YouTube su 2005. godine kreirali Jawed Karim, Stive Chen i Chad Hurley koji su se upoznali dok su zajedno radili u Paypalu. Od nastanka ove platforme, glavna namjera kreatora bila je omogućiti brzo i jednostavno dijeljenje i pristupanje različitim videosnimkama. Google 2007. godine kupuje YouTube za 1,65 milijardi američkih dolara, čime YouTube prerasta u jednu od Googleovih podružnica. Nakon što su brojni mediji, uključujući nacionalne i međunarodne emitere, otvorili vlastite kanale na YouTubeu, i nakon što je u srpnju 2007. godine YouTube lansirao 18 partnerskih stranica za određene zemlje, kao i stranicu posebno namijenjenu korisnicima telefona, YouTube postaje najveći svjetski medij masovne komunikacije.
O tome koliki je domet, značaj i utjecaj YouTubea ponajbolje govori statistika. Podatci iz 2021. godine pokazuju da ova platforma za razmjenu videozapisa broji 2,3 milijarde korisnika diljem svijeta. Rangirana je kao druga najpopularnija društvena mreža nakon Facebooka, koji predstavlja jedinu platformu s više aktivnih korisnika. Čak 79% korisnika interneta posjeduje svoj YouTube nalog. Svakoga dana, YouTube korisnici pogledaju više od milijardu sati videozapisa i generiraju milijarde pregleda. Svake minute diljem svijeta YouTube prenese 400 sati videozapisa.
YouTube objedinjuje tri različita vida komunikacije: interpersonalnu komunikaciju, masovnu komunikaciju i masovnu samokomunikaciju koju Manuel Castells (Manuel Kastels) određuje kao oblik komunikacije u kojem poruke, koje imaju sposobnost dopiranja do publike diljem svijeta, generira sam pošiljatelj, koji samostalno definira potencijalne primatelje, i samostalno pronalazi poruke ili sadržaje u okviru World Wide Weba i mreža elektroničke komunikacije.
YouTube iz dana u dan ima sve više korisnika, a dostupnost je jedan od glavnih razloga koji tome doprinose. Za razliku od tradicionalnih medija na kojima sadržaje generiraju novinari i druge stručne osobe, na YouTubeu svatko može samostalno postaviti sadržaj: pojedinačni korisnici, organizacije, kompanije ili institucije i tijela vlasti. Dok sadržaj koji za potrebe tradicionalnih medija pripremaju novinari mora proći uredničku kontrolu, postavljanje sadržaja na YouTubeu praćeno je veoma malim brojem ograničenja. Kao rezultat toga, YouTube nudi iznimno širok raspon audiovizualnih sadržaja među kojima svatko može pronaći nešto korisno i/ili zanimljivo: glazbene videospotove, filmove, predavanja, tutorijale za uljepšavanje, „uradi sam“ tutorijale, recenzije proizvoda, kanale koji uče kako se igraju videoigre, savladava strani jezik itd.
YouTube je lokaliziran u više od 100 zemalja i dostupan je na oko 80 jezika: od velikih svjetskih jezika poput engleskog, španjolskog i mandarinskog, do manje popularnih poput azerbejdžanskog, kmerskog i laoškog. Dvije trećine videozapisa na popularnim YouTube kanalima objavljeni su ne na engleskom, nego na raznim drugim jezicima svijeta.
Kad je riječ o regulaciji YouTubea, Direktiva Europske unije o audiovizuelnim medijskim uslugama iz 2018. godine u nadležnost neovisnih europskih regulatora uvrstila je i usluge platformi za razmjenu videozapisa, u smislu poduzimanja mjera kako programi, videosadržaji koje su generirali korisnici i audiovizualne komercijalne komunikacije ne bi naškodili fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnika niti potaknuli širu javnost na nasilje, govor mržnje ili terorizam. Budući da YouTube, poput drugih vodećih platformi kao što su Google, Apple, Facebook i Twitter ima svoje europsko sjedište u Irskoj, regulacija YouTubea sukladno odredbama Direktive, potpala je u nadležnost irskog nacionalnog regulatornog tijela. Pored toga, Direktiva je platformama za dijeljenje videozapisa nametnula i niz obveza u pogledu promocije medijske pismenosti krajnjih korisnika usluga.
Najzad, YouTube je jedan od potpisnika Kodeksa dobre prakse u suzbijanju dezinformacija (Code of Practice on Disinformation) koji predstavlja mehanizam Europske unije za strukturalno suzbijanje širenja dezinformacija u online prostoru. Važan element Kodeksa, s kojim su suglasne vodeće platforme, jeste adekvatno i nedvosmisleno odvajanje političkog i tematskog oglašavanja od drugih sadržaja, kako bi korisnici mogli razlikovati oglašavanje, naročito političko oglašavanje, od ostalih sadržaja.
Reference:
Čejko, Meri. 2019. Superpovezani. Beograd: Clio, str. 200.
Kastels, Manuel. 2014. Moć komunikacija. Beograd: Clio, str. 82, 96, 110.
Radok, Endi. 2015. Mladi i mediji. Beograd: Clio, str. 196.
Direktiva 2018/1808/EU o audiovizualnim medijskim uslugama
Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija
