YouTube su 2005. godine kreirali Jawed Karim, Stive Chen i Chad Hurley koji su se upoznali dok su zajedno radili u Paypalu. Od nastanka ove platforme, glavna namjera kreatora bila je omogućiti brzo i jednostavno dijeljenje i pristupanje različitim videosnimcima. Google 2007. godine kupuje YouTube za 1,65 milijardi američkih dolara, čime YouTube prerasta u jednu od Googleovih podružnica. Nakon što su brojni mediji, uključujući nacionalne i međunarodne emitere, otvorili vlastite kanale na YouTubeu, i nakon što je u julu 2007. godine YouTube lansirao 18 partnerskih stranica za određene zemlje, kao i stranicu posebno namijenjenu korisnicima telefona, YouTube postaje najveći svjetski medij masovne komunikacije.
O tome koliki je domet, značaj i utjecaj YouTubea ponajbolje govori statistika. Podaci iz 2021. godine pokazuju da ova platforma za razmjenu videozapisa broji 2,3 milijarde korisnika širom svijeta. Rangirana je kao druga najpopularnija društvena mreža nakon Facebooka, koji predstavlja jedinu platformu sa više aktivnih korisnika. Čak 79% korisnika interneta posjeduje svoj YouTube nalog. Svakoga dana, YouTube korisnici pogledaju više od milijardu sati videozapisa i generiraju milijarde pregleda. Svake minute širom svijeta YouTube prenese 400 sati videozapisa.
YouTube objedinjuje tri različita vida komunikacije: interpersonalnu komunikaciju, masovnu komunikaciju i masovnu samokomunikaciju koju Manuel Castells (Manuel Kastels) određuje kao oblik komunikacije u kojem poruke, koje imaju sposobnost dopiranja do publike širom svijeta, generira sam pošiljalac, koji samostalno definira potencijalne primaoce, i samostalno pronalazi poruke ili sadržaje u okviru World Wide Weba i mreža elektronske komunikacije.
YouTube iz dana u dan ima sve više korisnika, a dostupnost je jedan od glavnih razloga koji tome doprinose. Za razliku od tradicionalnih medija na kojima sadržaje generiraju novinari i druga stručna lica, na YouTubeu svako može samostalno da postavi sadržaj: pojedinačni korisnici, organizacije, kompanije ili institucije i organi vlasti. Dok sadržaj koji za potrebe tradicionalnih medija pripremaju novinari mora proći uredničku kontrolu, postavljanje sadržaja na YouTubeu praćeno je veoma malim brojem ograničenja. Kao rezultat toga, YouTube nudi izuzetno širok raspon audiovizuelnih sadržaja među kojima svako može pronaći nešto korisno i/ili zanimljivo: muzičke videospotove, filmove, predavanja, tutorijale za uljepšavanje, „uradi sam“ tutorijale, recenzije proizvoda, kanale koji uče kako se igraju videoigre, savladava strani jezik itd.
YouTube je lokaliziran u više od 100 zemalja i dostupan je na oko 80 jezika: od velikih svjetskih jezika poput engleskog, španjolskog i mandarinskog, do manje popularnih poput azerbejdžanskog, kmerskog i laoškog. Dvije trećine videozapisa na popularnim YouTube kanalima objavljeni su ne na engleskom, nego na raznim drugim jezicima svijeta.
Kad je riječ o regulaciji YouTubea, Direktiva Evropske unije o audiovizuelnim medijskim uslugama iz 2018. godine u nadležnost nezavisnih evropskih regulatora uvrstila je i usluge platformi za razmjenu videozapisa, u smislu poduzimanja mjera kako programi, videosadržaji koje su generirali korisnici i audiovizuelne komercijalne komunikacije ne bi naškodili fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnika niti potaknuli širu javnost na nasilje, govor mržnje ili terorizam. Budući da YouTube, poput drugih vodećih platformi kao što su Google, Apple, Facebook i Twitter ima svoje evropsko sjedište u Irskoj, regulacija YouTubea u skladu sa odredbama Direktive, potpala je u nadležnost irskog nacionalnog regulatornog tijela. Pored toga, Direktiva je platformama za dijeljenje videozapisa nametnula i niz obaveza u pogledu promocije medijske pismenosti krajnjih korisnika usluga.
Najzad, YouTube je jedan od potpisnika Kodeksa dobre prakse u suzbijanju dezinformacija (Code of Practice on Disinformation) koji predstavlja mehanizam Evropske unije za strukturalno suzbijanje širenja dezinformacija u online prostoru. Važan element Kodeksa, s kojim su saglasne vodeće platforme, jeste adekvatno i nedvosmisleno odvajanje političkog i tematskog oglašavanja od drugih sadržaja, kako bi korisnici mogli razlikovati oglašavanje, naročito političko oglašavanje, od ostalih sadržaja.
Reference:
Čejko, Meri. 2019. Superpovezani. Beograd: Clio, str. 200.
Kastels, Manuel. 2014. Moć komunikacija. Beograd: Clio, str. 82, 96, 110.
Radok, Endi. 2015. Mladi i mediji. Beograd: Clio, str. 196.
Direktiva 2018/1808/EU o audiovizuelnim medijskim uslugama
Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija
