MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

roditelji
Tag:

roditelji

Slajder na početnoj straniZaštita privatnosti

Šta videospot „Ellina poruka/Bez pristanka“ poručuje roditeljima na temu sharentinga?

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Da li ste znali da prosječan/na petogodišnjak/inja već ima 1500 svojih fotografija online? Kao što pretpostavljate, te fotografije su bez dječijeg znanja, volje ili želje, postavili upravo oni kojima djeca najviše vjeruju: roditelji! S druge strane, stručnjaci prognoziraju da će dvije trećine svih slučajeva krađe identiteta do 2030. godine biti zasnovano na „šerovanim“ fotografijama. Šta roditelji mogu učiniti kako bi sačuvali virtuelnu privatnost svoje djece?

Deutsche Telekom je početkom jula 2023. godine pokrenuo kampanju „Dijeli oprezno“ (ShareWithCare), koja skreće pažnju na rizike kojima roditelji izlažu svoju djecu sharentingom, odnosno objavljivanjem njihovih fotografija, videa i drugih informacija na društvenim mrežama. Kampanja je započela emitovanjem zanimljivog videospota „Ellina poruka/Bez pristanka“ (A Message from Ella/Without consent). Spot prikazuje devetogodišnju djevojčicu Ellu, koja je uz pomoć vještačke inteligencije pretvorena u odraslu Ellu i koja se obraća svojim roditeljima, skrećući im pažnju na brojne moguće zloupotrebe njenih fotografija koje donosi sve brži razvoj vještačke inteligencije. Ella zapravo govori u ime sve djece i upozorava sve roditelje da dijeljenjem dječijih fotografija na internetu, uslijed razvoja vještačke inteligencije, izlažu djecu riziku od različitih vidova zloupotreba privatnosti i bezbijednosti, kao što su hakovanje, krađa identiteta i pedofilija.  

U nastavku prenosimo Ellinu poruku:

Mama, tata, zdravo! To sam ja, Ella, ili tačnije, malo starija, digitalna verzija mene. Prosto je nevjerovatno šta sve može današnja tehnologija, zar ne? Sve što vam treba jeste nekoliko fotografija, poput onih koje dijelite na društvenim mrežama, odakle ih bilo ko može uzeti i koristiti. Znam da za vas te fotografije predstavljaju samo uspomene, ali za druge su to podaci, a za mene možda početak užasne budućnosti u kojoj mi se lako može ukrasti identitet, ili mogu završiti u zatvoru zbog stvari koje nikada ne bih uradila. Zamislite, mama, tata, da mi neko uništi kreditnu sposobnost, ili kopira glas kako bi vas prevario (Mama, u nevolji sam. Treba hitno da mi pošalješ novac, molim te.) Ne želim postati mim kojem će se smijati svi u školi (Idi, ubij se!) I u svakom slučaju ne želim ovo… (na ekranu se vidi zamagljeno golišavo tijelo djevojčice kako trči po plaži). Sve što dijelite na internetu predstavlja digitalni otisak koji će me pratiti cijelog života. Govorim vam ovo jer znam koliko me volite i znam da nikada ne biste učinili nešto što bi mi moglo nauditi, zato, molim vas, mama i tata, zaštitite moju virtuelnu privatnost!

Kampanja polazi od toga kako svi volimo dijeliti fotografije – koje svjedoče o praznicima, proslavama ili drugim, više ili manje, važnim životnim trenucima i kako nam ta praksa pomaže da ostanemo povezani. Međutim, jednom kad se naši lični podaci nađu na internetu, oni ostaju trajno dostupni svuda na svijetu, što može izazvati nesagledive posljedice. Putem „Elline poruke“, kampanja upozorava da svi možemo doprinijeti sprečavanju potencijalnih zloupotreba, tako što ćemo unaprijediti nivo svoje medijske pismenosti i preispitati vlastiti pristup zaštiti i bezbjednosti podataka.

Videospot problematizira i rasprostranjenu praksu roditelja da objavljuju fotografije/videa svoje djece na internetu, bez znanja i želje djeteta da se data fotografija/video nađu na mreži. Preporuka stručnjaka je da roditelji djece starije od šest godina zatraže saglasnost djeteta prije nego što naprave i objave određenu fotografiju ili videosnimak o njemu. Kad je riječ o mlađoj djeci, preporuka je da roditelji sami procijene šta je u konkretnom slučaju najbolji interes djeteta i da pronađu balans između koristi koje im sharenting omogućava i potrebe da zaštite privatnost svog djeteta. Isto tako, ne preporučuje se objavljivanje fotografija tuđe djece bez prethodne saglasnosti njihovih roditelja. Više o potencijalnim implikacijama sharentinga na dječiju privatnost saznajte u tekstu Sharenting – izazov savremenog roditeljstva.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Slajder na početnoj straniZaštita privatnosti

“Sharenting” – izazov savremenog roditeljstva

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Ljeto je doba godine u kojem mnogi od nas putuju sa svojim porodicama i kada osjećaju potrebu da neke od najljepših trenutaka s tih putovanja podijele na društvenim mrežama. U tekstu koji slijedi saznat ćete koje su dobre i loše strane objavljivanja fotografija, videa i drugih sadržaja o djeci na društvenim mrežama, kako na to gledaju djeca i mladi i šta bi roditelji trebali znati prije nego što se odluče da objave sadržaj koji se tiče njihovog djeteta.

U skladu s globalnim trendovima, građani Bosne i Hercegovine već godinama ostavljaju digitalne tragove svojih života na društvenim mrežama. Studija o medijskim navikama odraslih u Bosni i Hercegovini, koju su inicirali Vijeće Evrope i Regulatorna agencija za komunikacije, pokazala je da čak osam od deset stanovnika BiH koristi barem jednu društvenu mrežu. Nešto više od polovine korisnika društvenih mreža u BiH kreira određene medijske sadržaje: najčešće fotografije (95%), znatno rjeđe (15%) videa i/ili postove. Sve to navodi na zaključak da i bh. roditelji praktikuju da objavljuju fotografije svoje djece na društvenim mrežama.

Šta je to sharenting, koje su mu pozitivne, a koje negativne strane?

Termin sharenting pojavio se na internetu 2013. godine. U pitanju je kovanica sastavljena od riječi sharing (dijeljenje) i parenting (roditeljstvo). Kolinsov rječnik (Collins Dictionary) definira sharenting kao „praksu roditelja da koriste društvene mreže u svrhu redovnog objavljivanja detaljnih informacija o svom djetetu“. Sharenting ukazuje na sve prisutniji oblik ponašanja na internetu koji podrazumijeva potrebu roditelja da objavljuju fotografije, videosnimke, razmišljanja, dileme, emocije, lokaciju i druge vrste informacija o svome djetetu na društvenim mrežama.

Roditelji praktikuju sharenting iz više razloga:

  • kako bi podijelili ponos i promovirali uspjehe svoje djece,
  • kako bi održali kontakte i obavještavali porodicu i prijatelje o djetetovom odrastanju,
  • kako bi bilježili razvojne faze i sakupljali uspomene,
  • kako bi dobili podršku i korisne informacije koje se tiču izazova roditeljstva,
  • kako bi podijelili iskustva.

Pozitivne strane dijeljenja vlastitih iskustava vezanih za djecu putem društvenih mreža uključuju:

  • prikupljanje korisnih informacija koje se tiču problema i izazova roditeljstva,
  • mogućnost traženja podrške,
  • upoređivanje različitih iskustava,
  • širenje informacija o specifičnim stanjima djece, uključujući zdravstvene i psihološke probleme,
  • dobijanje prostora za ispoljavanje vlastitih razmišljanja i osjećanja.

S druge strane, sharenting ima i brojne negativne ili potencijalno rizične aspekte. Uslijed toga, francuski Senat je u februaru 2023. godine predložio uvođenje zakona s ciljem zaštite privatnosti djece i suočavanja s negativnim efektima dijeljenja fotografija i videosnimaka djece na internetu.

Objavljivanje fotografija, videa ili drugih informacija o vlastitoj djeci može imati negativne etičke implikacije, posebno u slučajevima u kojima roditelji žele izgraditi svoju karijeru na osnovu profila svoje djece na društvenim mrežama.

U određenim slučajevima, sharenting se može smatrati oblikom zanemarivanja i zlostavljanja djece: ukoliko se javlja kao posljedica roditeljske ili starateljske zavisnosti od tehnologije, kada  roditelji provode previše vremena pokazujući svijetu „sretan i ispunjen život“ svoje djece, umjesto da se zaista posvete roditeljstvu, ili ukoliko roditelji/staratelji praktikuju sharenting s namjerom da od svoje djece naprave poznate ličnosti, uprkos svijesti o potencijalnim opasnostima objavljivanja velikog broja fotografija i informacija o djetetu.

Sharenting može biti povod online uznemiravanja i digitalnog nasilja (cyberbullying).

Potencijalne opasnosti sindroma sharentinga uključuju krađu ličnih podataka djece i korištenje njihovih fotografija na sajtovima dječije pornografije. Izvještaji američkog Nacionalnog centra za nestalu i zlostavljanu djecu (National Centre for Missing and Exploited Children) upozoravaju na to da su roditeljske objave izvor čak polovine fotografija koje su dijelili zlostavljači djece.

Sharenting može narušiti dječiju privatnost. Prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta, djeca imaju pravo na privatnost. Konvencija u članu 16. zabranjuje miješanje u privatni i porodični život, ličnu prepisku, kao i povrede časti i ugleda djeteta. Također, Preporuka Vijeća Evrope CM/REC (2018)7 Komiteta ministara državama članicama ističe ulogu roditelja i staratelja u zaštiti privatnosti, ličnih podataka i online reputacije djece, kao i potrebu da se poštuje povjerljivost njihove prepiske.

Sharenting može narušiti odnos između roditelja i djeteta.

Djeca i mladi nerijetko smatraju da roditelji otkrivaju previše informacija o njihovim životima, kao i da te informacije/fotografije i sl. ponekad ugrožavaju sliku koju oni žele izgraditi o sebi u online prostoru, naročito u kasnijim fazama razvoja. Rezultati nedavno sprovedenog istraživanja među mladima od 12 do 16 godina u Velikoj Britaniji pokazali su da većina ispitanika smatra da njihovi roditelji ne poštuju njihovu privatnost na internetu, dok više od trećine ispitanika smatra da su ih roditelji barem jedanput osramotili objavljivanjem određene fotografije.

MabelAmber/Pixabay

Savjeti roditeljima

Rasprostranjenu praksu roditelja da dijele fotografije svoje djece na internetu ne treba a priori posmatrati kao kršenje privatnosti ili manipulaciju identitetom djeteta. Umjesto toga, svaki pojedinačni slučaj objavljivanja fotografija, videosnimaka i sl. treba ocjenjivati posebno, uzimajući u obzir specifičan kontekst i potencijalni uticaj na dijete, sad i u budućnosti.

Važno je da roditelji budu informirani o potencijalnim posljedicama sharentinga koje uključuju, između ostalog, i pitanje sigurnosti djeteta. To se prvenstveno odnosi na objavljivanje ličnih podataka djeteta, kao što su: ime i prezime, datum i mjesto rođenja, adresa stanovanja, naziv škole ili vrtića koje dijete pohađa i sl. što sve može biti iskorišteno za krađu identiteta, otkrivanje lokacije djeteta i njegove rute kretanja i najzad za ugrožavanje fizičke sigurnosti djeteta.

Posebno je bitno da roditelji vode računa o tome kako se njihovo dijete može osjećati povodom dijeljenja određenog sadržaja, ne samo trenutno nego i u budućnosti. Sve objavljene informacije o djetetu ostavljaju digitalni otisak koji čini digitalnu reputaciju djeteta, a koja se nekada ne može u potpunosti obrisati. Posebnu pažnju potrebno je obratiti na to da se ne objavljuju povjerljivi podaci zbog kojih dijete može doživjeti neugodnosti u budućnosti.

Roditeljima djece starije od šest godina preporučuje se da zatraže saglasnost djeteta prije nego što naprave i objave određenu fotografiju ili videosnimak o njemu. Razgovor i dogovor s djetetom može spriječiti osjećaje povrijeđenosti, stida, ljutnje i frustracije. Kad je riječ o mlađoj djeci, preporuka je da roditelji sami procijene šta je u konkretnom slučaju najbolji interes djeteta i da pronađu balans između koristi koje im sharenting omogućava i potrebe da zaštite privatnost svog djeteta.

Posebno je važno obratiti pažnju na to da se ne objavljuju fotografije ili videosnimci koji prikazuju djelimično ili potpuno obnaženo tijelo djeteta, zato što takve objave mogu privući seksualne predatore. Također, ne preporučuje se objavljivanje fotografija ili videosnimaka koji prikazuju dijete u stanju frustracije ili traume, prikaze lošeg dječijeg ponašanja ili dječijih slabosti, zbog kojih dijete sada ili u budućnosti može osjećati stid ili frustraciju.

Ukoliko vaši članovi porodice ili prijatelji objavljuju fotografije ili videosnimke vaše djece, zamolite ih da to ne čine bez vaše saglasnosti. Također, kada vi želite objaviti fotografije ili videosnimke druge djece, zatražite prvo saglasnost njihovih roditelja.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Istraživanja, analize i strategije

Istraživanje o medijskim navikama djece i stavovima roditelja u Bosni i Hercegovini

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Istraživanje o medijskim navikama djece i stavovima roditelja provedeno je u saradnji Regulatorne agencije za komunikacije i UNICEF-a, kako bi se po prvi put u Bosni i Hercegovini dobili deatljni podaci o tome kako djeca i mladi koriste medije i koji su stavovi roditelja o tome.

Istraživanje je provela profesionalna agencija za ispitivanje javnog mnijenja, istraživanje tržišta i konsalting Custom Concept (CC) u junu i julu 2020. godine, na osnovu različitih međunarodnih iskustava prilagođenih trenutnom vremenu i bh. kontekstu, na statistički reprezentativnom uzorku od ca. 4.000 djece i roditelja. S obzirom da se medijske navike djece uveliko razlikuju u zavisno o njihom uzrastv i stupnju razvoja, podaci prikupljeni istraživanjem su prikazani po sljedećim grupama: djeca uzrasta 0-3, 4-6, 7-10, 11-14, 15-18 godina starosti, te i roditelji/staratelji djece.

Istraživanje je obuhvatilo sljedeće tematske cjeline:

  • pristup medijima – način na koji djeca i mladi pristupaju medijima, uključujući i online platforme,
  • sadržaji koje djeca gledaju/prate/slušaju/kreiraju,
  • količina vremena provedenog uz različite medije,
  • pravila za korištenje medija i nadzor roditelja, te
  • znanje i učenje o medijima.

Rezultati istraživanja omogućuju svim zainteresovanim akterima kao što su kreatori medijskih politika, medijska i informacijsko-komunikacijska industrija, nevladine organizacije, obrazovne i zdravstvene institucije, međunarodna zajednica i dr., da u skladu sa njima definišu svoje ključne programske zadatke, strategije i aktivnosti koje će dovesti do poboljšanja u načinu na koji djeca i mladi u BiH koriste medije i IKT, što će povećati njihovu sigurnost i opštu dobrobit. Također, istraživanje daje informacije potrebne za daljnji razvoj medijskog regulatornog okvira, a posebno aktivnosti RAK-a i UNICEF-a, kao i boljim komunikacijskim aktivnostima i jačanju medijske i informacijske pismenosti djece i roditelja u BiH.

Finalni izvještaj o rezultatima istraživanja „Medijske navike djece i stavovi roditelja“ objavljen je u oktobru 2020. godine, a u nastavku vam donosimo pet infografika koje na slikovit način sumiraju najvažnije rezultate istraživanja.

Preuzmite Medijske navike djece i stavovi roditelja              (B/H/S)

Preuzmite Children's media habits and parental Attitudes  (ENG)

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Korištenje ekrana

Digitalna pismenost: savremeno roditeljstvo između bure informacija i digitalnog minimalizma

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Autorice:

prof. dr Dragana Trninić, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci

prof. dr Ivana Zečević, Filozofski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci

 

„Digitalna pismenost: savremeno roditeljstvo između bure informacija i digitalnog minimalizma“ naziv je predavanja koje su povodom Sedmice medijske i informacijske pismenosti održale prof. dr Dragana Trninić i prof. dr Ivana Zečević u osnovnoj školi „Miloš Crnjanski“ u Banjoj Luci, 9. novembra 2022. godine.

Digitalno okruženje i korištenje interneta postali su svakodnevica kako djece, tako i roditelja. Djeca odrastaju u digitalnom svijetu i tu se osjećaju prirodno. Sa druge strane, na roditeljima je velika odgovornost da zaštite djecu na internetu i omoguće im bezbjedno korištenje digitalnih tehnologija, a da pritom ni oni sami nisu dovoljno edukovani. Cilj edukacije je da se roditelji upoznaju sa internetskom regulativom i mehanizmima zaštite djece na internetu, kao i različitim prednostima korištenja interneta.

Takođe, s obzirom na izazove roditeljstva u digitalnom dobu, edukacija će ponuditi odgovore o tome na koji način i u koje vrijeme djeca treba da koriste digitalne tehnologije, kao i na koji način roditelji mogu efikasno da postavljaju granice svojoj djeci i uređuju pravila ponašanja kada su digitalne tehnologije u pitanju, uz sljedeće preporuke roditeljima/starateljima:

Provodite vrijeme sa djetetom uz medije

  • Bilo da gledate televiziju, film, igrate igrice, pretražujete internet ili pregledate sadržaj na YouTube-u, pokažite mu sve mogućnosti medija i kako oni mogu biti zabavni i edukativni. Mediji nisu ni dobri ni loši već onakvi kakvim ih mi učinimo.
  • Pokažite interesovanje za ono što je djetetu zanimljivo i razgovarajte o sadržaju koji ste pogledali – šta je dobro, a šta nije, i zašto (Djeca i vrijeme pred ekranom – dobar početak, 2019). Razgovarajte takođe o tome da nije sve što vide na ekranu istinito. Objasnite im to na konkretnom primjeru (možete zajedno pogledati dokumentarac „Influenseri“/“Fake Famous“ reditelja Nicka Biltona na HBO GO-u).
  • Kada odlučite da je vrijeme da dijete počne samostalno istraživati i koristiti digitalne uređaje, nastavite razgovarati s djetetom i učestvujte u tome. Objasnite djetetu da sadržaj u medijima ne doživljavaju svi jednako. Nešto što je nekim ljudima smiješno, druge može rastužiti ili povrijediti. Sve zavisi od našeg ličnog iskustva i zato djeca ne bi trebalo da komentarišu ili dijele sadržaj za koji nisu sigurna kakve reakcije i osjećanja može izazvati kod drugih.

Donesite pravila za korištenje medija i tehnologije u svom domu i pridržavajte ih se

  • Odaberite prostor za korištenje medija (koji možete nadzirati).
  • Ograničite vrijeme uz medije.
  • Dogovorite se sa djetetom koja je gornja granica vremena koje dijete smije provesti pred ekranom (Kraljevski koledž za pedijatriju i zdravlje djeteta, 2019).
  • Ne dopustite da dijete gleda njemu neprimjerene sadržaje, naročito one sa nasiljem i seksualnim sadržajima.
  • Djeca mlađa od dvije godine ne bi trebalo da provode vrijeme pred ekranom i koriste bilo koju vrstu medija.
  • Djeca od dvije do pet godina smiju provoditi najviše sat vremena dnevno uz ekran, uz kontrolu i nadzor roditelja.
  • Djeci od pet do 17 godina treba ograničiti rekreativno vrijeme pred ekranom na najviše dva sata dnevno.
  • Društvene mreže ne bi trebalo da koriste prije 13. godine (Australian Government, Department of Health, 2017, 2019).
  • Vodite računa o dobnim oznakama sadržaja.
  • Ukoliko je istaknuto da sadržaj nije primjeren za osobe mlađe od 12/15/18 godina, onda sigurno i nije i dijete ga ne bi smjelo gledati.
  • Podstičite dijete da gleda obrazovne, dokumentarne i kvalitetne igrane, animirane i zabavne programe i razgovarajte sa njima o onome što su pogledali (Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija, 2016).
  • Odaberite usluge, filmove, aplikacije koje djeca smiju koristiti.
  • Odredite vrijeme kada se uređaji ne koriste (na primjer: za stolom, tokom obroka, neposredno prije polaska u školu, dva sata prije spavanja).

