Autorica: Ivana Sivrić
(South Eastern European Journal of Communuication, Vol. 2 No.1 , 2020.)
Sadržaj:
Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća razvijeni su prvi modeli modernog pojma medijske pismenosti. Nakon toga uslijedilo je nekoliko inicijativa kako bi se bolje prepoznao značaj učenja i važnost razvoja medijske pismenosti. Devedesetih godina dolazi do institucionalizacije medijske pismenosti i do definisanja osnovnih smjernica i elemenata potrebnih za razvoj i implementaciju medijske pismenosti u društvu.
Od tada do danas, model medijske pismenosti ubrzano se mijenja. Dinamičan i ubrzan razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija, pojava novih medija i medijskih navika korisnika, doveli su do promjene modela i razumijevanja medijske pismenosti. Do tada se medijska pismenost prepoznavala kao instrument za zaštitu korisnika od negativnih medijskih poruka i sadržaja (najčešće djece i mladih), a potom i kao instrument za zaštitu korisnika od tehnologije te kao preduslov za bolju građansku participaciju.
Danas tumačenje pojma medijske pismenosti posmatramo u zavisnosti od društva i konteksta u kojem se medijska pismenost koristi i na način kako se razvija. Prema tome, koncept i primjena u zavisnosti su o geografskom i tehnološkom pristupu medijima, a samim time i o evaluaciji i načinu na koji komuniciramo preko različitih medija. Današnji koncept medijske pismenosti predstavljao bi oružje ili oruđe za borbu protiv negativnih medijskih sadržaja, manipulacije, lažnih vijesti, obmana, propagande, dezinformacija u svrhu kritičkog i kreativnog izražavanja te boljeg građanskog učešća.
Rad je dostupan na sljedećem linku: https://hrcak.srce.hr/240832