Uredila: Anida Sokol
Digitalno okruženje preslikava patrijarhalne norme i mizoginiju koji normaliziraju nasilje nad ženama, uključujući online nasilje nad novinarkama.
Rodno zasnovano nasilje je rasprostranjena pojava koju mediji ne predstavljaju kao društveni problem, a svojim izvješćivanjem umanjuju težinu stradanja žena i nedostatak njihove samostalnosti. Istraživanje OSCE-a iz 2019. pokazuje kako je nešto manje od polovine žena (48 posto) u Bosni i Hercegovini doživjelo neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine, uključujući psihičko, fizičko, ekonomsko i seksualno nasilje. Razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija otvoren je još jedan prostor za nasilje nad ženama – u digitalnom okruženju. Bilo da je riječ o seksualnom uznemiravanju, osvetničkoj pornografiji ili cyber proganjanju, online nasilje je široko rasprostranjeno, nedovoljno regulirano, ali i nedovoljno tematizirano u bosanskohercegovačkim medijima. Istraživanje UN Women o medijskom izvješćivanju o nasilju nad ženama iz 2020. godine ne bilježi niti jedan slučaj izvješćivanja o online ili digitalnom nasilju u mainstream medijima u BiH.
Broj online napada na novinarke je u porastu, što pokazuju podatci Udruge bosanskohercegovačkih novinara. Novinarke se napadaju na društvenim mrežama putem tweetova, objava na Facebooku, u komentarima na objavama na internetu i na blogovima. Ovi oblici online uznemiravanja uglavnom se ne bave sadržajem tekstova ili priloga koji su novinarke pripremile, već degradiraju novinarku kao ženu. Online zlostavljanje je najučestaliji napad na novinarke u BiH, ali teško ga je istražiti i procesuirati. Jedan od razloga, kako navode autorice Mediji i rod, jest što i platforme društvenih mreža i video streaming servisi odbijaju preuzimanja odgovornosti. Pored toga, izvješća upućuju na praksu nekažnjivosti napada na novinare i novinarke u BiH, naročito online prijetnji koja tužiteljstva odbace jer, prema njima, ne sadrže elemente kaznenoga djela. Autorice izvješća Mediji i rod dodaju da zlostavljački sadržaji ostaju dostupni na internetu, što uzrokuje nastavak traume i preslikavanje kulture nekažnjivosti iz stvarnoga života u digitalno okruženje.
U Bosni i Hercegovini ne postoji zakonodavni okvir koji prepoznaje rodno zasnovanu prirodu zlostavljanja i dezinformacija koje trpe novinarke i političarke. Zakon o ravnopravnosti spolova propisuje jednak pristup medijima bez obzira na spol, zabranjuje derogativan ili ponižavajući tretman osoba na temelju njihovoga spola i od medija traži da promoviraju ravnopravnost spolova, ali, kako navode autorice izvješća Mediji i rod, ne daje posebnu zaštitu novinarkama i političarkama. Kako bi se utvrdili konkretni uzroci zlostavljanja i način njegovoga širenja, autorice izvješća govore da bi prvi prioritet trebalo biti dosljedno praćenje i prikupljanje podataka o online zlostavljanju. Pored institucionalne podrške, koja uključuje i Agenciju za ravnopravnost spolova na razini države i dva entitetska gender centra, govore da su važni i različiti pokreti i mjesta osnaživanja i zaštite nakon slučajeva zlostavljanja, poput kolegijalne mreže novinarki u Srbiji “Novinarke protiv nasilja”, koja redovito prati i objavljuje izvješća i preporuke u svezi s medijskim izvješćivanjem o rodno zasnovanom nasilju. U izvješću Mediji i rod se navodi da bi i platforma za praćenje mizoginog sadržaja i rodno zasnovanoga nasilja na internetu s mehanizmom prijavljivanja mogla biti djelotvoran resurs. Važno je raditi sa sudovima i tužiteljstvima u prepoznavanju i sankcioniranju online prijetnji, ali i na edukaciji čitavoga stanovništva o online nasilju te edukaciji novinarki kako da prepoznaju i zaštite se od online nasilja.
Ovaj tekst je proizveden uz podršku Vijeća Europe i projekta “Medijska i informacijska pismenost: za ljudska prava i demokraciju”, u okviru Akcijskoga plana za Bosnu i Hercegovinu 2018. – 2021. Financiranje Akcijskoga plana osigurale su Norveška i Luksemburg. Mišljenja izražena u ovom tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju nužno službenu politiku Vijeća Europe.