Smjernice za kreatore politika o zaštiti djece na internetu, koje je 2020. godine kreirala Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU), nastoje pružiti odgovor na sve potencijalne rizike i štete sa kojima se djeca mogu suočiti na internetu. Smjernice polaze od toga da zaštita djece i mladih u online prostoru jeste zajednička obaveza različitih društvenih aktera. Odgovarajući na pitanje šta predstavlja zaštita djece na internetu, Smjernice ističu kako je riječ o sveobuhvatnom pristupu u stvaranju digitalnog prostora u kojem su djeca i mladi sigurni, koji je prilagođen uzrastu djeteta, inkluzivan i participatorski. Uzimajući u obzir postojeće nacionalne zakonske i druge okvire, Smjernice nude konkretne preporuke za razvoj nacionalnih strategija o zaštiti djece na internetu.
Smjernice navode kako prema podacima UNICEF-a djeca i mladi danas čine jednu trećinu ukupnog broja internet korisnika, što znači da je 71% svjetske populacije djece već online. Naporedo sa nesumnjivim prednostima koje su informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) donijele na polju komuniciranja, učenja, informiranja i zabave, pred djecu i mlade postavile su i neke nove izazove i rizike, kao što su povreda privatnosti, izloženost ilegalnom sadržaju, uznemiravanje, vršnjačko nasilje na internetu (cyberbulling), zloupotreba ličnih podataka, seksting (sexting), vrbovanje i iskorištavanje djece u seksualne svrhe (grooming) i najzad seksualno zlostavljanje djece. Smjernice za kreatore politika o zaštiti djece na internetu bave se problemima kao što su odgovor, podrška i samopomoć u rizičnim situacijama, prevencija ozbiljnog narušavanja fizičkog, psihičkog i moralnog razvoja djece, uspostavljanje ravnoteže između zaštite i mogućnosti da djeca budu dio digitalnog društva, te promoviranje prava i obaveza djece i društva u online prostoru.
Smjernice odgovaraju i skreću pažnju na četiri važna pitanja:
- Šta predstavlja zaštita djece na internetu?
- Zašto kreatori politika moraju da vode računa o zaštiti djece na internetu?
- Kakav je pravni, društveno-politički i razvojni kontekst u državi?
- Na koji način kreatori politika trebaju početi razmatrati i graditi efikasnu i održivu politiku zaštite djece na internetu u svojoj zemlji?
Među ključne aktere koji su na nivou države pozvani da osiguraju zaštitu djece na internetu Smjernice ubrajaju vladu (ministarstva unutrašnjih poslova, zdravlja, prosvjete, pravde, tehnologije i informacionog društva) i druge javne institucije (medijski regulatori, agencije za zaštitu ličnih podataka), djecu, roditelje/staratelje, nastavnike, IKT industriju, akademsku zajednicu, policiju, socijalne službe, zdravstvene ustanove, operatore širokopojasnih, mobilnih i internet usluga, ombudsmana za djecu i druge nezavisne ili vladine institucije koje se bave zaštitom prava djece. S obzirom na brz razvoj tehnologije, kao i prirodu interneta koja ne poznaje granice, efikasna zaštita djece i mladih u online prostoru podrazumijeva agilnost i adaptabilnost kreatora politika i ostalih relevantnih aktera.
Smjernice donose jedanaest općih načela koja države trebaju uzeti u obzir prilikom razvijanja državnih strategija zaštite djece na internetu. Također, Smjernice daju okvirne preporuke za razvoj odgovarajućih državnih strategija za zaštitu djece na internetu, kao i prijedloge za njihovu implementaciju. Govoreći o regulatornim okvirima koji se nalaze u osnovi ovih državnih strategija, Smjernice predlažu uvođenje samoregulacije i koregulacije kao mogućih rješenja koja mogu premostiti nedostatke koje generiraju spore zakonske procedure.
