televizija

Televizijski sadržaji višestruko utječu na djecu, na njihov emocionalni, intelektualni i socijalni razvoj. Zato je važno upoznati se s pozitivnim i negativnim aspektima televizije kao medija, kako bi djeca bila zaštićena od štetnih sadržaja neprimjerenih njihovoj dobi.

Istraživanje Regulatorne agencije za komunikacije i UNICEF-a Bosne i Hercegovine Medijske navike djece i stavovi roditelja pokazalo je da iako televizija nije primarni medij uz koji djeca u BiH pristupaju medijskim sadržajima, sedam od deset djece uzrasta 0-18 godina svakodnevno gleda TV program i to najčešće u razdoblju od 12 do 22 sata.

Utjecaj televizije na djecu je tema koja je predmet istraživanja priznatih stručnjakinja, prof. dr. Nade Korać sa Sveučilišta u Kragujevcu, prof. dr. Ivane Zečević sa Sveučilišta u Banjoj Luci i prof. dr. Jasne Bajraktarević sa Sveučilišta u Sarajevu, koje su na zahtjev i u dogovoru s Regulatornom agencijom za komunikacije BiH, 2009. godine pripremile stručni elaborat Utjecaj televizije na djecu i malodobnike. Autorice su se u ovom stručnom elaboratu, koji i danas predstavlja važan resurs u ovoj oblasti, bavile ovom temom i pitanjima zaštite djece od neprimjerenih televizijskih sadržaja, utjecaja scena nasilja na djecu, te koliko mediji i na koji način, a posebice televizija, sa svim svojim pozitivnim i negativnim aspektima utječu na djecu.

Zaštita djece od neprimjerenih televizijskih sadržaja je zadatak mnogih aktera, kako pružatelja medijskih usluga, tako i roditelja, nastavnika, pedagoga, psihologa i drugih relevantnih profesionalaca. Prof. dr. Nada Korać skreće pozornost na važnost različitog poimanja medijskih sadržaja kod djece, koji se tiču mnogih čimbenika, a poglavito njihovog uzrasta o kojem ovisi način na koji djeca prate i razumiju ono što gledaju na ekranima. To se posebice odnosi na mlađu djecu koja su osjetljivija i najranjivija na sve vidove okolnih utjecaja, pa tako i na negativne. Za njih praćenje TV programa predstavlja svjesnu aktivnost koju razumiju i koja privlači njihovu pozornost isključivo dok im je sadržaj interesantan, što je slučaj i sa svim uzrastima gledatelja. Međutim, razlike se pojavljuju u samom razumijevanju sadržaja, koje se odnose, kako na razliku u uzrastu djeteta, tako i među samom djecom, što ovisi o njihovim interesiranjima, emotivnom stanju i intelektualnim sposobnostima.

Kada je u pitanju način na koji djeca razumiju nasilne sadržaje, istraživanja su pokazala da mlađa djeca teže prave razliku u poimanju istog, a ukoliko je iznimno izloženo takvim scenama, dijete postaje ravnodušno i u svakodnevnom životu ga ne smatra važnim. To potencijalno predstavlja rizik za ponašanje djeteta i mogućnost da postane njegova žrtva. Pri tomu bi uz roditeljsku kontrolu, jedan od važnih „filtera“ u zaštiti djece od neprimjerenih sadržaja trebao biti i sustav oznaka  pomoću kojih se ukazuje da je određeni program: namijenjen svima; da ga djeca gledaju samo uz nazočnost roditelja; da je namijenjen samo odraslima, te da se radi o pornografskom sadržaju.

Prof. dr. Ivana Zečević ističe da su mediji, odmah iza obitelji i društvenog okruženja, izvor iz kojeg djeca uče o nasilju i navodi nekoliko različitih teorija o utjecaju medija na nasilne oblike ponašanja. Također, važan je kontekst i način prikazivanja nasilja, njegovog oblika i intenziteta, radnje koja se, ukoliko je realističnija, može oponašati i likova koji se nasilno ponašaju i pri prikazivanju treba voditi računa o vremenskom razdoblju i populaciji kojoj se takav sadržaj prikazuje.

Govoreći o osnovnim segmentima, uzrocima i posljedicama problematiziranog utjecaja medija na mlađu populaciju, prof. dr. Jasna Bajraktarević kao negativne aspekte navodi senzacionalizam i nasilje u medijima, koji se nalaze u svim uobičajenim i relevantnim sadržajima. Oni se ne reflektiraju na isti način kod svakog djeteta, već u ovisnosti o tome koliko je dijete zanemareno, nezadovoljno ili iskompleksirano. Kao važno ističe prilagodbu sadržaja dobi i senzibilitetu djeteta, kao i vrijeme koje provodi pred ekranom, ali i važnost razumijevanja i tumačenja scena seksa i pornografije. Kao negativne aspekte autorica navodi i otuđenost i pasifizaciju, kao i manipulaciju sadržajima, ali ističe i pozitivne aspekte medija kao što su informiranost i edukacija.

Mediji imaju važnu ulogu u životu djeteta, stoga roditelji, skrbnici i svi koji brinu o djeci u suradnji s medijskim profesionalcima moraju djeci osigurati sigurno medijsko okruženje u kojem će biti zaštićena od sadržaja koji nije primjeren njihovom uzrastu.

Kompletan stručni elaborat dostupan je OVDJE.

Zaštita maloljetnika od potencijalno neprimjerenih i štetnih televizijskih sadržaja zajednički je zadatak roditelja ili skrbnika, regulatora i pružatelja medijskih usluga, koji su, svatko na svoj način, pozvani voditi računa o tome da djeca ne budu izložena sadržajima koji nisu prilagođeni njihovom uzrastu.

