Televizija kao skup izuma i otkrića na polju elektriciteta, telegrafije, fotografije, pokretnih slika itd. počela se razvijati 1884. godine, a do prvog emitovanja televizijskog programa došlo je 1929. godine kada su BBC iz Velike Britanije i nekoliko stanica iz Sjedinjenih Američkih Država počele sa eksperimentalnim radom. Od tog vremena, pa u narednih gotovo stotinu godina, televizija se razvila u dominantnu medijsku formu koja je snažno utjecala na gotovo sve aspekte privatnog i javnog života.
Televizijsko emitovanje u Bosni i Hercegovini obilježilo je ove godine jubilarnih 60 godina postojanja. Te daleke 1961. godine kada je Televizija Sarajevo prvi put emitovala televizijski program iz studija Radio Sarajeva, samo 5% bh. stanovništva moglo je pratiti televizijski program. Danas gotovo da nema domaćinstva u BiH (96%) koje ne posjeduje TV prijemnik. Osim toga, u posljednjih 25 godina Bosna i Hercegovina bilježi značajan porast broja televizijskih stanica koje su registrovane i koje imaju dozvolu za rad u BiH. Prema posljednjem Godišnjem izvještaju Regulatorne agencije za komunikacije za 2020. godinu u Bosni i Hercegovini registrovano je ukupno 119 televizijskih stanica. Neke od njih emituju signal putem zemaljske radio-difuzije (14 javnih i 24 privatne TV stanice), neke putem drugih elektronskih komunikacijskih mreža (6 javnih i 60 privatnih TV stanica), dok 12 TV stanica pruža audiovizuelne medijske usluge na zahtjev. Pored toga, javni servis Bosne i Hercegovine broji tri televizijske stanice (BHRT, RTVFBiH, RTRS). Osim brojnih domaćih TV stanica, građanima BiH dostupan je i veliki broj televizijskih stanica iz regiona i svijeta čiji se signal distribuira u BiH putem licencirane telekomunikacijske mreže (kablovska televizija, IPTV) ili putem satelita. Ovi brojevi i statistike bez sumnje već ukazuju na značaj i ulogu koju televizija kao medij ima na prostoru BiH.
Rezultati istraživanja Medijske navike odraslih u BiH pokazuju da kada je riječ o korištenju medijskih i informaciono-komunikacijskih usluga stanovnici BiH najčešće koriste aplikacije za slanje poruka/poziva (88%) i televiziju (87%). Nadalje, televizija predstavlja medij putem kojeg se stanovnici BiH najčešće informišu o dešavanjima u zemlji i svijetu (78%). Pored toga, stanovnici BiH i u svrhe zabave najčešće koriste televiziju (66%).
Na pitanje koje sadržaje gledaju/prate/slušaju kako putem televizije tako i putem ostalih medija stanovnici BiH naveli su kako najčešće prate vijesti i informativni sadržaj (71%), zatim zabavni (64%) pa igrani sadržaj (51%). Istraživanje je pokazalo da stanovnici BiH pretežno gledaju domaće TV stanice (61%) dok većina preostalih uglavnom gleda TV stanice iz regiona (26%). Premda gotovo petina stanovnika BiH (18%) uopšte ne koristi medijske i IK usluge u obrazovne svrhe, 40% onih koji to čine najčešće koriste televiziju u te svrhe, odmah iza otvorenog interneta koji u svrhe učenja koristi 44% građana. Za učešće u diskusijama i javno izražavanje mišljenja o važnim temama od javnog interesa stanovnici BiH ne oslanjaju se značajno na televiziju (18%) i taj nivo opada sa opadanjem starosti ispitanika.
Korištenje televizije „dijeli“ stanovnike BiH na tri kategorije: najčešće je gledaju osobe bez formalnog obrazovanja (97%), slijede oni sa završenom osnovnom, srednjom, višom školom i fakultetom (84% do 89%), a najrjeđe je koriste osobe sa postdiplomskim obrazovanjem (71%).
Poređenje po radnom statusu pokazalo je da televiziju najviše prate penzioneri (97%), domaćice (91%), zatim nezaposleni i zaposleni (87%) a najmanje učenici (68%) i studenti (65%). Dok su izuzetno rijetke starije osobe koje uopšte ne prate program na TV stanicama, među mladima nije tako – TV stanice ne prati svaka sedma mlada osoba (2% naprema 14%). Uz to, stanovnici sela češće koriste televiziju od naseljenih u gradu (91% naprema 82%).