Naučite više o uslugama, sadržaju, tehnologiji i dobnim ograničenjima

Mnogi digitalni uređaji odraslima nude mogućnost prilagođavanja usluga potrebama njihove djece. Učeći o tehnologiji i uslugama, moći ćete odabrati tip sadržaja, iskustava i opcija prikladan za vaše dijete.

  • Isprobajte te opcije prije nego što im dijete pristupi te ih koristite zajedno s djetetom (Djeca i vrijeme pred ekranom – dobar početak, 2019).
  • Koristite lozinke za usluge i sadržaje kojima ne želite da dijete samostalno pristupa (potrošnja novca, preuzimanje novih igara i usluga te dijeljenje sadržaja).
  • Naučite dijete da lične lozinke ne otkriva drugima.
  • Saznajte šifre i korisničke informacije za uređaje i profile društvenih medija svoje djece ili tinejdžera da bi se pobrinuli za online sigurnost i pratili online profile i aktivnosti ako bi došlo do potencijalnih problema (Ponti, 2019, 405).
  • Provjerite jesu li dobna ograničenja navedena u prodavnici aplikacija ili u odredbama i uslovima korištenja.
  • U igricama i uslugama koje se preuzimaju besplatno korisnici ih „plaćaju” gledanjem reklama i videa koji ih podstiču na kupovinu novih igara ili davanje ličnih podataka.
  • Provjerite u postavkama na uređaju da li možete ograničiti kupovinu u aplikacijama.

Od najranijeg uzrasta učite djecu dobrim navikama korištenja ekrana – vlastitim primjerom

  • Jednom kada je objavljen na mreži, sav sadržaj (uključujući fotografije i videozapise) mogu preuzeti i podijeliti druge osobe. Dijete ne bi trebalo da dijeli informacije o sebi, fotografije, videozapise sa osobama koje ne poznaje, na društvenim mrežama, anonimnim ili javnim forumima. Brojne su opcije dijeljenja fotografija samo s nekolicinom ljudi koje vi odaberete, na društvenim mrežama i preko fotoalbuma na uređajima.
  • Objasnite da su fotografije koje dijelite samo u zatvorenim grupama namijenjene jedino onima koje ste prethodno odabrali, i da se ne smiju dijeliti sa drugima. Većina društvenih mreža ima dobno ograničenje za mlađe od 13 godina i često nisu prilagođene i primjerene za mlađu djecu. Naučite dijete da uvijek mora pitati prije objavljivanja fotografija ili videozapisa drugih osoba, bilo da je riječ o djeci ili odraslima (Čengić i sar., 2021).
  • Vodite računa kako se vi ponašate na internetu i na društvenim mrežama, koje podatke, fotografije i videozapise objavljujete i dijelite sa drugima, gdje i kada koristite digitalne uređaje (Djeca i vrijeme pred ekranom – dobar početak, 2019). Upoznajte djecu sa pravima na privatnost i sigurnost na internetu (pogledajte zajedno dokumentarac „Društvena dilema“/“The Social Dilemma“ reditelja Jeffa Orlowskog, dostupan na Netflix-u).

Literatura:

Agencija za elektroničke medije. 2016. Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija. Zagreb. https://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2016/09/medijska-pismenost-preporuke-dokument.pdf

Australian Government, Department of Health. 2017. Australian 24-Hour Movement Guidelines for the Early Years (Birth to 5 Years). https://www1.health.gov.au/internet/main/publishing.nsf/Content/FCE78513DAC85E08CA257BF0001BAF95/$File/Birthto5years_24hrGuidelines_Brochure.pdf (01.03.2021).

Australian Government, Department of Health. 2019. Australian 24-Hour Movement Guidelines for Children and Young People (5-17 years). https://www1.health.gov.au/internet/main/publishing.nsf/Content/AC46EFBE3130BC97CA2583D00023E7B0/$File/Australian%2024Hour%20Movement%20Guidelines%20for%20Children%20and%20Young%20People%205-17%20years.pdf. (01.03.2021).

Čengić., L., Dokić Mrša, S., Grahovac, N., Zečević, I., Trninić, D., Sivrić, I., Krajina, S., Romčević Šukalo, J., Rsiojević, S., Džaferović, A. (2021). Smjernice o korištenju medija, informaciono-komunikacionih tehnologija i vremenu koje djeca provode pred ekranom. Sarajevo: Regulatorne agencije za komunikacije i ,,Mediacentra” Sarajevo.

European Association for Viewers’ Interests. 2013. Put u svijet medijske pismenosti. https://www.youtube.com/watch?v=dOTen2DhP0k  (03.03.2021.)

European Association for Viewers’ Interests. 2015. Put u svijet medijske pismenosti 2: Osviještenost https://www.youtube.com/watch?v=cQ_z_Wdyggs&t=48s  (03.03.2021.)

Kraljevski koledž za pedijatriju i zdravlje djeteta (UK Koledž)/ The Royal College of Paediatrics and Child Health. 2019. The health impacts of screen time: a guide for clinicians and parents. London.  https://www.rcpch.ac.uk/sites/default/files/2018-12/rcpch_screen_time_guide_-_final.pdf (01.03.2021).

Ponti, Michelle. 2019. Digital Health Task Force. In Paediatr Child Health. 24 (6): 402–408. https://www.cps.ca/en/documents/position/digital-media (28.02.2021).

Veleposlanstvo Kraljevine Norveške u Zagrebu. 2019. Djeca i vrijeme pred ekranom – dobar početak. Zagreb. https://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2019/04/Djeca-i-vrijeme-pred-ekranom-dobar-poc%CC%8Cetak.pdf

 

Predavanje je održano u organizaciji Mediacentra Sarajevo i Transitions Online iz Praga, u saradnji sa Regulatornom agencijom za komunikacije.

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Bolji i sigurniji internet

Videosadržaji za djecu i roditelje o nasilju na internetu

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Nasilje može imati najrazličitije oblike i nije uvijek jednostavno prepoznati da je neko zlostavljan. Kao i u stvarnom, i u digitalnom svijetu posebno su u opasnosti djeca i potrebno je da djeca i njihovi roditelji znaju šta je to nasilje na internetu i kako se mogu zaštititi od takvog nasilja.

