MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

društvene mreže
Tag:

društvene mreže

Zaštita privatnosti

Kampanja MUP-a RS #Obuci diјete offline da ga ne bi skidali online

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Društvene mreže obiluјu fotografiјama i video-snimcima dјece koјe obјavljuјu roditelji, članovi uže obitelji, priјatelji i drugi. Ova praksa inspirirana јe, između ostalog, potrebom za sakupljanje uspomena i diјeljenjem liјepih životnih iskustava. Među mnogim možebitno negativnim učincima diјeljenja fotografiјa i video-snimaka dјece na internetu (sharenting) јedan od naјopasniјih svakako јe zlouporaba fotografiјa i video-materiјala nage dјece od strane izvršitelja kaznenih dјela seksualnog izrabljivanja i zlostavljanja dјece.

Budući da јe ljeto doba godine kada se fotografiјe i video-snimci nage ili polunage dјece obјavljuјu u većem opsegu Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) pokrenulo јe 1. srpnja kampanju #Obuci diјete offline da ga ne bi skidali online sa ciljem zaštite privatnosti dјece i ukazivanja na opasnosti ovakve prakse.

MUP RS napominje da se prema “Krivičnom zakoniku Republike Srpske”, dјetetom smatra svaka osoba ispod 18 godina te da svako posјedovanje, diјeljenje, kreiranje, pregledanje i slične radnje sa takvom fotografiјom predstavljaјu kazneno dјelo.

“Sharenting” – izazov suvremenog roditeljstva

Na svoјoј stranici MUP RS – Јedinica za visokotehnološki kriminalitet donosi praktične savјete građanima kad јe riјeč o fotografiranju/snimanju nage ili polunage dјece, posјedovanju i diјeljenju ovakvih sadržaјa:

Kako ispravno postupiti?

  • Ne fotografirati dјecu bez odјeće.
  • Svaki boravak dјeteta na јavnom mјestu učiniti sigurnim (obući dјecu u prikladnu odјeću za boravak na plaži, igralištu i slično).
  • Ne posјedovati fotografiјe nage dјece u mobilnom telefonu ili bilo koјem uređaјu koјi ima pristup internetu.
  • Ne pohranjivati fotografiјe nage dјece na virtualna mјesta za pohranu podataka (Cloud servisi).
  • Ne diјeliti fotografiјe nage dјece putem društvenih mreža, aplikaciјa za komunikaciјu, elektroničke pošte i sličnih načina komunikaciјe na internetu.
  • Ne postavljati za profilne fotografiјe, fotografiјe dјece, a osobito nage ili polunage dјece.

Što može biti rizik?

  • Fotografiјe dјece mogu doći u posјed osoba koјe će ih zlouporabiti (zadovoljavati poremećene seksualne potrebe, prodavati, diјeliti drugima i slično).
  • Dјeca postaјu žrtve kaznenog dјela.
  • Roditelji ili druge osobe koјe takve fotografiјe posјeduјu, kreiraјu, diјele i slično mogu postati izvršitelji kaznenog dјela.
  • Uporabom različitih alata umjetne inteligenciјe takve fotografiјe јe veoma lako obraditi i diјeliti dalje.

Što uraditi ako se dogodi?

  • Ukoliko uočite fotografiјu ili video nagog dјeteta koju ste sami postavili, u što kraćem roku ih uklonite.
  • Ukoliko uočite fotografiјu ili video koјe јe postavila neka druga osoba istu u što kraćem roku priјavite MUP-u RS.
  • Svaku sumnjivu radnju drugih osoba priјaviti (osobe koјe borave ili prolaze u blizini dјece sa upaljenom kamerom na mobilnom telefonu ili noseći kamere, foto-aparate, skrivene foto-aparate i slično).
  • Razgovarati sa dјecom i prihvatiti s ozbiljnošću ukoliko nam dјeca prenose informaciјe o sumnjivom ponašanju nastavnog osoblja, trenera i drugih osoba koјe rade sa dјecom.
  • Pružiti podršku dјeci ukoliko se nađu u situaciјi da su njihove fotografiјe ili video-snimci zlouporabljeni.
  • Prilikom priјavljivanja prikupiti i dostaviti što više informaciјa (slike ekrana, nazive profila na društvenim mrežama, adrese elektroničke pošte, korisnike aplikaciјa za komunikaciјu i slično).

Promidžbeni video kampanje možete pogledati na Youtube kanalu MUP-a RS:

https://www.youtube.com/watch?v=CRhFKmR-UNY

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Društvene mreže

Što je brain rot i kako skrolanje na društvenim mrežama utječe na naš mozak

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Društvene mreže postale su neizostavan dio života cjelokupne svjetske populacije. TikTok, Twiter, Facebook, Instagram i mnoge druge mreže svakim danom bilježe povećanja posjeta. To je ujedno i pokazatelj da svakim danom raste ovisnost svjetske populacije o društvenim mrežama i sadržajima koji se nude. U dobu sveupućenosti i potrebi da se bude u trendu i koraku s novim tehnologijama i informacijama, postavlja se pitanje utjecaja društvenih mreža na naše mentalno zdravlje i kognitivne funkcije.

Poznato je da društvene mreže nude mnoštvo zabave i mogućnosti za povezivanje, no nude i nekvalitetan online sadržaj, čiji utjecaj na naše mentalno zdravlje može biti štetan.

Kako višesatno skrolanje po društvenim mrežama utječe na vaš mozak najbolje opisuje  pojam pod kojim se ova pojava označava, a to je brain rot ili „moždani trulež“.

„Moždani trulež“ definira se kao „vjerojatno pogoršanje mentalnog ili intelektualnog stanja osobe, posebno kada se promatra kao rezultat prekomjerne konzumacije određenog materijala (danas online sadržaja) koji se smatra trivijalnim ili neizazovnim“.

Pojam brain rot nije novina, no upravo je ovaj izraz izabran za Oxfordovu riječ godine, budući da se radi o trendu godine i pojavi koja je sve više zastupljena među svim uzrastima.

U obrazloženju s Oxforda pojašnjeno je da je termin dobio na popularnosti u cilju ukazivanja zabrinutosti zbog konzumacije prekomjerne količine nekvalitetnog online sadržaja, posebice putem društvenih mreža.

Posebna zabrinutost iskazana je u ovom trenutku, jer se sve više mladih ljudi žali da se oseća trulo nakon što provode sate skrolajući kroz društvene mreže kao što su TikTok, Instagram i Twitter.

„Društvene mreže“, upozoravaju stručnjaci, „koriste algoritme koji iskorištavaju sustav nagrađivanja našeg mozga“. Prema ovim tvrdnjama, internetske platforme dizajnirane su da nas konstantno angažiraju i nagrađuju putem dopaminskih nadražaja, što nas motivira da tražimo još brže i češće stimulacije. Pod nagrađivanjem se, pritom, podrazumijeva stimulacija dopaminskog centra u mozgu.

Skrolanje i konstantno mijenjanje fokusa s jedne teme na drugu ili jedne mreže na drugu, pokazala su istraživanja, može biti pogubno za naš mozak, posebice kada je u pitanju mlađa populacija, budući da se gubi mogućnost fokusa, a samim time i mogućnost analize, učenja ili razmišljanja.

Svakodnevna višesatna upotreba platformi može promijeniti način na koji naš mozak obrađuje informacije, smanjujući našu sposobnost za duboko i koncentrirano razmišljanje. Osim psihičkih, ova pojava ima posljedicu i na fizičko zdravlje, ali i na društveni život.

Konstantna potreba za stimulacijom i trenutnim zadovoljstvom povećava rizik od anksioznosti i stresa, jer nam nemogućnost isključenja iz digitalnog svijeta otežava opuštanje i mentalni odmor.

Iako je gotovo nemoguće potpuno izbjeći društvene mreže u suvremenom svijetu, postoje načini da zaštitimo svoje mentalno zdravlje i kognitivne funkcije, a prvi korak je svakako ograničavanje vremena koje se provodi na internetskim platformama.

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Oglašavanje

Utjecaj digitalnih tehnologija na izborni proces: izazovi i preporuke

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Iz dana u dan svjedočimo tome kako internet, društvene mreže i umjetna inteligencija (UI) snažno utječu na oblikovanje naših privatnih i društvenih života. Jedan od tih ambivalentnih, snažnih utjecaja koji privlači sve veću pozornost znanstvene i stručne javnosti i međunarodnih organizacija širom svijeta odnosi se na utjecaj digitalnih tehnologija na izborni i druge demokratske procese.

 

Društvene medije je u 2023. godini koristilo 4,75 milijardi ljudi ili 60 % svjetske populacije (UNESCO Guidelines for the Governance of Digital Platforms). Opsežno istraživanje koje je proveo UNESCO 2023. godine pokazalo je i to da su društvene mreže osnovni izvor informacija o aktualnim događajima za 56 % ispitanika, dok u iste svrhe televiziju koristi 44 % ispitanika. Uz to, istraživanje je pokazalo da se mladi (< 35 godina) širom svijeta daleko češće informiraju putem društvenih mreža (67 %), nego stariji od 55 godina (31 %).

