Autorica: Ivana Sivrić
(Vjesnik Bibliotekara Hrvatske, 2022.)
Sadržaj:
Cilj ovog teorijskog istraživanja je da kritički predstavi savremene oblike pismenosti 21. stoljeća, specifičnosti po kojima su slični ili se razlikuju, s posebnim fokusom na medijsku pismenost kao elementom medijskog obrazovanja, kako bi se doprinijelo stvaranju pretpostavki za oblikovanje koncepta kritičke autonomije. Povezanost i saradnja tih pojmova prepoznati su kao ključni elementi za uspješan razvoj i obrazovanje svakog pojedinca.
Metodologija. U istraživanju se polazi od pretpostavke da je unapređenje savremenih oblika pismenosti ključno za razvoj društva, te zahtijeva od pojedinca sistemsko i organizovano stjecanje raznovrsnih vještina s ciljem unapređenja višeg nivoa znanja i obrazovanja. Stoga se istraživačko pitanje odnosi na uravnoteženost tih pojmova. Savremeni oblici pismenosti trebali bi se tretirati kao srodni, dopunski pojmovi (nikako konkurentni/suparnički), koji se međusobno kombinuju i nadopunjuju stvarajući saradnju i zajedničko djelovanje koje za cilj ima prikupljanje novih znanja i stjecanje kompetencija u savremenom svijetu medija, informacija i obrazovanja. Postdigitalni izazov opisuje odnos pojedinca i tehnologije, ali (bi) treba(o) uključiti i odnos etike, estetike i emocije. Za pripremu i teorijsku analizu u radu korištena je relevantna naučna i stručna literatura sa ciljem tumačenja aktuelnih savremenih oblika pismenosti, s posebnom recenzijom na medijsku pismenost u 21. stoljeću i ukazivanja na povezanost sadržaja i teme istraživanja.
Rezultati. Rad donosi kritičku analizu savremenih oblika pismenosti i to, u metodološkom smislu, pozicioniranih u kontekstu UNESCO-vih definicija pismenosti kao vještina koje u 21. stoljeću predstavljaju uslov za kvalitetnije obrazovanje. U skladu sa definisanim ciljevima, ovaj rad opisuje aktuelne savremene oblike pismenosti prikazujući ih kroz primarnu, sekundarnu i tercijarnu pismenost. Predstavljena su različita objašnjenja savremenih oblika pismenosti, ističući njihove specifičnosti, s posebnim fokusom na UNESCO-vu strategiju za pismenost mladih i odraslih. Posljednji dio rada fokusiran je na ulogu medijske pismenosti kao elementa medijskog obrazovanja, s ciljem da se pridonese kreiranju koncepta kritičke autonomije. U radu se zaključuje da, uz druge savremene oblike pismenosti, medijsko opismenjavanje nudi najbolje rezultate ako se odvija u saradnji s drugim savremenim i usklađenim pismenostima 21. stoljeća.
Rad je dostupan na sljedećem linku:
