„Fact i fake u medijima“ je informativno-edukativni materijal Fondacije Infohouse koji na 65 stranica govori o medijskoj pismenosti kao ključnoj kompetenciji 21. stoljeća.
Publikacija je podijeljena u pet poglavlja koja nose indikativne naslove:
- „Kompas za medijsku prašumu“ (Medijska i informacijska pismenost mora služiti javnom dobru, ali i biti javno dobro), urednica publikacije, novinarka Senka Kurt;
- „Tko razumije, a tko se pravi da razumije“ (Crtice o tome što danas znači biti medijski pismen i kako to postići), prof. dr. Lejla Turčilo, profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu;
- Deal New Screen, prof. dr. Mario Hibert, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu;
- „Nasilje naše svagdašnje“ (Crtice o tome što danas znači biti medijski pismen i kako to postići), Ljiljana Zurovac, novinarka i nekadašnja ravnateljica Vijeća za tisak i online medije u BiH;
- „Medijska pismenost u BiH: Bit će bolje“, Adin Šabić, PR i aktivist.
Nastanak publikacije uvjetovalo je, s jedne strane, nezahvalno, pretposljednje 34. mjesto koje je, prema istraživanju Instituta za otvoreno društvo ‒ Sofija o stanju medijske pismenosti u Europi, Bosna i Hercegovina zauzela 2021. godine, a s druge strane sve veća neophodnost za medijskim obrazovanjem građana svih uzrasta.
Nema pismenosti bez medijske pismenosti
Publikacija predstavlja koncept medijske pismenosti kao skup znanja, vještina i kompetencija o kvalitetnoj interakciji s medijima, koje nam pomažu da razlikujemo istinu od laži i medijske manipulacije i tako donosimo kvalitetnije životne, ali i političke, društvene odluke. S tim u vezi, autori zagovaraju:
- usvajanje strategije razvoja medijske pismenosti u BiH;
- izučavanje medijske pismenosti u okviru službenih školskih programa u cijeloj Bosni i Hercegovini, od prvih razreda osnovne škole do sveučilišta, kroz jedan ili više različitih predmeta;
- obrazovanje iz područja medijske pismenosti kroz tečajeve neformalnog tipa, u sklopu različitih programa cjeloživotnog učenja;
- suradnju ključnih sudionika u BiH na polju razvoja medijske pismenosti, kao što su nadležna ministarstva, regulatori, industrija, akademska zajednica i nevladin sektor.
Medijska pismenost kao način kvalitetne participacije u društvu
Publikacija razrađuje ključne pojmove medijske pismenosti, ali isto tako pojašnjava što medijska pismenost nije. Autori također objašnjavaju koji su ishodi primjene koncepta medijske pismenosti u obrazovanju, odnosno koja znanja, vještine i kompetencije krase medijski pismenu osobu.
Internet kao distopijsko sredstvo uspostavljanja infrastrukture globalnog totalitarizma
Medijski stručnjaci naročito će uživati u trećem poglavlju knjige koje uvodi pojam „medijske ekologije“ i razrađuje fenomen „tehnološke dehumanizacije digitalnog doba“ koji čovjeku nudi „slobodu od tereta bivanja čovjekom“, po uzoru na Huxleyjev „Vrli novi svijet“.
Mediji sve više postaju neprofesionalni, manipulativni strojevi u rukama jurišnika na zaradu
Publikacija objašnjava razlike između tradicionalnih i novih medija, ukazujući na ogromne probleme koje je izazvala ekspanzija novih (digitalnih) medija i odsustvo zakonskih i/ili (samo)regulatornih okvira kojima bi se uspostavili i štitili profesionalni i etički standardi kad je riječ o online novinarstvu. Na taj način, ogroman broj neprofesionalnih (online) medija otežao je, ionako pretežak, položaj sve manjeg broja medija, koji se jedva održavaju na površini profesionalnog. Jedan od načina na koji se mogu ublažiti učinci sustavne korupcije medijskog sustava u BiH prepoznaje se upravo u medijski pismenim građanima, koji od medija traže kvalitetne sadržaje i koji regulatornim i samoregulatornim tijelima ukazuju na kršenja profesionalnih i etičkih standarda novinarstva.
Publikaciju preporučujemo novinarima i medijskim stručnjacima, svima koji su na bilo koji način posvećeni obrazovanju iz područja medijske pismenosti, kao i onima koji samostalno žele unaprijediti svoju razinu medijske pismenosti. U tom smislu, publikacija obiluje referencama koje zainteresiranog čitatelja upućuju na dodatnu literaturu koja se bavi ovom tematikom.
Publikaciju je 2022. godine objavila Fondacija Infohouse u okviru projekta Fact i fake (FiF) koji je realiziran u okviru Regionalnog programa „SNAŽNI – Mediji bez mržnje i dezinformacija“, uz potporu Europske unije, a dostupna je ovdje.