Međutim, ono što izaziva zabrinutost je jedan drugi rezultat spomenutog istraživanja: da većina građana širom svijeta smatra da su društvene mreže i platforme najveći izvori dezinformacija i govora mržnje. Čak 87 % ispitanika smatra da su dezinformacije već negativno utjecale na politički život u njihovoj državi, a isti postotak smatra da će dezinformacije negativno utjecati i na predstojeće izbore u njihovoj zemlji.

Stavove građana širom svijeta potvrđuju i nalazi stručnjaka koji, osim online dezinformacija i govora mržnje, prepoznaju još dva ključna problema koja narušavaju integritet i kredibilitet izbornih procesa: učestali napadi na novinare i razne vrste digitalno posredovanih oblika narušavanja demokratskih procesa (zaobilaženje pravila financiranja kampanje, netransparentno političko oglašavanje i fragmentacija javne sfere putem političkog mikrotargetiranja, diskreditacija legitimnog političkog sadržaja, gašenje pristupa internetu i određenim aplikacijama i sl.).

Audrey Azoulay, generalna direktorica UNESCO-a, svoju zabrinutost u pogledu utjecaja društvenih mreža i platformi na demokratske procese, ispoljila je sljedećim riječima: „Ukoliko više nismo u mogućnosti razlikovati fikciju od stvarnosti i laž od istine, to znači da su uzdrmani sami temelji naših društava. Demokracija, dijalog i debata, koji predstavljaju naše najvažnije oružje u suprotstavljanju ključnim izazovima suvremenog doba, postaju neupotrebljivi.“ Azoulay također podsjeća na riječi Hannah Arendt koja kaže da je sloboda mišljenja farsa ukoliko vrijednost informacija o činjenicama i same činjenice nisu neupitne.

Kada je riječ o odnosu UI-ja i izbora, stručnjaci ukazuju na to da što bolje UI poznaje korisnike/glasače zahvaljujući strojnom prikupljanju i analizi bihevioralnog viška ili metapodataka koji su zasnovani na našem ponašanju, kako u virtualnom, tako i u stvarnom životu, to je izvjesnije da će to znanje o nama pokušati iskoristiti različite političke i druge interesne agende kako bi suptilno, ali učinkovito utjecale na to za koga ćemo glasovati. Budući da je politika korištenja algoritama i dalje u velikoj mjeri neregulirana, vlade širom svijeta primorane su sklapati sporazume s privatnim sektorom kako bi zaštitile demokraciju i izborni mehanizam (UNESCO, Elections in Digital Times: A Guide for Electoral Practitioners).

Jesu li politike i prakse kojima se rukovode društvene mreže već dovele do toga da demokracije širom svijeta postanu farsa i što učiniti da se način poslovanja digitalnih platformi vrati u demokratske okvire?

UNESCO-ov odgovor na ovo i slična pitanja dan je u okviru Smjernica za upravljanje digitalnim platformama (Guidelines for the Governance of Digital Platforms). Jedan od osnovnih principa za koje se Smjernice zalažu jest transparentnost političkoga oglašavanja. Sadržaj koji predstavlja političko oglašavanje na digitalnim platformama mora biti jasno označen kao takav. U svojim uvjetima korištenja digitalne platforme pozvane su da jasno istaknu svoju obvezu da objavljuju informacije o tome tko uplaćuje sredstva u svrhu političkog oglašavanja, koji iznos, i u čije ime, kao i da dosljedno i pravično provode pravila moderacije i selekcije sadržaja političkih oglasa.

Smjernice preporučuju da digitalne platforme koje pružaju usluge oglašavanja kreiraju i redovito ažuriraju javno dostupnu online knjižnicu koja će sadržavati sljedeće:

  • informacije o političkim oglasima: ime autora, naručitelja, iznos financiranja i sl.;
  • informacije od javnog interesa;
  • kriterije (demografske karakteristike i sl.), na temelju kojih algoritmi biraju kojim korisnicima će prikazati određene političke oglase;
  • informacije o sadržajima koji su isključivo strojno generirani.

Smjernice utvrđuju i specifične mjere u svrhu zaštite integriteta izbornog procesa. U tom smislu, preporučuje se uspostavljanje procesa procjene rizika integriteta izbornog ciklusa uoči i tijekom različitih faza izbornog procesa. U sklopu dane procjene, digitalne platforme trebaju ispitati ograničavaju li njihovi proizvodi, politike ili prakse proizvoljno sposobnost određenih kandidata ili stranaka da šire svoje poruke. Pored toga, Smjernice nalažu digitalnim platformama da ulože razumne napore kako bi osigurale da korisnici nesmetano pristupaju različitim informacijama i idejama koje se tiču izbornog procesa, naročito vodeći računa o tome da automatizirani alati (algoritmi) ne sprječavaju pristup različitim gledištima i sadržajima vezanim za izborni proces. Pored toga, digitalne platforme trebaju biti transparentne u pogledu uporabe automatiziranih alata koje koriste, a koji su povezani s prikupljanjem podataka, ciljanim oglašavanjem, dijeljenjem, rangiranjem i/ili uklanjanjem sadržaja, posebice sadržaja vezanih za izborni proces.

Digitalne platforme pozvane su da surađuju s državnim medijskim regulatorima i drugim relevantnim sudionicima i njihovim sustavima upravljanja prije i tijekom izbora. Na taj način, bili bi uspostavljeni komunikacijski kanali putem kojih bi se moglo blagovremeno intervenirati ukoliko administrator ili korisnici/birači izraze zabrinutost u pogledu određenih sadržaja ili praksi. Naposljetku, digitalne platforme trebaju pratiti kako se unovčavaju objave političkih stranaka i pojedinaca koji predstavljaju stranke.

Sve u svemu, možemo reći da digitalne tehnologije nose ogroman potencijal koji je u stanju podržati i unaprijediti demokratske vrijednosti, procese i institucije, ali jednako nosi ništa manje snažan potencijal koji je u stanju, za relativno kratko vrijeme, dovesti u pitanje neke od najvrednijih tekovina čovječanstva, od kojih su demokracija, ljudska prava i slobode samo neke.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Istraživanja, analize i strategije

O izvorima informacija, dezinformacijama i govoru mržnje: UNESCO-ovo svjetsko istraživanje

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Mogućnost pristupa točnim i pouzdanim informacijama osnova je javnog narativa u svim demokratskim društvima. Međutim, premda većina građana širom svijeta smatra da su društvene mreže i platforme, kao što su „Facebook“, „You Tube“, „X/Tweeter“, „Instagram“, „TikTok“ i sl., najveći izvori dezinformacija i govora mržnje, sve više građana koristi upravo ove medije kao glavne izvore dnevnih informacija. Kako se informiraju građani u 16 država na četiri kontinenta, koliko vjeruju medijima i prijeti li odsustvo regulacije u „online“ prostoru urušavanju demokracija širom svijeta pitanja su na koja odgovara UNESCO-ovo istraživanje iz 2023. godine.

Budući da je potencijalni utjecaj dezinformacija i govora mržnje naročito štetan u vrijeme predizbornih kampanja i samih izbora, istraživanje je provedeno na uzorku od 16 zemalja svijeta u kojima će 2024. godine biti održani opći izbori. To su Alžir, Austrija, Bangladeš, Belgija, Hrvatska, Dominikanska Republika, El Salvador, Gana, Indija, Indonezija, Meksiko, Rumunjska, Senegal, Južnoafrička Republika, Ukrajina i Sjedinjene Američke Države. Istraživanje je provedeno na uzorku od 8000 korisnika interneta starijih od 18 godina, po 500 iz svake države. Podatci su prikupljani od 22. kolovoza do 25. rujna 2023. godine metodom online intervjua.

Osnovni izvori informacija

Na globalnom planu, stopa korištenja društvenih mreža za potrebe dnevnog informiranja u posljednjih 15 godina nadmašila je stopu korištenja tiskanih medija i radija, u pojedinim zemljama čak i televizije. UNESCO-ovo istraživanje pokazuje da su društvene mreže osnovni izvor informacija o aktualnim događajima za 56 % ispitanika, dok u iste svrhe televiziju koristi 44 % ispitanika. Ipak, važno je napomenuti da televizija i dalje predstavlja osnovno sredstvo informiranja građana (55 %) u najrazvijenijim zemljama u uzorku, dok društveni mediji zauzimaju drugo mjesto (37 %). Uz to, istraživanje pokazuje da se, na svjetskoj razini, mlađi od 35 godina daleko češće informiraju putem društvenih mreža (67 %) nego stariji od 55 godina (31 %).

