MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

djeca Page 3
Tag:

djeca

Opasni i neprimjereni sadržaji

Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u digitalnom okruženju u Bosni i Hercegovini

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u digitalnom okruženju u Bosni i Hercegovini se bave kompleksnim pitanjima koja se tiču nasilja nad djecom u digitalnom okruženju i obuhvataju problematiku samog prepoznavanja raznih oblika digitalnog nasilja, njihovog tretiranja unutar medicinskih, pravnih, kriminoloških, tehnoloških i socijalnih disciplina i uspostavljanja mehanizama za prevenciju i borbu protiv nasilja koje se vrši putem informacionih i telekomunikacionih tehnologija. Smjernice donose i spisak najznačajnih evropskih i bh. pravnih propisa i standarda za borbu protiv zlostavljanja djece putem informacionih i telekomunikacionih tehnologija, kao i spisak relevantnih institucija, vladinih i nevladinih organizacija, te regulatornog tijela, koje u okviru svog segmenta djelovanja mogu aktivno doprinijeti borbi protiv ovakve vrste nasilja nad djecom. Na kraju, publikacija donosi rječnik ključnih termina za ovu oblast, koji su sadržani u tekstu Smjernica.

Smjernice su izradili priznati stručnjaci iz ove oblasti okupljeni u projektu Međunarodnog foruma solidarnosti – EMMAUS, a dostupne su OVDJE.

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Bolji i sigurniji internet

Kako prepoznati i prevenirati ovisnost o internetu?

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Istraživanje koje je KJU Porodično savjetovalište provelo 2016. godine pokazuje da oko 18% mladih ekstremno koristi internet, za 80% njih je internet sredstvo za druženje na društvenim mrežama, dok je oko 47% mladih doživjelo neki od oblika nasilja na internetu. Podaci iz istraživanja pokazuju da je znake razvoja ovisnosti o internetu pokazalo oko 22% učenika, pa se, uzimajući u obzir vrijeme provedeno u okolnostima epidemije virusa COVID-19, može procijeniti da su navedeni procenti veći i da ovom problemu treba pristupiti sa još više pažnje.

Prepoznajući internet kao mjesto koje uz zabavu i druženje može postati opasno mjesto za djecu, ali i predmetom dječije ovisnosti, KJU Porodično savjetovalište Sarajevo je sa ciljem buđenja svijesti o ovom problemu izradilo letak – mini brošuru za roditelje, u kojem se i roditelji i djeca mogu upoznati sa potencijalnim rizicima na internetu i definicijama, simptomima i prevencijom ovisnosti o internetu. Letak nudi roditeljima listu od osam pitanja u vezi sa online navikama djece, a u slučaju pet pozitivnih odgovora sugeriše da se radi o potencijalno ovisnom djetetu.

Roditeljima se sugeriše da posebnu pažnju obrate na prevenciju ovisničkih ponašanja i promocije zdravih stilova življenja. Roditeljima, nastavnicima i drugim koji provode vrijeme s djecom preporučuje se da se zanimaju za to kako djeca provode vrijeme na internetu, te da budu otvoreni za razgovor. Kada su u pitanju mjere koje mogu poduzeti, savjetuje se zajednička uspostava pravila za korištenje interneta prilagođena dobi djeteta, te uspostava balansa između djetetovih online i offline aktivnosti.

 U svrhu prevencije ovisničkih ponašanja i promocije zdravih stilova življenja, Porodično savjetovalište organizira Kamp bez interneta kako bi mladi u prirodnom ambijentu kroz interaktivne radionice unaprijedili svoje socijalne i komunikacione vještine.

Više o inicijativama i radu KJU Porodično savjetovalište Sarajevo pronađite ovdje: http://porodicno.ba/

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Bolji i sigurniji internet

Videosadržaji za djecu i roditelje o nasilju na internetu

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Nasilje može imati najrazličitije oblike i nije uvijek jednostavno prepoznati da je neko zlostavljan. Kao i u stvarnom, i u digitalnom svijetu posebno su u opasnosti djeca i potrebno je da djeca i njihovi roditelji znaju šta je to nasilje na internetu i kako se mogu zaštititi od takvog nasilja.

Plavi telefon donosi nekoliko edukativnih i informativnih videa namijenjenih roditeljima i djeci o tome šta je nasilje na internetu, kako ga prepoznati, kako uočiti da je dijete žrtva takvog nasilja i kome se obratiti u tom slučaju.

Žrtve nasilja se, bilo na internetu ili u stvarnom životu, suočavaju sa velikim strahom i sumnjaju u sebe i svoje vrijednosti, a posebno djeca, koja ne znaju kome da se obrate u tom slučaju. U ovom videu roditelji mogu saznati kako da prepoznaju 5 znakova da je njihovo dijete možda izloženo nasilju, kako da mu pruže podršku i kome da se obrate u takvim situacijama.

Djeca se na internetu često suočavaju sa ismijavanjem, prijetnjama i sadržajima uvredljivog sadržaja i pri tome osjećaju krivicu za nasilje koje im se dešava. U ovom videu djeca mogu saznati šta je to nasilje putem interneta, kako se zaštititi na internetu i dobiti korisne savjete Plavog telefona, kojem se uvijek mogu obratiti za podršku u takvim slučajevima.

