MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

mediji
Tag:

mediji

Štampani i online mediji

Kako roditelji mogu pomoći djeci u izboru pouzdanih vijesti?

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Skorija istraživanja potvrđuju da kod mladih postoji interesovanje za društveno-politička pitanja i događaje u svijetu. Izvještaji Rojters instituta za studije novinarstva pokazuju da su društvene mreže postale glavni izvor informisanja mladih, da influenseri preuzimaju ulogu glavnih izvora informacija naročito kod mlađe publike i da sve više mladih koristi AI chatbotove za informisanje. Drugim riječima, mladi rijetko biraju tradicionalne medije kao izvore informacija. Znanja i vještine medijske pismenosti ključne su kako bi mladi mogli prepoznati pouzdane i provjerene informacije. Na tom putu, izuzetno je važna pomoć, podrška i primjer roditelja.

Urednička kontrola: prednost ili nedostatak?

Prije digitalne ere, većina informacija dolazila je putem tradicionalnih medija (televizije, radija i štampanih medija). Društvene mreže otvorile su javni diskurs svima zainteresovanima i građane ,,pretvorile” u novinare bez uredničke kontrole. Odsustvo uredničke kontrole implicira određene prednosti, ali i brojne nedostatke. Naime, u nedostatku ,,čuvara kapije” istina može lakše da se probije u javni prostor. Tradicionalni mediji često su podložni političkim, ekonomskim, ideološkim i drugim uticajima koji mogu negativno uticati na izbor vijesti, način njihovog oblikovanja i prezentovanja. Na ovim prostorima, posljednjih decenija, više puta smo svjedočili tome da tradicionalni mediji, uključujući i one javne, ne izvještavaju o događajima od krucijalnog društveno-političkog značaja. Međutim, isto tako, bez uredničke kontrole, različiti oblici lažnih vijesti lakše i u većem broju dolaze do publike, navodeći javno mnjenje na donošenje stavova i odluka koje nisu u javnom interesu.

Drugim riječima, izbor tradicionalnih medija kao izvora informacija nipošto nije garant da ćemo biti objektivno i pravično informisani, kao što ni izbor društvenih mreža i drugih, novih kanala informisanja, ne znači nužno da ćemo zalutati u ćorsokacima medijskih manipulacija i laži.

Kao i pravda, istina je dostižna, ali spora, i do nje se ne dolazi bez truda.

Bilo da se informišemo putem tradicionalnih ili novih medija, vijesti moramo provjeravati iz više izvora, naročito u situacijama kada datu vijest želimo da proslijedimo drugima.

Šta su to novi izvori informacija?

Među novim izvorima informacija posebno se izdvajaju dvije grupe: kreatori informativnog sadržaja i influenseri. U profesionalnom pogledu, oni pariraju tradicionalnim medijima i predstavljaju kredibilne izvore informacija ukoliko poštuju osnovne novinarske postulate kreiranja vijesti:

  • Praćenje smjernica i profesionalnih standarda (transparentnost, izbalansiranost, urednička odgovornost), posebno u svrhu provjere tačnosti informacija.
  • Ispravljanje grešaka i jasno razdvajanje činjenica od mišljenja.

Pojedini info-kreatori sadržaja nastoje poštovati principe tačnosti, integriteta i transparentnosti, iako iza sebe nemaju redakciju. Još uvijek ne postoji zvanični sistem samoregulacije niti zajednički etički kodeks koji bi usmjeravao njihovu praksu.

Influenseri se uglavnom fokusiraju na svoj lični brend, životni stil ili zabavu. Mogu prenositi vijesti, ali to uglavnom čine bez dubinske provjere i bez obaveze prema javnom interesu.

Ovakvo medijsko okruženje obavezuje mlade da usvajaju i primjenjuju znanja i vještine medijske i informacijske pismenosti ukoliko žele doći do pouzdanih i vjerodostojnih informacija. Kada je riječ o korisnicima kao što su djeca i maloljetnici, studije sprovedene širom svijeta pokazuju da je njihova otpornost na dezinformacije i netačne informacije i dalje niska, te da online prostor može imati negativne efekte na njihovo psihološko i mentalno zdravlje, kao i na fizičku bezbjednost.

Roditelji mogu pomoći djeci u izboru pouzdanih vijesti

  • Objasnite im šta je novinarstvo

Djeca konzumiraju vijesti iako rijetko znaju kako vijest nastaje. Objasnite im osnovne pojmove:

  • novinarstvo = provjerene informacije;
  • novinari ispituju više izvora, provjeravaju činjenice i objavljuju ispravke u slučaju greške;
  • njihova misija je da informišu, a ne da prave senzaciju ili prodaju nečije proizvode ili usluge.

Vježba za razgovor: Uporedite novinarski članak i objavu influensera. Pitajte dijete:,,Koga oni citiraju? Gdje su dokazi? Da li žele da te informišu, zabave ili da ti prodaju neki proizvod ili ideju?”

  • Pratite pouzdane medije kod kuće

Podstaknite djecu da stvore naviku praćenja provjerenih izvora: informativnih novina/časopisa, pouzdanih online medija, TV vijesti.

Ovo im može pomoći da usvoje ideju da informacije mogu dolaziti iz pouzdanih i odabranih izvora, a ne samo od algoritama ili influensera.

Nakon pročitanog teksta ili zajednički odgledanog priloga u TV vijestima, postavite djetetu jednostavno pitanje:,,Šta ti misliš o ovome?” Tako informisanje postaje zajednička aktivnost, a ne dosadna obaveza.

  • Pokažite interesovanje za njihove izvore informacija

Umjesto direktne kritike platformi ili influensera koje vaše dijete prati, postavite otvorena pitanja bez osuđivanja:

  • Koje osobe pratiš da bi se informisao/la?
  • Šta ti se dopada u njihovom sadržaju?
  • Kako znaš da je ono što govore istina?

Ova pitanja pozivaju na diskusiju o kredibilitetu iznijetih činjenica i predrasudama autora bez osuđivanja navika djece u vezi sa informisanjem. Ovo vam takođe pomaže da razumijete funkcionisanje njihovih digitalnih prostora, mjesta na kojima mogu boraviti sami i suočavati se sa složenim i osjetljivim temama.

Ako vaše dijete koristi alate vještačke inteligencije (npr. ChatGPT) ili društvene mreže za pretraživanje informacija, naučite ga da dobijene podatke uvijek uporedi sa zvaničnim medijskim izvorima.

