MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST

mladi Page 2
Tag:

mladi

Slajder na početnoj straniTelevizija i radio

Koliko građani BiH gledaju i vole televiziju?

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Televizija kao skup izuma i otkrića na polju elektriciteta, telegrafije, fotografije, pokretnih slika itd. počela se razvijati 1884. godine, a do prvog emitovanja televizijskog programa došlo je 1929. godine kada su BBC iz Velike Britanije i nekoliko stanica iz Sjedinjenih Američkih Država počele sa eksperimentalnim radom. Od tog vremena, pa u narednih gotovo stotinu godina, televizija se razvila u dominantnu medijsku formu koja je snažno utjecala na gotovo sve aspekte privatnog i javnog života.

Televizijsko emitovanje u Bosni i Hercegovini obilježilo je ove godine jubilarnih 60 godina postojanja. Te daleke 1961. godine kada je Televizija Sarajevo prvi put emitovala televizijski program iz studija Radio Sarajeva, samo 5% bh. stanovništva moglo je pratiti televizijski program. Danas gotovo da nema domaćinstva u BiH (96%) koje ne posjeduje TV prijemnik. Osim toga, u posljednjih 25 godina Bosna i Hercegovina bilježi značajan porast broja televizijskih stanica koje su registrovane i koje imaju dozvolu za rad u BiH. Prema posljednjem Godišnjem izvještaju Regulatorne agencije za komunikacije za 2020. godinu u Bosni i Hercegovini registrovano je ukupno 119 televizijskih stanica. Neke od njih emituju signal putem zemaljske radio-difuzije (14 javnih i 24 privatne TV stanice), neke putem drugih elektronskih komunikacijskih mreža (6 javnih i 60 privatnih TV stanica), dok 12 TV stanica pruža audiovizuelne medijske usluge na zahtjev. Pored toga, javni servis Bosne i Hercegovine broji tri televizijske stanice (BHRT, RTVFBiH, RTRS). Osim brojnih domaćih TV stanica, građanima BiH dostupan je i veliki broj televizijskih stanica iz regiona i svijeta čiji se signal distribuira u BiH putem licencirane telekomunikacijske mreže (kablovska televizija, IPTV) ili putem satelita. Ovi brojevi i statistike bez sumnje već ukazuju na značaj i ulogu koju televizija kao medij ima na prostoru BiH.

Rezultati istraživanja Medijske navike odraslih u BiH pokazuju da kada je riječ o korištenju medijskih i informaciono-komunikacijskih usluga stanovnici BiH najčešće koriste aplikacije za slanje poruka/poziva (88%) i televiziju (87%). Nadalje, televizija predstavlja medij putem kojeg se stanovnici BiH najčešće informišu o dešavanjima u zemlji i svijetu (78%). Pored toga, stanovnici BiH i u svrhe zabave najčešće koriste televiziju (66%).

Na pitanje koje sadržaje gledaju/prate/slušaju kako putem televizije tako i putem ostalih medija stanovnici BiH naveli su kako najčešće prate vijesti i informativni sadržaj (71%), zatim zabavni (64%) pa igrani sadržaj (51%). Istraživanje je pokazalo da stanovnici BiH pretežno gledaju domaće TV stanice (61%) dok većina preostalih uglavnom gleda TV stanice iz regiona (26%). Premda gotovo petina stanovnika BiH (18%) uopšte ne koristi medijske i IK usluge u obrazovne svrhe, 40% onih koji to čine najčešće koriste televiziju u te svrhe, odmah iza otvorenog interneta koji u svrhe učenja koristi 44% građana. Za učešće u diskusijama i javno izražavanje mišljenja o važnim temama od javnog interesa stanovnici BiH ne oslanjaju se značajno na televiziju (18%) i taj nivo opada sa opadanjem starosti ispitanika.

Korištenje televizije „dijeli“ stanovnike BiH na tri kategorije: najčešće je gledaju osobe bez formalnog obrazovanja (97%), slijede oni sa završenom osnovnom, srednjom, višom školom i fakultetom (84% do 89%), a najrjeđe je koriste osobe sa postdiplomskim obrazovanjem (71%).