Ispitanici doživljavaju tradicionalne medije, posebice televiziju, kao najpouzdanije izvore vijesti. To vjerojatno objašnjava drugi rezultat ovog istraživanja, prema kojem građani tijekom predizbornih kampanja češće koriste televiziju kao osnovni izvor informacija. Naime, 66 % ispitanika izjasnilo se da vjeruje televizijskim vijestima, 63 % njih vjeruje radiovijestima, 61 % tiskanim medijima, dok 50 % ispitanika vjeruje vijestima koje dolaze s društvenih mreža. Pored toga, ispitanici koji žive u bogatijim zemljama, kao i stariji od 55 godina, te stanovnici ruralnih sredina i manje obrazovani manje vjeruju u vjerodostojnost i točnost informacija koje dobivaju putem medija.

Izloženost dezinformacijama

Velika većina ispitanika u svim zemljama (85 %) zabrinuta je zbog prisustva dezinformacija u njihovoj zemlji. Naime, čak 87 % njih smatra da su dezinformacije već negativno utjecale na politički život u njihovoj državi, a isti postotak smatra da će dezinformacije negativno utjecati i na predstojeće izbore u njihovoj zemlji.

Uz to, 78 % ispitanika izjasnilo se da često nailazi na dezinformacije na društvenim mrežama, dok su gotovo svi ispitanici (94 %) barem jedanput nasjeli na dezinformaciju prije nego što su saznali da je posrijedi laž.

Većina građana, bez obzira na uzrast, društveni status i političke preferencije (68 %), smatra da se dezinformacije najviše šire putem društvenih mreža, daleko više nego putem aplikacija za online poruke i pozive (38 %) ili putem informativnih portala (20 %).

Izloženost govoru mržnje

Osim dezinformacijama, internet je dodatno opterećen i govorom mržnje. Većina građana (67 %) potvrdila je da često nailazi na govor mržnje u online prostoru. Društvena mreža koja je prepoznata kao uvjerljivo najveći izvor govora mržnje je Facebook (58 %), slijede TikTok (30 %), X (18 %) i Instagram (15 %). Govor mržnje najčešće je usmjeren na pripadnike LGBTQ+ zajednice (33 %), zatim na etničke/rasne manjine (28 %), žene (18 %), te vjerske manjine i najsiromašnije slojeve društva (17 %).

Većina ispitanika (54 %) smatra da online platforme ne ulažu dovoljno napora kako bi spriječile širenje govora mržnje, a ovaj postotak još je viši među građanima najbogatijih država u uzorku (65 %).

Na pitanje tko bi trebao snositi najveću odgovornost u prepoznavanju i suzbijanju dezinformacija ili lažnih vijesti na internetu, ispitanici u svim zemljama odgovorili su da su to prvenstveno vlada i medijski regulatori (29 %), zatim sami korisnici interneta (23 %), medijski portali (20 %) i, naposljetku, društvene mreže (19 %). Pored toga, ogromna većina građana podržava ideju da „vlade i regulatori trebaju imati mogućnost da od društvenih mreža zahtijevaju da tokom predizbornih kampanja uspostave mjere povjerenja i sigurnosti u svrhu zaštitite integriteta izbornog procesa“.

Ispitanici u svim zemljama suglasni su s ocjenom da online dezinformacije predstavljaju ozbiljnu opasnost i da svi sudionici trebaju biti uključeni u rješavanje ovog pitanja, bez obzira na to je li u tijeku predizborna kampanja ili nije. Naime, 90 % građana smatra da se društvene mreže trebaju ozbiljno pozabaviti ovim problemom. 88 % građana potvrđuje da problem online dezinformacija trebaju riješavati vlada i medijski regulatori kroz regulatorne mehanizme, dok 75 % građana smatra da međunarodne organizacije poput UN-a ili UNESCO-a imaju važnu ulogu u suzbijanju dezinformacija.

Naposljetku, istraživanje pokazuje da su građani prilično pasivni, usprkos razvijenoj svijesti o rastućem fenomenu online dezinformacija, i da bi se trebali više uključiti u suzbijanje ove vrste informacijskog poremećaja. Naime, samo 48 % ispitanika je nekad prijavilo online sadržaj povezan s dezinformacijama u vrijeme izborne kampanje, dok je svega 17 % onih koji to čine „često“. Osobe starosti 18 ‒ 34 godine (55 %) i ispitanici koji se izjašnjavaju kao „vrlo zainteresirani“ za politiku (55 %) znatno su skloniji prijavljivanju ovog tipa sadržaja.

Imajući u vidu trendove, naročito kad je riječ o medijskim navikama mladih, možemo zaključiti da je pitanje vremena kada će društvene mreže, kako u zemljama u razvoju, tako i u bogatim državama, postati osnovni izvori dnevnih informacija. S druge strane, rezultati ovog istraživanja također ukazuju na to da se samoregulacija nije pokazala kao adekvatan odgovor na zlouporabe slobode govora u online prostoru. Sve to daje za pravo građanima koji su stava da bi vlade i medijski regulatori trebali biti više uključeni u regulaciju interneta.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Slajder na početnoj straniZaštita privatnosti

“Sharenting” – izazov suvremenog roditeljstva

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Ljeto je doba godine u kojem mnogi od nas putuju sa svojim obiteljima i u kojem osjećaju potrebu neke od najljepših trenutaka s tih putovanja podijeliti na društvenim mrežama. U tekstu koji slijedi, saznat ćete koje su dobre i loše strane objavljivanja fotografija, videa i drugih sadržaja o djeci na društvenim mrežama, kako na to gledaju djeca i mladi i što bi roditelji trebali znati prije nego što se odluče objaviti sadržaj koji se tiče njihovog djeteta.

U skladu s globalnim trendovima, građani Bosne i Hercegovine već godinama ostavljaju digitalne tragove svojih života na društvenim mrežama. Studija o medijskim navikama odraslih u Bosni i Hercegovini, koju su inicirali Vijeće Europe i Regulatorna agencija za komunikacije, pokazala je da čak osam od deset stanovnika BiH koristi barem jednu društvenu mrežu. Nešto više od polovine korisnika društvenih mreža u BiH kreira određene medijske sadržaje: najčešće fotografije (95 %), znatno rjeđe (15 %) videa i/ili postove. Sve to navodi na zaključak da i bh. roditelji prakticiraju objavljivanje fotografija svoje djece na društvenim mrežama.

Što je to sharenting, koje su mu pozitivne, a koje negativne strane?

Termin sharenting pojavio se na internetu 2013. godine. U pitanju je kovanica sastavljena od riječi sharing (dijeljenje) i parenting (roditeljstvo). Collinsov rječnik (Collins Dictionary) definira sharenting kao „praksu roditelja da koriste društvene mreže u svrhu redovitog objavljivanja detaljnih informacija o svom djetetu“. Sharenting ukazuje na sve prisutniji oblik ponašanja na internetu koji podrazumijeva potrebu roditelja da objavljuju fotografije, videosnimke, razmišljanja, dileme, emocije, lokaciju i druge vrste informacija o svome djetetu na društvenim mrežama.

Roditelji prakticiraju sharenting iz više razloga:

  • kako bi podijelili ponos i promovirali uspjehe svoje djece,
  • kako bi održali kontakte i obavještavali obitelj i prijatelje o djetetovom odrastanju,
  • kako bi bilježili razvojne faze i sakupljali uspomene,
  • kako bi dobili potporu i korisne informacije koje se tiču izazova roditeljstva,
  • kako bi podijelili iskustva.

Pozitivne strane dijeljenja vlastitih iskustava vezanih za djecu putem društvenih mreža uključuju:

  • prikupljanje korisnih informacija koje se tiču problema i izazova roditeljstva,
  • mogućnost traženja potpore,
  • uspoređivanje različitih iskustava,
  • širenje informacija o specifičnim stanjima djece, uključujući zdravstvene i psihološke probleme,
  • dobivanje prostora za ispoljavanje vlastitih razmišljanja i osjećaja.

S druge strane, sharenting ima i brojne negativne ili potencijalno rizične aspekte. Uslijed toga, francuski Senat je u veljači 2023. godine predložio uvođenje zakona s ciljem zaštite privatnosti djece i suočavanja s negativnim učincima dijeljenja fotografija i videouradaka djece na internetu.

Objavljivanje fotografija, videa ili drugih informacija o vlastitoj djeci može imati negativne etičke implikacije, posebice u slučajevima u kojima roditelji žele izgraditi svoju karijeru na temelju profila svoje djece na društvenim mrežama.

U određenim slučajevima, sharenting se može smatrati oblikom zanemarivanja i zlostavljanja djece: ukoliko se javlja kao posljedica roditeljske ili starateljske ovisnosti o tehnologiji, kada  roditelji provode previše vremena pokazujući svijetu „sretan i ispunjen život“ svoje djece, umjesto da se zaista posvete roditeljstvu, ili ukoliko roditelji/staratelji prakticiraju sharenting s namjerom da od svoje djece naprave poznate ličnosti, usprkos svijesti o potencijalnim opasnostima objavljivanja  velikog broja fotografija i informacija o djetetu.

Sharenting može biti povod online uznemiravanja i digitalnog nasilja (cyberbullying).

Potencijalne opasnosti sindroma sharentinga uključuju krađu osobnih podataka djece i korištenje njihovih fotografija na sajtovima dječje pornografije. Izvješća američkog Nacionalnog centra za nestalu i zlostavljanu djecu (National Centre for Missing and Exploited Children) upozoravaju na to da su roditeljske objave izvor čak polovine fotografija koje su dijelili zlostavljači djece.

Sharenting može narušiti dječju privatnost. Prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta, djeca imaju pravo na privatnost. Konvencija u članku 16. zabranjuje miješanje u privatni i obiteljski život, osobnu prepisku, kao i povrede časti i ugleda djeteta. Također, Preporuka Vijeća Europe CM/REC (2018)7 Komiteta ministara državama članicama ističe ulogu roditelja i staratelja u zaštiti privatnosti, osobnih podataka i online reputacije djece, kao i potrebu da se poštuje povjerljivost njihove prepiske.

Sharenting može narušiti odnos između roditelja i djeteta.

Djeca i mladi nerijetko smatraju da roditelji otkrivaju previše informacija o njihovim životima, kao i da te informacije/fotografije i sl. ponekad ugrožavaju sliku koju oni žele izgraditi o sebi u online prostoru, naročito u kasnijim fazama razvoja. Rezultati nedavno sprovedenog istraživanja među mladima od 12 do 16 godina u Velikoj Britaniji pokazali su da većina ispitanika smatra da njihovi roditelji ne poštuju njihovu privatnost na internetu, dok više od trećine ispitanika smatra da su ih roditelji barem jedanput osramotili objavljivanjem određene fotografije.

MabelAmber/Pixabay

Savjeti roditeljima

Rasprostranjenu praksu roditelja da dijele fotografije svoje djece na internetu ne treba a priori promatrati kao kršenje privatnosti ili manipulaciju identitetom djeteta. Umjesto toga, svaki pojedinačni slučaj objavljivanja fotografija, videouradaka i sl. treba ocjenjivati zasebno, uzimajući u obzir specifičan kontekst i potencijalni utjecaj na dijete, sad i u budućnosti.

Važno je da roditelji budu informirani o potencijalnim posljedicama sharentinga koje uključuju, između ostalog, i pitanje sigurnosti djeteta. To se prvenstveno odnosi na objavljivanje osobnih podataka djeteta, kao što su: ime i prezime, datum i mjesto rođenja, adresa stanovanja, naziv škole ili vrtića koje dijete pohađa i sl. što sve može biti iskorišteno za krađu identiteta, otkrivanje lokacije djeteta i njegove rute kretanja i, konačno, za ugrožavanje fizičke sigurnosti djeteta.

Naročito je bitno da roditelji vode računa o tome kako se njihovo dijete može osjećati povodom dijeljenja određenog sadržaja, ne samo trenutačno, nego i u budućnosti. Sve objavljene informacije o djetetu ostavljaju digitalni otisak koji čini digitalnu reputaciju djeteta, a koja se nekada ne može u potpunosti obrisati. Posebnu pozornost potrebno je obratiti da se ne objavljuju povjerljivi podatci zbog kojih dijete može doživjeti neugodnosti u budućnosti.

Roditeljima djece starije od šest godina preporučuje se da zatraže suglasnost djeteta prije nego što naprave i objave određenu fotografiju ili videouradak o njemu. Razgovor i dogovor s djetetom može spriječiti osjećaje povrijeđenosti, stida, ljutnje i frustracije. Kad je riječ o mlađoj djeci, preporuka je da roditelji sami procijene što je u konkretnom slučaju najbolji interes djeteta i da pronađu ravnotežu između koristi koje im sharenting omogućuje i potrebe da zaštite privatnost svog djeteta.

Naročito je važno obratiti pozornost na to da se ne objavljuju fotografije ili videouradci koji prikazuju djelomično ili potpuno obnaženo tijelo djeteta, zato što takve objave mogu privući seksualne predatore. Također, ne preporučuje se objavljivanje fotografija ili videouradaka koji prikazuju dijete u stanju frustracije ili traume, prikaze lošeg dječjeg ponašanja ili dječjih slabosti, zbog kojih dijete sada ili u budućnosti može osjećati stid ili frustraciju.

Ukoliko vaši članovi obitelji ili prijatelji objavljuju fotografije ili videouratke vaše djece, zamolite ih da to ne čine bez vaše suglasnosti. Također, kada vi želite objaviti fotografije ili videouratke druge djece, zatražite prvo suglasnost njihovih roditelja.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Društvene mrežeSlajder na početnoj strani

Mama, tata, TikTok: Kako influenceri odgajaju našu djecu

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Autor: Ernad Osmić

 

Pojam influencera i TikToka

Ideja influencera nije nova pojava. Od kada postoje ljudska društva, postoje i oni unutar njih kojima većina nas pridaje veću pozornost nego drugima. Bili to političari, glumci, glazbenici ili šamani i lideri kultova – influenceri su oduvijek bili među nama i oblikovali su javno mnijenje i vrijednosti jednog društva.

Pojavom društvenih mreža i sofisticiranih algoritmova stvorio se, međutim, jedan jaz između popularnosti nekog influencera i njegove ili njezine razine talenta koji bi tu popularnost opravdao. Mnogi kritičari današnjih influencera uživaju isticati kako u “njihovo vrijeme nitko nije mogao biti popularan ako nije imao neki izražen talent“. Međutim, analizom medijskog sadržaja iz prošlosti nije teško pobiti ovaj argument.

Vratimo li se samo deceniju ili dvije u prošlost, naići ćemo na ogromnu popularnost reality emisija, u kojima su ti isti kritičari TikToka i današnjih influencera pridavali značaj baš takvim osobama koje oni danas karakteriziraju kao netalentirane.

Iako se, dakle, kritici influencera može pristupiti iz kuta talenta, ono nam ne može pomoći u analizi suštine problema, tj. utjecaja influencera na djecu i omladinu. Koje vrijednosti prenose; kako njihov sadržaj utječe na emocionalni i psihički razvitak mladih osoba; i što često stoji iza medijskih poruka koje se serviraju tim mladim osobama.

S tim na umu, ovaj članak ne treba shvatiti kao kritiku mladih ljudi zašto vole i konzumiraju ono što je popularno, nego više kao analizu tog sadržaja, bez obzira na to što mi mislili o njegovom kvalitetu.

Pojavom društvenih mreža omogućeno je da svatko postane influencer. Ili, bolje rečeno, pojavom društvenih mreža omogućeno je da svatko ima priliku postati influencer. Društvene mreže su, na kraju krajeva, samo medij, alati kojima prenosimo poruke i sadržaj. Facebook, YouTube i Instagram olakšali su dijeljenje tog sadržaja sa svijetom. Na internetu svatko može imati glas. Nikome, međutim, nije garantirano da će postati popularan.

TikTok je jedan takav medij. Kao internetska stranica i mobilna aplikacija premašio je u jesen 2021. godine čak posjećenost Googlea i Facebooka, što nijedna druga stranica nije uspjela još od 2006. godine.

Ukratko, TikTok je platforma za dijeljenje kratkih videouradaka. Vizualni aspekt toga sadržaja i popularnost stranice među ogromnim brojem (uglavnom mladih) osoba doveo je ovu društvenu mrežu na sami vrh unutar ove kategorije aplikacija.

Naravno, i druge se aplikacije oslanjaju na ovu vrstu algoritma, ali je TikTok poseban u načinu “čitanja“ preferansi mladih osoba i onoga što oni očekuju od svog sadržaja na društvenim mrežama.

Postavlja se, stoga, pitanje na koji način TikTok u odnosu na druge slične aplikacije i društvene mreže uspijeva biti toliko popularan među mladim osobama i kako uspijeva krojiti sadržaj po točno njihovim mjerama.

Algoritam ili kako TikTok razumije mlade

Najistaknutija razlika između TikToka i drugih društvenih mreža kao što su YouTube i Instagram je algoritam koji koristi kako bi korisnicima servirao baš onaj sadržaj za koji smatra da će najbolje odgovarati određenom korisniku. Ova prednost koju TikTok posjeduje spram drugih društvenih mreža omogućuje mu da zatoči korisnika u takozvani “feedback loop“ ili “povratnu petlju“.

Ova petlja pomoću algoritma bilježi interese korisnika, tj. koliko se dugo zadrži na određenoj vrsti sadržaja, te u narednim serviranjima novih videa, prioritizira tu istu vrstu sadržaja. Ako, primjera radi, algoritam primijeti da jedan korisnik ostaje duže na videima o šminkanju nego na drugim vrstama sadržaja, on će tom korisniku nuditi u budućnosti više istog ili sličnog sadržaja.

Ukoliko dovoljno dugo vremena provedemo na TikToku, platforma će s vremenom prilagoditi ono što nam se servira, a sadržaj za koji nismo pokazali interesa bit će sve rjeđe nuđen. Tada zapadamo u spomenutu “povratnu petlju“. Ništa novo ne otkrivamo jer nam se ništa novo ne nudi.