  • Budite primjer kao roditelj

Sociolog Vilijam E. B. Di Boa (William E. B. Du Bois) izrekao je čuvenu rečenicu: ,,Djeca više uče iz vašeg primjera, nego iz onoga što im govorite.”

Ovo se posebno odnosi na medijsku i informacijsku pismenost. Roditelji moraju i sami usvojiti zdrave navike u pogledu informisanja kako bi mogli pomoći svojoj djeci da razviju kritičko mišljenje i biraju pouzdane izvore informacija.

(izvor: Priručnik za odrastanje u digitalnom svijetu: Porodica u svijetu ekrana)

 

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Dezinformacije

Suprotstavljanje dezinformacijama: Koncept integriteta informacija i uloga Vijeća Evrope

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Većina evropskih država smatra da deepfakes i dezinformacije vođene vještačkom inteligencijom (AI) spadaju u jedan od najvećih savremenih izazova. Mnoge evropske zemlje počele su integrisati AI pismenost u svoje nacionalne inicijative za medijsku i informacijsku pismenost (MIP), prepoznajući sve veći uticaj AI pismenosti na korištenje informacija i širenje dezinformacija. S tim u vezi, Vijeće Evrope izradio je dokument javne politike koji državama članicama skreće pažnju na važnost usvajanja sveobuhvatne nacionalne strategije za borbu protiv dezinformacija i jačanje integriteta informacija.

Više od deset godina dezinformacije predstavljaju jedan od najvećih izazova za demokratije širom svijeta. Dezinformacije brišu granice između činjenica i neistina, mišljenja i manipulacija, narušavajući time povjerenje javnosti u rad institucija i medija i onemogućavajući proces formiranja stavova i donošenja odluka utemeljenih na pouzdanim informacijama. Izvještaj o globalnim rizicima Ujedinjenih nacija za 2024. godinu (Global Risk Report) svrstava dezinformacije u jednu od najozbiljnijih prijetnji kojoj mnoge države ne znaju kako da se odupru.

Prije pojave generativnih alata AI krajem 2022. godine, koji su omogućili još brže, jeftinije i uvjerljivije širenje dezinformacija, Vijeće Evrope u svojim dokumentima definisao je dezinformacije kao „provjerljivo lažne, netačne ili obmanjujuće informacije, namjerno kreirane i širene u cilju nanošenja štete ili radi ostvarivanja ekonomske i/ili političke koristi putem obmanjivanja javnosti”. Međutim, uzimajući u obzir pojavu novih vidova informacijskog poremećaja, sve je raširenije stanovište da dezinformacije u ovom užem smislu predstavljaju samo dio problema i da je nužno prepoznati i druge oblike sadržaja koji narušavaju integritet informacija – od kojih neki mogu biti bez štetne namjere ili ne moraju sadržati jasno definisane lažne informacije.

Šta je to integritet informacija?

Koncept „integriteta informacija“ pojavljuje se kao konstruktivniji i sveobuhvatniji pristup riješavanju problema informacijskog poremećaja, zaštiti povjerenja javnosti i podršci demokratskim procesima. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) definiše integritet informacija u širem smislu kao rezultat „informacijskog okruženja koje podstiče pristup tačnim, pouzdanim, na dokazima zasnovanim i višestrukim izvorima informacija, omogućava pojedincima da budu izloženi mnoštvu različitih ideja, donose odluke zasnovane na tačnim informacijama, ostvarujući time efikasnije svoja prava“.

U namjeri da državama članicama ponudi praktične alate i preporuke za suprotstavljanje dezinformacijama i jačanje integriteta informacija, Upravni odbor za medije i informacijsko društvo Vijeća Evrope (CDMSI) izradio je 2025. godine strateški dokument Suprotstavljanje dezinformacijama: Deset gradivnih elemenata za jačanje integriteta informacija.

Ovaj dokument javne politike skreće pažnju na važnost sveobuhvatne nacionalne strategije borbe protiv dezinformacija i jačanja integriteta informacija, kao i njenu ulogu u podsticanju društvene otpornosti na različite vrste informacijskog poremećaja i jačanju povjerenja u demokratske institucije i procese. Zasnovan na standardima i postojećim instrumentima Vijeća Evrope, dokument izdvaja oblasti djelovanja koje jedna takva nacionalna strategija treba obuhvatiti, kao i temeljne principe na kojima se treba zasnivati.

U dokumentu “Suprotstavljanje dezinformacijama: Deset gradivnih elemenata za jačanje integriteta informacija”  termin dezinformacije koristi se u širem smislu i obuhvata različite štetne pojave: informacijske operacije, propagandu, strani uticaj i manipulaciju informacijama (FIMI) i dr. Zajednički imenilac svim ovim različitim konceptima koji se često razlikuju po prirodi i porijeklu, jeste da se svi odnose na informisanje i da doprinose polarizovanju društva, narušavanju javnog diskursa i eroziji povjerenja.

Mjere preporučene u ovom dokumentu prvenstveno su usmjerene na vlade i državne institucije, budući da organi javne vlasti imaju poseban mandat i odgovornost da čuvaju demokratske institucije, održavaju vladavinu prava i štite informacijsko okruženje putem javnih politika, regulacije, finansiranja i koordinacije na nacionalnom nivou. Vlade i državne institucije imaju suštinsku ulogu u uspostavljanju pravnog i institucionalnog okvira unutar kog djeluju ostali akteri: organizacije civilnog društva, mediji, akademske i druge obrazovne institucije, privatni sektor i šira javnost koji takođe imaju nezaobilaznu ulogu u izgradnji otpornosti na informacijske poremećaje.

Predložene preporuke imaju za cilj da ponude koherentan okvir jačanja nacionalne otpornosti na navedene izazove, u skladu sa ljudskim pravima, vladavinom prava i demokratskim vrijednostima.

Deset gradivnih elemenata integriteta informacija

Preporuke predložene u ovom dokumentu uobličene su kao deset “gradivnih elemenata” koje zajedno čine čvrstu konstrukciju za suprotstavljanje dezinformacijama.

