Komunikacijska prava djece predstavljaju temeljna i bitna prava svakog djeteta, koja se tiču različitih aspekata odnosa djece spram medija, od pružanja djeci odgovarajućih informacija, preko zaštite od neodgovarajućih sadržaja, do omogućivanja aktivnog učešća u komunikaciji i izražavanja vlastitih stavova. Sve većom prisutnošću i značajem medija i informacijsko-komunikacijskih tehnologija, ova prava dobijaju sve više na značaju, ali predstavljaju i veći izazov onima koji su pozvani da osiguraju djeci uživanje datih prava i sloboda.
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, kao osnovni dokument u međunarodnom pravnom sistemu za zaštitu prava djeteta i pravno obavezujući međunarodni instrument kojeg je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 20. novembra 1989. godine, sadrži obuhvatne standarde za zaštitu prava djece i primjenjuje se na svu djecu bez diskriminacije. Konvencija naglašava činjenicu da su djeca ranjiva grupa u društvu, kojoj je potrebna posebna briga i zaštita, i stoga obavezuje sve strane da kroz odgovarajuće zakonodavne i administrativne mjere osiguraju zaštitu i brigu o djeci, koja je neophodna za njihovu dobrobit. Ona prepoznaje važnu ulogu masovnih medija, kako za slobodu izražavanja djece, tako i za mogućnost da se čuje njihov glas, za pravo djece na informisanje i, prije svega, za kvalitet sadržaja koji će unaprijediti njihov razvoj i dobrobit. Također, naglašava i potrebu da djeca budu adekvatno zaštićena od sadržaja koji mogu naškoditi njihovoj dobrobiti.
Konvencija garantuje slobode i prava djeci, uključujući i ona koja se odnose na medije. Član 12. Konvencije garantuje djetetu pravo na izražavanje svog mišljenja o pitanjima koja se tiču djeteta, dok član 13. određuje pravo djeteta na slobodu izražavanja.
Član 16. navodi da nijedno dijete ne smije biti izloženo proizvoljnom i nezakonitom miješanju u privatnost, porodicu, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled, kao i da dijete ima pravo na pravnu zaštitu od takvog miješanja. Član 17. prepoznaje važnu funkciju medija u širenju informacija koje pozitivno utјеču na djecu i garantuje im pristup informacijama i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora, posebno onih usmjerenih na promociju njihove društvene, duhovne i moralne dobrobiti te fizičkog i mentalnog zdravlja.
Dakle, Konvencija o pravima djeteta garantuje djeci pravo na pristup odgovarajućim informacijama, zaštitu od neprimjerenih sadržaja, zaštitu privatnosti kao i učešće u komunikaciji. Razmatrajući prava djece u novom digitalnom medijskom i komunikacijskom okruženju, Britanska eskpertica za djecu i medije, Sonia Livingstone, ukazuje na činjenicu da digitalni mediji postaju preduslov za ispunjavanje drugih prava, jer su sredstvo za uživanje prava na informaciju, edukaciju i učešće, a pismenost – digitalna, medijska i društvena – ključna je za pristup digitalnim medijima, njihovo razumijevanje i učešće u njima, te time i za ostvarivanje prava u digitalno doba.
Bitnu ulogu u ostvarenju komunikacijskih prava djece ima porodica. Djeca trebaju da razumiju svoja prava, ali i da shvate da prava dolaze sa odgovornošću, odnosno da su odgovorna za svoje postupke, te da ukoliko žele da ih odrasli podrže i imaju povjerenja u njih, medije trebaju da koriste mudro. Iako je još uvijek dominantan zaštitnički pristup, razvoj i kompleksnost novog medijskog okruženja stavlja fokus i na nužnost jačanja kapaciteta roditelja i djece kako bi se mediji i informacijske i komunikacijske tehnologije iskoristile za što kvalitetniji razvoj djece, a rizici što je moguće više smanjili. U ovom kontekstu, značajne su inicijative usmjerene ka isticanju pozitivnih sadržaja. Ovi sadržaji najčešće se definišu kao digitalni sadržaji za djecu koji im omogućuju da uče, zabave se, stvaraju, uživaju, razvijaju pozitivno mišljenje o sebi i poštuju svoj identitet, povećaju njihovo učešće u društvu i proizvode i distribuiraju vlastite pozitivne sadržaje.