Ovakvi algoritmi se, naravno, koriste na skoro svim internetskim stranicama i aplikacijama. Instagram koristi sličan algoritam kao TikTok, ali je razlika u vrsti sadržaja koji ove dvije platforme promoviraju. Instagram tako favorizira sadržaj koji je više ispoliran i vizualno dotjeran, dok TikTok nagrađuje sadržaj koji djeluje autentično i neposredno. I upravo ta neposrednost TikToka, taj osjećaj da mi kao korisnici imamo izravan uvid u živote influencera, jedan je od glavnih aduta ove društvene mreže.

Mlade osobe danas izrazito su svjesne kako se kreiraju medijske poruke. Na koji način funkcionira montiranje videa i manipulacija fotografijama. Samo se stariji korisnici danas još uvijek dive i iščuđavaju filterima koji ispeglaju kožu, dok mladi na to gledaju s rezervom, jer znaju koliko je jednostavno takvo nešto postići. Mlade osobe, koje su odrasle u doba sveobuhvatnog prisustva društvenih mreža, više teže autentičnom, pravom, iskrenom, tj. neposrednom iskustvu.

Međutim, ovo ne znači da mlade osobe, usprkos tome što ih posjeduju, svoje medijske vještie i koriste kada je riječ o sadržaju koji prate. TikTok nagrađuje autentični sadržaj, ali su i oni koji stvaraju taj sadržaj svjesni da mladi takav sadržaj preferiraju. Influencerima ovo znanje služi kako bi promovirali i projicirali vrijednosti koje su popularne među što većim brojem korisnika.

Međutim, to što je nešto popularno i prihvaćeno, ne znači da je oslobođeno negativnih konotacija, kako po društvu, tako i za pojedinca.

Stoga nije na odmet pogledati kakav se to sadržaj nudi na toj platformi i koje se medijske poruke profiliraju i serviraju algoritmom mladim korisnicima.

Pogledat ćemo vrstu sadržaja na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, kao i najpopularnije trendove i influencere s kojima djeca u Bosni i Hercegovini, pa i u regiji, provode slobodno vrijeme.

TikTok sadržaji u Bosni i Hercegovini i regiji

Sadržaj na TikToku moguće je kategorizirati na bezbroj načina. Ukoliko pitamo mlade korisnike ove društvene mreže, njihova podjela se često vodi linijom proizvođača, tj. kreatora videa.

Jedan mogući širi pristup kategorizaciji sadržaja na TikToku pokušat ćemo ovdje napraviti analizom najpopularnijih sadržaja na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, što znači da nam ne gine zaroniti u čuveni hešteg balkan.

Prvi utisak TikTok sadržaja s predznakom “balkan“ ne otkriva mnogo toga što bi ga izdvojilo od bilo kojeg drugog sadržaja na ovoj platformi. Ova činjenica nam otkriva da je ova platforma stvorila vlastitu potkulturu u kojoj su forma, a često i sadržaj nivelirani i homogeni u čitavom svijetu. Iste videe i koncepte primjećujemo od Amerike, preko Europe, pa sve do Japana.

Analizirajući najpopularnije sadržaje možemo primijetiti određene žanrove ili kategorije videa koje su prisutne na ovoj stranici. U svrhu ovog videa podijelit ćemo TikTok sadržaj tako u sljedeće kategorije:

  • Lifestyle
  • Lipsync
  • Story Time
  • Tutorijali
  • Originalni sadržaj.

Lifestyle videi iliti videi o životnom stilu su među najfrekventnijim vrstama sadržaja na TikToku. Obuhvaćaju sve: od predstavljanja odjeće, lokacija putovanja, stanova i kuća, brige o vlastitom izgledu i načinu provođenja slobodnog vremena. Kreatori ovih sadržaja su uglavnom financijski dobrostojeće osobe ili oni koji se nalaze u sferi visokog socijalnog statusa našega društva.

Iza ovih videa rijetko stoji ikakva originalnost i kreativnost koju je kreator uložio i mogli bi se staviti u istu ravnu sa selfijima na Instagramu. Svoju popularnost crpe upravo iz voajerske potrebe imanja intimnog uvida u tuđe mnogima teško ostvarive živote.

Lipsync ili našem shvaćanju bliži pojam pjevanja na plejbek predstavlja, s druge strane, svojevrstan uspon na ljestvici kreativnosti. Ne veliki, ali ipak uspon. Kreatori ovih sadržaja odaberu postojeće pjesme ili audioklipove iz filmova i pop-kulture te se snimaju glumeći da oni izgovaraju riječi. Ova vrsta sinkronizacije bila je jako popularna početkom dvijetisućitih, ali je bila uglavnom rezervirana za one koji su već tad imali vještine audio i videomontaže.

Danas TikTok zahvaljujući praktičnosti upotrebe omogućuje velikom broju ljudi da se okušaju u kreiranju ove vrste sadržaja. Željeni efekti ovakvih videa su uglavnom razonoda, a ovisno o odabiru audioklipa uz koji se lipsinkuje, ovaj sadržaj se može shvatiti i kao satira usmjeren na pjevače ili neku društvenu pojavu.

Story Time ili vrijeme za priču su videi koji zalaze u suštinu onoga što TikTok algoritam podrazumijeva pod pojmom “autentično“. Ovo su videi u kojima se kreatori izravno obraćaju gledateljima i, kao što samo ime kategorije sugerira, pričaju im priču. Ove priče su često osobni doživljaji iz prvog lica u kojima saznajemo nešto o životu kreatora, o njegovim ili njenim problemima s kojima se suočava, nebitno da li to bilo u realnom životu ili na internetu.

Posebna potkategorija storitajma bila bi TikTok drama, u kojoj se pričanje svodi na replike nekom drugom influenceru na neki njegov ili njen komentar. I baš kao i sapunice na televiziji, tako i TikTok drame zahtijevaju mnogo uloženog vremena kako bi se upratile sve peripetije i svi likovi koji u njoj učestvuju.

Ova vrsta sadržaja je često najprofitabilnija za TikTok jer od korisnika često iziskuje dublje zalaženje u suštinu priče i aktivno praćenje razvoja događaja na njihovoj platformi.

Tutorijali na TikToku su videi koji pokušavaju u kratkom vremenskom roku korisnika naučiti nekoj vještini ili dati upute za rabljenje nekog proizvoda. Zbog svoje prirode kao vizualnog medija i popularnosti Life Style videa na ovoj platformi, najfrekventniji tutorijali su vezani za šminku, friziranje, manikure i mršavljenje. Česti su i tutorijali vezani za tehnologiju, ali i oni u kojima umjetnici dijele tehnike crtanja, slikanja, sviranja i snimanja.

Originalnim sadržajima na TikToku mogli bi se smatrati svi oni videi iza kojih stoji originalna ideja i egzekucija te ideje. Da li to bili skečevi, originalne pjesme ili “prenkovi“ po uzoru na nekadašnje skrivene kamere, ovaj sadržaj je često najzahtjevniji kreatorima za proizvesti.

U koju god od ovih kategorija sadržaji s TikToka bili uvršteni, oni uvijek ispunjavaju jednu ili više uloga u kreiranju jasnih i specifičnih medijskih poruka. Koji oblik te medijske poruke mogu poprimiti i kakve vrijednosti i uvjerenja promoviraju kod korisnika, pokušat ćemo osvijetliti u nastavku.

Medijske poruke TikToka

Medijska poruka je informacija koja se medijskim sadržajem prenosi primatelju tog sadržaja. Medijske poruke se, dakle, ne smiju brkati sa sadržajem. Ako u reklami za čips imamo, na primjer, fabulu o tome kako se supružnici brinu kako će dočekati i uslužiti goste, ta fabula je medijski sadržaj. Poruka je, međutim, stvoriti jedan zanimljiv narativ oko čipsa kao sastavnog dijela idiličnog druženja s prijateljima, te našu unutarnju potrebu za zajedništvom povezati podsvjesno s kupovinom baš tog čipsa.

Medijski sadržaj na TikToku djeluje na sličan način. Ovdje bi vrijedilo ponoviti jedan stari postulat kada je u pitanju internet: “Ako je usluga besplatna, onda smo mi proizvod.“

TikTok kao kompanija zarađuje od angažmana na njihovoj stranici. Što više ljudi koristi TikTok, to je veća cijena za mjesto reklame koje mogu naplatiti drugim firmama. Što više TikTok zna o onome što se određenim korisnicima sviđa, a što ne, utoliko uspješnije može promovirati ciljane reklame određenih proizvoda, a samim time i više za njih naplatiti.

Mi danas nećemo analizirati biznis modele društvenih mreža, interneta i reklama. Ukoliko vas zanima ova tema, više informacija možete pronaći u YouTube serijalu o marketingu i medijima ovdje.