Plavi telefon donosi nekoliko edukativnih i informativnih videa namijenjenih roditeljima i djeci o tome šta je nasilje na internetu, kako ga prepoznati, kako uočiti da je dijete žrtva takvog nasilja i kome se obratiti u tom slučaju.

Žrtve nasilja se, bilo na internetu ili u stvarnom životu, suočavaju sa velikim strahom i sumnjaju u sebe i svoje vrijednosti, a posebno djeca, koja ne znaju kome da se obrate u tom slučaju. U ovom videu roditelji mogu saznati kako da prepoznaju 5 znakova da je njihovo dijete možda izloženo nasilju, kako da mu pruže podršku i kome da se obrate u takvim situacijama.

Djeca se na internetu često suočavaju sa ismijavanjem, prijetnjama i sadržajima uvredljivog sadržaja i pri tome osjećaju krivicu za nasilje koje im se dešava. U ovom videu djeca mogu saznati šta je to nasilje putem interneta, kako se zaštititi na internetu i dobiti korisne savjete Plavog telefona, kojem se uvijek mogu obratiti za podršku u takvim slučajevima.

Internet je sjajno i zabavno mjesto, ali i mjesto gdje je svako treće dijete žrtva nasilja na internetu i gdje je izloženo ismijavanju i izrugivanju, a takve poruke djecu mogu da bole jednako kao i da su izgovorene. U ovom videu djeca mogu saznati da takvo ponašanje nije u redu i da trebaju potražiti podršku nekoga ko će ih zaštititi ukoliko im se nešto slično dogodilo i ako se pri tome osjećaju tužno, potišteno i usamljeno. Plavi telefon donosi savjete kako to mogu učiniti.

Mnoga djeca ne znaju da kada postave ili podijele svoju fotografiju ili lične podatke na internetu, oni postaju vidljivi svima, pa i nepoznatim ljudima koji nisu njihovi prijatelji i koji ih mogu zloupotrijebiti i time im nanijetu štetu. U ovom videu djeca mogu saznati šta su grooming i sexting i zašto je važno da dobro razmisle prije nego što to urade.

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Bolji i sigurniji internet

Kako prepoznati da je dijete žrtva digitalnog nasilja?

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Dostupnost različitih elektronskih uređaja kao štu su smartphone, tablet, kompjuter i dr. uz pomoć kojih djeca još od najranijeg djetinjstva pristupaju internetu, dovodi do problema u sigurnosnom aspektu njegovog korištenja i potencijalnom riziku da djeca postanu žrtve nasilja na mreži. Zabrinuti roditelji često ne znaju kako mogu prepoznati da je njihovo dijete žrtva digitalnog nasilja, koje se često događa upravo u njihovom prisustvu i pod njihovim nadzorom.

Istraživanje o medijskim navikama djece i stavovima roditelja koje su 2019. godine proveli Regulatorna agencija za komunikacije i UNICEF u BiH pokazalo je da djeca uglavnom vide pozitivne strane društvenih mreža, stranica i aplikacija koje koriste, a adolescenti češće nego ostali ističu da im društvene mreže pomažu da uspostave i održavaju prijateljstva. Međutim, adolescenti češće primjećuju i njihove negativne strane, kao što je osjećaj pritiska da se bude popularan i prisustvo zlobnih komentara i postupaka. Roditelji su prema istraživanju osrednje zabrinuti u vezi sa potencijalno štetnim aspektima aktivnosti njihovog djeteta na internetu. Roditelji u Bosni i Hercegovini nisu sigurni da li, kada je njihovo dijete u pitanju, prednosti interneta nadmašuju rizike i imaju li dovoljno znanja da pomognu svom djetetu da ostane sigurno na internetu, pogotovo kada su u pitanju starija djeca.

Zato je veoma važno da se roditelji upoznaju sa vrstama digitalnog nasilja, načinima na koje se oni vrše i znakovima upozorenja da je njihovo dijete možda  žrtva internetskog zlostavljača.

Digitalno nasilje (cyberbullying) može uključivati neželjeno kontaktiranje (cyberstalking), seksualno ili emocionalno zlostavljanje, kao i razne načine ponižavanja, ignorisanja, prijetnji, zastrašivanja i dr. Može se događati bilo gdje, bilo kada i ponavljati se tokom dužeg vremenskog perioda, a njegovi učinci mogu naškoditi fizičkom, mentalnom i psihičkom zdravlju djeteta i potrajati i u odrasloj dobi.

Digitalno nasilje mogu vršiti svi. Odrasli, djeca, nepoznati ljudi, članovi porodice ili bliski prijatelji, a meta zlostavljača može biti bilo koje dijete. Posebno su izložena djeca iz ranjivih grupa, sramežljiva i introvertna djeca, ali i ona koja su popularna i uspješna. Mnoga djeca ne žele priznati da su žrtve online uznemiravanja i zlostavljanja, zbog čega je važno da roditelji uoče ukoliko se nešto tako dešava, a neki od uobičajenih znakova upozorenja koji na to ukazuju su:

Promjena u izgledu i ponašanju

To je prvi znak da nešto nije u redu. Strah i uznemirenost uzrokovani zlostavljanjem mogu dovesti do poremećaja u ishrani i spavanju, kao i do naglih promjena raspoloženja. Dijete postaje povučeno i tajnovito, a tuga, plač, ljutnja, bijes, osjećaj srama i krivnje oslikavaju duboki emocionalni problem, koji izuzetno umanjuje njegovo samopouzdanje.Korištenje tehnologije

  • Dijete provodi na mreži više ili manje vremena nego inače ili iznenada napusti društvene mreže.
  • Izgleda zabrinuto, uplašeno ili ljutito nakon aktivnosti na internetu koje često sakriva.
  • Sakriva identite osoba sa kojima komunicira.
  • U svojim elektronskim uređajima posjeduje više različitih sadržaja i kontakata nego prije.
  • Povlači se u zasebne prostorije kada dobije poruku ili e-mail i ne dozvoljava drugima pristup svojim elektronskim uređajima.

Loš uspjeh u školi i izbjegavanje škole i hobija

Nedostatak pažnje i koncentracije u školi uzrokovan stresom, nesanicom ili strahom može dovesti do pada školskih ocjena i aktivnosti, izbjegavanja odlaska u školu uz izgovore djeteta da se loše osjeća, te iznenadnog napuštanja hobija (sport, muzika i sl.).

Promjena socijalnih navika i izolacija

Djeca odjednom primjetno gube kontakt sa svojim dotadašnjim prijateljima i stvaraju nova prijateljstva, a ponekad se potpuno izoluju od društva.