Internet je sjajno i zabavno mjesto, ali i mjesto gdje je svako treće dijete žrtva nasilja na internetu i gdje je izloženo ismijavanju i izrugivanju, a takve poruke djecu mogu da bole jednako kao i da su izgovorene. U ovom videu djeca mogu saznati da takvo ponašanje nije u redu i da trebaju potražiti podršku nekoga ko će ih zaštititi ukoliko im se nešto slično dogodilo i ako se pri tome osjećaju tužno, potišteno i usamljeno. Plavi telefon donosi savjete kako to mogu učiniti.

Mnoga djeca ne znaju da kada postave ili podijele svoju fotografiju ili lične podatke na internetu, oni postaju vidljivi svima, pa i nepoznatim ljudima koji nisu njihovi prijatelji i koji ih mogu zloupotrijebiti i time im nanijetu štetu. U ovom videu djeca mogu saznati šta su grooming i sexting i zašto je važno da dobro razmisle prije nego što to urade.

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Bolji i sigurniji internet

Kako prepoznati da je dijete žrtva digitalnog nasilja?

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Dostupnost različitih elektronskih uređaja kao štu su smartphone, tablet, kompjuter i dr. uz pomoć kojih djeca još od najranijeg djetinjstva pristupaju internetu, dovodi do problema u sigurnosnom aspektu njegovog korištenja i potencijalnom riziku da djeca postanu žrtve nasilja na mreži. Zabrinuti roditelji često ne znaju kako mogu prepoznati da je njihovo dijete žrtva digitalnog nasilja, koje se često događa upravo u njihovom prisustvu i pod njihovim nadzorom.

Istraživanje o medijskim navikama djece i stavovima roditelja koje su 2019. godine proveli Regulatorna agencija za komunikacije i UNICEF u BiH pokazalo je da djeca uglavnom vide pozitivne strane društvenih mreža, stranica i aplikacija koje koriste, a adolescenti češće nego ostali ističu da im društvene mreže pomažu da uspostave i održavaju prijateljstva. Međutim, adolescenti češće primjećuju i njihove negativne strane, kao što je osjećaj pritiska da se bude popularan i prisustvo zlobnih komentara i postupaka. Roditelji su prema istraživanju osrednje zabrinuti u vezi sa potencijalno štetnim aspektima aktivnosti njihovog djeteta na internetu. Roditelji u Bosni i Hercegovini nisu sigurni da li, kada je njihovo dijete u pitanju, prednosti interneta nadmašuju rizike i imaju li dovoljno znanja da pomognu svom djetetu da ostane sigurno na internetu, pogotovo kada su u pitanju starija djeca.

Zato je veoma važno da se roditelji upoznaju sa vrstama digitalnog nasilja, načinima na koje se oni vrše i znakovima upozorenja da je njihovo dijete možda  žrtva internetskog zlostavljača.

Digitalno nasilje (cyberbullying) može uključivati neželjeno kontaktiranje (cyberstalking), seksualno ili emocionalno zlostavljanje, kao i razne načine ponižavanja, ignorisanja, prijetnji, zastrašivanja i dr. Može se događati bilo gdje, bilo kada i ponavljati se tokom dužeg vremenskog perioda, a njegovi učinci mogu naškoditi fizičkom, mentalnom i psihičkom zdravlju djeteta i potrajati i u odrasloj dobi.

Digitalno nasilje mogu vršiti svi. Odrasli, djeca, nepoznati ljudi, članovi porodice ili bliski prijatelji, a meta zlostavljača može biti bilo koje dijete. Posebno su izložena djeca iz ranjivih grupa, sramežljiva i introvertna djeca, ali i ona koja su popularna i uspješna. Mnoga djeca ne žele priznati da su žrtve online uznemiravanja i zlostavljanja, zbog čega je važno da roditelji uoče ukoliko se nešto tako dešava, a neki od uobičajenih znakova upozorenja koji na to ukazuju su:

Promjena u izgledu i ponašanju

To je prvi znak da nešto nije u redu. Strah i uznemirenost uzrokovani zlostavljanjem mogu dovesti do poremećaja u ishrani i spavanju, kao i do naglih promjena raspoloženja. Dijete postaje povučeno i tajnovito, a tuga, plač, ljutnja, bijes, osjećaj srama i krivnje oslikavaju duboki emocionalni problem, koji izuzetno umanjuje njegovo samopouzdanje.Korištenje tehnologije

  • Dijete provodi na mreži više ili manje vremena nego inače ili iznenada napusti društvene mreže.
  • Izgleda zabrinuto, uplašeno ili ljutito nakon aktivnosti na internetu koje često sakriva.
  • Sakriva identite osoba sa kojima komunicira.
  • U svojim elektronskim uređajima posjeduje više različitih sadržaja i kontakata nego prije.
  • Povlači se u zasebne prostorije kada dobije poruku ili e-mail i ne dozvoljava drugima pristup svojim elektronskim uređajima.

Loš uspjeh u školi i izbjegavanje škole i hobija

Nedostatak pažnje i koncentracije u školi uzrokovan stresom, nesanicom ili strahom može dovesti do pada školskih ocjena i aktivnosti, izbjegavanja odlaska u školu uz izgovore djeteta da se loše osjeća, te iznenadnog napuštanja hobija (sport, muzika i sl.).

Promjena socijalnih navika i izolacija

Djeca odjednom primjetno gube kontakt sa svojim dotadašnjim prijateljima i stvaraju nova prijateljstva, a ponekad se potpuno izoluju od društva.

