Fotografija, film, televizija, društvene mreže, videoigre, Netflix itd. različite su manifestacije istog fenomena tipičnog za 21. stoljeće, a to je da slika i vizualni mediji imaju ključnu ulogu u oblikovanju ne samo individualnih svjetova, nego i suvremenih društava i društvenih tokova. Mađarski teoretičar filma, Béla Balázs, pisao je još 1924. godine kako će nove vizualne tehnike iznjedriti kulturu koja će biti radikalno drugačija od kulture zasnovane na tehnologiji tiska. Budući da gledanje/promatranje predstavlja vještinu koja se stječe učenjem, integriranje kritičke vizualne medijske pismenosti u formalni i neformalni sustav obrazovanja postalo je demokratski imperativ.
Vizualna pismenost ‒ umijeće čitanja slika
Vizualna pismenost, kao sastavni dio medijske i informacijske pismenosti, uči nas da je svaka slika složen konstrukt, te da sam proces gledanja/promatranja nije puka mehanička aktivnost, već kompleksan, kulturološki uvjetovan, kognitivni proces. Vizualni mediji imaju sposobnost prenošenja složene ideje, osjećaja i informacije na koncizan i vizualno dopadljiv način u tolikoj mjeri da je sposobnost kritičke interpretacije slika postala osnovna vještina u suvremenoj kulturi, redefinirajući sam pojam obrazovanosti.
Čemu nas uči kritička vizualna pismenost?
- Slike nisu vjerne predstave stvarnosti već umjetni proizvodi prožeti političkim i drugim idejama i afinitetima koje treba razotkriti i interpretirati;
- Iza svake slike stoji kreativni pojedinac koji u danu sliku usađuje određenu poruku: vrijednosti, vjerovanja i stavove, s namjerom da ta poruka dopre do svoje publike i bude interpretirana kao validna;
- Način na koji gledatelj interpretira sadržaj neke slike ovisi o njegovom kulturnom, etičkom i estetskom identitetu;
- Kontekst (npr. prateći tekst slike ili širi povijesni ili društveni kontekst i sl.) u kojem se određena slika predstavlja, bitno utječe na njezinu interpretaciju;
- Slike mogu utjecati na formiranje javnog mnijenja, osnaživanje stereotipa, preispitivanje društvenih normi, kao i na poticanje političkih i kulturnih pokreta;
- Slike igraju ključnu ulogu u kreiranju našeg kolektivnog pamćenja, kulturnog identiteta i društvenih interakcija;
- Slike se pohranjuju u vizualnim arhivima i, kao takve, predstavljaju svjedoke naše prošlosti.
Kako definiramo vizualnu pismenost?
Profesorica Suzanne Stokes sa Sveučilišta u Chicagu definira vizualnu pismenost kao sposobnost čitanja, interpretacije i razumijevanja informacija iskazanih putem slika ili grafičkih prikaza. Stokes podsjeća da, povijesno gledano, vizualna pismenost prethodi verbalnoj pismenosti i čini osnovu misaonih procesa na kojima počiva čitanje i pisanje.
S druge strane, Konzorcij europskih istraživačkih infrastuktura (European Research Infrastructure Consortium ‒ ERIC) definira vizualnu pismenost kao skup vještina koje čovjeka osposobljavaju za razlikovanje i interpretaciju aktivnosti, predmeta i simbola, prirodnih ili konstruiranih, iz okruženja, koji se daju opaziti čulom vida.
Prema Udruzi istraživačkih knjižnica za koledže (Association of College Research Libraries ‒ ACRL), vizualna pismenost, u eri digitalnih tehnologija, uključuje alate za interpretaciju i dešifriranje vizualnih i medijskih sadržaja, kao i posebne alate za produkciju i širenje samostalno kreiranih vizualnih materijala. Vizualno pismena osoba u stanju je, stoga, ne samo kritički preispitivati već i samostalno kreirati vizualne sadržaje.
Kojim znanjima i vještinama raspolaže vizualno pismena osoba?
Prema smjernicama pomenute Udruge istraživačkih knjižnica za koledže, vizualno pismen učenik/ca tijekom školovanja trebao/la bi biti osposobljen za:
- određivanje prirode i opsega potrebnih vizualnih materijala;
- uspješno pronalaženje i pristup potrebnim slikama i vizualnim medijima;
- tumačenje i analiziranje značenja slika i vizualnih medija;
- procjenjivanje slika i njihovih izvora;
- učinkovito korištenje slika i vizualnih medija;
- dizajniranje i kreiranje smislenih slika i vizualnih medija;
- odgovorno korištenje i razumijevanje mnogih etičkih, pravnih, društenih i ekonomskih pitanja koja se tiču kreiranja i upotrebe slika i vizualnih medija.
Što je CLIP?
Riječ CLIP nastala je od Critical Visual Media Literacy and Empowerment (Kritička vizualna medijska pismenost i osnaživanje) i naziv je projekta Europske unije koji ima za cilj promoviranje uključivanja kritičke vizualne pismenosti u kompletan sustav formalnog i neformalnog obrazovanja, s naglaskom na razvijanje kompetencija vizualne pismenosti europskih učenika i studenata. U relizaciji projekta sudjelovali su UNIMED (Unija mediteranskih sveučilišta), Helensko otvoreno sveučilište (Hellenic Open University), IULM sveučilište u Milanu i ALL DIGITAL, paneuropska mreža aktera za razvoj digitalnih kompetencija.
U okviru projekta izrađena su dva dokumenta: Izvješće o stanju vizualne medijske pismenosti u Europi i Smjernice i preporuke za nastavu kritičke vizualne medijske pismenosti, kao i online tečaj kritičke vizualne medijske pismenosti koji je realiziran u listopadu i studenome 2023. godine.
Osnovni ciljevi obrazovanja u domeni vizualne medijske pismenosti definirani u Izvješću i Smjernicama su: promoviranje nepristrasne vizualne komunikacije, razvijanje otpornosti na dezinformacije u vizualnoj komunikaciji, povećanje digitalne pismenosti i kritičke svijesti europskih studenata, učenika, građana i obrazovnih institucija u odnosu na sadržaje vizualnih medija, razvijanje svijesti o važnosti slike u suvremenom društvu, razvijanje praktičnih vještina prepoznavanja pristrasnosti i stereotipa u vizualnim artefaktima.