S obzirom na to da djeca veliki dio dana provedu u školi, važnu ulogu u njihovoj zaštiti imaju nastavnici. Promjene ponašanja u razredu koje mogu ukazati da je dijete žrtva online nasilja, a posebno vršnjačkog  su:

  • vidljiva tuga i izbjegavanje kontakta očima,
  • nekontrolisani izljevi bijesa i ljutnje,
  • povlačenje u sebe i izbjegavanje druženja sa drugom djecom, koja ga i često ismijavaju,
  • slabiji angažman za vrijeme nastave nego prije,
  • slabiji školski rezultati.

Ako dijete prizna da je zlostavljano, sa velikom pažnjom ga treba saslušati, reći mu da za to nije krivo i dati mu punu podršku, a zlostavljanje prijaviti.

U Bosni i Hercegovini digitalno nasilje se može prijaviti, između ostalih, Centru za sigurni internet, Ombudsmenu za djecu Republike Srpske, Plavom telefonu i dr., a ukoliko je riječ o porukama kojima je ugrožena vaša ili sigurnost vama bliske osobe, potrebno je o svemu obavijestiti policiju.

 

Korisne savjete o ovoj temi donose prof. dr. Ivana Zečević i Saša Risojević u edukativnom video spotu koji je nastao u okviru projekta Regulatorne agencije za komunikacije „Zaštita djece na internetu u sistemima korisnika dozvola RAK-a“: https://www.youtube.com/watch?v=5Lf6n0FxOlE

O elektronskom nasilju riječ je i u kratkom video klipu koji je nastao u okviru pomenutog projekta: https://www.youtube.com/watch?v=xRm1GwNz3LQ

 

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Medijske teme i dileme

Medijski odgoj predškolaraca: Priručnik za odgajatelje/odgajateljice u ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja

by Amela Lalić
written by Amela Lalić

Djeca kao najosjetljivija grupa medijskih korisnika izložena su brojnim za njih neprimjerenim i štetnim medijskim sadržajima, što utječe na njihov emotivni i kognitivni razvoj i čini ih podložnim manipulaciji, steretipizaciji i imitaciji negativnih modela ponašanja. Od najranijeg djetinjstva, djecu je potrebno osposobiti da steknu znanja i vještine medijske i informacijske pismenosti, uz koje će prepoznati kvalitetne medijske sadržaje i o njima razgovarati sa roditeljima i odgajateljima.

Priručnik Medijski odgoj predškolaraca autorica dr. Zarfe Hrnjić Kuduzović i dr. Vesime Čičkušić namijenjen odgajateljima/odgajateljicama u ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja predstavlja niz smjernica koje će im pomoći da odgovore brojnim izazovima u svom radu, a koji su povezani sa utjecajem medija na djecu u digitalnom dobu. Priručnik je nastao kao rezultat radionica u kojima je za rad sa djecom u području medijske pismenosti osposobljeno 105 odgajateljica i na kojima su razmotreni problemi iz ove oblasti, predloženi modeli i programi rada sa djecom, kao i načini implementacije medijske pismenosti u postojeći nastavni program.

Autorice u priručniku na slikovit način prikazuju razloge zbog kojih je važno medijski opismenjavati djecu, prvenstveno da bi se ona razvijala kao aktivni korisnici medija, a ne samo medijski konzumenti. Navedene su neke od brojnih posljedica izloženosti djece neprimjerenim sadržajima, nekoliko različitih pristupa koje odrasli primjenjuju u korištenju medija među djecom, te kako odgajateljica može postati medijski i informaciono kompetentna uz ideje za aktivnosti medijskog opismenjavanja školaraca.

Istaknuta je važnost crtića putem kojih djeca oblikuju svoju stvarnost, uz preporuku onih koji kod djece podstiču društvene i komunikacione vještine i razvijaju životno iskustvo. Predstavljeni su indirektni negativni efekti pretjeranog izlaganja ekranima, kao i stereotipno predstavljanje ženskih i muških likova u crtićima.

Priručnik predlaže i tri izvrsne radionice kroz koje djeca aktivno uče o medijskoj pismenosti, što podstiče njihovu maštu i kreativnost i obogaćuje njihov rječnik.

Kroz radionicu “Pizza Party sa Dorom” djeca kroz razne aktivnosti potrebne za pripremanje pice (kupovina, vaganje, kuhanje) savladavaju razne prepreke, uče nove pojmove, boje i materijale i razgovaraju o odgledanom crtiću.

Radionica “Glas i pokret crtanih likova” djeci približava samo nastajanje crtanog filma, gdje djeca svojim aktivnim učešćem razvijaju kritičko mišljenje i samostalno zaključivanje o medijima i crtanom filmu.

U radionici “Naša mala televizija” djeca se upoznaju sa osnovnim pojmovima koji se koriste u medijima i načinima nastajanja medijskog programa, i  kroz verbalno izražavanje oslobađaju straha od javnog nastupa.

Radionica “Medijska pismenost za roditelje predškolaraca” pomaže roditeljima, kao primarnim odgajateljima da spoznaju važnost prisutnosti i utjecaja medija na djecu i donosi niz smjernica u vezi sa vremenskim ograničenjima korištenja medija, izbor medijskih sadržaja i značaja roditeljske medijacije, te preporučuje zajedničke medijske aktivnosti.

Samo zajedničko djelovanje roditelja i odgajatelja/odgajateljica može dovesti do kvalitetnog medijskog opismenjavanja djece.

Priručnik je kreiran u okviru projekta „Razvijanje metodičko-pedagoških kapaciteta odgajatelj/ic/a u ustanovama predškolskog odgoja za rad s djecom u području medijske pismenosti“ podržan kroz dodjelu granta u okviru regionalnog projekta Mediji za građane-građani za medije, projekt sedam organizacija za razvoj medija (Fondacija “Mediacentar”, Albanski medijski institut, Makedonski institut za medije, Institut za medije Crne Gore, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut, SEENPM) iz zemalja Zapadnog Balkana čiji je cilj izgradnja kapaciteta organizacija civilnog društva u regiji za unapređenje medijske i infomacione pismenosti (MIP).

Preuzmite priručnik OVDJE .

 

.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Medijske teme i dileme

Videoprezentacija prof. dr. Ivane Zečević “Digitalne tehnologije – izazovi roditeljstva”

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Donosimo vam prezentaciju koju je za Medijsku i informacijsku pismenost u Bosni i Hercegovini pripremila razvojni psiholog prof. dr. Ivana Zečević, koja će vam pomoći da saznate kako biti roditelj u digitalnom okruženju 21. stoljeća, kako koristiti digitalne tehnologije i usmjeravati dijete da ih koristi, a da se ne našteti njegovom zdravlju i razvoju.