Ono čime ćemo se mi zabaviti su medijske poruke koje se promoviraju kroz sadržaje influencera i kako one uspijevaju korisnike, a posebno mlade osobe, okupirati da provedu što više vremena na platformi.

Pa ćemo redom:

Ispunjen život je skup život

Jedna od osnovnih ljudskih potreba je sigurnost. U slučaju naše sadašnjosti to podrazumijeva velikim dijelom financijsku stabilnost. Sadržaj na društvenim mrežama u kojem mi kao korisnici imamo uvid u živote ljudi kojima financijska sigurnost nije upitna stimulira našu znatiželju kako i sami takav status da dosegnemo.

U svom istraživanju “Lifestyles of the Rich and Famous“ (Životni stil bogatih i poznatih) skupina autora Jennifer Lewallen, Brandon Miller & Elizabeth Behm-Morawitz zaključuju, između ostalog, da je primarna ljudska potreba za praćenje bogatih života na TV-u i na internetu želja da shvatimo kako i sami to da postanemo. Kao sekundarnu potrebu identificiraju konzumerizam kao način da kroz materijalno posjedovanje sebe identificiramo kao dio “plemena bogatih i uspješnih“ i time svoj život smatramo uspješnim i ispunjenim.

Njihovo istraživanje je pokazalo i to da što se nesigurnije osoba osjeća glede vlastitih mogućnosti ispunjavanja života značenjem, utoliko je tendencija veća da svrhu i ispunjenost nadomijesti većim materijalnim luksuzom koji prevazilazi njegove ili njezine financijske mogućnosti.

Poruka ovakvog medijskog sadržaja (glorificiranja materijalnog kao jedinog mjerila vrijednosti čovjeka) može na mlade osobe imati efekt da doživljavaju svijet samo onakvim kakvim ga u medijima vide, na što upozorava i George Gerbner u svom istraživanju “Cultivation Analysis“ (Analiza kultiviranja).

Ukratko, sadržaji koji prikazuju većini nama teško dostižne životne stilove kroz materijalna dobra, na djecu utječu dvostruko efektivnije, jer oni ne samo da vide sadržaj na TikToku, nego i nas koji padamo u istu tu zamku, te se kultiviraju u osobe koje ličnost baziraju samo na materijalizmu i konzumerizmu, a zanemare razvijanje praktičnih i društveno korisnih vještina.

Popratna okolnost ovakvih sadržaja je i plasiranje reklama za proizvode, čiju kupovinu mlade osobe zbog neposrednosti načina obraćanja influencera asociraju s načinom dosezanja životnog stila koji vide u videima.

Fizički izgled i body shaming

Kada govorimo o sadržaju na TikToku, mi smo neminovno suočeni s formom videa. Video kao vizualni medij u fokusu im naravno fizički izgled, pa je neizbježni nusprodukt medijskog sadržaja i poruka o važnosti fizičkog izgleda.

Estetika i ljepota oduvijek zauzimaju veoma važno mjesto u ljudskoj kulturi i o ukusima se, kao što znamo, teško može raspravljati. Problem nastaje, međutim, kada se algoritam umiješa u prezentiranje sadržaja i preferira jedan vid ljepote naspram drugog.

U jednom internom dokumentu otprije dvije godine procurile su instrukcije u kojima je kompanija TikTok dala upute svojim moderatorima da “potisnu“ sadržaje koje prikazuju “abnormalne oblike tijela“, “ružna lica“, “bore na licu“ i “bucmaste osobe“.

Nije teško zaključiti kako su ovakve upute jako subjektivne za tumačenje, te da su moderatori koji su ih se morali držati posegli za tumačenjem ljepote i lijepog na osnovu najkonvencionalnijih karakteristika tih pojmova.

Ovakvo organiziranje sadržaja, koje je i danas-dan prisutno na TikToku, često je uzrok za smanjeno samopouzdanje i nezadovoljstvo svojim izgledom kod korisnika od 12 do 18 godina, koji ne spadaju u tu “odabranu“ skupinu konvencionalne ljepote. Uz to, osobe tog uzrasta tek ulaze ili se nalaze u pubertetu i proživljavaju drastične tjelesne promjene, što u kombinaciji s preferiranjem određenih normi ljepote na najpopularnijoj društvenoj mreži na svijetu može dovesti do ozbiljnijih mentalnih posljedica.

Mizoginija i šovinizam

Trend na TikToku koji uglavnom utječe na mlade muške osobe je sadržaj kojem je u središtu pozornosti pokušaj definiranja ili redefiniranja “muškosti“ kao društvene odrednice. Nažalost, medijske poruke ovakve vrste sadržaja često se oslanjaju na jednostavne i često toksične matrice ponašanja koje se predstavljaju kao antipod “ženama“.

TikTok je nažalost pun savjeta mladim muškarcima koji ciljaju na njihovu nesigurnost u razdoblju puberteta. Međutim, jedan od najuspješnijih, ne samo na Balkanu, nego i u čitavom svijetu je influencer po imenu Andrew Tate, koji je, kako ga je jedan članak u Slobodnoj Dalmaciji opisao, “čovjek koji je na TikTok seksizmu zaradio bogatstvo“.

Sadržaji kao što su njegovi teško da će utjecati na zrelije osobe, iako se on navodno, obraća u svojim videima baš njima. Njegova realna ciljna skupina su zapravo tinejdžeri koji u svojoj potrazi za mjestom u svijetu veoma lako nasjednu na njegove pseudo-intelektualne površne poruke o muškosti, feminizmu i odlikama “uspješnog muškarca“, postavljajući svoj autoritet mislitelja skupim automobilima, velikim kućama, odjećom, satovima i drugim statusnim simbolima.

Moguće pristupi roditelja, staratelja i nastavnika

Vidjeli smo, dakle, da medijski sadržaj popularan na TikToku promovira određene poruke više od drugih. Naravno, postoje i one koje bismo mogli nazvati pozitivnim i kreativnim, ali one nas ne brinu.

Nas trebaju brinuti one koje prođu ispod radara i koje dođu preko algoritma do mladih osoba.

Problem s TikTokom je ujedno i njegova najveća snaga. Algoritam po kojem pravi odabir sadržaja koji vidimo. Ovaj algoritam prilagođava sadržaj TikToka za svakog korisnika posebno, pa je veoma teško sadržaj TikToka definirati, jer je za svakog korisnika krojen subjektivno.

Ukoliko ste roditelj, staratelj ili nastavnik u školi i posjetite TikTok, videi koji se vama nude će biti u potpunosti drugačiji, nego oni koji se nude vašoj djeci ili učenicima. Algoritam će analizirati njihove navike i interesiranja i prema tome preporučiti drugačije sadržaje nego vama.

Ovo itekako otežava uvid koji bi odrasle osobe trebale imati u pogledu medijske konzumacije i navika djece.

TikTok nudi opciju da roditelji ograniče određeni sadržaj za svoju djecu, ali kao što smo vidjeli u ovom serijalu, ono što je medijski sadržaj i ono što je medijska poruka često su potpuno različiti fenomeni.

Najbolji način je, stoga, razgovor s djecom. Pojačati interesiranje za ono što prate, pa i priupitati što im je zanimljivo kod određenih influencera i zašto ih prate. Prilikom ovakvog ispitivanja treba izbjeći unaprijed osuđivati sadržaj i dopustiti djetetu da objasni zašto ga ta vrsta sadržaja privlači.

Dodatna stvar koja nama kao odgajateljima preostaje jeste da se i sami suočimo s medijem na kojem naša djeca provode slobodne vrijeme, štagod mi mislili o njemu. Odbaciti rabljenje TikToka kao uzaludno utrošeno vrijeme može biti naša osobna pozicija; ali razvijanje naših medijskih vještina u kontekstu medija kao što su TikTok, Snapchat ili Instagram treba biti prioritet svakome komu je stalo do emocionalnog, psihološkog, pa i moralnog razvitka djece. O vještinama medijske pismenosti i što one podrazumijevaju, govorim detaljnije u svom serijalu o medijskoj pismenosti koji možete pronaći ovdje.

TikTok je, baš kao i ostatak interneta, jedan prostor koji se neprestano mijenja, a naš je zadatak da u toj nepreglednosti pokušamo pronaći ono što je vrijedno i sigurno za generacije koje dolaze. Zatvoriti oči pred ovim izazovom ne bi nam smjela biti opcija.

Izvori

Literatura

Abreu, B. (2014). Media literacy education in action : theoretical and pedagogical perspectives. New York: Routledge/taylor & Francis Group.

Andrew Burn, J. D. (2007). Media Literacy in Schools: Practice, Production and Progression. Paul Chapman.

Armstrong, S. (2008). Information literacy : navigating & evaluating today’s media. Huntington, Beach, CA: Shell Education.

Berger, A. (2014). Media analysis techniques. Los Angeles London: Sage.

Brunner, C. (1999). The new media literacy handbook : an educator’s guide to bringing new media into the classroom. New York: Anchor Books.