S obzirom na to da djeca veliki dio dana provedu u školi, važnu ulogu u njihovoj zaštiti imaju nastavnici. Promjene ponašanja u razredu koje mogu ukazati da je dijete žrtva online nasilja, a posebno vršnjačkog  su:

  • vidljiva tuga i izbjegavanje kontakta očima,
  • nekontrolisani izljevi bijesa i ljutnje,
  • povlačenje u sebe i izbjegavanje druženja sa drugom djecom, koja ga i često ismijavaju,
  • slabiji angažman za vrijeme nastave nego prije,
  • slabiji školski rezultati.

Ako dijete prizna da je zlostavljano, sa velikom pažnjom ga treba saslušati, reći mu da za to nije krivo i dati mu punu podršku, a zlostavljanje prijaviti.

U Bosni i Hercegovini digitalno nasilje se može prijaviti, između ostalih, Centru za sigurni internet, Ombudsmenu za djecu Republike Srpske, Plavom telefonu i dr., a ukoliko je riječ o porukama kojima je ugrožena vaša ili sigurnost vama bliske osobe, potrebno je o svemu obavijestiti policiju.

 

Korisne savjete o ovoj temi donose prof. dr. Ivana Zečević i Saša Risojević u edukativnom video spotu koji je nastao u okviru projekta Regulatorne agencije za komunikacije „Zaštita djece na internetu u sistemima korisnika dozvola RAK-a“: https://www.youtube.com/watch?v=5Lf6n0FxOlE

O elektronskom nasilju riječ je i u kratkom video klipu koji je nastao u okviru pomenutog projekta: https://www.youtube.com/watch?v=xRm1GwNz3LQ

 

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Potražite na internetu

Bajke i basne koje uče djecu da vole i poštuju kulturne i druge različitosti

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Draga djeco, dragi roditelji, učitelji i nastavnici, pred vama je interesantna ilustrirana knjiga Bajke i basne za djecu, koja sadrži 15 originalnih priča, nagrađenih na konkursu za najbolje autore/ke iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore na temu kulturnih različitosti. Knjiga je dostupna i u audioknjizi Bajke i basne za djecu i njenoj verziji za djecu sa poteškoćama u razvoju Bajke i basne za djecu sa poteškoćama u razvoju, što je čini značajnim resursom u približavanju kulturnih i drugih različitosti svoj djeci, kako u porodici, tako i u školi.

Priče su ispričane na način prilagođen najmlađima i sa željom da uz njih upoznaju najveće ljudske vrijednosti, ali i one koje to nisu. Roditelji i nastavnici uz ove bajke i basne mogu djecu upoznati sa vrijednostima dobrote, plemenitosti, ljubavi, prijateljstva, uvažavanja drugog i drugačijeg, ali i šta je to sebičnost, zavist, ljubomora, pohlepa, pakost ili mržnja. Junaci ovih zanimljivih priča su puž, pčela, jež, kengur, ovca, pas, foka, dabar, ali i magična bića, vile, nimfe, patuljci i čarobnjak uz pokojeg kralja, kraljicu i princezu. Posebnu vrijednost ovom štivu daje poučna strana ovih bajki i basni, koja otkriva, za djecu, sasvim nove vidike i poimanja dobrog i zlog, života i smrti, kao i mogućnost da im se na topao i njima prilagođen način predstave mnoge vrste različitosti, koje ne bi trebale razdvajati ljude, već naprotiv, spajati ih. U njima, raznolika bića žive harmonično, ukrštajući svoje puteve i pokušavajući se međusobno razumjeti i kroz ljubav i prijateljstvo pomoći jedni drugima.

Na kraju knjige se nalazi kratak opis bajki i basni sa porukama koje nose, tako da roditelji ili nastavnici mogu prilagoditi sadržaj ili način na koji je priča ispričana dobu ili senzibilitetu djeteta/djece.

Knjiga je nastala u okviru projekta Obrazovanje kroz igru, koji je uz realizaciju brojnih aktivnosti implementirao Nevid teatar iz Banjaluke u partnerstvu sa Udruženjem dramskih umjetnika Srbije u periodu od 1. jula 2020. godine do 30. marta 20201. godine, u okviru Zajedničkog regionalnog programa ”Dijalog za budućnost: unapređenje dijaloga i društvene kohezije u, i između, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Srbije”, koji provode UNDP, UNICEF i UNESCO, a finansira ga Fond UN-a za izgradnju mira (UN PBF)“.

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Bolji i sigurniji internetSlajder na početnoj strani

Međunarodni dan djeteta i Međunarodni dan dječjih prava

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

20. novembra svake godine u svijetu se obilježavaju važni datumi posvećeni djeci i njihovim pravima. Od 1954. godine, radi promicanja međunarodnog zajedništva i podizanja svjesti o dobrobiti djece obilježava se Međunarodni dan djeteta, a od 1989. godine tog važnog dana obilježava se i Međunarodni dan dječjih prava i usvajanje “Konvencije o pravima djeteta”.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 1954. godine 20. novembar Međunarodnim danom djeteta i propisala svim zemljama da na ovaj univerzalni dječji dan osmisle odgovarajuće aktivnosti po svom izboru kako bi promicale svijest o pravima djece, zajedništvu i poboljšanju njihove dobrobiti. To je “zabavan dan sa ozbiljnom porukom” koji ne predstavlja samo dan za proslavu djece, već i dan na koji se posebno skreće pažnja na djecu žrtve zlostavljanja, iskorištavanja i diskriminacije u cijelom svijetu.

Na ovaj važan datum, Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1959. godine usvojila je “Deklaraciju o pravima djeteta”, a istog datuma 1989. godine usvojila je “Konvenciju o pravima djeteta” i ustanovila obilježavanje Međunarodnog dana dječjih prava. Prema konvenciji, države se obavezuju da će djeci obezbijediti zdravstvenu zaštitu, mogućnost obrazovanja i podržati roditelje u odgoju djece. Bosna i Hercegovina potpisnica je Konvencije o pravima djeteta, usljed čega je potrebno ojačati mehanizme za koordinaciju i praćenje dječjih prava u cijeloj Bosni i Hercegovini, kako bi sva djeca, uključujući i ranjive skupine, uživala svoja prava.

U obilježavanje ovog važnog dana za djecu, pozvani su da se uključe svi odrasli, ali i djeca i mladi, na način da zajedno odigraju važnu ulogu u zagovaranju, promicanju i slavljenju dječjih prava kroz različite inspirativne aktivnosti. U godini u kojoj je pandemija virusa COVID-19 izazvala krizu u pogledu prava djece, UNICEF se zalaže za zeleniji i bolji svijet bez diskriminacije za svako dijete i ovogodišnjom temom “Bolja budućnost za svako dijete” poziva različite generacije, a posebno mlade na akciju, kojom će ponovo osmisliti zajedničku budućnost.

U digitalnom dobu, posebna pažnja posvećuje se komunikacijskim pravima djece. U interaktivnoj knjizi o sigurnosti na internetu Družimo se sa Sangom koju je kreirala Međunarodna telekomunikacijska unija – ITU 2020. godine, djeca se mogu upoznati sa Konvencijom o pravima djeteta, pravima koja imaju na internetu i o tome kako da budu i ostanu sigurna na mreži.

 

Na ovaj dan, obojimo svijet plavom bojom, čime ćemo podržati svu djecu svijeta u zagovaranju i promicanju njihovih prava.

 

 

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Slajder na početnoj straniTelevizija i radio

Koliko građani BiH gledaju i vole televiziju?

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Televizija kao skup izuma i otkrića na polju elektriciteta, telegrafije, fotografije, pokretnih slika itd. počela se razvijati 1884. godine, a do prvog emitovanja televizijskog programa došlo je 1929. godine kada su BBC iz Velike Britanije i nekoliko stanica iz Sjedinjenih Američkih Država počele sa eksperimentalnim radom. Od tog vremena, pa u narednih gotovo stotinu godina, televizija se razvila u dominantnu medijsku formu koja je snažno utjecala na gotovo sve aspekte privatnog i javnog života.

Televizijsko emitovanje u Bosni i Hercegovini obilježilo je ove godine jubilarnih 60 godina postojanja. Te daleke 1961. godine kada je Televizija Sarajevo prvi put emitovala televizijski program iz studija Radio Sarajeva, samo 5% bh. stanovništva moglo je pratiti televizijski program. Danas gotovo da nema domaćinstva u BiH (96%) koje ne posjeduje TV prijemnik. Osim toga, u posljednjih 25 godina Bosna i Hercegovina bilježi značajan porast broja televizijskih stanica koje su registrovane i koje imaju dozvolu za rad u BiH. Prema posljednjem Godišnjem izvještaju Regulatorne agencije za komunikacije za 2020. godinu u Bosni i Hercegovini registrovano je ukupno 119 televizijskih stanica. Neke od njih emituju signal putem zemaljske radio-difuzije (14 javnih i 24 privatne TV stanice), neke putem drugih elektronskih komunikacijskih mreža (6 javnih i 60 privatnih TV stanica), dok 12 TV stanica pruža audiovizuelne medijske usluge na zahtjev. Pored toga, javni servis Bosne i Hercegovine broji tri televizijske stanice (BHRT, RTVFBiH, RTRS). Osim brojnih domaćih TV stanica, građanima BiH dostupan je i veliki broj televizijskih stanica iz regiona i svijeta čiji se signal distribuira u BiH putem licencirane telekomunikacijske mreže (kablovska televizija, IPTV) ili putem satelita. Ovi brojevi i statistike bez sumnje već ukazuju na značaj i ulogu koju televizija kao medij ima na prostoru BiH.

Rezultati istraživanja Medijske navike odraslih u BiH pokazuju da kada je riječ o korištenju medijskih i informaciono-komunikacijskih usluga stanovnici BiH najčešće koriste aplikacije za slanje poruka/poziva (88%) i televiziju (87%). Nadalje, televizija predstavlja medij putem kojeg se stanovnici BiH najčešće informišu o dešavanjima u zemlji i svijetu (78%). Pored toga, stanovnici BiH i u svrhe zabave najčešće koriste televiziju (66%).

