Uredila: Anida Sokol
Digitalno okruženje preslikava patrijarhalne norme i mizoginiju koji normalizuju nasilje nad ženama, uključujući online nasilje nad novinarkama.
Rodno zasnovano nasilje je rasprostranjena pojava koju mediji ne predstavljaju kao društveni problem, a svojim izvještavanjem umanjuju težinu stradanja žena i nedostatak njihove samostalnosti. Istraživanje OSCE-a iz 2019. pokazuje da je nešto manje od polovine žena (48 posto) u Bosni i Hercegovini doživjelo neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine, uključujući psihičko, fizičko, ekonomsko i seksualno nasilje. Razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija otvoren je još jedan prostor za nasilje nad ženama – u digitalnom okruženju. Bilo da je riječ o seksualnom uznemiravanju, osvetničkoj pornografiji ili cyber proganjanju, online nasilje je široko rasprostranjeno, nedovoljno regulisano, ali i nedovoljno tematizirano u bosanskohercegovačkim medijima. Istraživanje UN Women o medijskom izvještavanju o nasilju nad ženama iz 2020. godine ne bilježi niti jedan slučaj izvještavanja o online ili digitalnom nasilju u mainstream medijima u BiH.
Broj online napada na novinarke je u porastu, što pokazuju podaci Udruženja BH. novinara. Novinarke se napadaju na društvenim mrežama putem tweetova, objava na Facebooku, u komentarima na objavama na internetu i na blogovima. Ovi oblici online uznemiravanja uglavnom se ne bave sadržajem tekstova ili priloga koji su novinarke pripremile, već degradiraju novinarku kao ženu. Online zlostavljanje je najučestaliji napad na novinarke u BiH ali teško ga je istražiti i procesuirati. Jedan od razloga, kako navode autorice Mediji i rod, jeste što i platforme društvenih mreža i video streaming servisi odbijaju preuzimanja odgovornosti. Pored toga, izvještaji upućuju na praksu nekažnjivosti napada na novinare i novinarke u BiH, naročito online prijetnji koja tužilaštva odbace jer, prema njima, ne sadrže elemente krivičnog djela. Autorice izvještaja Mediji i rod dodaju da zlostavljački sadržaji ostaju dostupni na internetu, što uzrokuje nastavak traume i preslikavanje kulture nekažnjivosti iz stvarnog života u digitalno okruženje.
U Bosni i Hercegovini ne postoji zakonodavni okvir koji prepoznaje rodno zasnovanu prirodu zlostavljanja i dezinformacija koje trpe novinarke i političarke. Zakon o ravnopravnosti spolova propisuje jednak pristup medijima bez obzira na spol, zabranjuje derogativan ili ponižavajući tretman osoba na osnovu njihovog spola i od medija traži da promovišu ravnopravnost spolova, ali, kako navode autorice izvještaja Mediji i rod, ne daje posebnu zaštitu novinarkama i političarkama. Da bi se utvrdili konkretni uzroci zlostavljanja i način njegovog širenja, autorice izvještaja govore da prvi prioritet bi trebalo biti dosljedno praćenje i prikupljanje podataka o online zlostavljanju. Pored institucionalne podrške, koja uključuje i Agenciju za ravnopravnost spolova na nivou države i dva entitetska gender centra, govore da su važni i različiti pokreti i mjesta osnaživanja i zaštite nakon slučajeva zlostavljanja, poput kolegijalne mreže novinarki u Srbiji “Novinarke protiv nasilja”, koja redovno prati i objavljuje izvještaje i preporuke u vezi sa medijskim izvještavanjem o rodno zasnovanom nasilju. U izvještaju Mediji i rod se navodi da bi i platforma za praćenje mizoginog sadržaja i rodno zasnovanog nasilja na internetu sa mehanizmom prijavljivanja mogla biti djelotvoran resurs. Važno je raditi sa sudovima i tužilaštvima u prepoznavanju i sakcionisanju online prijetnji ali i na edukaciji čitavog stanovništva o online nasilju, te edukaciji novinarki kako da prepoznaju i zaštite se od online nasilja.
Ovaj tekst je proizveden uz podršku Vijeća Evrope i projekta “Medijska i informacijska pismenost: za ljudska prava i demokratiju”, u okviru Akcionog plana za Bosnu i Hercegovinu 2018-2021. Finansiranje Akcionog plana osigurale su Norveška i Luksemburg. Mišljenja izražena u ovom tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju nužno službenu politiku Vijeća Evrope.
