje među akterima sektora oglašavanja i njihovo snažnije zajedničko djelovanje.

Transparentnost političkog oglašavanja

Ojačani Kodeks obvezuje potpisnike na uvođenje jačih mjera transparentnosti, omogućujući korisnicima da lako prepoznaju političke oglase boljim označavanjem i informacijama o sponzorima, cijeni oglasa i vremenu prikazivanja, uz uspostavljenje pretraživih repozitorijuma.

Osiguravanje integriteta usluga

Kodeks će ojačati mjere za smanjenje manipulativnog ponašanja korisnika koje se koristi za širenje dezinformacija (npr. lažni računi botovi, lažno predstavljanje, zlonamjerni krivotvoreni sadržaji) i uspostavlja čvršću suradnju među potpisnicima u borbi protiv izazova povezanih sa takvim tehnikama.

Osnaživanje korisnika

Kodeksom je predviđena bolja zaštita korisnika od dezinformacija kroz poboljšane alate za prepoznavanje, razumijevanje i označavanje dezinformacija za pristup izvorima i kroz inicijative za medijsku pismenost.

Osnaživanje istraživača

Kodeks predviđa veću podršku online platformi u istraživanju dezinformacija i zahtjeva od tvrtki da ponude istraživačima bolji i širi pristup podacima koje platforme posjeduju.

Osnaživanje zajednice koja provjerava činjenice

Novim kodeksom, pokrivenost provjere činjenica proširit će se na sve države članice EU-a i obuhvatiti sve jezike, te će osigurati da platforme dosljednije koriste provjeru činjenica na svojim uslugama, uz naknadu onima koji provjeravaju činjenice.

Centar za transparentnost i Radna skupina

Jednostavan pregled provedbi i praćenje rada Kodeksa omogućit će Centar za transparentnost, dostupan svim građanima i Radna skupina koja će pregledati i prilagođavati Kodeks u skladu sa tehnološkim, društvenim, zakonodavnim i tržišnim razvojem.

Ojačani okvir za praćenje

Kodeks donosi ojačani okvir za praćenje provedbi Kodeksa u cijeloj EU i na razini država članica, gdje će velike internetske platforme o svom napretku izvješćivati svakih šest mjeseci, dok će ostale potpisnice izvješće podnosti na godišnjoj razini.

Bolja suradnja između različitih platformi

Potpisnici Kodeksa će svojom boljom suradnjom na različitim platformama razmijeniti iskustva u pogledu manipulativnih ponašanja korisnika, što će takođe pomoći manjim europskim tvrtkama da saznaju na koji način najveće internetske platforme rješavaju probleme po tom pitanju.

Věra Jourová, potpredsjednica Europskog povjerenstva za vrijednosti i transparentnost je istakla da će novi Kodeks konačno dati značajne podatke za mjerenje performansi za platforme u svim zemljama i jezicima EU – što je bio veliki nedostatak u ranijim krugovima izvješćivanja, sa čim je stvoreno novo okruženje za suradnju uz stalno praćenje i potencijalno prilagođavanje novim prijetnjama i novim dokazima, dodajući, da je Kodeks ključni instrument za stvaranje sigurnijeg i zdravog okruženja u cijeloj Europskoj uniji.

Iako potpisivanje Kodeksa još uvijek nije obvezujuće za bilo koju tvrtku, cilj Kodeksa je da postane „mjera ublažavanja“ i „kodeks ponašanja“ u okviru Akta o digitalnim uslugama, kao značajan resurs u borbi protiv dezinformacija.

Potpisnici će imati šest mjeseci da provedu potpisane obveze i mjere, a Povjerenstvo će zajedno sa Europskom skupinom regulatora za audiovizualne medijske usluge (ERGA) i Europskim opservatorijem za digitalne medije (EDMO) na osnovu  detaljnog kvalitativnog i kvantitativnog izvješćivanja koje se očekuje od potpisnika redovito ocjenjivati njihov ​​napredak u provođenju Kodeksa.

“Borba protiv dezinformacijskih narativa i mapiranje teorija zavjere: Slučaj BiH” naziv je publikacije koja je nastala kao rezultat opsežnoga istraživanja o vjerovanju stanovnika Bosne i Hercegovine u teorije zavjere i druge kompleksne dezinformacijske narative, s naglaskom na one o pandemiji i imunizaciji protiv virusa COVID-19. Istraživanje je provela Udruga građana “Zašto ne” iz Sarajeva krajem prošle i početkom ove godine putem online ankete na reprezentativnom uzorku za punoljetnu populaciju u Bosni i Hercegovini.

Cilj ovoga istraživanja kojim je obuhvaćeno 1.018 ispitanika je bio dobiti podatke koliko je rasprostranjeno vjerovanje stanovnika Bosne i Hercegovine u teorije zavjere i ostale dezinformacijske narative, u kojem sadržaju i opsegu, kako oni utječu na njihov život i ponašanje, a posebno u svezi s imunizacijom protiv COVID-19.

Istraživanje je pokazalo:

• Oko polovice bh. stanovništva (47%) uglavnom je neodlučno kada se radi o vjerovanju u teorije zavjere, dok u njih intenzivno vjeruje oko 29%, a oko 24% ispitanika ih u potpunosti odbacuje.
• Sklonost vjerovanju u teorije zavjere najmanja je u najmlađoj populaciji ispitanika (18 – 24), dok je najprisutnija kod osoba starijih od 55 godina.
• Približno isti postotak žena i muškaraca vjeruje u teorije zavjera.

U bh. društvu posebno su prihvaćene i raširene teorije zavjere koje se odnose na pandemiju virusa COVID-19 i imunizaciji stanovništva i to:

• Skoro tri četvrtine anketiranih (preko 73%) vjeruje u namjerno puštanje virusa u populaciju i lažiranje broja umrlih od ove bolesti, dok je evidentan utjecaj dezinformacija plasiranih s interneta koje uglavnom prihvaćaju necijepljene osobe.
• Oko 30% necijepljenih ispitanika vjeruje kako se u cjepivima nalaze paraziti, stanice ljudskih fetusa ili mikročipovi.
• Više od polovice anketiranih (53%) je navelo kako su primili cjepivo protiv ovog virusa, dok 4% nije htjelo odgovoriti.
• Cijepljeni ispitanici najveće povjerenje su iskazali prema sljedećim institucijama: Svjetska zdravstvena organizacija, COVID-19 krizne skupine entitetskih vlada, Zdravstveni sustav, Europsko povjerenstvo, Državna televizija, kojima necijepljeni ispitanici/ce uglavnom najmanje vjeruju.
• Više od polovice necijepljenih ispitanika (56,69%) imenovalo je javne osobe koje su davale nekredibilne informacije.
• Među imenovanim javnim osobama kao izvore informacija o pandemiji ispitanici su naveli čak 89,48% muškaraca.

Polazeći od rezultata istraživanja, autori su predložili i odgovarajuće preporuke koje bi trebale pomoći pri izradi strategija usmjerenih na borbu protiv svih štetnih sustava vjerovanja u Bosni i Hercegovini i šire i kreiranju dugoročne politike u izgradnji otpornosti prema teorijama zavjere i dezinformacijama.

Autori publikacije su: Amar Karađuz, Tijana Cvjetićanin, Marija Ćosić, Semir Džebo, Rašid Krupalija, Maida Salkanović i Nerma Šehović.

Preuzmite publikaciju: Borba protiv dezinformacijskih narativa i mapiranje teorija zavjere: Slučaj BiH.

Polazeći od činjenice da su digitalni mediji doprinijeli ne samo bržem i lakšem stvaranju i širenju informacija nego i različitih vidova dezinformacija, Mediacentar Sarajevo kreirao je tri kratka videotutorijala na temu dezinformacija u online  sferi, koje vodi Donara Barojan, ekspertica iz područja dezinformacijskih kampanja i cyber ratovanja.

Prvi video nazvan „Praćenje digitalnih i društvenih medija“ govori o različitim modalitetima praćenja digitalnih i društvenih medija, kao što su praćenje prema ključnim riječima i/ili praćenje cjelokupnog sadržaja koji proizvode neprijateljski mediji u smislu kreiranja dezinformacijske mreže koju želimo pratiti na određenom jeziku ili u određenoj zemlji, te o dostupnim alatima koji se koriste u te svrhe, primjerice, Feedly.com, 4chan, 8chan, Buzzsumo.com itd.

Budući da se vizualni sadržaji, po pravilu, šire mrežom brže i učinkovitije nego pisani tekstovi, drugi videotutorijal pod nazivom „Provjera videosadržaja“ posvećen je savjetima i alatima koji se koriste u svrhu provjere istinitosti i vjerodostojnosti slika i videosadržaja, kao što su Yandex.com/images, Reveye, Dataviewer, Forensically itd.

Posljednji, treći videotutorijal nazvan „Lažni i zlonamjerni nalozi na društvenim mrežama“ posvećen je otkrivanju neautentičnih ili automatiziranih korisničkih naloga na društvenim mrežama. Uz to, ovaj video sadrži i naputke za korištenje alata za transparentnost društvenih medija u cilju otkrivanja zlonamjernih oglasa i stranica.