Na pitanje koje sadržaje gledaju/prate/slušaju kako putem televizije tako i putem ostalih medija stanovnici BiH naveli su kako najčešće prate vijesti i informativni sadržaj (71%), zatim zabavni (64%) pa igrani sadržaj (51%). Istraživanje je pokazalo da stanovnici BiH pretežno gledaju domaće TV stanice (61%) dok većina preostalih uglavnom gleda TV stanice iz regiona (26%). Premda gotovo petina stanovnika BiH (18%) uopšte ne koristi medijske i IK usluge u obrazovne svrhe, 40% onih koji to čine najčešće koriste televiziju u te svrhe, odmah iza otvorenog interneta koji u svrhe učenja koristi 44% građana. Za učešće u diskusijama i javno izražavanje mišljenja o važnim temama od javnog interesa stanovnici BiH ne oslanjaju se značajno na televiziju (18%) i taj nivo opada sa opadanjem starosti ispitanika.

Korištenje televizije „dijeli“ stanovnike BiH na tri kategorije: najčešće je gledaju osobe bez formalnog obrazovanja (97%), slijede oni sa završenom osnovnom, srednjom, višom školom i fakultetom (84% do 89%), a najrjeđe je koriste osobe sa postdiplomskim obrazovanjem (71%).

Poređenje po radnom statusu pokazalo je da televiziju najviše prate penzioneri (97%), domaćice (91%), zatim nezaposleni i zaposleni (87%) a najmanje učenici (68%) i studenti (65%). Dok su izuzetno rijetke starije osobe koje uopšte ne prate program na TV stanicama, među mladima nije tako – TV stanice ne prati svaka sedma mlada osoba (2% naprema 14%). Uz to, stanovnici sela češće koriste televiziju od naseljenih u gradu (91% naprema 82%).

Kad je riječ o medijskim navikama djece, istraživanje pod nazivom Medijske navike djece i stavovi roditelja potvrdilo je da televizija predstavlja izuzetno popularan medij među djecom i da sedam od deset djece u BiH svakodnevno gleda televiziju. Naime, svako bh. domaćinstvo u kojem žive djeca raspolaže barem jednim televizorom. Osim toga što djeca u BiH imaju mogućnost da gledaju televizijski program, gotovo sva djeca u BiH gledaju televiziju, od čega i 88% djece uzrasta 0-3 godine kao i sva djeca od 7 do 10 godina. Podaci dobiveni od djece uzrasta 7-18 godina pokazuju da u toku uobičajenog radnog dana djeca TV program gledaju u prosjeku sat i 24 minute, dok vikendom ovo vrijeme raste do prosječnih sat i 40 minuta. Gotovo svako drugo dijete (48%) uzrasta 0-10 godina na televiziji gleda isključivo ili uglavnom domaće programe. TV sadržaji koje gledaju djeca uzrasta 4-18 godina su crtani filmovi, igrani filmovi i serije za djecu, dječiji program, igrani filmovi i serije za odrasle, sportski, obrazovni i dokumentarni program, emisije iz kulture, dok ostali TV sadržaji daleko manje privlače pažnju djece i mladih. Djeca koja gledaju TV program najčešće ga gledaju u periodu od 12 do 22 časa. Sve veću popularnost među djecom, u prvom redu među adolescentima, stiču i TV platforme za usluge na zahtjev.

Medijsko okruženje djece u BiH: Djeca i televizija

Uzevši u obzir da je istraživanje o medijskim navikama odraslih pokazalo da učenici i studenti najmanje prate televizijski program, ne iznenađuju rezultati istraživanja Adekvatno informisanje o situaciji vezanoj za Covid 19 u BiH u kojem su učenici i studenti bili najzastupljeniji u uzorku ispitanika. Naime, 64% ispitanika izjasnilo se da koristi internet kao najznačajniji izvor informacija o Covid-u, dok svega 29% ispitanika u te svrhe koristi televiziju. Ovo istraživanje pokazalo je da televiziju kao izvor informacija oko situacije vezane za Covid-19 koristi 38% djece od 0-14 godina, 36% mladih od 15-19 godina, 31% starijih od 35 godina i oko 20% preostalih ispitanika, starosti mahom 20-35 godina. Ovi rezultati potvrdili su pretpostavku da je internet postao najznačajniji izvor informacija za mlade, pokazavši ujedno da televizija i dalje ima značajnu ulogu na polju informisanja.

Rezultati ispitivanja na osnovu pola pokazali su da žene nešto više od muškaraca koriste televiziju kao glavni izvor informacija o Covid-19 (33% naprema 27%).

Rezultati nedavno sprovedenog istraživanja Mladi za bolje medije: stavovi, potrebe i navike mladih za medijskim sadržajima u BiH u kojem je učestvovao 321 ispitanik iz BiH uzrasta od 18 do 30 godina još su alarmantniji po pitanju uloge koju televizija ima na polju informisanja mladih. Naime, istraživanje je potvrdilo apsolutnu dominaciju onlajn medija (65%) i društvenih mreža (28%) na polju informisanja mladih u BiH, dok je svega 1% mladih naveo televiziju kao dominantan izvor informacija. Štaviše, ne samo kad je riječ o informisanju, ovo istraživanje pokazalo je da mlade u načelu više privlače sadržaji onlajn medija, nego audiovizuelni i radijski sadržaji. Dok je spisak omiljenih Jutjub i podkast kanala dug i raznovrstan, dotle su samo rijetki naveli specifične televizijske emisije kao omiljene. Uz to, samo oko 37% ispitanika navelo je omiljene novinare i novinarke, voditelje i voditeljke što može upućivati na nedostatak uzora u tradicionalnim medijima, ali i na neselektivno praćenje medijskog sadržaja. Ovakvu slika (slabog) interesovanja koje mladi pokazuju prema televizijskim sadržajima donekle objašnjava drugi rezultat istog istraživanja prema kojem ispitanici smatraju da, za razliku od onlajn medija, tradicionalni bh. mediji nude malo specijaliziranih sadržaja za mlade. Osim toga što ih ima malo, više od polovine ispitanika takođe nije zadovoljno sadržajem domaćih radijskih i televizijskih programa (66%).

