Televizija kao medij i televizijski sadržaji višestruko utječu na spoznajni, emocionalni, intelektualni i socijalni razvoj djeteta i veoma je važno programske sadržaje prilagoditi uzrastu djeteta, a potencijalno štetne sadržaje označiti kao takve.
U cilju prevencije potencijalnih negativnih posljedica utjecaja medija na razvoj djeteta, Regulatorna agencija za komunikacije u suradnji s UNICEF-om je 2010. godine inicirala izradu dokumenta Utjecaj televizijskih sadržaja na djecu – Smjernice za klasifikaciju televizijskih sadržaja, koji je izradila psihologinja stručnjakinja za razvoj djeteta dr. Ivana Zečević. Smjernice su namijenjene kao pomoć zaposlenima u televizijskim postajama i onima koji proizvode televizijske sadržaje, ali i roditeljima koji se putem njih mogu educirati o potencijalno štetnim sadržajima po njihovo dijete i mogućim mjerama zaštite od takve vrste sadržaja.
Televizija kao jedan od prvih izvora informacija u životu djeteta pomoću kojih oblikuje svoja saznanja o svijetu oko sebe, na različite načine utječe na živote pojedinca i razlikuje ovisno o spolu, društvenoj pripadnosti, obrazovanju i naravno obitelji kao najznačajnijem čimbeniku. U tom procesu veoma je važno procijeniti koji su to neprimjereni sadržaji koji mogu negativno utjecati na psihički, fizički i mentalni razvoj djeteta. Smjernice donose prikaz stadija u razvoju djeteta od rođenja do odrasle dobi, koje obuhvaćaju specifičnosti za svaki stadij, a odnose se, kako na spoznajne sposobnosti i kritičko vrednovanje i prihvatanje informacija, tako i na saznajne i moralne osobenosti po uzrastima.Autorica se posebice bavi pitanjem kako i zašto gledamo televiziju u smislu realnog ili nerealnog konteksta gledanja televizije, tj. koliko je dijete svjesno realnosti prikazanog sadržaja u odnosu na svakodnevni život. Stupanj utjecaja televizije ovisi o pozornosti i razumijevanju s kojima dijete gleda televiziju i s tim u vezi mnogih čimbenika koji ih po tom pitanju međusobno razdvajaju, od čega uzrast djeteta najviše.
Kao negativne posljedice pretjerane izloženosti nasilnim medijskim sadržajima navode se problemi u ponašanju i spavanju, lošiji školski uspjeh, pomanjkanje pozornosti, te površan odnos s roditeljima. Prikazane su i vrste nasilnih oblika ponašanja, načini kako se prikazuju u medijima i kako utječu na ponašanje djeteta, ovisno o njegovom uzrastu.
Predstavljeni su pozitivni i negativni aspekti medija, osobito televizije, i prikazane tablice kategorizacije TV sadržaja po uzrastima u kojima su navedeni: opis scene/oblika nasilja, uzrasna kategorija (+12; +14; +16 i +18) i objašnjenje kategoriranja koje se odnosi na nasilje, konzumiranje alkohola i narkotičkih sredstava i prikazivanje seksualnosti.
Smjernice su dostupne OVDJE.