Sva tri videotutorijala titlovana su na bosanski, makedonski, albanski i engleski jezik, a dostupni su ovdje.

Posljednjih godina, svjedoci smo sve češćeg spominjanja u javnom diskursu pojmova poput „post-istina”, „informacijski poremećaj”, „lažne vijesti i dezinformacije” i „infodemija”. Tako je odlukom Oksfordskog rječnika riječ „post-istina” ili „post-činjeničan” kao imenica ili pridjev koji se odnosi i ukazuje na okolnosti u kojima objektivne činjenice slabije utječu na oblikovanje javnog mnjenja od pozivanja na emocije i uvjerenja pojedinca, proglašena za riječ 2016. godine. Turčilo i Obrenović navode kako „eru post-istine karakterizira angažovanost političkih i ekonomskih elita na poigravanju istinom i manipuliranju stavovima građana, kao i na diskreditiranju medija i političkih protivnika putem optužbi da šire dezinformacije i obmanjuju javnost“ (Misinformation, Disinformation, Malinformation: Causes, Trends and Their Influence on Democracy). Tvrdnju Turčilove i Obrenovića  možda ćemo moći bolje shvatiti ukoliko uzmemo u obzir da su „eru post-istine“ indukovala dva „tektonska poremećaja“ na međunarodnoj sceni: Bregzit u Velikoj Britaniji i Trampova pobjeda na američkim predsjedničkim izborima.

Kad je riječ o informacijskom poremećaju, izvješće Vijeća Evrope iz 2017. godine pod nazivom „Informacijski poremećaj: interdisciplinarni okvir za istraživače i donositelje politika“ razlikuje tri vrste informacijskog poremećaja: netočne informacije, zlonamjerne informacije i dezinformacije.

Netočne informacije, koje uključuju zavaravajući sadržaj i clickbates, nisu kreirane u namjeri da nekome nanesu štetu. S druge strane, zlonamjerne informacije predstavljaju točne informacije, kreirane u namjeri da nanesu štetu pojedincu, organizaciji ili državi (curenje informacija, uznemiravanje i donekle govor mržnje). Dezinformacije predstavljaju najteži pojavni oblik informacijskog poremećaja, budući da su dezinformacije ujedno lažne i kreirane u namjeri da nanesu štetu pojedincu, društvenoj skupini, organizaciji ili državi. U dezinformacije su svrstani manipulativni i fabricirani sadržaji, prijevare, kao i sadržaji namjerno stavljeni u krivi kontekst.

Turčilo i Obrenović podsjećaju na Claire Wardle koja upozorova da većina sadržaja koji se mogu okarakterizirati kao informacijski poremećaj „nije osmišljena kako bi ljude ubijedila u nešto, već kako bi izazvala zbunjenost, preplavila i podrila povjerenje u demokratske institucije, od izbornog sustava do novinarstva.“

Oslanjanjem društvenih mreža i platformi na algoritme, stvoren je dodatni prostor za utjecaj informacijskog poremećaja na društvene i političke debate, budući da u novom medijskom okruženju, poruke više nije nužno slati cijeloj populaciji, već se one usmjeravaju ciljano, onom dijelu populacije na koji želimo ostvariti utjecaj, što određujemo na temelju značajki kao što su spol, lokacija, religijska i etnička pripadnost, stavovi, obrazovanje, ekonomski status i sl.

Ukrstimo li duh postčinjenične ere sa situacijom izazvanom širenjem virusa COVID-19, dolazimo do pojma infodemije. Infodemija se može odrediti kao dezorijentiranost pojedinca koja se javlja kao posljedica izlaganja ogromnoj količini informacija i dezinformacija o COVID-19 pandemiji, što dovodi do slabljenja povjerenja u rad institucija i otežava prepoznavanje i primjenu najboljih rješenja za aktualne probleme.

U kontekstu „talasa dezinformacija kojem su građani Europske unije bili izloženi tijekom trajanja COVID-19 pandemije“ Europska komisija u priopćenju za javnost od 10. lipnja 2020. konstatira „da su demokratska društva EU itekako podložna utjecaju dezinformacija, te u cilju izgradnje jačeg i na dezinformacije otpornijeg EU društva, predlaže sljedeće mjere:

– podizanje svijesti javnosti o postojanju različitih formi lažnih, netočnih i zavaravajućih informacija;

– jačanje analitičkih sposobnosti građana i jačanje kapaciteta za ispitivanje točnosti informacija;

– informiranje građana o rizicima vezanim uz širenje dezinformacija;

– raskrinkavanje mitova vezanih uz koronavirus;

– jačanje suradnje sa svim relevantnim akterima unutar EU i s drugim međunarodnim akterima.