Govoreći o zadovoljstvu građana BiH sadržajima koji se nude na televiziji, tek 40% stanovnika BiH koji prate/gledaju program domaćih javnih RTV servisa procjenjuje da on u principu (većinom ili u potpunosti) zadovoljava pojedine njihove informativne, zabavne, obrazovne, sportske, religijske i kulturne potrebe, uz tu razliku da javni RTV servisi u većoj mjeri zadovoljavaju informativne i zabavne nego obrazovne potrebe korisnika.

Uz to, svaki drugi bh. roditelj djece 0-10 godina nije zadovoljan količinom dječijeg programa na bh. televizijama. Kad je riječ o ocjeni kvaliteta dječijeg programa koji se emituje na bh. televizijskim stanicama, oko polovine roditelja djece od 0 do 10 g. smatra da je on osrednji, oko 20% roditelja smatra da je on prilično loš, to jest prilično dobar, dok su vrlo rijetki roditelji koji ga ocjenjuju kao izrazito loš ili odličan. Roditelji iz domaćinstava nižeg ekonomskog statusa češće ističu da njihova djeca gledaju domaći TV program, te su u većoj mjeri zadovoljni njegovom količinom i kvalitetom nego roditelji iz domaćinstava koja imaju veća novčana primanja.

Sve navedeno govori u prilog tome da televizija i dalje predstavlja jedan od dominantnih medija u BiH, s tim da taj status televizije onlajn mediji, društvene mreže i druge IK usluge, naročito iz ugla mlađe publike, sve više stavljaju pred izazove.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Kritičko mišljenjeMedijske teme i dilemeSlajder na početnoj strani

Važnost kritičkog mišljenja u digitalnom okruženju

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Tekst za www.medijskapismenost.ba pripremio Plavi telefon – savjetodavna linija za djecu i mlade organizacije Nova generacija.

Svakodnevno smo putem medija izloženi različitim porukama, informacijama, fotografijama, video zapisima. Mediji nam donose mnoštvo korisnih sadržaja, ali među njima ima i onih koji su netačni, pristrani ili lažni. Iz tog razloga, važno je da naučimo kako da analiziramo, istražimo i procijenimo ono što vidimo i čujemo kako bismo uvidjeli koji sadržaji su relevantni i pouzdani. Vještine kritičkog mišljenja mogu nam biti od velike koristi u donošenju zaključaka o kvaliteti sadržaja kojima smo izloženi.

Šta je kritičko mišljenje?

Različiti autori na različite načine definišu pojam kritičkog mišljenja. Na svom najjednostavnijem nivou, kritičko mišljenje je organizovan i svjestan način razmišljanja koji osoba koristi kako bi procijenila valjanost nečega. Složenija definicija bi rekla da je kritičko mišljenje intelektualni proces koji od osobe zahtijeva da konceptualizira, primijeni, analizira, sintetizira i ocijeni informacije prikupljene posmatranjem, iskustvom, razmišljanjem, zaključivanjem ili komunikacijom (Paul, 2004). To bi značilo da kritički misliti znači da razmišljamo svojom glavom, sagledavamo stvari iz različitih perspektiva, sagledavamo pojedinačne dijelove, ali i cjelinu problema, razumijemo uzroke i posljedice i razmišljamo o mogućim rješenjima i problemima koji mogu proizaći iz rješenja.

Kada kritički razmišljamo, mi donosimo sami svoje zaključke, izbore i odluke, umjesto da dopuštamo drugima da to rade u naše ime. Odbijamo da prepustimo odgovornost za donošenje izbora koji se tiču naše budućnosti onima koji pretpostavljaju da znaju šta je u našem najboljem interesu. Postajemo aktivno uključeni u stvaranje našeg ličnog i društvenog svijeta.

Često se kritičko mišljenje poistovjećuje sa negativnim kritikovanjem nečega ili traženjem samo grešaka ili mana u sadržaju. Ali, važno je da znamo da to nije tako. Kritičko mišljenje treba da bude neutralan i nepristran proces razmišljanja u kojem se procjenjuju dokazi iz različitih izvora i donose obrazloženi zaključci. Kao rezultat analize, možemo odlučiti da određeni dokaz nije čvrst, ili da nismo saglasni sa zaključkom, ali treba da navedemo argumente koji su nas doveli do tog zaključka.

U svijetu u kojem smo izloženi velikom broju informacija, i gdje smo „bombardovani“ porukama sa različitih strana i iz raznih medija, ako ne znamo promišljati, preispitivati, aktivno slušati i čitati, biće nam nemoguće procijeniti koje su informacije istinite i tačne, a koje lažne i zlonamjerne.

Negativnom uticaju medija posebno su izložena djeca i mlade osobe koja već od ranog uzrasta počinju da koriste različite medijske i informaciјske uređaje. Iz tog razloga, važno je da roditelji/staratelji već na ranom uzrastu počnu da podstiču razvoj kritičkog mišljenja kod djece kako bi se izbjegle nepredviđene situacije i kako dijete ne bi vjerovalo svemu što vidi u medijima.

