Stereotipi u medijima su neizbježni i potrebni kako bi se u industriji zabave, vijesti, oglašavanja, društvenih mreža i dr. široj publici prenijele informacije o osobi ili grupi ljudi, pri tome ih povezujući sa polnom, etničkom ili rasnom pripadnošću, seksualnom orjentacijom, invaliditetom, zanimanjem ili društvenom ulogom.
Stereotipi su pretpostavke, tj. društvena percepcija pojedinca o određenoj grupi ljudi koja se generalizuje i pripisuje svim pripadnicima te grupe i duboko su ukorijenjeni u svako društvo na razne načine. U njihovom korijenu je neznanje koje rezultira predrasudama i zaključcima temeljenim na osnovu informacija koje predstavljaju neka uobičajena konvencionalna uvjerenja o određenoj populaciji. Stereotipi postoje oduvijek i nekada su se prenosili usmenom predajom, a danas ih u najvećoj mjeri koriste mediji da bi ispričali priču kojom najčešće svjesno jačaju pogrešna i lažna uvjerenja publike o načinu na koji bi trebali razmišljati o određenoj grupi ljudi.
Mediji imaju ogroman utjecaj na poimanje sebe i svijeta oko sebe i oblikuju percepciju ljudi i stavove u svim segmentima ljudskog društva, a posebno se odnose na rodnu, kulturnu, rasnu i etničku pripadnost, seksualnu urjentaciju, dob, zanimanje i invaliditet.
Rodni stereotipi
Možda najzastupljeniji stereotip, kako u stvarnom životu, tako i u medijima je rodni stereotip, prvenstveno o tome šta znači biti muškarac ili žena i koje ih životne “uloge” definiraju i predstavljaju. Takvi stereotipi ograničavaju ljudski potencijal o tome šta mogu ili trebaju postići muškarci, žene, dječaci ili djevojčice i predstavljaju veliku prepreku rodnoj ravnopravnosti i dobrobiti svih ljudi.
Predstavljanje žena u medijima se vremenom mijenjalo i razvijalo uporedo sa sociološkim i kulturnim promjenama u društvu, ali su pri tome stereotipi i dalje prisutni i najčešće su definirani načinom na koji muškarci “vide” ženu ili očekivanjima društva kako se žene trebaju ponašati i kako trebaju izgledati. Mediji su postali pokretačka snaga polne diskriminacije. Prikazujući ženu u njenim “osnovnim ulogama” domaćice, osobe ovisne o muškarcima i nedovoljno sposobne, a često i nemoćne žrtve (u porodici na radnom mjestu, u društvu uopšte), posebno ističući njihovo tijelo i seksualnost, mediji ne samo da neobjektivno i neisitinito prikazuju ženski pol, već umnogome utiču na sveprisutno nasilje prema ženama. Najčešće se u medijima žena prikazuje kao majka, supruga, fatalna žena ili opasna ratnica, idealnog, što mršavijeg tijela i blistave kose. U oglašivačkim porukama, žene najčešće reklamiraju sredstva za čišćenje kuće, proizvode za ljepotu i kuhanje i odjeću poput donjeg veša ili kupaćih kostima, a na radnom mjestu su obično prikazane u skladu sa rodnim stereotipima. Iako su mnogi prikazi žena u medijima u skladu sa uvriježenim očekivanjima društva, postoje i oni realističniji koji žene prikazuju onakvima kakve one i jesu, aktivne, hrabre, samostalne i sposobne za djelovanje u svim sferama ljudskog života.
Predstavljanje muškaraca u medijima se također mijenjalo sa vremenom, ali se i dalje temelji na tradicionalnom herojskom prikazu muškarca koji je zgodan, jak i sposoban da se suprotstavi najvećim životnim problemima i preživi bez obzira na sve i češće je zastupljen u medijima u odnosu na žene. Često su muškarci prikazani i u negativnom konekstu gdje je muškost predstavljena kroz nasilje, okrutnost, neljudske i nezakonite postupke. Ideja muškosti pretpostavlja da su muškarci lideri, superiorni, agresivni, snažni, hrabri i neustrašivi i time dominantni u odnosu na žene. U oglašavanju, obično promovišu alkoholna pića, bankovne usluge, automobile, sport, dok su na radnom mjestu šefovi, moćne javne osobe, stručnjaci iz oblasti inženjerstva, industrije sporta itd.