Pojavom novih digitalnih tehnologija i medija, te slabljenjem jasnih granica između profesionalnih medija i platformi na kojima svatko može kreirati i dijeliti sadržaje, došlo je do drastičnog povećanja količine informacija kojima smo svakodnevno izloženi. Uz nesumnjive prednosti koje su novi mediji donijeli na polju informiranja, obrazovanja i zabave, doprinijeli su i širenju različitih vidova dezinformacija.

Turčilo i Obrenović u studiji Misinformation, Disinformation, Malinformation: Causes, Trends and Their Influence on Democracy konstatiraju da u znanstvenoj i stručnoj javnosti postoje brojne definicije lažnih vijesti, dezinformacija i sl. koje se uzajamno ne isključuju, nego prije nadovezuju jedna na drugu, budući da svaka stavlja naglasak na određeni aspekt nastanka i/ili širenja ovog fenomena. Ono što je, više-manje, svima zajedničko jeste prepoznavanje digitalnog prostora (društvene mreže, internet portali) kao glavnog poligona u kojem se gotovo sve vrste informacijskih poremećaja stvaraju i šire.

Ekspertna skupina za lažne vijesti i online dezinformacije koju je formirala Europska komisija 2018. godine, u svom finalnom izvješću pod nazivom „Višedimenzionalni pristup dezinformacijama“ definira dezinformacije kao sve vidove lažnih, netočnih ili zavaravajućih informacija koje su kreirane, objavljene i raširene s namjerom da nanesu javnu štetu ili radi stjecanja zarade. Dezinformacije po ovoj definiciji ne uključuju kreiranje i širenje ilegalnog sadržaja u online prostoru, kao što su u prvom redu kleveta, govor mržnje i podsticanje na nasilje, koji su regulirani propisima Europske unije i nacionalnim zakonima, kao ni druge oblike namjernih, ali ne i obmanjujućih oblika izvrtanja činjenica kao što su satira ili parodija.

Izvješće Vijeća Europe iz 2017. godine „Informacijski poremećaj: interdisciplinarni okvir za istraživače i donositelje politika“ određuje dezinformacije kao najteži od tri oblika informacijskog poremećaja, pored netočnih i zlonamjernih informacija. Navedeni oblici informacijskog poremećaja razlikuju se po tome sadrže li točne ili netočne informacije, kao i po tome da li su kreirani s ili bez namjere nanošenja štete pojedincu, društvenoj skupini, organizaciji ili državi. Tako netočne informacije, koje uključuju zavaravajući sadržaj i clickbates, premda sadrže netočne i neprovjerene informacije, nisu kreirane s namjerom da nanesu štetu. Zlonamjerne informacije predstavljaju točne informacije, kreirane s namjerom da nanesu štetu pojedincu, organizaciji ili državi (curenje informacija, uznemiravanje i donekle govor mržnje). Najzad, dezinformacije predstavljaju najteži pojavni oblik informacijskog poremećaja, zato što su dezinformacije ujedno lažne i kreirane s namjerom da nanesu štetu pojedincu, društvenoj skupini, organizaciji ili državi. U dezinformacije su svrstani manipulativni i fabricirani sadržaji, prijevare, kao i sadržaji namjerno stavljeni u krivi kontekst.

Ne osporavajući uvriježno vjerovanje da se sva tri oblika informacijskog poremećaja prevashodno prenose putem online medija, i to u prvom redu društvenih mreža, Turčilo i Obrenović naglašavaju da i ostali mediji (tisak, radio i televizija) također sudjeluju u širenju lažnih vijesti, usljed čimbenika kao što su politička i ekonomska ovisnost, vlasnička struktura i sl.

Regulatorna agencija za komunikacije u Kodeksu o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija u članku 5. (Pravičnost i nepristrasnost) st. 1. propisuje obvezu radio i televizijskim postajama u BiH da audiovizualni i radijski programi osiguraju točnost iznesenih informacija u svim programima, a posebice u informativno-političkim i programima o tekućim događajima, te obvezu pravodobnog ispravljanja svih uočenih grešaka. Vijeće za tisak u BiH, samoregulatorno tijelo za tisak i online medije u Kodeksu za tisak i online medije u članku 2. (Urednička odgovornost) ističe kako je najvažnija odgovornost novinara i urednika osigurati da njihov rad bude usmjeren ka poštivanju istine i prava javnosti da sazna istinu. Člankom 5. (Točnost i fer izvještavanje) zabranjuje se objavljivanje netočnih ili krivonavodećih materijala u vidu fotografija, tekstova ili drugih materijala.