Zašto je važno da djeca razvijaju kritičko mišljenje u digitalnom okruženju?

Razvijanjem kritičkog mišljenja djeca postaju manje pasivna, ali i tolerantnija i empatičnija  prilikom konzumacije onlajn sadržaja. Učenjem djece da postavljaju pitanja, procjenjuju i ispituju medijske sadržaje, učimo ih da lakše razumiju ono što vide i pročitaju te da prepoznaju lažne vijesti, da ocjene da li su informacije valjane ili ne, da li su izvori pouzdani i postoji li pristranost. Takođe, djeca će biti u stanju da prepoznaju kako sadržaji kojim su izloženi i ljudi s kojim komuniciraju mogu uticati na njihovo vlastito ponašanje, emocije i uvjerenja. Djeca će biti otpornija na različite pritiske i rizike s kojima se susreću na društvenim mrežama, a kojи mogu uticati na njihovо samоpoštovanje, samopouzdanje i uopšteno njihovu sliku o sebi. Djeca s razvijenim kritičkim mišljenjem su samostalnija, kreativnija i radoznalija, postavljaju mnogo pitanja i uvijek se pitaju zašto se nešto dešava.

Ukoliko djeca i mladi, koji su danas najviše izloženi digitalnim uređajima i različitim informacijama dostupnim putem digitalnih medija, nemaju razvijeno kritičko mišljenje bivaju u velikom riziku da većinu tih informacija prihvate kao apsolutnu istinu i da na određene situacije pristanu bez razmišljanja o posljedicama.

 

 

 

Kako podsticati djecu da kritički razmišljaju?

  • Podstaknite radoznalost djeteta tako što ćete ga ohrabriti da samo istražuje, postavlja pitanja, testira svoje teorije, kritički razmišlja o rezultatima, pronalazi načine kako neke uobičajene stvari može da uradi na drugačiji način. Takođe, važno je da djeca znaju da je u redu ukoliko nešto ne znaju ili se osjećaju zbunjeno u vezi sa nečim. Ohrabrite ih da potraže pomoć i traže objašnjenje za nešto što ne razumiju.
  • Pomozite djetetu da razvije pretpostavke tako što ćete mu postаvljati pitanja kao što su „Šta misliš da će se dogoditi ukoliko uradiš…?“ ili „Šta misliš šta će se nakon toga desiti?“. Učenje postavljanja hipoteza važno je za razvoj kritičkog mišljenja.
  • Učite djecu da upravljaju emocijama – ukoliko djeca ne znaju kako na adekvatan način da izraze i pokažu svoje emocije, konstantno će se osjećati preplavljeno, te neće biti u mogućnosti da razmišljaju.
  • Razgovarajte sa djecom o odgovornostima i posljedicama ponašanja na internetu – važno je da djeca uvide iz kog razloga dijeljenje informacija na društvenim mrežama nije uvijek dobra ideja i koje negativne posljedice to može da ima. Djeca treba da nauče razliku između činjenica i ličnih stavova te da kritički promišljaju o sadržaju prije nego što odluče da li će ga podijeliti ili ne.
  • Važno je djecu poticati da kod čitanja i gledanja sadržaja putem interneta uvijek pretraže nekoliko izvora prije nego što prihvate neki sadržaj kao istinit i pouzdan.

 

Kako mladi mogu kritički pristupiti informacijama na internetu?

Provjerite pouzdanost informacija – Šta je izvor informacija: da li informacija potiče od pouzdane osobe/organizacije ili sa pouzdane veb stranice. Da li se informacija nalazi na akademskom sajtu,  zvaničnim sajtu nadležnih institucija ili na komercijalnom sajtu? Pokušajte provjeriti najmanje tri različite veb stranice kada tražite informacije ili vijesti na internetu. To će vam omogućiti da uporedite informacije koje čitate i odlučite jesu li zaista pouzdane.

Provjerite ko je autor teksta  – Obmanjujući i lažni članci često ne navode autore. A ukoliko su autori navedeni, provjerite da li su kvalifikovani za temu o kojoj pišu? Autor može biti kvalifikovan ukoliko ima fakultetsku diplomu ili iskustvo relevantno za temu članka. Da li je navedena literatura ili link za izvore koje je autor koristio?

Provjerite objektivnost informacija – Da li je informacija prezentovana objektivno ili reflektuje subjektivno mišljenje autora ili veb sajta na kojoj je objavljena? Možete li reći koji je primarni motiv autora za pisanje teksta? Na primjer, da li je namijenjen podučavanju ili informisanju ili autor pokušava nešto da proda?

Provjeriti kvalitet sadržaja –  Da li je sadržaj napisan na način koji je lako razumljiv ili koristi zbunjujući i emotivan jezik? Kakav je kvalitet pisanja, da li ima pravopisnih i gramatičkih grešaka? Da li u članku piše kada je objavljen ili posljednji put ažuriran? Uvijek provjerite datum objavljivanja sadržaja. Neke informacije na internetu su zastarjele ili su možda ponovo podijeljene nakon nekog događaja. Uvijek provjerite datum kako biste vidjeli imate li najnovije informacije.

