Naziv je prvog poglavlja nedavno objavljenog Priručnika za odrastanje u digitalnom svijetu: Porodica u svijetu ekrana iza kog stoje UNESCO, CLEMI i mreža CANOPÉ. U izradi ovog priručnika, koji je prevashodno namijenjen roditeljima, ali i nastavnicima i kreatorima politika, učestvovalo je 37 stručnjaka iz cijelog svijeta. Priručnik je nastao u namjeri da pomogne roditeljima i ostalim koji brinu o djeci u formiranju zdravih medijskih navika djece: kako da digitalne uređaje koriste pametno i sa mjerom, da razlikuju informaciju od manipulacije i razumiju društvene mehanizme koji upravljaju tehnosferom.
O čemu treba voditi računa kad je riječ o djeci uzrasta do 5 godina?
Previše vremena ispred ekrana može negativno uticati na psihofizički razvoj najmlađih. Dok se na fiziološkom planu produžena izloženost ekranima dovodi u vezu sa poremećajima spavanja, povećanim rizikom od gojaznosti i kašnjenjem u sticanju osnovnih motornih vještina, na psihološkom planu, dugotrajna izloženost ekranima može dovesti do kašnjenja u razvoju pažnje i govora, ali i do emocionalnih i socijalnih poteškoća.
Preporuke organizacija zaduženih za javno zdravlje glase: djecu mlađu od 2 godine uopšte ne treba izlagati ekranima, dok djeca uzrasta od 2 do 5 godina ne treba da provode ispred ekrana duže od jednog sata dnevno. Pri tome, sadržaj koji se gleda treba biti kvalitetan, i to uvijek uz nadzor odrasle osobe. Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje i to da djeca uzrasta 2 do 5 godina provode tri sata dnevno u nekoj fizičkoj aktivnosti i da imaju oko 12 sati sna.
Dobro osmišljene rutine mogu dosta pomoći u uspostavljanju zdravih medijskih navika. Maloj djeci potreban je okvir i jasno definisana pravila koja mogu uključivati sljedeće:
- ekrani se ne koriste tokom obroka;
- ekrani se ne koriste sat vremena prije odlaska na spavanje;
- ekrani se ne koriste ujutru prije odlaska u vrtić ili školu.
Navedena pravila omogućavaju djeci da shvate da se ekrani koriste u tačno određeno vrijeme i na tačno određenim mjestima. Tajmeri, pješčani satovi ili alarmi mogu pomoći najmlađoj djeci da razumiju koliko traje jedno korištenje ekrana.
Preporuka je, generalno, da se vodi računa o kvaliteti sadržaja koje djeca gledaju i da se prednost daje sadržajima koji su: prilagođeni uzrastu djeteta, imaju sporiji i dobro osmišljen ritam, podstiču dječiju maštu i radoznalost, pozivaju na interakciju i razgovor.
Takođe, roditeljima se savjetuje da razgovaraju sa djecom o odgledanom sadržaju: da komentarišu, objašnjavaju, postavljaju djeci pitanja i dovode date priče u vezu sa stvarnim događajima.
Najzad, roditeljima se preporučuje da i sami budu primjer djeci kako treba koristiti digitalne uređaje, odnosno da izbjegavaju davanje loših primjera, kao što je upotreba digitalnih uređaja za stolom, tokom igre ili razgovora sa djetetom i sl.
Adolecentima je potrebno više fizičke aktivnosti
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju na manjak fizičke aktivnosti kod više od 80% adolescenata širom svijeta. Povećana količina vremena ispred ekrana redukuje kretanje i loše utiče na kvalitet sna i mentalno zdravlje mladih. Kretanje, opet, za mlade ljude predstavlja mnogo više od puke igre: to je preduslov dobrog zdravlja. Fizička aktivnost hrani tijelo, srce i mozak, ojačava kosti i mišiće, poboljšava pamćenje i koncentraciju, smanjuje stres i jača samopouzdanje. Stoga, mlade treba podsticati na kretanje: u kući, školi ili u ulici.
Da li su video-igre samo igra?
Online igre, dostupne putem različitih platformi, predstavljaju svakodnevnicu ogromnog broja djece i mladih širom svijeta. Video-igre nisu samo način na koji se djeca i mladi opuštaju i provode slobodno vrijeme. One su ujedno način na koji se djeca i mladi socijalizuju, grade svoj identitet, iskazuju kreativnost i troše novac.
Na internetu se djeca i mladi susreću sa prijateljima, razgovaraju i razvijaju odnose. Prema istraživanju koje je sproveo Lupa Digital, oko 40% učenika igra online igre sa školskim drugovima, 30% sa prijateljima iz komšiluka i 20% sa virtuelnim prijateljima koje nikada nisu upoznali. Razgovori se odvijaju putem poruka ugrađenih u igre, glasovnih poruka, ili na platformama poput Discorda, da bi se potom nastavili na WhatsAppu/Viberu i u školskom dvorištu. Svaka igra rangira i nagrađuje igrače, što mladima daje vidljivost i određuje status među vršnjacima.
Online igre mogu izložiti djecu rizicima, prije svega neželjenim kontaktima ili nekom drugom obliku digitalnog nasilja, kako od strane odraslih, tako i od vršnjaka. Zato je roditeljski nadzor izuzetno važan.
Adekvatan nadzor dječije online igre ne znači da djeci treba zabraniti online igre niti da roditelji trebaju postati stručnjaci za igrice. Bitno je da roditelj bude dobro informisan kako bi mogao svoje dijete pratiti na tom polju.
Kako nadzirati dječije online igre?
Igrajte zajedno, makar samo jedanput. Pitajte dijete da vam objasni pravila igre i zašto mu/joj se ta igra sviđa. Tako se gradi uzajamno povjerenje.
Konsultujte sisteme kao što su PEGI, Google Play ili ESRB i provjerite kako je igra klasifikovana prema uzrastu. Nisu sve igre prikladne za sve uzraste.
U podešavanjima igre navedete stvarni uzrast vašeg djeteta. To utiče na mogućnost pristupa instant porukama i drugim opcijama platforme.
Tretirajte igre kao društvene mreže. Naučite kako da aktivirate, ograničite ili isključite mogućnost komunikacije. Podesite opcije prema uzrastu djeteta, njegovoj zrelosti i spremnosti za online interakcije.
Razgovarajte o influenserima. O mogućim razlozima zbog kojih influenseri preporučuju određene proizvode/usluge. Pokrenite razgovor o viralnim “izazovima”. Zanimajte se za izazove u kojima učestvuju kako biste zajedno prepoznali moguće rizike.
Iskoristite temu virtuelnih valuta kako biste ih naučili da upravljaju budžetom. Prije kupovine Robuksa, razgovarajte o njihovoj stvarnoj vrijednosti u realnom novcu i zajedno odlučite.
Usmjeravajte ih pri kupovini unutar igre. Objasnite im da su loot box-ovi dizajnirani kako bi podstakli trošenje, kroz parolu: „samo još jednom“.
Ograničite vrijeme za igru. Koristite aplikacije za regulaciju vremena kako biste spriječili da se igra nastavi do kasno uveče ili noću.
Nastavite da se informišete i da razgovarate sa vašim djetetom. Ono što važi danas, može se promijeniti za šest mjeseci.
Oznaka PEGI 7 skreće pažnju na prisustvo scena ili zvukova koji bi mogli zastrašiti mlađu djecu. Moguće je prisustvo vrlo blagih oblika implicitnog, nerealističnog nasilja bez detaljnih prikaza posljedica nasilja.
Oznaka PEGI 12 ukazuje na prisustvo slikovitijih prikaza nasilja usmjerenog ka izmišljenim likovima, na prisustvo neslikovitih prikaza nasilja prema likovima koji izgledaju kao stvarni ljudi ili životinje, ili na prisustvo donekle slikovitih prikaza nagosti. Videoigre koje nose oznaku 12 po pravilu ne sadrže nepristojne riječi, uz umjerenu upotrebu uvredljivih riječi. Moguće je prisustvo kockanja, nalik na kockarske igre prisutne u stvarnom životu (npr. igre karata).
Oznaku PEGI 16 sadrže videoigre u kojima prikazi nasilja ili seksualnih aktivnosti odgovaraju stvarnom životu. Moguća je ekstremnija upotreba neprimjerenog rječnika, prisustvo igara na sreću, te prikazi upotrebe duhanskih proizvoda, alkohola ili ilegalnih droga.
Oznaku PEGI 18 nose sadržaji namijenjeni punoljetnim osobama, koji sadrže prikaze teškog nasilja, bezrazložnog ubijanja ili nasilja usmjerenog ka bespomoćnim likovima. Moguće je prisustvo sadržaja koji promoviraju luksuz i rasipništvo kao stil života, prikaza uživanja ilegalnih droga ili prizora eksplicitnih seksualnih aktivnosti.
