Konvencija o pravima djeteta, koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, članom 16. propisuje kako nijedno dijete neće biti podvrgnuto proizvoljnom ili nezakonitom uplitanju u njegov privatni život, porodicu, dom ili dopisivanje, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled i da dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog uplitanja ili napada. Pitanje privatnosti djece često pred roditelje stavlja pitanja: da li je, u kojim situacijama, i u kojoj mjeri poželjno da roditelj naruši privatnost svoga djeteta kako bi ga zaštitio od negativnih pojava u stvarnom i digitalnom svijetu?
Potrebu djeteta za privatnošću ne treba tumačiti kao djetetovu želju da nešto sakrije od roditelja. Potreba za privatnošću neizostavan je dio razvojnog procesa odrastanja, kroz koji dijete gradi svoju individualnost, osjećaj sigurnosti i samopouzdanje. Na tom putu odrastanja, dječije odluke i postupci često su ishitreni i nepromišljeni i stoga su djeci potrebni roditeljsko povjerenje i podrška.
Boravak djece na mreži može se uporediti sa vremenom koje djeca provode u stvarnom životu. Kao što roditelji vode računa o tome s kim njihova djeca izlaze napolje, gdje provode vrijeme i u kojim aktivnostima, tako bi trebali voditi računa i o tome s kim i kako njihova djeca provode vrijeme dok su online. Međutim, roditelji trebaju voditi računa i o tome da je njihovoj djeci potrebna privatnost u virtuelnom, jednako kao i u stvarnom prostoru.
Mnoštvo negativnih informacija i neprimjerenih sadržaja na mreži, mogućnost komuniciranja putem društvenih mreža i anonimnih aplikacija, kako sa poznatim tako i sa nepoznatim ljudima, neprestano podsjećaju roditelje na to da internet ima svoju mračnu stranu, koja može ugroziti sigurnost njihove djece kako u stvarnom, tako i u digitalnom svijetu. Usljed pretjerane bojazni da će se njihovo dijete naći u ulozi žrtve internetskog nasilja, roditelji se često odlučuju na uvođenje raznih oblika roditeljskog nadzora, koji narušavaju privatnost, individualnost i samopouzdanje djeteta. Prije nego što posegnu za nekim od tehničkih rješenja roditeljskog nadzora, roditelji bi se trebali zapitati da li je to zaista neophodno i postoji li opravdan razlog za to. Ukoliko je dijete odgovorno, samostalno i iskreno u stvarnom životu, vjerovatno će se na sličan način ponašati i u digitalnom svijetu.
Ukažite djetetu povjerenje
- Ukoliko procijenite da je vaše dijete u dovoljnoj mjeri odgovorno i digitalno pismeno da može koristiti digitalne tehnologije bez roditeljskog nadzora, učinit ćete da se dijete osjeća sposobno, samopouzdano i spremno da sa vama podijeli svoja iskustva i probleme.
- Upoznajte dijete sa pozitivnim i negativnim aspektima interneta, naučite ga kako da ostane sigurno na mreži i kako da se primjereno ponaša u digitalnom svijetu.
- Dajte primjer djetetu vlastitim odgovornim online ponašanjem.
- Dajte djetetu do znanja da će vaše povjerenje „zaraditi“ odgovornim, iskrenim i primjerenim ponašanjem na internetu i da će od toga zavisiti količina privatnosti koju će imati online.
- Njegujte stalnu komunikaciju sa djetetom.
Postavite granice
- Djeci (posebno mlađoj) postavite granice poput dogovora da neće brisati svoju historiju pretraživanja ili da su im zabranjene određene web-stranice neprimjerene njihovoj dobi.
- Obavijestite ih da ćete, ukoliko primijetite da se ponašaju neodgovorno ili rizično na mreži i tako ugrožavaju vlastitu sigurnost, uključiti tehnička sredstva roditeljske kontrole, kojima ćete nadzirati uređaje koje koriste i da ćete to učiniti radi njihove sigurnosti.
Kada uključiti alate roditeljskog nadzora?
- Ukoliko primijetite promjene ponašanja kod vašeg djeteta: povlačenje u sebe, depresija, nesanica itd.
- Ukoliko primijetite rizično ponašanje djeteta na mreži: uznemiravanje druge osobe, objavljivanje tuđih podataka ili fotografija, online klađenje, pornografija itd.
- Obavijestite svoje dijete da ga nadzirete i razgovarajte s njim o tome, osim ako se radi o izuzetno delikatnom problemu gdje je potreban diskretan nadzor.
- S obzirom na to da većina djece o tehnologiji zna više nego njihovi roditelji, budite spremni da će vaš nadzor biti motivacija da sakriju svoje mrežne aktivnosti i da ponište roditeljsku kontrolu na mreži.
Veoma je važno da roditelji budu zainteresovani za ono što se djetetu događa, kako na internetu, tako i kad je dijete offline. Iskren i otvoren odnos sa djecom, izgrađen na povjerenju i svakodnevnom dijalogu, učinit će da vaša djeca budu sigurna u online životu i da budu odgovorni digitalni građani.