Prvi gradivni element ili krov ove konstrukcije sastoji se u usvajanju i sprovođenju sveobuhvatne nacionalne strategije za borbu protiv dezinformacija i jačanje integriteta informacija. On se oslanja na sljedećih pet stubova, od kojih svaki predstavlja ključnu oblast djelovanja javnih politika:

  1. Unapređenje istraživanja i monitoringa dezinformacija
  2. Jačanje medijske i informacijske pismenosti i osnaživanje korisnika
  3. Podrška kvalitetnom novinarstvu i jačanje medijske otpornosti
  4. Očuvanje integriteta izbornog procesa
  5. Promovisanje konkurencije i odgovornosti u digitalnom ekosistemu

Temelj cijele ove konstrukcije počiva na četiri osnovna principa, a to su:

  1. Očuvanje slobode izražavanja
  2. Pojednostavljivanje procedura međunarodne i prekogranične saradnje
  3. Podsticanje sinergije različitih aktera
  4. Izgradnja dugoročnog povjerenja u demokratske institucije i medije

Imajući u vidu brzi tempo tehnoloških, društvenih, kulturnih i političkih promjena, Vijeće Evrope preporučuje državama članicama da redovno revidiraju i ažuriraju usvojene nacionalne MIP strategije ili srodne politike (npr. svakih tri do pet godina) kao i da akcione planove koji proizilaze iz ovih strategija usvajaju na godišnjem ili višegodišnjem nivou.

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Istraživanja, analize i strategije

Mobilizacija za zaštitu javnog interesa u medijima: Mapiranje dobrih praksi medijskog aktivizma

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

U vremenu savremenih kriza i političkih borbi, mediji i komunikacije opterećeni su ključnim političkim pitanjima kao što su: uređivačka politika, koncentracija vlasništva, konvergencija, informacijska bezbjednost i nadzor, kvalitet i raznolikost informacija, centalna uloga koju medijske i komunikacione platforme imaju u javnoj raspravi i političkim procesima i sl. U takvim okolnostima uloga medijskog aktivizma, koji može doprinijeti zaštiti javnog interesa u medijima, sve je značajnija.

Mediacentar Sarajevo i Mirovni institut iz Ljubljane objavili su 2024. godine izvještaj „Mobilizacija za zaštitu javnog interesa: Mapiranje dobrih praksi medijskog aktivizma“, autorice Sanele Hodžić. Izvještaj se zasniva na ideji medijskog aktivizma kao pokretača promjena u medijskim institucijama, praksama i sadržajima, ali i na ideji stvaranja alternativnih medija, čiji bi sadržaji štitili javni interes i promovisali demokratske vrijednosti.

Izvještaj donosi definicije i koncepte medijskog aktivizma kao i kratak pregled istorije medijskog aktivizma. Predstavljeni su i primjeri dobre prakse medijskog aktivizma, iz regiona Zapadnog Balkana, Turske, zemalja Evropske unije i ostatka svijeta, koji su doprinijeli promjenama u medijskoj politici i praksi, preoblikavanju javnih politika, te podigli svijest javnosti u različitim oblastima. Cilj ovog pregleda dobrih praksi jeste davanje podstreka konkretnijim i svestranijim aktivnostima na zaštiti javnog interesa u medijima i komunikacijama.

Izvještaj ističe suštinsku povezanost medijskog aktivizma i medijske i informacijske pismenosti kao preduslova za osnaživanje medijski opismenjenih građana. Izvještaj, takođe, nastoji da potakne koalicije organizacija civilnog društva u okviru projekta „Naši mediji“ i šire, da razvijaju dobre prakse medijske i informacijske pismenosti.

Nosioci medijskog aktivizma u zemljama gdje se provodi navedeni projekat uglavnom su nevladine organizacije i novinarska udruženja, ali i alternativni mediji, proizvođači medijskih sadržaja, naučni radnici i slične interesne grupe. Ovakve inicijative često zavise od finansiranja pojedinačnih, kratkoročnih projekata i institucionalnih ciljeva, međutim, i dalje postoje brojne dobrovoljne inicijative angažovanih pojedinaca, koji svoju umjetnost ili infrastukturu posvećuju jačanju medija i demokratije.

Na osnovu mapiranja slučajeva medijskog aktivizma, predložena je tipologija, u cilju obezbijeđivanja informacija za budući medijski aktivizam, uz inicijative medijske pismenosti unutar i izvan regionalnog projekta „Naši mediji“.

Izvještaj preporučuje medijskim aktivistima u regionu da iskoriste trend uvođenja medijske pismenosti u nastavne planove i programe kako bi pogurali dalje promjene. Međutim, konstatuje se i to da uspjeh medijskog aktivizma počiva na boljoj mobilizaciji različitih grupa građana, te na sposobnosti aktivista da reaguju na probleme različitih društvenih grupa. Takve inicijative često nailaze na otpor tradicionalnih medija, pri čemu novinari i novinarska udruženja nemaju dovoljno snage za suprotstavljanje svojim poslodavcima.

Izvještaj zaključuje da medijski aktivizam igra sve značajniju ulogu u sprečavanju daljeg pada integriteta medija i komunikacija i da bi se medijski aktivisti trebali sistematski zalagati za suštinska poboljšanja medijskih politika i praksi. Važan dio strategije predstavlja i edukacija građana iz oblasti medijske i informacijske pismenosti, jer samo medijski osnažen pojedinac može doprinijeti zajedničkoj medijskoj i komunikacijskoj reformi.

Mapiranje dobrih praksi provedeno je u periodu juni – oktobar 2023. godine, prvenstveno na osnovu sekundarnih istraživanja, ali i na osnovu analize sadržaja onlajn izvora i zahtjeva za informacijama upućenim institucijama koje se bave medijima. Istraživanje se oslanja na doprinos istraživača iz sedam zemalja: Ilda Londo (Albanija), Anida Sokol (Bosna i Hercegovina), Florent Spahija (Kosovo), Milica Bogdanović (Crna Gora), Vesna Nikodinoska (Sjeverna Makedonija), Milica Janjatović Jovanović (Srbija) i Sinem Aydinli (Turska).

Izvještaj je dostupan ovdje.

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Istraživanja, analize i strategije

Dobre osnove, ograničena primjena: Samoregulacija medija u BiH

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Samoregulacija medija počiva na dogovoru unutar medijske zajednice i na odgovornosti svakog medijskog profesionalca da moralno i dosljedno primjenjuje pravila profesije. Izostanak sankcija, koje mogu dovesti do autocenzure i gušenja medijskih sloboda, jedna je od prednosti samoregulacije u odnosu na regulaciju. U veoma kompleksnom društveno-političkom okruženju u kojem djeluju bosanskohercegovački mediji, samoregulacija još uvijek nije dovoljno razvijena.