Poređenje po radnom statusu pokazalo je da televiziju najviše prate penzioneri (97%), domaćice (91%), zatim nezaposleni i zaposleni (87%) a najmanje učenici (68%) i studenti (65%). Dok su izuzetno rijetke starije osobe koje uopšte ne prate program na TV stanicama, među mladima nije tako – TV stanice ne prati svaka sedma mlada osoba (2% naprema 14%). Uz to, stanovnici sela češće koriste televiziju od naseljenih u gradu (91% naprema 82%).

Kad je riječ o medijskim navikama djece, istraživanje pod nazivom Medijske navike djece i stavovi roditelja potvrdilo je da televizija predstavlja izuzetno popularan medij među djecom i da sedam od deset djece u BiH svakodnevno gleda televiziju. Naime, svako bh. domaćinstvo u kojem žive djeca raspolaže barem jednim televizorom. Osim toga što djeca u BiH imaju mogućnost da gledaju televizijski program, gotovo sva djeca u BiH gledaju televiziju, od čega i 88% djece uzrasta 0-3 godine kao i sva djeca od 7 do 10 godina. Podaci dobiveni od djece uzrasta 7-18 godina pokazuju da u toku uobičajenog radnog dana djeca TV program gledaju u prosjeku sat i 24 minute, dok vikendom ovo vrijeme raste do prosječnih sat i 40 minuta. Gotovo svako drugo dijete (48%) uzrasta 0-10 godina na televiziji gleda isključivo ili uglavnom domaće programe. TV sadržaji koje gledaju djeca uzrasta 4-18 godina su crtani filmovi, igrani filmovi i serije za djecu, dječiji program, igrani filmovi i serije za odrasle, sportski, obrazovni i dokumentarni program, emisije iz kulture, dok ostali TV sadržaji daleko manje privlače pažnju djece i mladih. Djeca koja gledaju TV program najčešće ga gledaju u periodu od 12 do 22 časa. Sve veću popularnost među djecom, u prvom redu među adolescentima, stiču i TV platforme za usluge na zahtjev.

Medijsko okruženje djece u BiH: Djeca i televizija

Uzevši u obzir da je istraživanje o medijskim navikama odraslih pokazalo da učenici i studenti najmanje prate televizijski program, ne iznenađuju rezultati istraživanja Adekvatno informisanje o situaciji vezanoj za Covid 19 u BiH u kojem su učenici i studenti bili najzastupljeniji u uzorku ispitanika. Naime, 64% ispitanika izjasnilo se da koristi internet kao najznačajniji izvor informacija o Covid-u, dok svega 29% ispitanika u te svrhe koristi televiziju. Ovo istraživanje pokazalo je da televiziju kao izvor informacija oko situacije vezane za Covid-19 koristi 38% djece od 0-14 godina, 36% mladih od 15-19 godina, 31% starijih od 35 godina i oko 20% preostalih ispitanika, starosti mahom 20-35 godina. Ovi rezultati potvrdili su pretpostavku da je internet postao najznačajniji izvor informacija za mlade, pokazavši ujedno da televizija i dalje ima značajnu ulogu na polju informisanja.

Rezultati ispitivanja na osnovu pola pokazali su da žene nešto više od muškaraca koriste televiziju kao glavni izvor informacija o Covid-19 (33% naprema 27%).

Rezultati nedavno sprovedenog istraživanja Mladi za bolje medije: stavovi, potrebe i navike mladih za medijskim sadržajima u BiH u kojem je učestvovao 321 ispitanik iz BiH uzrasta od 18 do 30 godina još su alarmantniji po pitanju uloge koju televizija ima na polju informisanja mladih. Naime, istraživanje je potvrdilo apsolutnu dominaciju onlajn medija (65%) i društvenih mreža (28%) na polju informisanja mladih u BiH, dok je svega 1% mladih naveo televiziju kao dominantan izvor informacija. Štaviše, ne samo kad je riječ o informisanju, ovo istraživanje pokazalo je da mlade u načelu više privlače sadržaji onlajn medija, nego audiovizuelni i radijski sadržaji. Dok je spisak omiljenih Jutjub i podkast kanala dug i raznovrstan, dotle su samo rijetki naveli specifične televizijske emisije kao omiljene. Uz to, samo oko 37% ispitanika navelo je omiljene novinare i novinarke, voditelje i voditeljke što može upućivati na nedostatak uzora u tradicionalnim medijima, ali i na neselektivno praćenje medijskog sadržaja. Ovakvu slika (slabog) interesovanja koje mladi pokazuju prema televizijskim sadržajima donekle objašnjava drugi rezultat istog istraživanja prema kojem ispitanici smatraju da, za razliku od onlajn medija, tradicionalni bh. mediji nude malo specijaliziranih sadržaja za mlade. Osim toga što ih ima malo, više od polovine ispitanika takođe nije zadovoljno sadržajem domaćih radijskih i televizijskih programa (66%).

