Online kurs pod nazivom Nauka o blagostanju za roditelje (The Science of Well-Being for Parents) kreirala je profesorica psihologije Laurie Santos, rukovodilac koledža Silliman na univerzitetu Yale u SAD-u u maju 2025. Kurs je podijeljen u sedam modula prosječnog trajanja 45 minuta koji nude praktične, naučno utemeljene savjete roditeljima kako upravljati stresom i negativnim emocijama, kako se nositi sa dječijim školskim obavezama i kako više brinuti o sebi. Sedmi modul posvećen je digitalnim tehnologijama i društvenim mrežama. Profesorica Santos i kolege daju savjete roditeljima kako da pomognu sebi i svojoj djeci da im mediji budu na korist, a ne na štetu.
Kurs je zasnovan na principima kognitivne bihevioralne terapije. Kad je riječ o medijima, prof. Santos polazi od toga da roditelji treba najprije da promijene način na koji razmišljaju o medijima i da obrate pažnju na to kakve aktivnosti/prilike/sadržaje oni i njihova djeca propuštaju dok provode vrijeme uz svoje pametne telefone.
Takođe, roditelji treba da se preispitaju kakve emocije ih nagone da posežu za svojim mobilnim telefonima (neprijatnost, dosada, umor) i da se u tim trenucima zapitaju da li je mobilni telefon zaista najbolji mogući način da se prevaziđe trenutno emotivno stanje.
U kontekstu odnosa koji djeca imaju prema digitalnim tehnologijama, prof. Santos savjetuje roditeljima da se preispitaju zašto/kad dozvoljavaju svojoj djeci da koriste digitalne tehnologije.
U tom smislu daje sljedeće preporuke:
- Odgoditi što je više moguće trenutak kad djeci dozvoljavamo posjedovanje vlastitog pametnog telefona (preporuka je da se djeci ne kupuju pametni telefoni prije navršene 14. godine i da im se ne dozvoli pristup društvenim mrežama prije 16. godine);
- Uvesti tehnološki slobodne zone i periode i napraviti dogovor sa djecom gdje se odlažu pametni telefoni kad nisu u upotrebi;
- Uspostaviti zdravije granice u korištenju tehnologije i društvenih mreža koje važe i za djecu i za roditelje i poštovati te granice;
- Razgovarati sa drugim roditeljima/porodicama i školama u cilju širenja ovakvih praksi;
- Zabraniti pametne telefone u školi (sama prisutnost mobilnog telefona u džepu ili torbi djeteta može negativno uticati na djetetovu pažnju tokom nastave);
- Voditi računa o higijeni vlastite pažnje i pažnje djece (npr. naučiti dijete da skloni pametni telefon iz svog vidokruga za vrijeme učenja, prebaciti djeci telefon na “sivu zonu” i sl.).
Sedmi modul kursa oslanja se, između ostalog, na knjigu “Anksiozna generacija” (The Anxious Generation) socijalnog psihologa Jonathana Haidta, koji ističe kako je djetinjstvo doživjelo “veliko prekrajanje” kroz dvije ključne promjene:
- Djeca imaju manje slobodnog vremena za igru i aktivnosti bez roditeljskog nadzora;
- Njihovo odrastanje postalo je “zasnovano na telefonu” – od najranijih godina provode sate uz ekrane, što utiče na njihov razvoj, odnose i mentalno zdravlje.
Shuterstock
Haidt prepoznaje četiri “osnovne štete” digitalnog djetinjstva:
- Loša socijalna povezanost
Iako telefoni služe za povezivanje, oni u praksi smanjuju fizičku interakciju. Djeca danas provode znatno manje vremena s vršnjacima nego ranije, posebno nakon 2010. godine, kada su pametni telefoni postali masovno dostupni. Nedostatak direktnog druženja utiče na razvoj jezika, emocionalne vještine i osjećaj pripadnosti. Poremećene su i norme socijalizacije, što povećava socijalnu anksioznost.
- Nedostatak sna
Tehnologija ozbiljno narušava dječiji ritam spavanja. Četvrtina tinejdžera od 15 godina izjavljuje da se budi noću da koristi telefon. Sličan trend primijećen je i kod trinaestogodišnjaka. Nedostatak sna ima posljedice na razvoj mozga, učenje, pažnju i emocionalnu stabilnost. Djeca koja koriste telefone noću čak tri puta češće osjećaju konstantan umor u školi.