U vremenu u kojem djeca sve više vremena provode pred ekranima koristeći digitalne tehnologije, roditelji su stavljeni pred mnogobrojne izazove i često su u nedoumici, na koji način usmjeriti i odgajati dijete kako bi njegovo korištenje digitalnih tehnologija bilo korisno i sigurno. Kako biti roditelj u 21. stoljeću, kako koristiti digitalne tehnologije, da li negativno utječu na djecu, koji su pozitivni učinci medija, te koja je uloga regulatora u tome, samo su neka od pitanja s kojima se roditelji suočavaju.

Prezentacija donosi pojašnjenje pojma digitalnih tehnologija, te preporuke i savjete roditeljima o korištenju medija za različite uzraste djece, pri čemu prof. Zečević prikazuje i kritički se osvrće na preporuke Američke asocijacije pedijatara za korištenje. Prezentacija daje prikaz korištenja digitalnih tehnologija kroz uzraste i u skladu sa njima donosi preporuke o vremenu provedenom pred ekranom uz prisustvo roditelja, kakve programe i aplikacije birati, te pravila korištenja digitalnih tehnologija. Pri tome se ističe sljedeće:

  • Sadržaj koji dijete konzumira je važniji od vremena koje provede pred ekranom.
  • Istaći dobrobit koju dijete ima od korištenja digitalnih tehnologija a ne rizike.
  • Danas ne postoji veliki jaz u kompetencijama djece i roditelja kada je u pitanju korištenje digitalnih tehnologija i treba se vratiti na dobrobiti njihovog korištenja, a ne na rizike.
  • Važna je podrška regulatora u regulaciji programa koji se mogu koristiti i preporuka roditeljima u vezi sa sadržajima koji su korisni za određene uzraste.

Profesorica Zečević postavlja i pitanje da li su savjeti za roditelje koje često možemo naći u medijima zastarjeli i treba li ih mijenjati? Kao osnovna preporuka roditeljima, ističe se sljedeće:

Roditelji trebaju: 

  • opismenjavati dijete i razvijati njegove digitalne kompetencije;
  • čitati o digitalnim kompetencijama i digitalnoj pismenosti da bi znali šta danas u 21. stoljeću znači biti digitalno pismen, te koji su to sadržaji korisni za različite uzraste djece;
  • razvijati odnos povjerenja s djetetom u vezi s korištenjem digitalnih tehnologija;
  • postaviti sebi pitanja o navikama djece, njihovom zdravlju, socijalnim kontaktima i aktivnostima u kojima uživa i ako je na većinu pitanja odgovor DA, roditelji trebaju smatrati da njihova djeca na adekvatan način koriste digitalne tehnologije.

Preuzmite prezentaciju Digitalne tehnologije – izazovi roditeljstva.

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Korištenje ekrana

Smjernice o korištenju medija, informacijsko-komunikacijskih tehnologija i vremenu koje djeca provode pred ekranom

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Djeca digitalnog doba rastu u kompleksnom medijskom okruženju u kojem sve više vremena provode pred raznim ekranima uz različite digitalne tehnologije, koje imaju veliki značaj u njihovim svakodnevnim aktivnostima. Pri tome je veoma važno istaći da kreiranje pozitivnih medijskih navika djece može značajno utjecati na njihov pravilan odgoj i razvoj. Intenzivna upotreba medija i IKT mogu imati kako pozitivan, tako i negativan utjecaj na psihički, fizički i moralni razvoj djece, u zavisnosti od vrste medijskih sadržaja kojima su djeca izložena, konteksta u kojem se oni prate/kreiraju kao i u zavisnosti od vremena koje djeca provode uz medije.

Kako bi pomogli roditeljima, ali i drugima koji brinu o djeci, Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine i Mediacentar Sarajevo objavili su Smjernice o korištenju medija, informacijsko-komunikacijskih tehnologija i vremenu koje djeca provode pred ekranom. Smjernice su namijenjene prevashodno roditeljima/starateljima i drugima koji brinu o djeci, ali i nastavnicima, odgajateljima, pedagozima, psiholozima, psihoterapeutima i zdravstvenim radnicima kao podrška njihovim nastojanjima da osiguraju uživanje prava djeteta i razvoj zdravih medijskih navika djece.

Smjernice sumiraju pozitivne aspekte korištenja medija i medijskih sadržaja, ali i rizike i štete povezane sa upotrebom medija i IKT. Nude značajan izvor informacija svima koji su uključeni u procese fizičkog, psihičkog i moralnog razvoja djeteta, kako da na odgovarajući način, u svom segmentu djelovanja, pomognu djeci da steknu vještine i znanja medijske i informacijske pismenosti, koja su neophodna za njihov uspješan i stvaralački život u savremenom digitalnom dobu, i sadrže niz preporuka.

Preporuke roditeljima donose savjete roditeljima u kreiranju zdravih medijskih navika djece, informacije i uputstva o porodičnom korištenju medija, identificiranju eventualnih problema oko prekomjernog korištenja ekrana, tehničkim sredstvima zaštite, kao i ideje za zajedničke porodične aktivnosti pred ekranima. Roditelji bi trebali vlastitim primjerom učiti djecu dobrim medijskim navikama, provoditi sa njima vrijeme uz medije, razgovarati o korištenju ekrana i postaviti pravila, te brinuti o njihovoj digitalnoj reputaciji i sigurnosti.

Preporuke odgajateljima i nastavnicima donose različite modalitete uključivanja medijskog obrazovanja u obrazovni sistem, u cilju osposobljavanja djece za samostalno korištenje medija i razvijanje kritičkog stava prema medijskim sadržajima. Odgajatelji bi se trebali stručno obrazovati iz digitalnih vještina i medijskog odgoja, planirati aktivnosti u cilju razvijanja i unapređenja digitalnih vještina djece, raditi na prevenciji online nasilja i pomoći djeci da kroz kreiranje vlastitih medijskih sadržaja nauče više o značaju medijske i informacijske pismenosti.

Preporuke pedagozima donose preporuke stručnim službama škola kako približiti djeci medijsku i informacijsku pismenost i pomoći im da razviju vještine kritičkog mišljenja, te kreativnog i sigurnog korištenja digitalnih tehnologija. Pedagozi bi trebali organizirati stručna usavršavanja za nastavnike, na časovima razredne nastave obrađivati teme iz područja digitalnih vještina kroz medijski odgoj i organizirati sastanke, radionice i predavanja za učenike, roditelje i nastavnike sa ciljem zaštite prava i sigurnosti djece u digitalnom okruženju.

