Ljeto je doba godine u kojem mnogi od nas putuju sa svojim porodicama i kada osjećaju potrebu da neke od najljepših trenutaka s tih putovanja podijele na društvenim mrežama. U tekstu koji slijedi saznat ćete koje su dobre i loše strane objavljivanja fotografija, videa i drugih sadržaja o djeci na društvenim mrežama, kako na to gledaju djeca i mladi i šta bi roditelji trebali znati prije nego što se odluče da objave sadržaj koji se tiče njihovog djeteta.
U skladu s globalnim trendovima, građani Bosne i Hercegovine već godinama ostavljaju digitalne tragove svojih života na društvenim mrežama. Studija o medijskim navikama odraslih u Bosni i Hercegovini, koju su inicirali Vijeće Evrope i Regulatorna agencija za komunikacije, pokazala je da čak osam od deset stanovnika BiH koristi barem jednu društvenu mrežu. Nešto više od polovine korisnika društvenih mreža u BiH kreira određene medijske sadržaje: najčešće fotografije (95%), znatno rjeđe (15%) videa i/ili postove. Sve to navodi na zaključak da i bh. roditelji praktikuju da objavljuju fotografije svoje djece na društvenim mrežama.
Šta je to sharenting, koje su mu pozitivne, a koje negativne strane?
Termin sharenting pojavio se na internetu 2013. godine. U pitanju je kovanica sastavljena od riječi sharing (dijeljenje) i parenting (roditeljstvo). Kolinsov rječnik (Collins Dictionary) definira sharenting kao „praksu roditelja da koriste društvene mreže u svrhu redovnog objavljivanja detaljnih informacija o svom djetetu“. Sharenting ukazuje na sve prisutniji oblik ponašanja na internetu koji podrazumijeva potrebu roditelja da objavljuju fotografije, videosnimke, razmišljanja, dileme, emocije, lokaciju i druge vrste informacija o svome djetetu na društvenim mrežama.
Roditelji praktikuju sharenting iz više razloga:
- kako bi podijelili ponos i promovirali uspjehe svoje djece,
- kako bi održali kontakte i obavještavali porodicu i prijatelje o djetetovom odrastanju,
- kako bi bilježili razvojne faze i sakupljali uspomene,
- kako bi dobili podršku i korisne informacije koje se tiču izazova roditeljstva,
- kako bi podijelili iskustva.
Pozitivne strane dijeljenja vlastitih iskustava vezanih za djecu putem društvenih mreža uključuju:
- prikupljanje korisnih informacija koje se tiču problema i izazova roditeljstva,
- mogućnost traženja podrške,
- upoređivanje različitih iskustava,
- širenje informacija o specifičnim stanjima djece, uključujući zdravstvene i psihološke probleme,
- dobijanje prostora za ispoljavanje vlastitih razmišljanja i osjećanja.
S druge strane, sharenting ima i brojne negativne ili potencijalno rizične aspekte. Uslijed toga, francuski Senat je u februaru 2023. godine predložio uvođenje zakona s ciljem zaštite privatnosti djece i suočavanja s negativnim efektima dijeljenja fotografija i videosnimaka djece na internetu.
Objavljivanje fotografija, videa ili drugih informacija o vlastitoj djeci može imati negativne etičke implikacije, posebno u slučajevima u kojima roditelji žele izgraditi svoju karijeru na osnovu profila svoje djece na društvenim mrežama.
U određenim slučajevima, sharenting se može smatrati oblikom zanemarivanja i zlostavljanja djece: ukoliko se javlja kao posljedica roditeljske ili starateljske zavisnosti od tehnologije, kada roditelji provode previše vremena pokazujući svijetu „sretan i ispunjen život“ svoje djece, umjesto da se zaista posvete roditeljstvu, ili ukoliko roditelji/staratelji praktikuju sharenting s namjerom da od svoje djece naprave poznate ličnosti, uprkos svijesti o potencijalnim opasnostima objavljivanja velikog broja fotografija i informacija o djetetu.
Sharenting može biti povod online uznemiravanja i digitalnog nasilja (cyberbullying).
Potencijalne opasnosti sindroma sharentinga uključuju krađu ličnih podataka djece i korištenje njihovih fotografija na sajtovima dječije pornografije. Izvještaji američkog Nacionalnog centra za nestalu i zlostavljanu djecu (National Centre for Missing and Exploited Children) upozoravaju na to da su roditeljske objave izvor čak polovine fotografija koje su dijelili zlostavljači djece.