Kad je riječ o medijskim navikama djece, istraživanje pod nazivom Medijske navike djece i stavovi roditelja potvrdilo je da televizija predstavlja izuzetno popularan medij među djecom i da sedam od deset djece u BiH svakodnevno gleda televiziju. Naime, svako bh. domaćinstvo u kojem žive djeca raspolaže barem jednim televizorom. Osim toga što djeca u BiH imaju mogućnost da gledaju televizijski program, gotovo sva djeca u BiH gledaju televiziju, od čega i 88% djece uzrasta 0-3 godine kao i sva djeca od 7 do 10 godina. Podaci dobiveni od djece uzrasta 7-18 godina pokazuju da u toku uobičajenog radnog dana djeca TV program gledaju u prosjeku sat i 24 minute, dok vikendom ovo vrijeme raste do prosječnih sat i 40 minuta. Gotovo svako drugo dijete (48%) uzrasta 0-10 godina na televiziji gleda isključivo ili uglavnom domaće programe. TV sadržaji koje gledaju djeca uzrasta 4-18 godina su crtani filmovi, igrani filmovi i serije za djecu, dječiji program, igrani filmovi i serije za odrasle, sportski, obrazovni i dokumentarni program, emisije iz kulture, dok ostali TV sadržaji daleko manje privlače pažnju djece i mladih. Djeca koja gledaju TV program najčešće ga gledaju u periodu od 12 do 22 časa. Sve veću popularnost među djecom, u prvom redu među adolescentima, stiču i TV platforme za usluge na zahtjev.
Medijsko okruženje djece u BiH: Djeca i televizija
Uzevši u obzir da je istraživanje o medijskim navikama odraslih pokazalo da učenici i studenti najmanje prate televizijski program, ne iznenađuju rezultati istraživanja Adekvatno informisanje o situaciji vezanoj za Covid 19 u BiH u kojem su učenici i studenti bili najzastupljeniji u uzorku ispitanika. Naime, 64% ispitanika izjasnilo se da koristi internet kao najznačajniji izvor informacija o Covid-u, dok svega 29% ispitanika u te svrhe koristi televiziju. Ovo istraživanje pokazalo je da televiziju kao izvor informacija oko situacije vezane za Covid-19 koristi 38% djece od 0-14 godina, 36% mladih od 15-19 godina, 31% starijih od 35 godina i oko 20% preostalih ispitanika, starosti mahom 20-35 godina. Ovi rezultati potvrdili su pretpostavku da je internet postao najznačajniji izvor informacija za mlade, pokazavši ujedno da televizija i dalje ima značajnu ulogu na polju informisanja.
Rezultati ispitivanja na osnovu pola pokazali su da žene nešto više od muškaraca koriste televiziju kao glavni izvor informacija o Covid-19 (33% naprema 27%).
Rezultati nedavno sprovedenog istraživanja Mladi za bolje medije: stavovi, potrebe i navike mladih za medijskim sadržajima u BiH u kojem je učestvovao 321 ispitanik iz BiH uzrasta od 18 do 30 godina još su alarmantniji po pitanju uloge koju televizija ima na polju informisanja mladih. Naime, istraživanje je potvrdilo apsolutnu dominaciju onlajn medija (65%) i društvenih mreža (28%) na polju informisanja mladih u BiH, dok je svega 1% mladih naveo televiziju kao dominantan izvor informacija. Štaviše, ne samo kad je riječ o informisanju, ovo istraživanje pokazalo je da mlade u načelu više privlače sadržaji onlajn medija, nego audiovizuelni i radijski sadržaji. Dok je spisak omiljenih Jutjub i podkast kanala dug i raznovrstan, dotle su samo rijetki naveli specifične televizijske emisije kao omiljene. Uz to, samo oko 37% ispitanika navelo je omiljene novinare i novinarke, voditelje i voditeljke što može upućivati na nedostatak uzora u tradicionalnim medijima, ali i na neselektivno praćenje medijskog sadržaja. Ovakvu slika (slabog) interesovanja koje mladi pokazuju prema televizijskim sadržajima donekle objašnjava drugi rezultat istog istraživanja prema kojem ispitanici smatraju da, za razliku od onlajn medija, tradicionalni bh. mediji nude malo specijaliziranih sadržaja za mlade. Osim toga što ih ima malo, više od polovine ispitanika takođe nije zadovoljno sadržajem domaćih radijskih i televizijskih programa (66%).
Govoreći o zadovoljstvu građana BiH sadržajima koji se nude na televiziji, tek 40% stanovnika BiH koji prate/gledaju program domaćih javnih RTV servisa procjenjuje da on u principu (većinom ili u potpunosti) zadovoljava pojedine njihove informativne, zabavne, obrazovne, sportske, religijske i kulturne potrebe, uz tu razliku da javni RTV servisi u većoj mjeri zadovoljavaju informativne i zabavne nego obrazovne potrebe korisnika.
Uz to, svaki drugi bh. roditelj djece 0-10 godina nije zadovoljan količinom dječijeg programa na bh. televizijama. Kad je riječ o ocjeni kvaliteta dječijeg programa koji se emituje na bh. televizijskim stanicama, oko polovine roditelja djece od 0 do 10 g. smatra da je on osrednji, oko 20% roditelja smatra da je on prilično loš, to jest prilično dobar, dok su vrlo rijetki roditelji koji ga ocjenjuju kao izrazito loš ili odličan. Roditelji iz domaćinstava nižeg ekonomskog statusa češće ističu da njihova djeca gledaju domaći TV program, te su u većoj mjeri zadovoljni njegovom količinom i kvalitetom nego roditelji iz domaćinstava koja imaju veća novčana primanja.
Sve navedeno govori u prilog tome da televizija i dalje predstavlja jedan od dominantnih medija u BiH, s tim da taj status televizije onlajn mediji, društvene mreže i druge IK usluge, naročito iz ugla mlađe publike, sve više stavljaju pred izazove.