- Fragmentacija pažnje
Pametni telefoni stalno prekidaju koncentraciju putem notifikacija i stalne dostupnosti sadržaja. Istraživanja pokazuju da već i prisustvo telefona u blizini može smanjiti rezultate na testovima memorije i inteligencije – čak i kada telefon nije aktivan. Haidt navodi da su rezultati testiranja djece rađeni od 1978. do 2012. g. konstantno imali pozitivan trend i da se taj trend promijenio na gore od vremena kad su mobilni telefoni ušli u masovnu upotrebu.
- Digitalna zavisnost
Aplikacije i uređaji su namjerno dizajnirani da izazovu zavisnost. Statistike pokazuju da tinejdžeri danas provode u prosjeku 8,5 sati dnevno na telefonima, dok mlađi adolescenti (13–15 g.) provode oko 5 sati dnevno. Takva količina vremena utiče na mentalno zdravlje, emocionalnu regulaciju i socijalne vještine.
Uticaj društvenih mreža na mlade
Govoreći o uticaju društvenih mreža na mlade Haidt navodi kako savremena istraživanja pokazuju da društvene mreže imaju snažan i često negativan uticaj na mentalno zdravlje mladih.
Podaci jasno pokazuju da je Instagram posebno problematičan za djevojke. Hronično poređenje sopstvenog izgleda s drugima dovodi do povećanog nivoa anksioznosti i depresije. Studije ukazuju na snažnu korelaciju između korištenja Instagrama i lošeg mentalnog zdravlja kod tinejdžerki, naročito zbog stalnog fokusiranja na lice i tijelo.
Snapchat možda ne izaziva direktno depresiju i anksioznost, ali predstavlja visok rizik za sigurnost. Aplikacija je povezana s učestalim slučajevima iznuda/ucjena na temelju seksualnog sadržaja (sextortion), prodaje droga i oružja, kao i cyberbulluying-a. Prema podacima, Snapchat mjesečno dobija i do 10.000 prijava za slučajeve ucjena među američkim tinejdžerima, a stvarne brojke vjerovatno su još veće. Tragično je i to što ovakvi incidenti ponekad dovode i do samoubistava mladih.
TikTok je, prema Haidtu, posebno zabrinjavajući zbog načina na koji utiče na pažnju i koncentraciju. Platforma stvara zavisnost kroz kratke, brze sadržaje i tako mijenja način na koji mozak procesuira informacije. Stručnjaci upozoravaju da TikTok ne samo što oduzima vrijeme, već dugoročno slabi sposobnost fokusiranja.
Preporuke za upravljanje tehnologijom u porodici
U okviru posljednjeg predavanja Jill Murphey, glavna direktorica za sadržaj u Common Sense Media (neprofitna američka organizacija koja se bavi medijskim obrazovanjem djece i roditelja) nudi preporuke kako upravljati tehnologijom u krugu porodice:
- Uvedite porodični medijski sporazum
Sporazum služi kao okvir za dogovor između roditelja i djece o korištenju tehnologije. Omogućava da se zajedno utvrde pravila o aplikacijama, vremenu pred ekranom i sadržaju koji je dozvoljen.
- Dati prednost razgovoru u odnosu na zabranu
Koristite sporazum kao alat za otvoreni dijalog. Na primjer, dogovorite se o aplikacijama koje dijete smije koristiti i ograničite vrijeme, umjesto nametanja jednostranih zabrana.
- Redovno revidirajte dogovore
Pravila nisu statična — kako dijete raste, mijenjaju se i potrebe. Preporučuje se redovno prilagođavanje sporazuma, gotovo kao “kvartalni pregled” porodičnih ciljeva. Ove revizije pomažu da se roditelji i djeca zajedno suoče s novim izazovima.
- Budite svjesni ograničenja roditeljske kontrole
Roditeljske kontrole mogu pružiti privid sigurnosti — većina djece brzo pronalazi načine da ih zaobiđe. Ključ je u stalnoj komunikaciji i povjerenju, a ne u oslanjanju isključivo na tehnička ograničenja.
- Razgovarajte o rizicima i sadržajima
Djeca su često izložena uznemirujućim sadržajima (npr. vijesti o nasilju). Otvoreni razgovori pomažu da dijete razumije kontekst i razvije otpornost.