Uloga Regulatorne agencije za komunikacije u osiguravanju komunikacijskih prava djece
Kada je riječ o komunikacijskim pravima djece, bitnu ulogu u Bosni i Hercegovini ima i Regulatorna agencija za komunikacije. Zaštita maloljetnika smatra se jednim od najznačajnijih zadataka medijske regulacije i pitanjem od izuzetnog javnog interesa. U medijskoj regulativi postoje dva osnovna aspekta zaštite maloljetnika: zaštita maloljetnika kada su predmet medijskih sadržaja i zaštita maloljetnika od medijskih sadržaja. Kada govorimo o zaštiti maloljetnika kada su predmet/dio medijskih sadržaja, odredbe sadržane u Kodeksu o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija odnose se na učešće maloljetnika u programima, na različite aspekte zaštite privatnosti maloljetnika, zaštitu maloljetnika u medijskom izvještavanju o izborima i izvještavanju o maloljetnicima u vezi sa krivičnim djelima i postupcima itd. Kada je u pitanju zaštita maloljetnika od medijskih sadržaja, navedenim kodeksom predviđa se dvostepeni sistem regulacije. Sadržaji se, pri tome, dijele na dvije kategorije potencijalno štetnog sadržaja za maloljetnike: sadržaj koji može ozbiljno da naškodi i sadržaj koji će vjerovatno da naškodi njihovom fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju. U kodeksu je razrađen sistem klasifikacije sadržaja za koje je vjerovatno da bi mogli ugroziti fizički, psihički ili moralni razvoj maloljetnika, a koji predviđa tri kategorije 12+, 16+ i 18+ uz odgovarajuće termine emitovanja sadržaja iz kategorije 16+ i 18+. U Kodeksu o komercijalnim komunikacijama sadržane su i odredbe koje garantuju zaštitu maloljetnika kao potrošača, imajući u vidu njihovu posebnu ranjivost u tom pogledu.
Regulatorna agencija za komunikacije također ima zadatak da osigura zastupljenost različitih vrsta programa, pa tako i dječijeg programa u zemlji. Kada je riječ o dostupnosti dječijih programa Analiza dječijih i obrazovnih programa, programa koji su namijenjeni ili se bave manjinama i ranjivim grupama stanovništva, te programa prilagođenih osobama sa invaliditetom u audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija u Bosni i Hercegovini utvrdila je da dječiji program predstavlja 7,36% od ukupnog trajanja emitovanog programa na televiziji, odnosno 1,17% na radiju. Bitno je napomenuti da u Bosni i Hercegovini postoje i privatni tematski kanali s programom samo za djecu, a što ima znatan utјеcaj na iskazanu ukupnu količinu emitovanog dječijeg programa. Kada se izostave ovi kanali, udio dječijeg programa u ukupnom emitovanom programu na ostalim televizijskim stanicama iznosio bi svega 3,01%. U televizijskim programima od dječijih sadržaja procentualno najzastupljeniji su animirani sadržaji sa 42,11%, a program je uglavnom kupljeni/nabavljeni sa 85,33%. Kada je u pitanju radio, procentualno najzastupljeniji su zabavni dječiji sadržaji sa 34,71%, slijede obrazovno-zabavni dječiji sadržaji sa 28,83%, obrazovni dječiji sadržaji sa 25,57% i preostali dječiji sadržaji sa 10,89%. Na radiostanicama najviše se emituje dječiji program iz vlastite produkcije sa čak 81,14%.
Regulatorna agencija za komunikacije također poduzima aktivnosti u oblasti digitalne sigurnosti maloljetnika, samostalno kao i u saradnji s brojim partnerima. Između ostalog, učestvuje u obilježavanju Dana sigurnijeg interneta, sarađuje sa Konzorcijem za zaštitu djece od nasilja u digitalnom okruženju, te je organizovala i kampanju s ciljem podizanja svijesti javnosti o sigurnosti djece na internetu u okviru koje je emitovan spot Gdje je Buco.
Kako bi pomogla pružaocima medijskih usluga, ali i široj javnosti, da dodatno shvate mogući utjecaj medijskih sadržaja na djecu i maloljetnike, inicirala je i izradu dokumenta koji se bavi utjecajem televizije na djecu i maloljetnike – stručni elaborat na temu Utjecaj televizije na djecu i maloljetnike i u saradnji s UNICEF-om Smjernice za klasifikaciju televizijskih sadržaja. Ovi dokumenti nude detaljan uvid u način na koji maloljetnici doživljavaju televizijske sadržaje u različitim fazama razvoja, te ukazuju na utjecaj koji ovakvi sadržaji mogu imati na njihov razvoj. U toku 2019. godine pokrenuta je i kampanja u cilju podizanja svijesti o uticaju televizijskih sadržaja na djecu i maloljetnike, kao i o potrebi aktivnijeg praćenja njihovih medijskih navika. U okviru kampanje, emitovan je televizijski spot namijenjen roditeljima, starateljima i drugim licima koja brinu o maloljetnicima, te izrađena brošura o zaštiti maloljetnika. Od posebne koristi za roditelje, ali i druge koji se brinu o djeci, kao što su odgajatelji, učitelji, nastavnici, pedagozi, psiholozi i pedijatri su Smjernice za korištenje medija, IKT i vremenu koje djeca provode pred ekranom koje je izradila multidisciplinarna grupa stručnjaka pod vodstvom Regulatorne agencije za komunikacije i Mediacentra Sarajevo.
