Iz dana u dan svjedočimo tome kako internet, društvene mreže i vještačka inteligencija (VI) snažno utiču na oblikovanje naših privatnih i društvenih života. Jedan od tih ambivalentnih, snažnih uticaja koji privlači sve veću pažnju naučne i stručne javnosti i međunarodnih organizacija širom svijeta odnosi se na uticaj digitalnih tehnologija na izborni i druge demokratske procese.
Društvene medije je u 2023. godini koristilo 4,75 milijardi ljudi ili 60% svjetske populacije (UNESCO Guidelines for the Governance of Digital Platforms). Obimno istraživanje koje je sproveo UNESCO 2023. godine pokazalo je i to da su društvene mreže osnovni izvor informacija o aktuelnim događajima za 56% ispitanika, dok u iste svrhe televiziju koristi 44% ispitanika. Uz to, istraživanje je pokazalo da se mladi (< 35 godina) širom svijeta daleko češće informišu putem društvenih mreža (67%), nego stariji od 55 godina (31%).
Međutim, ono što izaziva zabrinutost jeste jedan drugi rezultat spomenutog istraživanja: da većina građana širom svijeta smatra da su društvene mreže i platforme najveći izvori dezinformacija i govora mržnje. Čak 87% ispitanika smatra da su dezinformacije već negativno uticale na politički život u njihovoj državi, a isti postotak smatra da će dezinformacije negativno uticati i na predstojeće izbore u njihovoj zemlji.
Stavove građana širom svijeta potvrđuju i nalazi stručnjaka koji, osim online dezinformacija i govora mržnje, prepoznaju još dva ključna problema koja narušavaju integritet i kredibilitet izbornih procesa: učestali napadi na novinare i razne vrste digitalno posredovanih oblika narušavanja demokratskih procesa (zaobilaženje pravila finansiranja kampanje, netransparentno političko oglašavanje i fragmentacija javne sfere putem političkog mikrotargetiranja, diskreditacija legitimnog političkog sadržaja, gašenje pristupa internetu i određenim aplikacijama i sl.).
Audrey Azoulay, generalna direktorica UNESCO-a, svoju zabrinutost u pogledu uticaja društvenih mreža i platformi na demokratske procese, ispoljila je sljedećim riječima: „Ukoliko više nismo u mogućnosti da razlikujemo fikciju od stvarnosti i laž od istine, to znači da su uzdrmani sami temelji naših društava. Demokratija, dijalog i debata, koji predstavljaju naše najvažnije oružje u suprotstavljanju ključnim izazovima savremenog doba, postaju neupotrebljivi.“ Azoulay također podsjeća na riječi Hannah Arendt koja kaže da je sloboda mišljenja farsa ukoliko vrijednost informacija o činjenicama i same činjenice nisu neupitne.
Kad je riječ o odnosu VI-ja i izbora, stručnjaci ukazuju na to da što bolje VI poznaje korisnike/glasače zahvaljujući mašinskom prikupljanju i analizi bihevioralnog viška ili metapodataka koji su zasnovani na našem ponašanju, kako u virtuelnom, tako i u stvarnom životu, to je izvjesnije da će to znanje o nama pokušati iskoristiti različite političke i druge interesne agende kako bi suptilno, ali efikasno uticale na to za koga ćemo glasati. Budući da je politika korištenja algoritama i dalje u velikoj mjeri neregulisana, vlade širom svijeta primorane su da sklapaju sporazume s privatnim sektorom kako bi zaštitile demokratiju i izborni mehanizam (UNESCO, Elections in Digital Times: A Guide for Electoral Practitioners).
Da li su politike i prakse kojima se rukovode društvene mreže već dovele do toga da demokratije širom svijeta postanu farsa i šta učiniti da se način poslovanja digitalnih platformi vrati u demokratske okvire?
UNESCO-ov odgovor na ovo i slična pitanja dat je u okviru Smjernica za upravljanje digitalnim platformama (Guidelines for the Governance of Digital Platforms). Jedan od osnovnih principa za koje se Smjernice zalažu jeste transparentnost političkog oglašavanja. Sadržaj koji predstavlja političko oglašavanje na digitalnim platformama mora biti jasno označen kao takav. U svojim uslovima korištenja digitalne platforme pozvane su da jasno istaknu svoju obavezu da objavljuju informacije o tome ko uplaćuje sredstva u svrhu političkog oglašavanja, koji iznos, i u čije ime, kao i da dosljedno i pravično sprovode pravila moderacije i selekcije sadržaja političkih oglasa.
Smjernice preporučuju da digitalne platforme koje pružaju usluge oglašavanja kreiraju i redovno ažuriraju javno dostupnu online biblioteku koja će sadržavati sljedeće:
- informacije o političkim oglasima: ime autora, naručioca, iznos finansiranja i sl.;
- informacije od javnog interesa;
- kriterije (demografske karakteristike i sl.), na osnovu kojih algoritmi biraju kojim korisnicima će prikazati određene političke oglase;
- informacije o sadržajima koji su isključivo mašinski generisani.
Smjernice ustanovljavaju i specifične mjere u svrhu zaštite integriteta izbornog procesa. U tom smislu, preporučuje se uspostavljanje procesa procjene rizika integriteta izbornog ciklusa uoči i tokom različitih faza izbornog procesa. U sklopu date procjene, digitalne platforme trebaju ispitati da li njihovi proizvodi, politike ili prakse proizvoljno ograničavaju sposobnost određenih kandidata ili stranaka da šire svoje poruke. Pored toga, Smjernice nalažu digitalnim platformama da ulože razumne napore kako bi obezbijedile da korisnici nesmetano pristupaju različitim informacijama i idejama koje se tiču izbornog procesa, posebno vodeći računa o tome da automatizovani alati (algoritmi) ne sprečavaju pristup različitim gledištima i sadržajima vezanim za izborni proces. Pored toga, digitalne platforme trebaju biti transparentne u pogledu upotrebe automatizovanih alata koje koriste, a koji su povezani s prikupljanjem podataka, ciljanim oglašavanjem, dijeljenjem, rangiranjem i/ili uklanjanjem sadržaja, posebno sadržaja vezanih za izborni proces.
Digitalne platforme pozvane su da sarađuju s državnim medijskim regulatorima i drugim relevantnim akterima i njihovim sistemima upravljanja prije i tokom izbora. Na taj način, bili bi uspostavljeni komunikacioni kanali putem kojih bi se moglo blagovremeno intervenisati ukoliko administrator ili korisnici/birači izraze zabrinutost u pogledu određenih sadržaja ili praksi. Najzad, digitalne platforme trebaju pratiti kako se unovčavaju objave političkih stranaka i pojedinaca koji predstavljaju stranke.
Sve u svemu, možemo reći da digitalne tehnologije nose ogroman potencijal koji je u stanju podržati i unaprijediti demokratske vrijednosti, procese i institucije, ali jednako nosi ništa manje snažan potencijal koji je u stanju, za relativno kratko vrijeme, dovesti u pitanje neke od najvrednijih tekovina čovječanstva, od kojih su demokratija, ljudska prava i slobode samo neke.