Geralt/Pixabay
Djevojčice i dječaci su već od najranijeg djetinjstva izloženi rodnim stereotipima u medijima koji mogu utjecati na njihovo razmišljanje kako bi se trebali ponašati ili izgledati. U dječijim emisijama, knjigama i pričama, žene su lijepe i nježne princeze, nemoćne i slabe koje čekaju da ih izbavi lijepi princ, dok su muški likovi jaki, snažni i spremni da spasu “nemoćnu” djevojku.
Dobni stereotipi
U medijima su prisutni razni dobni stereotipi koji najčešće u negativnom kontekstu predstavljaju određene dobne grupe. Mladi i tinejdžeri često se prikazuju kao lijene, buntovne, neraspoložene osobe koje vječno spavaju i partijaju, ali i prekrasni, vitki mladi ljudi, prekrasnih zuba i osmjeha koji su presrećni u srednjoj školi. Starije osobe su ponekad predstavljene kao mudre i pune iskustva, ali nedovoljno vješte u današnjem vremenu, a najčešće kao bolesne i kao teret društvu. Starenje se često prikazuje kao vrijeme izolacije i samoće, što može utjecati na mentalno zdravlje starijih ljudi i dovesti do njihove isključenosti.
TheDigitalArtist/Pixabay
Rasni stereotipi
Možda najproblematičnije pitanje medijskih stereotipa je rasno profiliranje i predstavljanje, koje utječe na društvenu interakciju i društvene odnose sa ljudima različitih rasa i kultura, a koje su u medijima često prikazane kao “manje vrijedne” i utjelovljene kroz uloge negativaca i kriminalaca. Ovi, kao i svi drugi stereotipi utječu na razmišljanje djece i njihovog ponašanja prema ljudima na osnovu njihove boje kože i rasnog identiteta.
Stereotipi vezani za invaliditet
Kroz istoriju medija provlači se veza između invaliditeta i zla i izopačenosti. Osobe sa invaliditetom se najčešće prikazuju kroz uloge zlikovaca, psihički bolesnih osoba sklonih nasilju, superheroja i žrtve, ali i naivnih i bespomoćnih osoba. I ovi, kao i svi ostali stereotipi su štetni, prvenstveno zato što su uglavnom netačni i neistiniti i potiču publiku da se selektivno fokusiraju na informacije koje su u skladu sa stereotipima, a ignorišu sve druge koje su sa njima u suprotnosti.
12222786/Pixabay
Kako izbjeći stereotipno prikazivanje?
Mediji imaju značajnu ulogu u stereotipnom prikazivanju i diskriminaciji, ali i u razbijanju predrasuda i suzbijanju diskriminacije. U regulatornom okviru postoje odredbe ugrađene u pravila i propise Regulatorne agencije za komunikacije koje zabranjuju stereotipno prikazivanje.
Prema Smjernicama za primjenu Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, nedostatak profesionalne odgovornosti i senzibiliteta kreatora sadržaja pružalaca medijskih usluga u vezi sa ovim pitanjem može dovesti do reprodukcije predrasuda i uzrokovati diskriminaciju.
Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija propisuje da „pružalac medijske usluge neće pružati sadržaje koji uključuju bilo kakvu diskriminaciju ili predrasude na osnovu spola, rase, etničke pripadnosti, nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, posebnih potreba, dobi, seksualne orijentacije, društvenog porijekla, kao i svaki drugi sadržaj koji ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, njegovih prava i sloboda“.
Pored pružalaca medijskih usluga koji bi na profesionalan način trebali obrađivati teme koje se bave i promovišu različitost po bilo kojem osnovu, veoma je važna i uloga novinara, koji u skladu sa svojom profesionalnom obavezom moraju učiniti sve da preduprijede bilo kakvo utemeljenje ovakvih pojava u svojim sadržajima.