Mediacentar Sarajevo objavio je 2023. godine izvještaj „Dobre osnove, ograničena primjena: Samoregulacija medija u Bosni i Hercegovini“, autorice Anide Sokol. Izvještaj mapira samoregulatorne mehanizme koji bi mogli rezultirati proizvodnjom profesionalnijeg i kvalitetnijeg medijskog sadržaja i predočava rezultate istraživanja iz 2023. godine o samoregulatornim kodeksima za medijske sadržaje i izvještavanje o njima.

Osim analize relevantnih kodeksa, cilj ovog istraživanja bio je sagledati u kojoj mjeri su kodeksi prilagođeni potrebama i izazovima bosanskohercegovačkih medija u digitalnom okruženju. U cilju prikupljanja podataka, obavljeni su intervjui sa predstavnicima regulatora, medija, samoregulatora i medijskih eksperata. Istraživanje se bavilo i time koliko regulatorna, samoregulatorna i profesionalna medijska tijela prate trendove i standarde Evropske unije, te u kojoj mjeri unapređuju medijsku i informacijsku pismenost u Bosni i Hercegovini. Takođe, izvještaj daje pregled kodeksa i rada regulatora i fact-checking platformi kao komplementarnih mehanizama samoregulaciji u BiH.

Izvještaj govori i o brojnim izazovima u samoregulaciji medija, posebno online medija i javnih servisa.

Naime, veliki broj online portala, čija su konkurencija veliki proizvođači medijskih sadržaja, u stalnoj su trci za pažnjom posjetilaca i čitalaca. Najveći problem u samoregulaciji ovih portala, kako navodi izvještaj, jeste postojanje anonimnih portala, koji ne navode imena odgovornih osoba i kontakte, ali i nizak nivo medijske i informacijske pismenosti građana, koji ne provjeravaju izvore informacija, niti poznaju novinarske standarde.

Programi javnih servisa (BHRT, FTV i RTRS) regulisani su Zakonom o javnom radio-televizijskom sistemu BiH, posebnim zakonima za svaki javni servis, ali i pravilima i obavezama Regulatorne agencije za komunikacije. Najveći izazov u implementaciji ovih propisa jeste nepostojanje tijela ili ombudsmena koji bi nadgledali njihovu primjenu.

Izvještaj konstatuje da u Bosni i Hercegovini, usprkos dobro uspostavljenom samoregulatornom okviru za štampane i online medije, samoregulacija još uvijek nije na visokom nivou. Ovakva situacija objašnjava se nedostatkom progresivne medijske politike i marketinškog tržišta, nepostojanjem mehanizama zaštite od političkog uticaja i niskim nivoom medijske i informacijske pismenosti građana.

Izvještaj prepoznaje sljedeće preduslove efikasne samoregulacije u Bosni i Hercegovini:

  • stalno edukovanje o novinarskim standardima, kako medijskih profesionalaca, tako i publike;
  • jača promocija samoregulatornih mehanizama;
  • novi zakonski i regulatorni okviri;
  • registar online portala;
  • redovni monitorinzi medijskih sadržaja;
  • razvijena svijesti o profesionalnoj odgovornosti unutar medijskih kuća i posljedicama koje neprofesionalni medijski sadržaji mogu ostaviti na društvo.

Izvještaj posebno ističe važnost uspostavljanja progresivne medijske politike i podsticaja za profesionalno novinarstvo, obezbijeđivanja transparentnosti medijskog vlasništva i algoritama društvenih mreža, kao i mehanizama zaštite rada medija.

Izvještaj takođe predlaže mogućnost uvođenja sistema koregulacije, u kom bi regulatorna tijela regulisala one segmente u kojima samoregulatorni mehanizmi nisu efikasni (zaštita privatnosti, zaštita od prikrivenog sadržaja, zaštita maloljetnika od potencijalno štetnih sadržaja i dr.).

Istraživanje je rađeno u sklopu regionalnog projekta “Naši mediji: Inicijativa civilnog društva za razvoj medijske pismenosti i aktivizma, borbu protiv polarizacije i promovisanje dijaloga”, koji implementiraju partnerske organizacije SEENPM (South East European Network for Professionalization of Media), Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Savjet za štampu Kosova, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut i Bianet uz finansijsku podršku Evropske unije.

Izvještaj možete potražiti ovdje. Izvještaj na engleskom jeziku dostupan je na ovom linku. Publikacije iz drugih zemalja Zapadnog Balkana i Turske potražite ovdje: SEENPM-a.

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Istraživanja, analize i strategije

Potreban jači angažman medija u području medijske pismenosti

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Koliko i na koji način radio i TV-stanice u Bosni i Hercegovini doprinose unapređenju medijske pismenosti publike? Kako bismo dobili odgovor na ovo pitanje, ali i ideje kako dodatno podstaknuti medije na veći angažman u ovoj oblasti, Regulatorna agencija za komunikacije provela je „Istraživanje o aktivnostima pružalaca audiovizuelnih medijskih usluga i medijskih usluga radija u oblasti medijske pismenosti i emitiranim sadržajima na različite teme iz oblasti medijske pismenosti u periodu od aprila 2023. do marta 2024. godine“.

Aktivnosti koje poduzima medijska industrija smatraju se jednim od ključnih faktora unapređenja medijske pismenosti građana. U ovom kontekstu, od posebnog značaja je Direktiva Evropske unije o audiovizuelnim medijskim uslugama (Direktiva), koja jasno definira potrebu da i pružaoci medijskih usluga i pružaoci platformi za razmjenu videozapisa promoviraju razvoj medijske pismenosti u svim dijelovima društva, za građane svake dobi i za sve medije, u saradnji sa svim relevantnim akterima i uz pomno praćenje napretka s tim u vezi.

Istraživanje RAK-a je za cilj imalo dati kvalitativni i kvantitativni uvid u aktivnosti pružalaca medijskih usluga u području medijske i informacijske pismenosti.