Gerbner, G. (1998). Cultivation analysis: An overview. Mass communication and society, 1, 175–194.

Jacobs, W. R. (2005). Speaking the Lower Frequencies: Students and Media Literacy. St Univ Of New York Pr.

Lewallen, J., Miller, B., & Behm-Morawitz, E. (2016). Lifestyles of the rich and famous: Celebrity media diet and the cultivation of emerging adults’ materialism. Mass Communication and Society, 19, 253–274.

Schwarz, G. (2005). Media literacy : transforming curriculum and teaching. Chicago, Malden, Mass: Nsse Distributed By Blackwell Pub.

Shrum, L. J. (Hrsg.). (2004). The psychology of entertainment media : blurring the lines between entertainment and persuasion. Mahwah, N.J: Lawrence Erlbaum.

Silverblatt, A. (1999). Approaches to media literacy : a handbook. Armonk, N.Y: M.e. Sharpe.

Silverblatt, A. (2008). Media literacy : keys to interpreting media messages. Westport, Conn: Praeger.

Silverblatt, A. (2014). The Praeger handbook of media literacy. Santa Barbara: Abc-clio.

 

 

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Medijske teme i dvojbe

Digitalno blagostanje/dobrobit

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

U vremenu u kojem je tehnologija postala svepristutna i neizostavna u svakodnevnom životu, teško je izbjeći digitalni stres koji utječe na sve segmente ljudskog života. Stoga je veoma važno sagledati kako korištenjem tehnologije možemo upravljati svojim digitalnim životom i učiniti ga bogatijim i ljepšim, tj. kako postići digitalno blagostanje/dobrobit.

Šta je digitalno blagostanje/dobrobit?

Pretjerano korištenje ekrana i tehnoloških uređaja koji su neizbježni u svakodnevnim aktivnostima može negativno utjecati na mentalno, fizičko i emocionalno zdravlje ljudi, što rezultira različitim medicinskim problemima i problemima u interakciji sa obitelji i prijateljima. S tim u svezi, često postavljano pitanje: „Koliko je previše?“, nema odgovora, jer ovisi o samoj osobi i samokontroli uključenim u upravljanje osobnim digitalnim životom. Joint Information Systems Committee – JISC digitalno blagostanje/dobrobit definira kao utjecaj tehnologija i digitalnih usluga na mentalno, fizičko i emocionalno zdravlje ljudi i složen koncept koji se može promatrati iz različitih perspektiva i u različitim konceptima i situacijama.

Prema individualnoj perspektivi, digitalno blagostanje predstavlja osobni kontekst učenja i rada uz razumijevanje pozitivnih i potencijalno negativnih aspekata sudjelovanja u digitalnim aktivnostima i svjesnost načina upravljanja i  kontrole nad njima radi poboljšanja dobrobiti.

Društvena i organizacijska pespektiva uključuje pružatelje digitalnih sustava, usluga i sadržaja čija je odgovornost osigurati dobro upravljanje i podržavanje tih sustava i učiniti ih dostupnim i pravednim. Veoma je važno osnažiti i osposobiti korisnike na način koji podržava i/ili poboljšava njihovu dobrobit.

Kako postići digitalno blagostanje/dobrobit?

Da bi uspješno upravljali svojim digitalnim životom, najprije treba razviti svijest o svojim digitalnim navikama i postaviti sebi nekoliko pitanja:

  • Kako, koliko i na koji način koristite tehnološke uređaje?
  • Osjećate li da vam je tehnologija “zavladala” životom?
  • Osjećate li prezasićenost informacijama ili pritisak i stres zbog društvenih mreža ili poruka?
  • Posežete li često za telefonom bez razloga i uznemireni ste kada ga zaboravite?
  • Imate li problema sa spavanjem?
  • Ometaju li vas vaše digitalne navike u komunikaciji sa obitelji i prijateljima?
  • Jeste li zanemarili svoje interese i hobije?

Na vašem putu do digitalnog blagostanja trebate pronaći načine kako to postići, a neki od njih su:

Postavite granice i pratite svoju digitalnu aktivnost: Iako živimo u svijetu tehnologije okruženi različitim tehnološkim uređajima, postavite granice u vremenu u kojem koristite digitalne uređaje i pratite svoju digitalnu aktivnost. Većina pametnih telefona vam omogućava praćenje vaših aktivnosti kroz dnevna ograničenja za web stranice i aplikacije koje koristite. Da bi pronašli ravnotežu s tehnologijom koja vam odgovara, Google je svima omogućio alate potrebne za razvoj vlastitog osjećaja digitalne dobrobiti. Potražite i druge aplikacije uz pomoć kojih možete ograničiti korištenje svog uređaja.

Noću isključite zvukove za obavijesti i zatamnite svoj zaslon: Izaberite aplikacije uz pomoć kojih možete telefon staviti u noćni način rada i tako onemogućiti dobijanje poruka i obavijesti.

Uključite se u aktivnosti bez tehnoloških uređaja: Vratite se hobijima, uključite se u kreativne aktivnosti i što više boravite u prirodi i vježbajte.

Karolina Grabowska/ Pexels

Komunikacija u stvarnom vremenu neka vam bude prioritet: Pokušajte se „odmaći“ od svojih pametnih telefona i što više svog vremena komunicirajte sa ljudima bez tehnoloških uređaja. Šaljite što manje e-poruka i više razgovarajte sa ljudima.

Smanjite vrijeme koje provodite uz društvene mreže i društvene medije: Društvene mreže i društveni mediji igraju važnu ulogu u komunikaciji i informiranju, ali njihova prekomjerna uporaba može prouzročiti osjećaje potištenosti, depresije, usamljenosti i socijalne isključenosti. Komunikacija “licem u lice” je nezamijenjiva i potrebna u stvarnom životu.

Digitalna detoksikacija: Ukoliko želite smanjiti ili eliminirati vrijeme uporabe digitalnih uređaja i društvenih mreža i na taj način poboljšati svoje mentalno zdravlje, potrebno je posvetiti se digitalnom detoksu. Donosimo vam nekoliko savjeta kako to možete učiniti:

  • Odredite vrijeme trajanja detoksikacije (vikend, 7 dana ili više);
  • Vratite kontrolu nad vašim digitalnim navikama:
  • Razbistrite vaš um i bolje koristite vaše vrijeme i mentalni prostor;
  • Zamijenite svoje digitalne navike nečim što ne uključuje tehnologiju;
  • Ako baš ne možete, zamijenite ih produktivnijim navikama (čitajte knjige online, pohađajte online tečajeve i dr.)
  • Obavijestite ljude da se na neko vrijeme “povlačite” sa društvenih mreža.

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Kutak za djecu i mlade

Kako društvene mreže utječu na mlade – prezentacija za srednjoškolce

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

“Utjecaj društvenih mreža na mlade” naziv je PowerPoint prezentacije namijenjene srednjoškolcima koja kroz 33 slajda tematizira neke od najvažnijih problema i tema suvremenog digitalnog društva, kao što su utjecaj društvenih mreža na mlade, uloga i značaj medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja, tipovi i vrste medijskih manipulacija, praćenje informacija iz relevantnih izvora, lijepo ponašanje na internetu i sl.

Kao što upućuje i sam naziv prezentacije, najveći broj slajdova posvećen je društvenim mrežama i pitanjima kao što su:

  • koliko društvene mreže imaju aktivnih korisnika globalno i u BiH,
  • koji je značaj društvenih mreža za mlade, koje društvene mreže mladi u BiH najviše koriste,
  • koji su pozitivni, a koji negativni aspekti društvenih mreža,
  • te kako doktori i psiholozi ocjenjuju utjecaj društvenih mreža na mlade.

Prezentacija je prikazana u svibnju 2021. godine u sklopu interaktivne online radionice “Utjecaj društvenih mreža na mlade” koja je održana u okviru obilježavanja Dana mladih Općine Centar Sarajevo. Autori radionice i prezentacije su: Jasmin Alibegović, freelance novinar iz Sarajeva, Brankica Smiljanić, freelance novinarka iz Banje Luke i Nejira Imamović, studentica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu.

Prezentaciju možete pogledati ovdje:

Prezentacija Utjecaj društvenih mreža na mlade

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Društvene mreže

O nastanku i popularnosti društvenih mreža

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Društvene mreže, kao takve, nastale su prije pojave interneta, mreža i društvenih medija. Danas, kad se govori o društvenim mrežama, misli se prevashodno na digitalne društvene mreže koje su za relativno kratko vrijeme postale u tolikoj mjeri raširene da trenutačno broje više od 3,8 milijardi korisnika. Pojava interneta i nešto kasnije društvenih mreža revolucionarno je utjecala na način na koji najveći dio globalne populacije provodi svoje slobodno i radno vrijeme, obrazuje se, informira i sudjeluje u javnom životu. Društvene mreže povezuju nas s poznatim i nepoznatim osobama iz okoline i diljem svijeta, najčešće s onima s kojima dijelimo ista interesiranja, stavove ili ideje. Pored toga, društvene mreže postale su nezaobilazan čimbenik društveno-političkog života u 21. stoljeću, o čemu svjedoče brojni protesti i „proljeća“ u zemlji, regiji i svijetu, koji su na učinkovit i jeftin način bili organizirani upravo putem društvenih mreža, i omogućili tako ogromnom broju građana da sudjeluju u javnom životu.