Na kraju, važno je napomenuti da kritički posmatrati medije ne znači protiviti im se i u potpunosti ih negativno posmatrati. Kritički pristup medijima zasniva se na istraživanju, propitivanju i radoznalosti, jer samo ako ih bolje razumijemo moći ćemo ih i kvalitetnije koristiti. (National Audiovisual Institute, 2017)

Literatura:

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Medijske teme i dileme

Priručnik za novinare iz oblasti medijske i informacijske pismenosti

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Publikacija Priručnik za novinare iz oblasti medijske i informacijske pismenosti dr. Radmile Rangelov Jusović i Nedima Krajišnika namijenjena je novinarima kao pomoć u radu sa djecom iz oblasti medijske i informacijske pismenosti. Druženje sa novinarima u školskim učionicama jedan je od načina da se djeca upoznaju sa ulogom medija u društvu i da razgovaraju o medijskim sadržajima. Priručnik nudi novinarima niz preporuka i savjeta kako i na koji način poučavati djecu, kako ih zainteresovati za temu i podstaći na kritičko razmišljanje u kojem će zaključivati, pitati i istraživati.

Nakon upoznavanja sa samom novinarskom strukom, u glavnom dijelu priručnika se nalaze savjeti kako putem školske redakcije djeci približiti novinarsku redakciju i osnovne novinarske pojmove (urednik, lektor, fotograf, članak itd.).

Kako nastaju vijesti djeci približavaju logiku vijesti uz nekoliko ključnih pitanja (šta, ko, gdje, kada, zašto i kako), a koja se odnose na činjenice o samom događaju o kojem je riječ.

Napišite svoju vijest je faza u kojoj djeca uče kako će to uraditi uz zanimljive teme i grupni rad, dok u fazi Poboljšajte svoje vijesti uče šta trebaju uraditi da njihova vijest ili članak budu bolji.

U fazi Zašto su činjenice važne? djeca uče o važnosti iznošenja istinitih i relevantnih informacija i kako da razlikuju činjenice od pretpostavki ili nečijeg mišljenja.

Veoma je važna faza u priručniku Doba netačnih i lažnih informacija (za starije učenike) koja ih kroz zanimljive primjere uči kako ne nasjesti na lažne informacije.

U sljedećoj fazi Intervju djeca se upoznaju sa ovim pojmom, uz mogućnost da i sami na trenutak postanu novinari/novinarke i da odglume zamišljeni intervju.

Igra pitanja i Završne aktivnosti će pokazati koliko su djeca naučila o novinarskom poslu i pravljenju vijesti.

Na kraju priručnika se nalazi sažetak Kodeksa za štampu i online medije BiH.

Publikaciju je objavio Medicentar Sarajevo u okviru projekta “Mediji za građane – građani za medije”.

Priručnik preuzmite OVDJE.

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Medijske teme i dileme

Vježbe za razvijanje vještina MIP-a u nastavi

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Tokom pandemije virusa COVID-19 nastavnici i nastavnice su se suočili sa problemom poučavanja medijske i informacijske pismenosti kroz izvještavanje o pandemiji, koja je praćena nizom medijskih pojava i problema. Infodemija, dezinformacije i fenomen postistine, neki su od najčešćih pojmova koji oslikavaju medijsku stvarnost u doba pandemije i znatno doprinose širenju straha i panike u društvu. Publikacija Pandemija COVID-19 kroz prizmu medijske i informacione pismenosti: Vježbe za razvijanje vještina MIP-a u nastavi autorice Vanje Ibrahimbegović Tihak  nudi niz kvalitetnih savjeta i preporuka nastavnicima/nastavnicama u radu sa srednjoškolcima ili višim razredima osnovne škole u obradi tema iz oblasti medijske i informacijske pismenosti koje se tiču pandemije.

Kao vježbe za razvijanje MIP-a u pandemiji publikacija predlaže sljedeće teme:

Medijska slika pandemije kroz naslovnice je tema koja se bazira na analizama svjetskih i domaćih časopisa objavljenih tokom pandemije i naslovnicama koje se mogu naći na web-stranici naslovnica koje su posvećene pandemiji.

Tema Podaci “big data”, infografike i vjerodostojni izvori se bavi problemom nepreciznosti u iznošenju podataka, što je prepoznato kao rasprostranjena pojava u bosanskohercegovačkim medijima, te se sa učenicima o ovoj temi može diskutovati u smislu njihovog prepoznavanja izvora informacija i onoga što ih čini vjerodostojnim.

Kontekstualizacija: istraživanje o ranijim pandemijama, te uporedba sa COVID-19 je tema koja može podstaći učenike da na časovima odjeljenske zajednice ili medijske kulture razgovaraju o temama koje sе tiču infodemije i dezinformacija, kao i da pristupe analizi vjerodostojnosti informacija na primjerima bosanskohercegovačkih factchecking platformi.

Na kraju publikacije se nalazi prilog sa naslovnicama bh. novina.

Publikaciju je objavio Medicentar Sarajevo u okviru projekta “Mediji za građane – građani za medije”.

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Newer Posts
Older Posts

Kontaktirajte nas

Regulatorna agencija za komunikacije

map Mehmeda Spahe 1, 71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
phone
Tel: +387 33 250 600
mail
medijskapismenost@rak.ba info@rak.ba
web www.rak.ba

Pratite nas na društvenim mrežama

instagram tiktok youtube Facebook

@2022 - Sva prava zadržana

Regulatorna agencija za komunikacije

Accessibility by WAH