Rezultati ukazuju na to da je većina korisnika dozvola za pružanje audiovizuelnih medijskih (AVM) usluga i medijskih usluga radija, oko četiri petine, u protekloj godini učestvovala u različitim aktivnostima s ciljem unapređenja medijske pismenosti. Uglavnom se radilo o jednoj aktivnosti u toku godine. Međutim, samo nešto više od trećine korisnika dozvola za pružanje AVM usluga i medijskih usluga radija provodilo je vlastite aktivnosti usmjerene ka unapređenju medijske pismenosti.

Istraživanje pokazuje kako je u kampanji Agencije i Mreže za medijsku i informacijsku pismenost „Dani medijske i informacijske pismenosti u BiH“ u oktobru 2023. godine aktivno učestvovalo malo više od polovine pružalaca AVM usluga i medijskih usluga radija. Glavninu medijskih sadržaja koji su emitirani tokom kampanje činili su audiovizuelni materijali o edukaciji mladih o sigurnom korištenju digitalnih tehnologija, kreirani u okviru projekta Agencije „Zaštita djece na internetu u sistemima korisnika dozvola RAK-a“.

Gotovo dvije trećine pružalaca audiovizuelnih medijskih usluga, te četiri petine pružalaca medijskih usluga radija u protekloj godini organizirale su posjete različitih ciljnih grupa njihovom mediju.

Programske sadržaje s temama iz područja medijske i informacijske pismenosti, kao što su emisije, prilozi, serijali, dokumentarni program, oglasi i slično, u analiziranom periodu emitiralo je oko četiri petine pružalaca audiovizuelnih medijskih usluga i medijskih usluga radija. Меđu temama dominirale su zaštita i dobrobit maloljetnika, te online sigurnost. U audiovizuelnim medijskim uslugama ovakvi programi emitiraju se uglavnom u promotivnom i dječijem programu, a u radijskim uslugama u informativnom i promotivnom programu. Najčešće se radi o kupljenom ili nabavljenom programu, dok vlastite produkcije ima vrlo malo.

Četiri petine pružalaca audiovizuelnih medijskih usluga i medijskih usluga radija stava su da medijski prostor ne posvećuje dovoljno pažnje temama iz područja medijske i informacijske pismenosti.

Iako su javni RTV-servisi imali određene aktivnosti u području medijske i informacijske pismenosti, nužno je na odgovarajući način jasnije definirati njihove obaveze, u skladu s dobrom evropskom praksom, u pogledu posebne uloge javnih RTV-servisa u promociji medijske i informacijske pismenosti za sve građane.

Istraživanjem se zaključuje kako je potrebno da se mediji značajnije angažiraju u provođenju vlastitih inicijativa unapređenjа medijske pismenosti, daju veći doprinos u provođenju nacionalne kampanje „Dani medijske i informacijske pismenosti u BiH“, te povećaju udio, kontinuitet i raznolikost medijskih sadržaja iz područja medijske i informacijske pismenosti. S obzirom na ulogu javnih RTV-servisa, potrebno je na odgovarajući način definirati njihove zakonske obaveze promicanja naprednih vještina medijske pismenosti za građane svih dobi.

Cijeli izvještaj možete pročitati na sljedećem linku:

https://medijskapismenost.ba/wp-content/uploads/2024/09/M-BOS.pdf

Izvještaj na engleskom jeziku je dostupan ovdje.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Istraživanja, analize i strategije

„Medijske komunikacije“ − udžbenik za drugi razred srednjih stručnih i tehničkih škola

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Udžbenik „Medijske komunikacije“, autorice Biljane Gagić Jevđović, tematski prati nastavni plan i program modula Mediji koji je od 2004. do 2020. godine izučavan u okviru predmeta Srpski jezik, u drugom razredu srednjih stručnih i tehničkih škola u Republici Srpskoj.

Nastavne jedinice Novine, Radio, Televizija i Film izdvojene su kao posebna poglavlja. Poglavlje Uvod u medije bavi se funkcioniranjem, ulogom i djelovanjem medija u ljudskom društvu i savremenom svijetu i pomaže u lakšem shvatanju samog pojma medija. Poglavlje Nove tehnologije i mediji govori o novim tehničkim i tehnološkim dostignućima koji mijenjaju način rada i postojanja medija, a istovremeno mijenjaju i čovjekov odnos prema medijima i način recepcije i konzumacije medijskih sadržaja.

Udžbenik je namijenjen srednjoškolcima i njihovim nastavnicima, koji se tokom svog formalnog obrazovanja nisu susretali s tematikom medija, medijskih komunikacija i medijske pismenosti.

Nije slučajno što se modul Mediji izučava u sklopu predmeta Srpski jezik. Znanja i metodika rada stečeni pri proučavanju književnog djela mogu se iskoristiti u tumačenju medijskih formi i njihovog značenja, jer su i one složene, višeznačne i slojevite poput književnog teksta.

Pored teorijskog dijela, udžbenik nudi i mnogo primjera, konkretnih zadataka i vježbi kroz koje učenici mogu odmah isprobati i primijeniti stečena znanja.

Uzevši u obzir činjenicu da se mediji stalno mijenjaju, udžbenik nudi i niz prijedloga koji mogu pomoći profesorima da svake godine koriste nove i svježe primjere, što će njihov rad učiniti stalno aktuelnim. Nijedna vježba ili primjer nisu obavezujući već samo pokazuju moguće načine pristupa analizi medijskih sadržaja, tako da svaki nastavnik može izabrati nove i drugačije primjere u skladu s mogućnostima, učeničkim interesovanjima i strukom za koju se školuju.

Udžbenik je 2019. izdao JP „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva“ a. d. Istočno Novo Sarajevo.

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Mreža za MIP

Održan „Medijski čas – dan s medijima o medijima“: panel-diskusija, predavanja i radionice

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

„Medijski čas – dan s medijima o medijima“ održan je 21. maja 2024. godine u Europe Houseu u Sarajevu kao cjelodnevni događaj namijenjen predstavnicima medija, djeci, nastavnicima, vaspitačima, bibliotekarima i roditeljima. U fokusu ovog „medijskog časa“ našla su se pitanja medijskog odgoja djece i mladih, uloga medija u promovisanju medijske i informacione pismenosti, te mogućnosti građanskog učestvovanja u radu medija i produkciji medijskog sadržaja.