Preporuke psiholozima i psihoterapeutima ukazuju na teme i potencijalne probleme u vezi sa korištenjem medija i IKT o kojima je važno razgovarati sa djecom, adolescentima i njihovim roditeljima.

Preporuke zdravstvenim radnicima ističu važnu ulogu zdravstvenih radnika koji su pozvani da djeci, adolescentima i roditeljima ukazuju na moguće posljedice neadekvatnog korištenja medija i IKT po fizički, psihički i moralni razvoj djeteta/adolescenta.

Smjernice su rezultat saradnje stručnih službi RAK-a, Fondacije “Mediacentar“ i multidisciplinarnog tima stručnjaka iz BiH, koji čine autori: Lejla Kafedžić, Nada Grahovac, Ivana Zečević, Dragana Trninić, Ivana Sivrić, Slaven Krajina, Jovana Romčević Šukalo, Saša Risojević, Aida Džaferović, Lea Čengić i Sanja Dokić Mrša. Publikacija je nastala u sklopu projekata “Mediji za građane – građani za medije” i “Izgradnja otpornosti na dezinformacije: program obuke za porodice, nastavnike, novinare i širu javnost”.

 

 

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Korištenje ekrana

Djeca u svijetu ekrana

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

U tekstu koji slijedi saznajte koliko vremena djeca u BiH provode uz informacijsko-komunikacijske uređaje i medije.

Djeca u BiH odrastaju uz prisustvo različitih i brojnih medijskih uređaja koje u velikoj mjeri i koriste. Informacijsko-komunikacijski uređaji uz koje djeca provode najviše vremena jesu mobilni/pametni  telefon i televizija, pri čemu djeca uzrasta 0 do 10 godina dominantno koriste TV uređaje, dok starija djeca od 11 do 18 godina dominantno provode vrijeme uz mobilni/pametni telefon. Mobilni/pametni telefon za relativno kratko vrijeme nametnuo se kao nezaobilazan pratilac djetinjstva, to jest omiljena „igračka“ generacije zed, generacije koju još nazivaju i „digitalnim urođenicima“ budući da oni ne poznaju svijet prije pojave mobilne tehnologije. Uzevši u obzir vrijeme koje „zedsi“ provode pred ekranima, s pravom možemo reći da mediji, prevashodno mobilni/pametni telefon i televizija, imaju važan utjecaj na fizički, psihički i moralni razvoj djece i adolescenata.

Većina djece (83,5%) u tipičnoj sedmici u toku školske godine svakodnevno koristi mobilni/pametni telefon i njegova svakodnevna upotreba raste sa uzrastom djece – svakodnevno ga koristi 73% djece uzrasta 7-10 godina, 83% djece uzrasta 11-14 godina i 94% adolescenata. Starija djeca u BiH u principu svakodnevno budu na internetu (80% djece uzrasta 11-14 i 93% adolescenata, dok u uzrastu 7-10 godina taj procenat pada na 61%). Televiziju svakodnevno gleda 67% djece. Ova navika učestalija je kod mlađe djece, kod kojih većina (75%) svaki dan u toku tipične školske sedmice gleda neki televizijski sadržaj. Kod djece uzrasta 11-14 godina i adolescenata ona je nešto rjeđe zastupljena (61% uzrasta 11-14 i 67% adolescenata). Igranje igrica preostala je aktivnost koju svakodnevno provodi značajniji broj djece, četiri od deset njih – skoro polovina djece uzrasta 7-11 godina (46%) i značajno manje, ali još uvijek trećina adolescenata (35%). Pri tome, djeca su naviknuta da istovremeno obraćaju pažnju na više različitih ekrana, tako da nerijetko koriste više različitih uređaja paralelno, npr. razmjenjuju poruke sa prijateljima putem pametnog telefona dok igraju igrice na konzoli, gledaju televiziju ili koriste računar. S druge strane, veoma mali postotak djece svakodnevno provodi vrijeme uz knjige/slikovnice radio, novine/časopise, i DVD-jeve.

Podaci dobiveni od djece pokazuju da u toku uobičajenog radnog dana djeca u prosjeku uz mobilni/pametni telefon provedu dva i po sata. TV program gledaju u prosjeku sat i 24 minute, dok igrice igraju sat i 16 minuta. Znatno manje vremena provedu čitajući, slušajući radio ili gledajući DVD.

Anketa na koju su odgovarali roditelji djece od 0 do 18 godina u BiH pokazala je da prosječno ukupno vrijeme koje djeca provedu pred ekranom varira u zavisnosti od uzrasta djeteta i od toga da li je u pitanju tipičan školski/radni dan ili vikend. Naime, sa uzrastom djece raste i količina vremena koje ona provode pred ekranima. Nezavisno od uzrasta djeteta, sve aktivnosti koje podrazumijevaju boravak pred ekranom produžavaju se tokom vikenda. Prema anketi roditelja, ukupno prosječno vrijeme koje djeca provedu uz informacijsko-komunikacijske uređaje i medije na školski dan iznosi oko tri sata, dok vikendom ovo vrijeme raste do tri sata i 40 minuta. (Grafikon 1.).

Grafikon 1. Prosječno vrijeme (u minutama) koje djeca provedu pred ekranom na tipičan školski/radni dan i tipičan dan vikendom (ukupno i po dobnim kategorijama, N=1.783,N0-3=396, N4-6=388, N7-10=367, N11-14=352, N15-18=280, anketa roditelja)

Djeca najčešće gledaju TV program u periodu od 12 do 22 sata, uz izuzetak djece uzrasta 0-6 godina koja TV program najčešće gledaju u periodu od 8 do 12 sati. Mobilni/pametni telefon djeca, također, pretežno koriste u periodu od 12 do 22 sata, s tim što dominira period od 16 do 20 sati u kojem mobilni/pametni telefon koristi više od 40% djece uzrasta od 7 do 10 godina. Djeca od 0 do 7 godina pretežno koriste mobilni/pametni telefon od 12 do 20 sati.

(Tekst je napisan na osnovu podataka prikupljenih u okviru istraživanja pod nazivom „Medijske navike djece i stavovi roditelja“ koje su 2020. godine realizirali Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) i UNICEF u BiH u saradnji sa agencijom Custom Concept. Cjelokupan izvještaj možete pogledati na https://docs.rak.ba//articles/87d623c1-ae20-4b70-9c51-6df0f9fa074b.pdf)

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Newer Posts
Older Posts

Kontaktirajte nas

Regulatorna agencija za komunikacije

map Mehmeda Spahe 1, 71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
phone
Tel: +387 33 250 600
mail
medijskapismenost@rak.ba info@rak.ba
web www.rak.ba

Pratite nas na društvenim mrežama

instagram tiktok youtube Facebook

@2022 - Sva prava zadržana

Regulatorna agencija za komunikacije

Accessibility by WAH