Istraživanje „Između ekrana i uticaja: Ko oblikuje online iskustva mladih? (Stavovi mladih u BiH prema influenserima i njihovom uticaju)“ donosi složenu, ponekad kontradiktornu sliku medijskih navika mladih u digitalnom okruženju, ali i značajnih strukturnih izazova za medijski sistem i regulatornu politiku u BiH. Rezultati istraživanja potvrđuju da pitanje zaštite mladih u online prostoru podrazumijeva angažman čitave mreže aktera: od obrazovnih institucija, regulatora i platformi, do same industrije i mladih.
Jedan od potencijalno najupečatljivijih nalaza istraživanja jeste raskorak između vremena koje mladi svakodnevno provode uz sadržaje koje su kreirali influenseri i upitne kritičke distance, kao i niskog nivoa stvarne zaštite.
Naime, istraživanje je pokazalo da mladi u BiH intenzivno koriste više društvenih mreža paralelno, od kojih najviše Instagram, TikTok i YouTube. Ne uzimajući u obzir druge sadržaje koji su dostupni putem društvenih mreža, većina mladih svakodnevno provodi 2 do 4 sata prateći sadržaje influensera, dok svaki peti ispitanik uz influenserske sadržaje provodi više od 4 sata dnevno. Ovi rezultati ukazuju na to da influenserski sadržaji predstavljaju redovan dio svakodnevnog iskustva mladih. S tim u vezi, ne iznenađuje da je gotovo svaki drugi ispitanik/ca (49%) barem jedanput kupio/la neki proizvod koji je preporučio influenser. Ili pak ocjena velike većine mladih (79%) da influenseri mogu negativno uticati na samopouzdanje mladih .
S druge strane, nešto više od polovine ispitanika (53%) navodi da im uopšte nije važno mišljenje influensera koje prate. Druga polovina ispitanika, opet, navodi da im je mišljenje influensera manje (28%), umjereno (17%) ili veoma važno (2%). Osim toga, velika većina mladih (74%) navodno nikada nije promijenio/la mišljenje ili ponašanje zbog nekog influensera.
Ovi kontradiktorni nalazi istraživanja sugerišu da mladi potcijenjuju uticaj koji influenseri imaju na njih. Tome u prilog govore i rezultati istraživanja koji se tiču prijavljivanja štetnog sadržaja i zaštite. Iako mladi u velikoj mjeri primjećuju različite oblike potencijano štetnog sadržaja u influenserskim objavama i premda se gotovo svaka četvrta mlada osoba (23%) osjećala loše nakon gledanja influenserskih sadržaja, prijavljivanje štetnog sadržaja, govora mržnje ili uznemirujućih iskustava, ostaje izuzetak, a ne pravilo.
Rezultati istraživanja sugerišu i to da su dječaci i mlađi adolescenti manje svjesni složenosti digitalnog okruženja i odgovornosti koju bi na tom polju trebali preuzeti različiti akteri nego djevojke i stariji adolescenti.
Koje mjere mladi vide kao zaštitu u online prostoru?
Govoreći o zaštiti od štetnog influenserskog sadržaja, više od polovine mladih (56%) smatra da bi razvoj kritičkog mišljenja i sposobnosti samostalne procjene online sadržaja predstavljao najefikasiji vid zaštite. Nešto manji, ali i dalje značajan dio mladih (46%) podržava uvođenje strožijih kontrola nad sadržajem, dok trećina (35%) smatra da su potrebni bolji zakoni. Edukacija samih influensera rjeđe se navodi kao ključna mjera (40%), što sugeriše da mladi veći značaj pridaju ulozi publike i vlastitoj sposobnosti snalaženja u online prostoru, nego promjenama u ponašanju kreatora sadržaja.
U cjelini, mladi zaštitu u online prostoru ne doživljavaju kao jedno univerzalno rješenje ili isključivo odgovornost jedne strane, već kao kombinaciju odgoja, lične odgovornosti, kritičkog razmišljanja i jasno postavljenih pravila, u kojima roditelji, platforme i država imaju komplementarne uloge.
Koje mjere zaštite predlaže stručna zajednica?
U cilju zaštite maloljetnika od potencijalno štetnih online sadržaja, baš kao i mladi, stručna zajednica na prvom mjestu preporučuje njihovo osnaživanje kroz medijsku pismenost. U tom smislu, zaključak je da se medijska pismenost, kao ključni preventivni mehanizam, mora sistematski uključiti u nastavne planove i programe kroz kratke, praktične cjeline u okviru razredne zajednice ili informatike, uz podršku pedagoških zavoda i nastavnika.
Preporuke stručne zajednice koje se tiču državnog medijskog regulatora mogle bi se u najkraćem formulisati kao obaveza usvajanja novih smjernica i rad na većoj prepoznatljivosti i dostupnosti mladima preporuka, procedura i mehanizama koji se tiču označavanja sponzorisanog sadržaja, prijavljivanja štetnog sadržaja, pravila za sadržaj namijenjen djeci i maloljetnicima, kao i pokretanje strukturiranog dijaloga na temu regulacije koji bi aktivno uključivao mlade.
Cjelokupan tekst Izvještaja na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku dostupan je na linku: https://medijskapismenost.ba/wp-content/uploads/2026/03/INFLUENSERI-Finalni-izvjestaj-4.pdf