„Medijski čas“ otvoren je panel-diskusijom za medije i stručnu javnost „Kako mediji promovišu medijsku pismenost?“, na kojoj su predstavnici Regulatorne agencije za komunikacije najprije upoznali prisutne s ulogom i obavezama medija u promociji medijske pismenosti. Također, predstavili su rezultate upitnika upućenog svim pružaocima audiovizuelnih medijskih usluga i medijskih usluga radija u Bosni i Hercegovini, a koji se ticao aktivnosti i programskih sadržaja koje su stanice realizovale/emitovale u proteklih godinu dana na neku od tema iz područja medijske pismenosti. „Mediacentar“ Sarajevo iznio je svoja iskustva saradnje civilnog sektora i medija na području medijske pismenosti. O iskustvima svojih medijskih kuća u promovisanju medijske pismenosti govorile su predstavnice BHRT-a, Al Jazeere Balkans i Radio Active Zenica: Senada Ćumurović, Lejla Mazlić i Ena Čaušević.

Panel-diskusija okončana je diskusijom iz koje je proizašlo sljedećih šest zaključaka:

  1. Pružaoci medijskih usluga trebali bi povećati obim i tematsku raznolikost medijskih sadržaja i drugih resursa u cilju razvijanja naprednih vještina medijske pismenosti svih građana zemlje. Produkcija takvih sadržaja trebala bi biti redovna i usklađena s trendovima i izazovima s kojima se susreće savremena publika. Distribucija ovakvih sadržaja trebala bi biti oslonjena na svu raspoloživu tehnologiju i komunikacione kanale.
  2. Pružaoci medijskih usluga trebali bi dati doprinos provođenju međunarodnih inicijativa kao što su UNESCO-ova „Globalna sedmica medijske i informacione pismenosti“, „Dan sigurnijeg interneta“, te nacionalnih kampanja kao što su „Dani medijske i informacione pismenosti u Bosni i Hercegovini“.
  3. Medijski radnici, uključujući upravljačke strukture, također bi se trebali dodatno edukovati na različite teme iz oblasti medijske i informacione pismenosti.
  4. Polazeći od obaveza države da promoviše medijsku pismenost u skladu s odredbama Direktive Evropske unije o audiovizuelnim medijskim uslugama i preporukama Vijeća Evrope, potrebno je obezbijediti adekvatne resurse za kontinuiranu podršku inicijativama medijske pismenosti, uključujući podsticaje za produkciju takvih sadržaja, podršku nacionalnim inicijativama i podršku Mreži za medijsku i informacionu pismenost.
  5. S obzirom na ulogu javnih RTV-servisa, potrebno je na odgovarajući način definisati njihove zakonske obaveze promovisanja naprednih vještina medijske pismenosti za građane svih uzrasta.
  6. Za potrebe praćenja napretka i izvještavanja o poduzetim mjerama, potrebno je obezbijediti adekvatnu razmjenu informacija između regulatora, ministarstva i pružalaca medijskih usluga kroz Mrežu za medijsku i informacionu pismenost.

U okviru „Medijskog časa“, u saradnji s prof. dr. Eminom Dedić Bukvić i studentima/studenticama Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu održane su i pedagoške radionice i predavanja za roditelje i sve one koji učestvuju u medijskom odgoju djece, nastavnike i vaspitače, na temu izazova odgajanja u multimedijalnom okruženju, kao i radionice namijenjene djeci od III do VI razreda na teme: „Mediji i emocije“ ‒ radionica za razvoj medijske i emocionalne pismenosti kod djece, „Šta je s druge strane ekrana?“ ‒ adekvatno prepoznavanje i tumačenje informacija, vijesti i ponašanja u digitalnom okruženju, „Biti svoj!“ ‒ izgradnja zdrave slike o sebi, osvrt na društvene mreže i socijalno-emocionalno opismenjavanje.

Također, održane su i medijske radionice za učenike od III do VII razreda, bibliotekare i nastavnike ‒ voditelje sekcija medijske i informacione pismenosti, kao i sve one koji učestvuju u medijskom odgoju djece. Radionice su realizovali novinari i novinarke na sljedeće teme: „Šta je iza vijesti dana?“ – upoznavanje s TV-novinarstvom i segmentima iza ekrana, „Pripreme i vođenje intervjua“ – postavljanje pitanja od interesa javnosti, kao i  kratka radionica videoprodukcije tokom koje su učesnici pravili izvještaj o „Medijskom času“ prateći rad videografa.

Organizatori ovog događaja su Fondacija „Mediacentar“ Sarajevo i Regulatorna agencija za komunikacije, uz podršku organizacije Transitions iz Praga, medija i Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. „Medijskom času“ prisustvovao je veliki broj novinara i predstavnika medija iz čitave BiH, kao i veliki broj članova akademske zajednice, prosvjetnih radnika, studenata i učenika.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Istraživanja, analize i strategije

Uređivanje Wikipedije kao mehanizam razvoja kompetencija medijske i informacione pismenosti

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Prikaz preglednog rada „Uređivanje Wikipedije kao mehanizam razvoja kompetencija medijske i informacione pismenosti“ docenta Vuka Vučetića. Rad je objavljen u Zborniku radova s naučnog skupa „Aktualizacija i popularizacija znanosti kroz medije“ održanog 2022. godine u Mostaru u organizaciji Sveučilišta u Mostaru, Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti/nauke i Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ – područni centar Osijek.

Pregledni rad Vuka Vučetića polazi od pretpostavke da uređivanje sadržaja na najvećoj online enciklopediji. Wikipediji. pridonosi razvoju vještina i kompetencija medijske i informacijske pismenosti koje su neophodne za snalaženje u dinamičnoj medijatiziranoj stvarnosti. Autor konstatira kako u široj javnosti preovladava površno znanje o načinima funkcioniranja Wikipedije, dok naučni i stručni krugovi gaje (ne)opravdan negativan odnos prema Wikipediji. S tim u vezi, autor definira kao prvi cilj rada upoznavanje šire čitalačke publike, ali i stručne javnosti, s Wikipedijom, dok se drugi cilj rada odnosi na analizu odnosa između osnovnih vještina koje posjeduju urednici Wikipedije i kompetencija medijske i informacijske pismenosti.

Rezultati analize dostupnih sekundarnih istraživanja potvrdili su postojanje pozitivne veze između kompetencija „vikipedijanaca“ i kompetencija koje odlikuju medijski i informacijsko pismene pojedince. Među navedene kompetencije ubrajamo procjenu relevantnosti teme, verifikaciju različitih oblika lažnih sadržaja, traganje za kredibilnim izvorima informacija, poštovanje autorskih prava, izbalansiran, neutralan stil pisanja, uvažavanje ostalih aktera i sl.