Prema Istraživanju o medijskim navikama djece i stavovima odraslih koje su 2019. godine proveli Regulatorna agencija za komunikacije i UNICEF u BiH, roditelji procjenjuju da njihova djeca uzrasta 0-18 godina kada je školski dan u prosjeku pred ekranom provedu skoro tri sata, a vikendom tri i po sata, tim više što su starija.

Televizijski sadržaji koje djeca gledaju i slušaju utječu na oblikovanje njihovih mišljenja, stavova, vrijednosti i ponašanja. Ti utjecaji mogu biti pozitivni i stimulativni po rast i razvoj djeteta, ali isto tako mogu predstavljati opasnost po njegov fizički, psihički i moralni razvoj. Roditelji, skrbnici i svi koji brinu o djeci trebaju voditi računa da djeca gledaju medijske sadržaje prilagođene njihovom uzrastu, te u odgovarajućem vremenskom terminu.

U praksi, zaštita maloljetnika od potencijalno neprimjerenih i štetnih sadržaja provodi se pregledom sadržaja prije emitiranja, te kategorizacijom i vremenskim ograničenjima emitiranja, primjenom mjera tehničke zaštite, kao što su PIN kodovi i sl. za pristup određenim sadržajima koji nisu namijenjeni široj publici, i prema potrebi upozorenjem prije emitiranja uznemirujućih sadržaja u programima.

Regulatorna agencija za komunikacije donosi pravila kojima se definiraju obveze svih pružatelja medijskih usluga u pogledu zaštite maloljetnika i Kodeksom o audiovizualnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija koji se bavi ovim pitanjem, kao potencijalno neprimjerene i štetne sadržaje definira:

• sadržaje koji mogu OZBILJNO narušiti fizički, psihički i moralni razvoj maloljetnika i čije je emitiranje zabranjeno,
• neopravdano prikazivanje brutalnog i ekstremnog nasilja,
• pornografske sadržaje u kojima se prikazuju eksplicitni prizori seksualnog odnosa s elementima nasilja ili ekstremnih seksualnih fetiša.

Kodeksom se propisuje da su pružatelji medijskih usluga obvezni sadržaje za koje je vjerojatno da bi mogli ugroziti fizički, psihički ili moralni razvoj maloljetnika, a prikazuju se bez tehničke zaštite, za sve vrijeme trajanja na ekranu označavaju jasno istaknutim grafičkim oznakama: 12+, 16+ (smiju se emitirati od 22:00 do 06:00 sati) i 18+ (smiju se emitirati od 24:00 do 06:00 sati), uz emitiranje u točno određenim terminima, koji se odnose i na repriziranje takvog sadržaja.

Obveze klasifikacije i emitiranja u pripadajućim terminima se odnose na sve vrste sadržaja – filmove, serije, glazbene spotove, reklame i zabavne emisije, a tiče se svih elemenata sadržaja (slika, ton ili tekst ispisan u krolu).

Sadržaji koji se ne smatraju potencijalno neprimjerenim i štetnim po maloljetnike ne podliježu obvezi označavanja ili vremenskom ograničenju emitiranja, a odluku o tome koji će se sadržaj označavati kao takav ili ne donosi pružatelj medijskih usluga.

Kada je u pitanju prikazivanje sadržaja putem usluge na zahtjev, tu su pravila blaža s obzirom na činjenicu da gledatelji sami biraju što će i kada gledati. Označavanje sadržaja na ekranu putem grafičkih oznaka 12+, 16+ i 18+ za vrijeme trajanja sadržaja nije obvezatno, ali je obvezatno ove oznake naznačiti u katalogu ponuđenih sadržaja, kako bi gledatelji prilikom izbora sadržaja bili informirani o tome za koji uzrast je dati sadržaj prikladan. Također, na usluge na zahtjev se ne primjenjuje vremensko ograničenje za sadržaje koji spadaju u kategorije 12+ i 16+.

Kako bi podigla svijest o utjecaju televizijskih sadržaja na djecu i maloljetnike i skrenula pozornost na potrebu aktivnijeg praćenja medijskih navika djece, Regulatorna agencija za komunikacije izradila je promotivni spot o zaštiti maloljetnika od neprimjerenih televizijskih sadržaja, koji je poglavito namijenjen roditeljima, skrbnicima i drugima koji brinu o djeci. Spot podsjeća na spomenute grafičke oznake 12+, 16+ i 18+ koje su prisutne sve vrijeme trajanja televizijskih sadržaja kod kojih postoji vjerojatnoća da bi mogli ugroziti fizički, psihički ili moralni razvoj djece mlađe od navedenog uzrasta. Uz to, spot nabraja sadržaje koji izričito nisu primjereni djeci, a to su prizori nasilja, seksa, vulgarnosti, korištenja raznih opijata i kockanja.

Roditelji ili skrbnici imaju najveću ulogu i odgovornost kada su u pitanju medijske navike djece i trebali bi zajedno sa svojom djecom postaviti pravila o korištenju medijskih sadržaja, pri tomu vodeći računa o njihovoj prikladnosti uzrastu djeteta, stupnju njegova razvoja i senzibilitetu. Pri tomu se trebaju na odgovarajući način koristiti i  prednosti tehničke zaštite koju nude IPTV, kablovski ili DTH operateri. Više informacija o tome kako kreirati pozitivne medijske navike i postaviti odgovarajuća ograničenja roditelji mogu pročitati u Smjernicama o korištenju medija, informacijsko-komunikacijskih tehnologija i vremenu koje djeca provode pred ekranom.