Prema podacima iz istraživanja Regulatorne agencije za komunikacije i UNICEF-a, djeca uzrasta 0‒6 godina u Bosni i Hercegovini su u velikoj mjeri izložena svakodnevnom korištenju ekrana poput televizora i mobitela na kojima gledaju raznovrsne sadržaje na različitim jezicima, što utiče i na razvoj govora i rječnik koji djeca usvajaju. Premda je problem razvoja govora kod djece u porastu, pri čemu se i ekranizam nerijetko spominje kao jedan od mogućih uzroka, malo se priča o ovoj temi na osnovu raspoloživih naučnih podataka.
Nedavno objavljena studija pod nazivom Metaanaliza uticaja ekraniziranih medija na učenje i formiranje rječnika u ranom djetinjstvu upravo pokušava odgovoriti na ovo pitanje: kako mediji utiču na formiranje rječnika maternjeg jezika kod djece od 0 do 6 godina.
Prije svega, studija pojašnjava zašto je uopće važno voditi računa o razvoju rječnika kod djece, ističući kako brojna istraživanja pokazuju da stepen razvijenosti rječnika predodređuje kvalitet rezultata koje će dijete postizati tokom života: kako će usvojiti vještine čitanja i pisanja, da li će biti spremno za polazak u školu i kakav će uspjeh ostvarivati tokom školovanja.
Ova metaanaliza preispitala je 266 rezultata dobijenih iz 63 istraživanja provedena od 1988. do 2022. godine, koja su uključila ukupno 11 413 zdrave djece uzrasta od 0 do 6 godina. U uzorku su podjednako zastupljena djeca oba spola, u uslovima praćenja ekraniziranih medija bez posredovanja roditelja/staratelja. Pod pojmom „ekranizirani mediji“ ili „ekrani“ u kontekstu ove analize, misli se isključivo na četiri tipa medijskih sadržaja koje djeca ovog uzrasta najčešće koriste, a to su: televizijski ili videosadržaji, elektronske knjige, videoigre/aplikacije i videochat, bez obzira na tehnologiju putem koje su ovi sadržaji bili dostupni djeci. Pored analize efekata praćenja ekraniziranih medija u prirodnom okruženju, ovo istraživanje uključilo je i dječije izlaganje medijima u eksperimentalnim uslovima.
Cilj istraživanja bio je sticanje dodatnih uvida u uslove pod kojima ekrani mogu podstaknuti, to jest omesti razvoj rječnika maternjeg jezika kod djece od 0 do 6 godina. Istraživanje je došlo do sljedećih zaključaka:
Pozitivan odnos između vremena koje djeca provode pred ekranima i razvoja rječnika ustanovljen je gotovo isključivo u eksperimentalnim uslovima i to prvenstveno u slučajevima kada su djeca bila izložena sadržajima kreiranim od strane istraživača koji su ispitavali kako djeca usvajaju specifične riječi, a manje u slučajevima kada su djeca pratila sadržaje kreirane od strane profesionalnih medijskih radnika.
S druge strane, konstatirano je da medijski sadržaji koje djeca prate u prirodnim uslovima imaju negativan, odnosno neutralan uticaj na razvoj njihovog rječnika. Izuzetak predstavljaju obrazovni medijski sadržaji za koje je utvrđeno da blago pozitivno utiču na razvoj rječnika kod djece datog uzrasta i to u uslovima kada su djeca pratila medijske sadržaje bez prisustva roditelja/staratelja. Drugim riječima, izvjesno je da bi pozitivan uticaj obrazovnih medijskih sadržaja na razvoj rječnika kod djece bio još veći ukoliko bi djeca provodila vrijeme ispred ekrana u prisustvu roditelja/staratelja, budući da su brojna istraživanja potvrdila izuzetno pozitivan uticaj posredovanja/pomaganja odraslih djeci u interpretiranju medijskih sadržaja i učenju novih riječi putem ekrana.