Autor zaključuje da je potrebno preusmjeriti energiju koja se troši na održavanje postojećih predrasuda i otpora prema Wikipediji u iskorištavanje njenih pedagoških potencijala radi razvijanja osnovnih kompetencija medijske i informacijske pismenosti, ali i modernizacije cjelokupnog obrazovnog procesa.

Rad možete potražiti ovdje na stranama 145‒164.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Medijske teme i dileme

Prikazi i izvještavanje o mentalnom zdravlju u medijima

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Za izvještavanje o temama vezanih za mentalno zdravlje, koje su okružene stigmom i nerazumijevanjem javnosti, od ključne je važnosti istinito, tačno i odgovorno novinarstvo.

Svjetska zdravstvena organizacija – SZO (World Health Organization – WHO) mentalno zdravlje definiše kao osnovno ljudsko pravo i „stanje mentalnog blagostanja, koje ljudima omogućava da se nose sa životnim stresovima, ostvare svoje sposobnosti, dobro uče, dobro rade, te doprinose svojoj zajednici“. U „Svjetskom izvještaju o mentalnom zdravlju: Transformacija mentalnog zdravlja za sve“ SZO navodi da su u svim zemljama problemi mentalnog zdravlja u porastu, te da jedna od osam osoba u svijetu živi sa mentalnim poremećajem. Pandemija virusa COVID-19 dovela je do dramatičnog povećanja oboljelih od mentalnih bolesti i već u prvoj godini pandemije zabilježen je rast broja oboljelih od depresije i tjeskobe za više od 25%.

Mentalno zdravlje je izuzetno važno u svakoj fazi ljudskog života i utiče na razmišljanja, osjećanja i djelovanja svakog pojedinca. Ukoliko se stanje narušenog mentalnog zdravlja ne liječi, može rezultirati invalidnošću, nezaposlenosti, socijalnoj isključenosti i u najtežem slučaju suicidom.

Međutim, mitovi i zablude o mentalnom zdravlju su globalno rašireni i jedan od razloga iskrivljenih stajlišta o mentalnim bolestima je izvještavanje medija o ovoj izuzetno osjetljivoj temi.

Prikaz mentalnih poremećaja u medijima

Mnogi ljudi nemaju stvarno životno iskustvo sa osobama narušenog mentalnog zdravlja i u nedostatku iskustvenih saznanja svoju percepciju o njima isključivo grade na osnovu medijskih prikaza. Međutim, mediji, skloni senzacioanlizmu i podilaženju industriji zabave, probleme mentalnog zdravlja često prikazuju netačno i neistinito i uveliko doprinose njihovoj stigmatizaciji i trivijalizaciji. Medijsko širenje negativnih stereotipa i netačnih opisa osoba sa problemima mentalnog zdravlja izuzetno pogađa i diskriminiše oboljele osobe. Najčešći negativni oblici prikazivanja u medijima, a posebno u filmovima i TV programima, kako bolesti, tako i bolesnih osoba su:

  • Stigmatizacija, predrasude i generalizacija – mentalne bolesti su neizlječive, oboljeli su „ludi“, nepredvidivi, bespomoćni, kriminalci, nasilni i opasni po okolinu, a osobe sa određenom psihičkom bolešću pokazuje iste simptome i karakterizaciju bolesti. Izgledaju neuredno, zapušteno i ekstremno su bolesni i nesposobni da upravljaju svojim životom;
  • Iskrivljeno i netačno prikazivanje uzroka i liječenja mentalnih bolesti, kao i stručnjaka i zdravstvenih usluga;
  • Trivijalizacija – mentalne bolesti se minimizaraju, pojednostavljuju i prikazuju manje „teškim“ nego što to stvarno jesu;
  • U medijima se najčešće prikazuju mentalne bolesti koje će proizvesti veći dramaturški učinak u javnosti, (npr. šizofrenija), a rjeđe anksioznost i depresija kao najčešći poremećaji mentalnog zdravlja.

Ovakvi stigmatizirajući i stereotipni prikazi poremećaja mentalnog zdravlja doprinose negativnom stavu javnosti prema osobama sa psihičkim smetnjama, a neke od njih su:

  • Za oboljele osobe – samostigma koja ozbiljno narušava samopoštovanje i dovodi do osjećanja stida i izolacije, što onemogućava cjelokupni oporavak. Neodgovorno izvještavanje kod obojelih osoba može izazvati uznemirenost i potaći ih na štetna ponašanja;
  • Netačne informacije javnost navode da pogrešno tumače simptome, dijagnosticiranje i liječenje mentalnih bolesti, posebno samodijagnosticiranje putem interneta;
  • Trivijalizacija i minimiziranje mentalnih bolesti u javnosti može spriječiti osobe koje osjećaju simptome da potraže pomoć u liječenju.

Liza Summer/Pexels

Kako odgovorno i etički izvještavati o mentalnom zdravlju?

Uticaj medija na uvjerenja široke javnosti je ogroman i nemjerljiv. Stoga, odgovorno i etičko izvještavanje o mentalnom zdravlju doprinosi informisanijem i saosjećajnijem društvu koje će pružiti podršku oboljelim od mentalnih bolesti i potaći ih da bez stida i straha potraže pomoć. Odgovorno izvještavanje može poboljšati komunikaciju između medijskih i zdravstvenih profesionalaca sa oboljelim osobama, što može dovesti do pozitivnog ishoda bolesti i smanjenja patnje. Pri izvještavanju o mentalnom zdravlju, trebalo bi voditi računa o sljedećem:

  • Prvenstveno se u potpunosti edukovati o temi mentalnog zdravlja koja se prikazuje i temelji isključivo na činjenicama i tačnim podacima, a ne na predrasudama i stereotipima. U suprotstavljanju mitovima i pogrešnim vjerovanjima o mentalnom zdravlju, razvijanje medijske pismenosti je od ključne važnosti.
  • Pažljivo birati riječi i jezik u prikazu i izbjegavati stigmatizirajuću i stereotipizirajuću terminologiju koja obezvrjeđuje, marginalizuje i izoluje oboljele osobe;
  • Konsultovati medicinske stručnjake i relevantne resurse pri izvještavanju;
  • Izvještavati na pozititivan i proaktivan način kojim će se oboljele osobe potaći da potraže pomoć i dati im nadu u uspješan oporavak.