Poput interneta, društvene mreže rezultat su transformacije informacijskih i komunikacijskih tehnologija utemeljenih na revoluciji u domeni mikroelektronskih tehnologija 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Iako se pojava društvenih alata sa značajkama koje danas poznajemo veže za 90-te godine, prvi znakovi društvenih mreža sežu u prethodna desetljeća. Prvo elektronsko pismo (e-mail) poslao je Ray Tomlinson 1971. godine koristeći dva računara koja su se nalazila jedan pored drugog. Sedam godina kasnije, BBS (Bulletin Board System) razmijenjen je putem telefonskih linija s drugim korisnicima i distribuirani su prvi internetski preglednici putem platforme Usenet. Godina koja predstavlja prekretnicu u razvoju digitalnih komunikacija je 1991. kada je Tim Berners Lee izumio HTML jezik, što je značajno pojednostavilo i olakšalo pretraživanje weba. GeoCities servis jedna je od prvih društvenih mreža kakve danas poznajemo i pokrenuta je 1994. godine. Tri godine kasnije, kreirana je prva web-lokacija s društvenom mrežom, SixDegrees.com, koja je pružajući mogućnost pravljenja profilne stranice, adresara i razmjene poruka, prikupila oko milijun korisnika. AmIHotorNot.com, nova društvena mreža koja se pojavljuje 2000. godine, pozivala je korisnike da pošalju svoje fotografije kako bi drugi ocijenili njihov fizički izgled i privlačnost. Nakon nekoliko godina pojavio se i My Space, prva društvena mreža koja je doživjela popularnost i na našim prostorima, koja je na svom vrhuncu, 2005. godine, imala oko 25 milijuna korisnika.  Odgovor Sveučilišta Harvard na mrežu AmIHotorNot bila je društvena mreža Facemash koju Mark Zuckerberg pokreće 2003. godine. Godinu dana kasnije, Zuckerberg osniva Facebook, koji sa više od 2,7 milijardi aktivnih korisnika mjesečno, trenutno predstavlja najpopularniju društvenu mrežu na svijetu. Youtube, osnovan 2005. godine, predstavlja drugu globalno najpopularniju mrežu sa 2,3 milijarde korisnika diljem svijeta. Otprilike u isto vrijeme kad je nastao YouTube, počele su nastati i druge vrste društvenih mreža poznate i danas: LinkedIn, namijenjen poslovnoj zajednici, web-lokacije za razmjenu fotografija poput Photobucket i Flickr, WordPress itd.  Društvene mreže koje posljednjih godina naročito privlače mlađu publiku su Instagram i TikTok. Instagram su 2010. godine kreirali Kevin Systrom i Mike Krieger odlučivši da u fokus projekta stave fotografije. Od 2012. godine Instagram prelazi u ruke Facebooka nakon čega doživljava još veću popularnost. TikTok, aplikacija za razmjenu kratkih videoisječaka kineske kompanije ByteDance, kreiran je u septembru 2016. godine i trenutno okuplja više od 800 milijuna korisnika.

Koliko su društvene mreže popularne u Bosni i Hercegovini pokazalo je Istraživanje o medijskim navikama djece i stavovima roditelja koje su 2020. godine proveli Regulatorna agencija za komunikacije i UNICEF BiH. Prema rezultatima ovog istraživanja, većina bosanskohercegovačke djece uzrasta 7-10 godina (64%) i gotovo sva djeca uzrasta 11-18 godina imaju profil na nekoj od društvenih mreža. Društvene mreže/stranice/aplikacije za slanje poruka koje djeca u BiH najčešće koriste jesu Viber (65%), Youtube (58%), Instagram (57%) i Facebook (51,5%), tim češće što su starija. Kad je riječ o YouTubeu, istraživanje je pokazalo da nakon što napune 11 godina skoro sva djeca u BiH koriste YouTube web-stranicu ili aplikaciju (97% uzrasta 11-14 i 99% uzrasta 15-18), a njena upotreba raširena je i kod mlađe djece – u uzrastu 7-10 godina prati je devet od deset djece (90%). Govoreći o informativnoj ulozi društvenih mreža, rezultati Ipsosove ankete iz 2021. godine pokazuju da društvene mreže u BiH predstavljaju drugi glavni izvor informacija na koji se oslanja 25% građana BiH.

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Platforme za dijeljenje videozapisa

TikTok – društvena mreža u usponu

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

TikTok, aplikacija koja se poglavito koristi za izradu i dijeljenje kratkih videozapisa različitog sadržaja, predstavljena je javnosti u rujnu 2016. godine. Od tada broj korisnika i kreatora sadržaja na ovoj društvenoj mreži ne prestaje rasti iz dana u dan, što TikTok čini jednom od najpopularnijih društvenih mreža na svijetu, s trenutačno više od 500 milijuna korisnika. TikTok je kreirala kineska kompanija ByteDance, čineći aplikaciju trenutačno dostupnom bez ikakve novčane nadoknade na četrdeset svjetskih jezika. Aplikacija pruža različite mogućnosti kreativnog izražavanja i povezivanja ljudi sličnih interesiranja. Uz to, nudi i izobilje sadržaja zabavnog i informativnog karaktera. TikTok se sve češće koristi i kao poligon za građansko novinarstvo, promociju i samopromociju.

Snimanje videozapisa na TikToku prilično je jednostavno, ne samo zahvaljujući dostupnim alatima, već i zahvaljujući širokom opsegu mogućnosti koje aplikacija pruža. Korisniku stoji na raspolaganju veliki izbor različitih filtera i zvukova, od isječaka popularnih pjesama do motiva iz TV emisija, YouTube videozapisa ili drugih TikTok postova. Aplikacija omogućuje pridruživanje izazovima, sudjelovanje u plesnom memu ili nekoj šali. Uz to, aplikacija sadrži i mogućnost pretraživanja zvukova za ocjenu videozapisa korisnika. Korisnicima se preporučuje stupanje u interakciju s drugim korisnicima, putem videozapisa s ˝odzivom˝ ili putem ˝dueta˝ koji pružaju mogućnost dupliciranja videozapisa i njihove nadogradnje. Hashtagovi imaju iznenađujuće veliku ulogu na TikToku budući da se njihovim posredstvom organiziraju razni “izazovi”, šale i druge popularne aktivnosti. Pored toga, aplikacija se koristi i za slanje tekstualnih poruka. TikTok ima i svoje megapopularne zvijezde od kojih je neke lansirala sama kompanija. Kretanje kroz videozapise odvija se pomicanjem prema gore i dolje, a ne tapkanjem ili prevlačenjem u stranu kao kod drugih aplikacija.

S druge strane, korištenje TikToka praćeno je i određenim rizicima. Naime, na TikToku su dostupni različiti izazovi, pokatkad iznimno spornog sadržaja, što treba imati na umu u kontekstu brige o online sigurnosti djece i adolescenata. Usljed slabe zaštite, djeca na ovoj aplikaciji lako mogu postati meta odraslih pojedinaca ili žrtva vršnjačkog nasilja. Budući da je slabije reguliran u odnosu na ostale platforme, TikTok se ponekad koristi i za promoviranje diskriminacije po različitim osnovama. Još jedna mana ove platforme jeste i to što se štetan i uvredljiv sadržaj, odnosno komentari, rijetko kažnjavaju. Štaviše, u slučaju da korisnik prijavi neprikladan sadržaj putem raspoloživog sustava zaštite, on biva onemogućen da pristupi vlastitom sadržaju na aplikaciji u trajanju od nekoliko dana. Najzad, sporan je i način na koji funkcionira TikTok stranica “For you” (Za tebe) koja predstavlja posebnost ove društvene mreže. Naime, postoji sumnja da ova aplikacija manipulira informacijama na internet pretraživačima budući da nije najjasnije kako su informacije s internet pretraživača i drugih aplikacija o našim preferencijama i interesiranjima dostupne TikToku.

Izvori: https://www.nytimes.com/2019/03/10/style/what-is-tik-tok.html; https://micromreza.com/vijesti/tehnologija/10140-tik-tok-prednosti-i-mane

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Newer Posts
Older Posts

Kontaktirajte nas

Regulatorna agencija za komunikacije

map Mehmeda Spahe 1, 71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
phone
Tel: +387 33 250 600
mail
medijskapismenost@rak.ba info@rak.ba
web www.rak.ba

Pratite nas na društvenim mrežama

instagram tiktok youtube Facebook

@2022 - Sva prava zadržana

Regulatorna agencija za komunikacije

Accessibility by WAH