Sharenting može narušiti dječiju privatnost. Prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta, djeca imaju pravo na privatnost. Konvencija u članu 16. zabranjuje miješanje u privatni i porodični život, ličnu prepisku, kao i povrede časti i ugleda djeteta. Također, Preporuka Vijeća Evrope CM/REC (2018)7 Komiteta ministara državama članicama ističe ulogu roditelja i staratelja u zaštiti privatnosti, ličnih podataka i online reputacije djece, kao i potrebu da se poštuje povjerljivost njihove prepiske.
Sharenting može narušiti odnos između roditelja i djeteta.
Djeca i mladi nerijetko smatraju da roditelji otkrivaju previše informacija o njihovim životima, kao i da te informacije/fotografije i sl. ponekad ugrožavaju sliku koju oni žele izgraditi o sebi u online prostoru, naročito u kasnijim fazama razvoja. Rezultati nedavno sprovedenog istraživanja među mladima od 12 do 16 godina u Velikoj Britaniji pokazali su da većina ispitanika smatra da njihovi roditelji ne poštuju njihovu privatnost na internetu, dok više od trećine ispitanika smatra da su ih roditelji barem jedanput osramotili objavljivanjem određene fotografije.
MabelAmber/Pixabay
Savjeti roditeljima
Rasprostranjenu praksu roditelja da dijele fotografije svoje djece na internetu ne treba a priori posmatrati kao kršenje privatnosti ili manipulaciju identitetom djeteta. Umjesto toga, svaki pojedinačni slučaj objavljivanja fotografija, videosnimaka i sl. treba ocjenjivati posebno, uzimajući u obzir specifičan kontekst i potencijalni uticaj na dijete, sad i u budućnosti.
Važno je da roditelji budu informirani o potencijalnim posljedicama sharentinga koje uključuju, između ostalog, i pitanje sigurnosti djeteta. To se prvenstveno odnosi na objavljivanje ličnih podataka djeteta, kao što su: ime i prezime, datum i mjesto rođenja, adresa stanovanja, naziv škole ili vrtića koje dijete pohađa i sl. što sve može biti iskorišteno za krađu identiteta, otkrivanje lokacije djeteta i njegove rute kretanja i najzad za ugrožavanje fizičke sigurnosti djeteta.
Posebno je bitno da roditelji vode računa o tome kako se njihovo dijete može osjećati povodom dijeljenja određenog sadržaja, ne samo trenutno nego i u budućnosti. Sve objavljene informacije o djetetu ostavljaju digitalni otisak koji čini digitalnu reputaciju djeteta, a koja se nekada ne može u potpunosti obrisati. Posebnu pažnju potrebno je obratiti na to da se ne objavljuju povjerljivi podaci zbog kojih dijete može doživjeti neugodnosti u budućnosti.
Roditeljima djece starije od šest godina preporučuje se da zatraže saglasnost djeteta prije nego što naprave i objave određenu fotografiju ili videosnimak o njemu. Razgovor i dogovor s djetetom može spriječiti osjećaje povrijeđenosti, stida, ljutnje i frustracije. Kad je riječ o mlađoj djeci, preporuka je da roditelji sami procijene šta je u konkretnom slučaju najbolji interes djeteta i da pronađu balans između koristi koje im sharenting omogućava i potrebe da zaštite privatnost svog djeteta.
Posebno je važno obratiti pažnju na to da se ne objavljuju fotografije ili videosnimci koji prikazuju djelimično ili potpuno obnaženo tijelo djeteta, zato što takve objave mogu privući seksualne predatore. Također, ne preporučuje se objavljivanje fotografija ili videosnimaka koji prikazuju dijete u stanju frustracije ili traume, prikaze lošeg dječijeg ponašanja ili dječijih slabosti, zbog kojih dijete sada ili u budućnosti može osjećati stid ili frustraciju.
Ukoliko vaši članovi porodice ili prijatelji objavljuju fotografije ili videosnimke vaše djece, zamolite ih da to ne čine bez vaše saglasnosti. Također, kada vi želite objaviti fotografije ili videosnimke druge djece, zatražite prvo saglasnost njihovih roditelja.