U Bosni i Hercegovini često se koristi neprihvatljiva i stigmatizujuća terminologija i pristup mentalnom zdravlju. Priručnik Etičko izvještavanje o mentalnom zdravlju grupe autora, koji je nastao u okviru „Projekta mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, medijskim i zdravstvenim profesionalcima pruža korisne smjernice u smislu etičkog i odgovornog izvještavanja o temama mentalnog zdravlja, gledano sa pravnog, medicinskog i novinarskog aspekta.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Medijske teme i dileme

Uloga medija u postizanju rodne ravnopravnosti

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Uredila: Anida Sokol

 

U zemljama sa višim stepenom medijskih sloboda, veća je rodna ravnopravnost u medijima.

Mediji imaju značajnu ulogu u promociji rodne ravnopravnosti. Oni odražavaju, ali i oblikuju društvene obrasce, te u tom smislu važno je naglasiti princip učešća i pristupa žena i marginalizovanih zajednica u procesima odlučivanja putem medija, te princip zastupljenosti žena i drugih marginalizovanih zajednica u medijskom sadržaju. Obje oblasti, i učešće i zastupljenost u medijima, utvrđene su prije skoro trideset godina donošenjem Pekinške deklaracije i Platforme za akciju, nakon koje su izrađene i brojne rodno specifične politike, mjere i mehanizmi za provedbu rodne ravnopravnosti u medijima.

Na Zapadnom Balkanu, kako navode autorice izvještaja Mediji i rod, žene čine veći udio medijske populacije od muškaraca, ali veći broj žena u medijima ne znači povećanje njihovog učešća na rukovodećim pozicijama. Naprotiv, rukovodećim pozicijama u medijskom sektoru u Bosni i Hercegovini dominiraju muškarci, naročito kad su u pitanju mediji sa većim utjecajem i stabilnijim finansijskim modelima. Pored toga, u sferama od kojih zavise medijske slobode, poput politike, ekonomije i sigurnosnih snaga, dominiraju muškarci, što također utiče i na rad medija u BiH. Novinarstvo kao profesija nije otporno na diskriminatorne prakse, ali uloga medija u promociji rodne ravnopravnosti je višedimenzionalna, prevazilazi rodnu statistiku unutar profesije i tiče se sveukupne pozicije i moći medija da preoblikuju društveni svijet u kojem žene žive.

Uprkos činjenici da žene čine polovinu ukupnog stanovništva u BiH, te zaslužuju da budu jednako zastupljene kao i muškarci, dostupne analize o zastupljenosti žena u medijskom sadržaju u BiH, pokazuju da se iskustvo i doprinos žena uzastopno miniminizira i smješta u domen “lakih tema”, kao što su zabava i životni stil, što u konačnici utvrđuje stereotipne rodne uloge. Trend “nestajanja žena”, ali i drugih marginalizovanih skupina iz medija, potvrđen je i izvještajem Globalnog projekta monitoringa medija iz 2020. godine, kao i sve manju zastupljenost širokog sprektra tema koje se tiču rodne ravnopravnosti. Istraživanja pokazuju i da “medijsko izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju nerijetko sadrži stereotipne elemente, a posljedice su umanjivanje, opravdavanje ili gotovo prihvatanje nasilja u domeni tradicije i kulture”. Da BiH generalno stagnira u oblasti ženskih prava, te da nema mjerljivog napretka za žene ili pripadnike/ce marginalizovanih grupa naročito u domenu stereotipnog predstavljanja, potvrđuje i UN Odbor za ukidanje svih oblika diskriminacije žena u posljednjem (CEDAW) Periodičnom izvještaju za 2019. godinu.

Društvo sa dominantno patrijahalnim obrascima ponašanja kakvo je bosanskohercegovačno ujedno je i najizazovnije za rad na promjeni percepcije i ponašanja kad je u pitanju diskriminacija na osnovu roda. U tom pogledu, mediji imaju jednu od najizazovnijih, ali i najznačajnijih uloga. Imajući u vidu decenijski rad na međunarodnom i lokalnom nivou, uspješne incijative, međunarodne, ali domaće zakonodavne okvire koji normiraju zabranu diskrinimacije, te potiču medije na profesionalno izvještavanje, ostaje i dalje kontinuirana potreba za rad na boljim medijskim slobodama, na stvaranju mogućnosti da žene u medijima imaju jednak tretman u pogledu plaćanja, radnog vremena i sigurnog radnog okruženja, te za rad na podizanju svijesti i odgovornosti medija u promovisanju nestereotipnih uloga žena i muškaraca i otvaranja medijskog prostora za višestruko diskriminisane žene.

Kao podrška tom radu, neki od korisnih izvora navedenih u studiji Vijeća Evrope “Mediji i rod” su:

  • Vijeće Evrope. (2011). Konvencija o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici – Istanbulska konvencija.
  • Preporuka CM/Rec (2013) 1 Komiteta ministara državama članicama o rodnoj ravnopravnosti i medijima
  • Priručnik za implementaciju Preporuke CM/Rec(2013)1 sadrži pregled dobrih praksi i mehanizama za borbu protiv seksizma i drugih oblika pogrešnog ili lažnog prikazivanja;
  • Preporuka CM/Rec(2017)9 o rodnoj ravnopravnosti u audiovizuelnom sektoru.
  • Preporuka CM/Rec(2019)1 o eliminaciji seksizma iz jezika.

 

Ovaj tekst je proizveden uz podršku Vijeća Evrope i projekta “Medijska i informacijska pismenost: za ljudska prava i demokratiju”, u okviru Akcionog plana za Bosnu i Hercegovinu 2018-2021. Finansiranje Akcionog plana osigurale su Norveška i Luksemburg. Mišljenja izražena u ovom tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju nužno službenu politiku Vijeća Evrope.

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Newer Posts
Older Posts

Kontaktirajte nas

Regulatorna agencija za komunikacije

map Mehmeda Spahe 1, 71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
phone
Tel: +387 33 250 600
mail
medijskapismenost@rak.ba info@rak.ba
web www.rak.ba

Pratite nas na društvenim mrežama

instagram tiktok youtube Facebook

@2022 - Sva prava zadržana

Regulatorna agencija za komunikacije

Accessibility by WAH