Iz dana u dan svjedočimo tome kako internet, društvene mreže i umjetna inteligencija (UI) snažno utječu na oblikovanje naših privatnih i društvenih života. Jedan od tih ambivalentnih, snažnih utjecaja koji privlači sve veću pozornost znanstvene i stručne javnosti i međunarodnih organizacija širom svijeta odnosi se na utjecaj digitalnih tehnologija na izborni i druge demokratske procese.
Društvene medije je u 2023. godini koristilo 4,75 milijardi ljudi ili 60 % svjetske populacije (UNESCO Guidelines for the Governance of Digital Platforms). Opsežno istraživanje koje je proveo UNESCO 2023. godine pokazalo je i to da su društvene mreže osnovni izvor informacija o aktualnim događajima za 56 % ispitanika, dok u iste svrhe televiziju koristi 44 % ispitanika. Uz to, istraživanje je pokazalo da se mladi (< 35 godina) širom svijeta daleko češće informiraju putem društvenih mreža (67 %), nego stariji od 55 godina (31 %).
Međutim, ono što izaziva zabrinutost je jedan drugi rezultat spomenutog istraživanja: da većina građana širom svijeta smatra da su društvene mreže i platforme najveći izvori dezinformacija i govora mržnje. Čak 87 % ispitanika smatra da su dezinformacije već negativno utjecale na politički život u njihovoj državi, a isti postotak smatra da će dezinformacije negativno utjecati i na predstojeće izbore u njihovoj zemlji.
Stavove građana širom svijeta potvrđuju i nalazi stručnjaka koji, osim online dezinformacija i govora mržnje, prepoznaju još dva ključna problema koja narušavaju integritet i kredibilitet izbornih procesa: učestali napadi na novinare i razne vrste digitalno posredovanih oblika narušavanja demokratskih procesa (zaobilaženje pravila financiranja kampanje, netransparentno političko oglašavanje i fragmentacija javne sfere putem političkog mikrotargetiranja, diskreditacija legitimnog političkog sadržaja, gašenje pristupa internetu i određenim aplikacijama i sl.).
Audrey Azoulay, generalna direktorica UNESCO-a, svoju zabrinutost u pogledu utjecaja društvenih mreža i platformi na demokratske procese, ispoljila je sljedećim riječima: „Ukoliko više nismo u mogućnosti razlikovati fikciju od stvarnosti i laž od istine, to znači da su uzdrmani sami temelji naših društava. Demokracija, dijalog i debata, koji predstavljaju naše najvažnije oružje u suprotstavljanju ključnim izazovima suvremenog doba, postaju neupotrebljivi.“ Azoulay također podsjeća na riječi Hannah Arendt koja kaže da je sloboda mišljenja farsa ukoliko vrijednost informacija o činjenicama i same činjenice nisu neupitne.
Kada je riječ o odnosu UI-ja i izbora, stručnjaci ukazuju na to da što bolje UI poznaje korisnike/glasače zahvaljujući strojnom prikupljanju i analizi bihevioralnog viška ili metapodataka koji su zasnovani na našem ponašanju, kako u virtualnom, tako i u stvarnom životu, to je izvjesnije da će to znanje o nama pokušati iskoristiti različite političke i druge interesne agende kako bi suptilno, ali učinkovito utjecale na to za koga ćemo glasovati. Budući da je politika korištenja algoritama i dalje u velikoj mjeri neregulirana, vlade širom svijeta primorane su sklapati sporazume s privatnim sektorom kako bi zaštitile demokraciju i izborni mehanizam (UNESCO, Elections in Digital Times: A Guide for Electoral Practitioners).
Jesu li politike i prakse kojima se rukovode društvene mreže već dovele do toga da demokracije širom svijeta postanu farsa i što učiniti da se način poslovanja digitalnih platformi vrati u demokratske okvire?
UNESCO-ov odgovor na ovo i slična pitanja dan je u okviru Smjernica za upravljanje digitalnim platformama (Guidelines for the Governance of Digital Platforms). Jedan od osnovnih principa za koje se Smjernice zalažu jest transparentnost političkoga oglašavanja. Sadržaj koji predstavlja političko oglašavanje na digitalnim platformama mora biti jasno označen kao takav. U svojim uvjetima korištenja digitalne platforme pozvane su da jasno istaknu svoju obvezu da objavljuju informacije o tome tko uplaćuje sredstva u svrhu političkog oglašavanja, koji iznos, i u čije ime, kao i da dosljedno i pravično provode pravila moderacije i selekcije sadržaja političkih oglasa.
Smjernice preporučuju da digitalne platforme koje pružaju usluge oglašavanja kreiraju i redovito ažuriraju javno dostupnu online knjižnicu koja će sadržavati sljedeće:
- informacije o političkim oglasima: ime autora, naručitelja, iznos financiranja i sl.;
- informacije od javnog interesa;
- kriterije (demografske karakteristike i sl.), na temelju kojih algoritmi biraju kojim korisnicima će prikazati određene političke oglase;
- informacije o sadržajima koji su isključivo strojno generirani.
Smjernice utvrđuju i specifične mjere u svrhu zaštite integriteta izbornog procesa. U tom smislu, preporučuje se uspostavljanje procesa procjene rizika integriteta izbornog ciklusa uoči i tijekom različitih faza izbornog procesa. U sklopu dane procjene, digitalne platforme trebaju ispitati ograničavaju li njihovi proizvodi, politike ili prakse proizvoljno sposobnost određenih kandidata ili stranaka da šire svoje poruke. Pored toga, Smjernice nalažu digitalnim platformama da ulože razumne napore kako bi osigurale da korisnici nesmetano pristupaju različitim informacijama i idejama koje se tiču izbornog procesa, naročito vodeći računa o tome da automatizirani alati (algoritmi) ne sprječavaju pristup različitim gledištima i sadržajima vezanim za izborni proces. Pored toga, digitalne platforme trebaju biti transparentne u pogledu uporabe automatiziranih alata koje koriste, a koji su povezani s prikupljanjem podataka, ciljanim oglašavanjem, dijeljenjem, rangiranjem i/ili uklanjanjem sadržaja, posebice sadržaja vezanih za izborni proces.
Digitalne platforme pozvane su da surađuju s državnim medijskim regulatorima i drugim relevantnim sudionicima i njihovim sustavima upravljanja prije i tijekom izbora. Na taj način, bili bi uspostavljeni komunikacijski kanali putem kojih bi se moglo blagovremeno intervenirati ukoliko administrator ili korisnici/birači izraze zabrinutost u pogledu određenih sadržaja ili praksi. Naposljetku, digitalne platforme trebaju pratiti kako se unovčavaju objave političkih stranaka i pojedinaca koji predstavljaju stranke.
Sve u svemu, možemo reći da digitalne tehnologije nose ogroman potencijal koji je u stanju podržati i unaprijediti demokratske vrijednosti, procese i institucije, ali jednako nosi ništa manje snažan potencijal koji je u stanju, za relativno kratko vrijeme, dovesti u pitanje neke od najvrednijih tekovina čovječanstva, od kojih su demokracija, ljudska prava i slobode samo neke.
