Smjernice za roditelje i edukatore u pogledu bezbjednosti djece na internetu kreirala je 2020. godine Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU). Smjernice imaju za cilj da skrenu pažnju roditeljima, njegovateljima, starateljima i edukatorima na rizike i štete koje sobom nosi boravak djece na internetu i daju im preporuke kako da podrže sigurno i aktivno učestvovanje djece u savremenom medijatiziranom društvu, bez nepotrebnog ograničavanja njihovih mogućnosti.
Od ukupno 4,1 milijarde korisnika interneta, kako stoji u podacima ITU-a za 2019. godinu, svaki treći korisnik je dijete, to jest osoba mlađa od 18 godina. Internet tehnologije donijele su djeci i mladima brojne mogućnosti za komunikaciju i stvaranje novih veza, razvijanje kreativnosti, učenje novih vještina, prikupljanje informacija i učešće u građanskom životu. S druge strane, još uvijek postoji oko 346 miliona djece širom svijeta koja nisu povezana sa internetom. Dok u afričkoj regiji oko 60 posto djece nije na mreži, taj postotak u Evropi iznosi četiri posto. Pored mjesta stanovanja, na digitalne podjele među djecom utječu spolne razlike i siromaštvo. U mnogim zemljama djevojčice nemaju iste mogućnosti pristupa internetu kao dječaci, a i tamo gdje imaju, djevojčicama se u mnogo većoj mjeri nadgleda i ograničava upotreba interneta nego dječacima.
Pored nesumnjivih prilika, digitalne tehnologije donijele su i nove rizike i štete poput zloupotrebe ličnih podataka, izloženosti djece ilegalnim, nasilnim ili seksualnim sadržajima, online uznemiravanja i maltretiranja, pedofilskog zbližavanja, seksualnog zlostavljanja djece. Međutim, smjernice ističu da rizik ne dovodi uvijek do štete. Djeca koja su izložena online rizicima možda neće pretrpjeti štetu ukoliko imaju razvijenu digitalnu otpornost i usvojena digitalna znanja.
Istraživanje koje je širom svijeta provela mreža Global Kids Online sugerira da su djeca i mladi koji se bave širim spektrom mrežnih aktivnosti izloženi većem broju online rizika, što je posljedica povećane izloženosti ili samouvjerenijeg istraživanja interneta. Smjernice posebno tematiziraju pozitivne i negativne aspekte korištenja digitalnih tehnologija za djecu iz ranjivih skupina: djecu iz autističnog spektra, djecu migrante i djecu sa invaliditetom.
Kao nove i nadolazeće rizike i izazove, smjernice prepoznaju:
- internet stvari i s tim povezane tehničke, društvene, ekonomske i ekološke probleme;
- igračke povezane na internet/robotika;
- igranje online igrica;
- vještačku inteligenciju i mašinsko učenje.
Smjernice nude klasifikaciju online rizika po fizički, psihički i moralni razvoj djece prema prirodi potencijalno opasnog sadržaja kao i prema ulozi djeteta u datoj rizičnoj situaciji.
Smjernice ističu važnu ulogu roditelja, njegovatelja i staratelja koji su pozvani da pomognu djeci da sigurno koriste internet i digitalne tehnologije navodeći kako je najprije potrebno da se roditelji i ostali koji brinu o djeci upoznaju sa rizicima i mogućnostima koje djeci i mladima nudi internet, aktivno prate šta djeca rade dok borave na internetu, upoznaju ih sa opasnostima na koje mogu naići u online okruženju, potaknu ih na kritičko razmišljanje o korištenim online sadržajima i vode sa djecom i mladima redovan, iskren i otvoren dijalog prilagođen uzrastu.
Neke od preporuka koje Smjernice upućuju roditeljima, njegovateljima i starateljima su:
- razgovarati sa djecom i provoditi vrijeme u zajedničkim (online i offline) aktivnostima;
- instalirati antivirusnu zaštitu;
- voditi računa o tome koje internet i mobilne usluge djeca koriste;
- kontrolirati upotrebu kreditnih kartica i drugih mehanizama plaćanja;
- naučiti kako prijaviti probleme na platformama koje djeca koriste;
- izgraditi kulturu podrške u domu sa djecom;
- pomoći djeci da razumiju i kontroliraju svoje lične podatke;
- objasniti djeci i mladima što znači objavljivanje njihovih fotografija na internetu.
Smjernice ukazuju i na važnu ulogu edukatora koji su također pozvani da pomognu djeci i mladima da pametno i sigurno koriste tehnologiju. Neki od načina su:
- obezbjeđivanje da škola ima skup efikasnih politika i praksi i da se njihova efikasnost redovno preispituje i ocjenjuje;
- rad na razvoju digitalnih vještina i digitalne pismenosti putem uključivanja obrazovanja o odgovornom korištenju tehnologija u svoje nastavne planove i programe;
- provjeravanje da li se školska politika protiv nasilja odnosi i na zlostavljanje putem interneta/mobilnih telefona/drugih uređaja i da li postoje efikasne sankcije u slučaju kršenja te politike;
- imenovanje koordinatora za online sigurnost;
- obezbjeđivanje da školska mreža bude sigurna;
- korištenje akreditiranog provajdera internet usluga;
- korištenje proizvoda za filterisanje, odnosno praćenje.