Do sličnog rezultata došla je i studija koju su 2020. godine proveli Madigan i saradnici. Ova studija, koja je analizirala rezultate 42 istraživanja objavljena do 2019. godine, imala je za cilj da u neeksperimentalnim uslovima ispita kako vrijeme pred ekranima utiče na formiranje jezičkih kompetencija djece do 12 godina. Rezultati ove metaanalize konstatirali su blago negativan odnos između jezičkih vještina i vremena koje djeca provode pred ekranima, bez obzira na to da li je riječ o gledanju televizije ili korištenju drugih IK-uređaja kao što su računari, mobilni telefoni, konzole za videoigre. Međutim, jezičke vještine bile su u blažoj pozitivnoj korelaciji s praćenjem obrazovnih sadržaja, kao i vremenom koje je dijete provelo gledajući neki videosadržaj u društvu roditelja ili staratelja.
Do kojih je još zaključaka došla studija posvećena ispitivanju uticaja medijskih navika djece od 0 do 6 godina na učenje novih riječi i razvoj njihovog rječnika?
- Nekoliko faktora ukazalo je na to da su oportunitetni troškovi (troškovi propuštene prilike) korištenja ekrana izraženiji kod djece do 3 godine. Premda urednički sadržaj kreiran za djecu u cilju podsticanja ranog neformalnog učenja može obezbijediti bogat lingvistički podstrek i raznovrsna verbalna okruženja, slabi su izgledi da će druga vrsta medijskih sadržaja, kreirana prvenstveno u svrhu zabave djece, uroditi plodom koji bi nadmašio oportunitetni trošak. Ovaj zaključak dobija još više na značaju uzmemo li u obzir to da djeca uzrasta 0‒3 godine u Bosni i Hercegovini najviše gledaju crtane filmove (87%), kao i činjenicu da obrazovnog programa namijenjenog najmlađima na TV-stanicama u BiH manjka. Navedeno u potpunosti odgovara preporukama francuskog medijskog regulatora (Arcom), koji od 2008. godine kontinuirano provodi kampanju u kojoj se roditeljima skreće pažnja na to da ne izlažu djecu ekranima prije navršene tri godine.
- Interaktivni medijski sadržaji ostvaruju snažniji uticaj na razvoj rječnika kod djece od sadržaja koji nisu interaktivni.
- Osporena je pretpostavka o oportunitetnim troškovima prema kojoj vrijeme pred ekranom negativno utiče na razvoj rječnika tako što ostavlja manje vremena za jezički bogate aktivnosti i društvenu interakciju. Drugim riječima, nije primijećeno da TV/video sadržaji koji nemaju obrazovni karakter negativno utiču na razvoj rječnika.
- Potkrijepljeni su sve brojniji dokazi koji govore u prilog tezi da stepen i prirodu medijskog uticaja na učenje djece određuje ne toliko količina vremena koje djeca provode pred ekranima koliko vrsta sadržaja koje djeca konzumiraju putem ekrana.
- U kontekstu metaanalize studija rađenih u eksperimentalnim uslovima utvrđeno je da elektronske knjige ostvaruju jači pozitivan uticaj na učenje novih riječi nego TV/video sadržaji i video-igre/aplikacije. Ovaj zaključak odgovara rezultatima metaanalize iz 2015. godine (Takacs et al.), koja je potvrdila pozitivan uticaj elektronskih knjiga na verbalno izražavanje i vještine interpretacije priča kod djece predškolskog i školskog uzrasta, koji prevazilazi čak i pozitivni uticaj štampanih knjiga, što se objašnjava njihovom interaktivnošću i edukativnim dizajnom koji stimulira rano opismenjavanje.
- Utvrđeno je da ekranizirani mediji čak više utiču na formiranje ekspresivnog rječnika nego na formiranje receptivnog rječnika. Ovaj rezultat značajan je tim prije što su ranija istraživanja pokazala da je proces usvajanja ekspresivnog rječnika teži od usvajanja receptivnog rječnika. Jedno istraživanje iz 1997. godine pokazalo je kako interaktivne tehnike poput pozivanja djeteta da odgovori na postavljeno pitanje stimuliraju razvoj ekspresivnog rječnika.
Studija je objavljena 2023. godine u američkom naučnom časopisu Razvoj djeteta (Child development), koji uređuje Društvo za istraživanje dječijeg razvoja (Society for Research in Child Development).
