Djeca i mladi čine trećinu ukupnog broja korisnika interneta, kojih je, prema podacima UNESCO-a za 2023. godinu bilo 4,75 milijardi. Drugim riječima, više od 1,5 milijarde djece i mladih širom svijeta koristi internet i društvene mreže.
Da li su djeca sigurna kada su na internetu? Da li su društveni mediji, igre i aplikacije koje djeca vole dizajnirane kako bi što bolje odgovorile njihovim razvojnim, obrazovnim, emotivnim i drugim potrebama ili su prioriteti drugačiji?
Francuski filozof Jacques Ellul, koji se interesovao prvenstveno za sociološke i antropološke implikacije tehnološkog društva, pisao je kako tehnički progres donosi neke nesumnjive vrijednosti, ali istovremeno uništava ništa manje važne vrijednosti u svim aspektima života. U tom kontekstu, možemo konstatovati kako su digitalne tehnologije, s jedne strane, omogućile da djeca i mladi u 21. vijeku lakše i brže komuniciraju, razmijenjuju informacije, razvijaju i ispoljavaju svoje kreativne potencijale, uživaju u novim vidovima igre, učenja, druženja i sl. Međutim, istina je i da su digitalne tehnologije doprinijele različitim oblicima fizičke, psihičke i moralne degradacije djece i mladih, čemu u prilog govore brojni naučni radovi, istraživanja i analize, kao i to da su uticale na pojavu novih oblika nasilja i dovele do nezapamćenog širenja dezinformacija, govora mržnje i s tim povezane radikalizacije.
Brojni sudski procesi širom svijeta pokrenuti protiv pojedinih društvenih medija kao što su kompanija Meta (Facebook, Instagram) ili TikTok, zbog svjesnog nanošenja štete mentalnom i fizičkom zdravlju djece, izazivanja zavisnosti, narušavanja prava djeteta itd. ukazuju da „najbolji interesi djeteta“, kako to definiše član 3. UN-ove Konvencije o pravima djeteta, po svoj prilici, gube bitku pred neoliberalnim konceptom „najboljeg interesa kompanije“.
U nastojanju da se adekvatno odgovori na gore navedene rizike i opasnosti i tako omogući nesmetan napredak informacionog društva, razvijen je koncept medijske i informacione pismenosti u cilju razvijanja kritičkog odnosa prema medijima i medijskim sadržajima samih korisnika. Osim toga, razvijene su brojne smjernice i kodeksi koji su, po principu samoregulacije, trebali kod kreatora medijskih sadržaja i velikih tehnoloških kompanija podići stepen odgovornosti prema korisnicima i ustanoviti okvire poželjnog i nepoželjnog.
Vrijeme je pokazalo da gore navedeni mehanizmi nisu uspjeli obezbijediti da digitalne tehnologije i internetske platforme poštuju prava svih korisnika, da korisnici imaju povjerenja u digitalne usluge i da se na internetu osjećaju sigurno i zaštićeno.
Iz tih razloga, Evropski parlament otišao je korak dalje i u novembru 2022. godine usvojio Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act ili DSA) kao sveobuhvatan skup novih pravila, kojima se na jasan i efikasan način regulišu minimalne obaveze i odgovornosti pružalaca usluga digitalnog posredovanja. DSA se odnosi na internetske usluge raznih vrsta i veličina kojima se služe korisnici u Evropskoj uniji, bez obzira na to gdje je sjedište kompanije koja pruža date usluge. Evropska unija, države članice i nadležna tijela dužni su pratiti usklađenost usluga i sadržaja koje nude pružaoci usluga digitalnog posredovanja s odredbama DSA. U suprotnom, propisane su mogućnosti njihovog novčanog kažnjavanja koje iznose do 6% godišnje globalne zarade.
Jedan od glavnih ciljeva DSA jeste osnaživanje i zaštita svih korisnika digitalnih usluga, naročito maloljetnika i drugih korisnika, koji su posebno izloženi riziku od govora mržnje, seksualnog zlostavljanja ili drugih oblika diskriminacije.
DSA predviđa uvođenje posebnih obaveza vrlo velikim internetskim platformama kao što su Instagram, Snapchat, TikTok ili YouTube i vrlo velikim internetskim pretraživačima kao što su Google ili Bing. Te dodatne obaveze odnose se na sprečavanje sistemskih rizika koji proizilaze iz njihovog dizajna i načina upotrebe kao što su: širenje nezakonitog sadržaja, ugrožavanje osnovnih ljudskih prava i sloboda, negativan uticaj na demokratske (izborne) procese i javnu sigurnost, ugrožavanje javnog zdravlja, fizičkog i psihičkog zdravlja maloljetnika i opasnost od rodno zasnovanog nasilja.
DSA obavezuje internetske platforme da poštuju temeljna ljudska prava na internetu. U kontekstu zaštite maloljetnika na internetu, DSA daje prednost poštovanju sljedećih prava iz Povelje Evropske unije o temeljnim pravima:
- Načelo zaštite interesa djeteta;
- Pravo na zaštitu djeteta;
- Pravo na slobodu izražavanja;
- Pravo na nediskriminaciju;
- Pravo na zaštitu ličnih podataka;
- Visok nivo zaštite potrošača.
S tim u vezi, Evropska komisija objavila je brošuru pod nazivom Ukratko o Aktu o digitalnim uslugama (Digital Service Act, DSA) – Mjere za zaštitu djece i mladih na internetu. Brošura navodi odredbe DSA koje propisuju različite načine zaštite maloljetnika na internetu i objašnjava razloge donošenja navedenih odredaba.
Izvori:
Evropska komisija (2024). Commission opens formal proceedings against TikTok under the Digital Service Act.
Washington State Office of the Attorney General (2023). AG Ferguson statement on unsealed federal complaint against Meta for harming youth mental health.
UNESCO Guidelines for the Governance of Digital Platforms
Subotić, O. (2011). Informaciono kontrolisano društvo. Stari Banovci ‒ Beograd: Bernar.