Društvene mreže, vještačka inteligencija i aplikacije za slanje poruka promijenile su uvriježene načine proizvodnje i distribucije informacija. Pored brojnih pozitivnih strana koje su digitalni mediji donijeli u kontekstu proizvodnje i širenja informacija, nesumnjivo je i to da su doprinijeli nezapamćenom širenju dezinformacija i netačnih informacija.
Danas korisnici samostalno, bez posredovanja urednika, biraju medijske sadržaje koji ih interesuju, uključujući informacije koje pripremaju redakcije vijesti, novinari i drugi pouzdani pružaoci informacija, s tim da algoritamski parametri višestruko određuju koji sadržaji će nam biti dostupni online. Širenje informacija putem tzv. „mreža povjerenja“, tj. unutar članova porodice, kruga prijatelja, vršnjaka itd. dovelo je do pojačanog prisustva netačnog, lažnog, zlonamjernog i propagandnog sadržaja u formi vijesti. Istraživači su, naime, ustanovili da postoji veća vjerovatnoća da će putem društvenih mreža biti višestruko dijeljen sadržaj koji ima snažan emotivni naboj ili sadržaj koji smo dobili od prijatelja, članova porodice i sl.
Koji su još faktori uticali na nastanak nove komunikacijske paradigme koju karakteriše prisustvo različitih tipova informacionog poremećaja (dezinformacije, netačne vijesti, zlonamjerne vijesti), saznajte u nastavku teksta:
- Povećana dostupnost tehnologija za uređivanje i objavljivanje dovela je do toga da je sada daleko lakše kreirati i distribuirati sadržaj.
- Društvene mreže, za razliku od tradicionalnih medija, ne sprovode uredničku kontrolu sadržaja koja se zasniva na primjeni etičkih i profesionalnih standarda, kao što su provjeravanje činjenica i izvora, razlikovanje činjenica od mišljenja i sl.
- Povećan broj vijesti i upotreba mobilnih telefona ubrzali su širenje informacija. Prijatelji, vršnjaci, članovi porodice itd. izvještavaju o događajima za vrijeme njihovog odvijanja.
- Društvene mreže pretvorile su privatnu sferu u javnu. To je, između ostalog, dovelo i do „performativnog“ karaktera ponašanja na ovim platformama, budući da dijeljenje, lajkovanje i komentarisanje određenih postova utiče na to kako će drugi članovi mreže percipirati datu osobu. Na ovu pojavu dodatno utiče i čovjekova potreba da se uklopi, odnosno da pripada određenoj grupi, kao i sklonost da biramo one izvore informacija koji podržavaju naša prethodna uvjerenja (confirmation bias).
- Ljudi radije komuniciraju s onima s kojima dijele slične stavove. To dovodi do nastanka tzv. „eho komora“ u kojima ljudi provode dosta vremena zato što se „eho komore“ doživljavaju kao prostor u kojem se vlastiti pogledi, ideje i sl. mogu iznijeti bez straha od kritičkog propitivanja ili sukobljavanja mišljenja.
- S druge strane, društvene mreže ostvaruju najveći profit upravo onda kada korisnici ostaju duže vrijeme povezani sa svojim platformama, budući da to dovodi do maksimalne izloženosti korisnika oglasima. Društvene mreže koriste algoritme kako bi korisnicima ponudile sadržaj sličan onom za koji su ranije pokazali interesovanje, a što je moguće utvrditi putem lajkova, komentara ili dijeljenja. Uobičajeni naziv za ove tehnike selekcije sadržaja kojima upravlja vještačka inteligencija je „filter mjehurići“. „Filter mjehurići“ zadržavaju korisnike društvenih mreža u njihovim „eho komorama“, nudeći im sadržaje koji uglavnom podržavaju njihove stavove.
- Pojava click-baita također doprinosi širenju dezinformacija, zato što senzacionalistički naslovi, te lažan ili zavaravajući sadržaj obično privlače veći broj korisnika.
- Finansijski problemi s kojima se suočavaju brojne tradicionalne medijske kuće također utiču na širenje dezinformacija. To često dovodi do preusmjeravanja novca ka online sferi, opadanja kvaliteta novinarstva i povećane proizvodnje click-bait sadržaja.
- Veliki broj dezinformacija javlja se u formi vizuelnog sadržaja (fotografije, videozapisi, mimovi itd.), što date sadržaje čini još uvjerljivijima. Vizuelni sadržaji češće se dijele i algoritmi društvenih platformi daju im prednost u odnosu na tekstualne sadržaje. Osim toga, ljudi brže procesuiraju vizuelne poruke, što nerijetko dovodi do emocionalnih reakcija, koje smanjuju vjerovatnoću kritičke analize sadržaja. Uz to, gotovo je nemoguće otkriti izvor viralnih mimova i sl.
- Botovi targetiraju korisnike i doprinose viralnosti sadržaja. Oni mogu manipulisati algoritmima u cilju stvaranja utiska o popularnosti određenih informacija ili o tome kako je određena tema široko prihvaćena, što nerijetko opredjeljuje korisnike da nastave dijeliti (podržavati) date informacije/teme.
- Još jedan zabrinjavajući trend je tzv. naoružavanje sadržaja (waponization of content), koji se odnosi na praksu zavaravajućeg preoblikovanja informacija, u cilju sprečavanja da sistemi vještačke inteligencije date informacije prepoznaju i okarakterišu kao dezinformacije.
- Trend koji također zabrinjava je povećano korištenje društvenih aplikacija za razmjenu poruka poput WhatsAppa, Telegrama ili Signala u svrhu širenja dezinformacija, govora mržnje i polarizujućih narativa koji stvaraju napetosti. Budući da društvene aplikacije za razmjenu poruka rade na principu kriptovane privatne komunikacije, dezinformacije koje se šire putem ovih kanala je teško detektovati i teško im je odrediti izvor. S druge strane, enkripcija je ključna u zaštiti privatnosti i slobode.
Naposljetku, važno je istaknuti da premda su društvene mreže postale dominantni vektori širenja dezinformacija, mediji glavnog toka također imaju svoju ulogu u ovom procesu, s ili bez svjesne namjere.
Izvor: UNESCO (2022). Elections in Digital Times: A Guide for Electoral Practitioners, France.