Govoreći o zadovoljstvu građana BiH sadržajima koji se nude na televiziji, tek 40% stanovnika BiH koji prate/gledaju program domaćih javnih RTV servisa procjenjuje da on u principu (većinom ili u potpunosti) zadovoljava pojedine njihove informativne, zabavne, obrazovne, sportske, religijske i kulturne potrebe, uz tu razliku da javni RTV servisi u većoj mjeri zadovoljavaju informativne i zabavne nego obrazovne potrebe korisnika.

Uz to, svaki drugi bh. roditelj djece 0-10 godina nije zadovoljan količinom dječijeg programa na bh. televizijama. Kad je riječ o ocjeni kvaliteta dječijeg programa koji se emituje na bh. televizijskim stanicama, oko polovine roditelja djece od 0 do 10 g. smatra da je on osrednji, oko 20% roditelja smatra da je on prilično loš, to jest prilično dobar, dok su vrlo rijetki roditelji koji ga ocjenjuju kao izrazito loš ili odličan. Roditelji iz domaćinstava nižeg ekonomskog statusa češće ističu da njihova djeca gledaju domaći TV program, te su u većoj mjeri zadovoljni njegovom količinom i kvalitetom nego roditelji iz domaćinstava koja imaju veća novčana primanja.

Sve navedeno govori u prilog tome da televizija i dalje predstavlja jedan od dominantnih medija u BiH, s tim da taj status televizije onlajn mediji, društvene mreže i druge IK usluge, naročito iz ugla mlađe publike, sve više stavljaju pred izazove.

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Kritičko mišljenjeMedijske teme i dilemeSlajder na početnoj strani

Važnost kritičkog mišljenja u digitalnom okruženju

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Tekst za www.medijskapismenost.ba pripremio Plavi telefon – savjetodavna linija za djecu i mlade organizacije Nova generacija.

Svakodnevno smo putem medija izloženi različitim porukama, informacijama, fotografijama, video zapisima. Mediji nam donose mnoštvo korisnih sadržaja, ali među njima ima i onih koji su netačni, pristrani ili lažni. Iz tog razloga, važno je da naučimo kako da analiziramo, istražimo i procijenimo ono što vidimo i čujemo kako bismo uvidjeli koji sadržaji su relevantni i pouzdani. Vještine kritičkog mišljenja mogu nam biti od velike koristi u donošenju zaključaka o kvaliteti sadržaja kojima smo izloženi.

Šta je kritičko mišljenje?

Različiti autori na različite načine definišu pojam kritičkog mišljenja. Na svom najjednostavnijem nivou, kritičko mišljenje je organizovan i svjestan način razmišljanja koji osoba koristi kako bi procijenila valjanost nečega. Složenija definicija bi rekla da je kritičko mišljenje intelektualni proces koji od osobe zahtijeva da konceptualizira, primijeni, analizira, sintetizira i ocijeni informacije prikupljene posmatranjem, iskustvom, razmišljanjem, zaključivanjem ili komunikacijom (Paul, 2004). To bi značilo da kritički misliti znači da razmišljamo svojom glavom, sagledavamo stvari iz različitih perspektiva, sagledavamo pojedinačne dijelove, ali i cjelinu problema, razumijemo uzroke i posljedice i razmišljamo o mogućim rješenjima i problemima koji mogu proizaći iz rješenja.

Kada kritički razmišljamo, mi donosimo sami svoje zaključke, izbore i odluke, umjesto da dopuštamo drugima da to rade u naše ime. Odbijamo da prepustimo odgovornost za donošenje izbora koji se tiču naše budućnosti onima koji pretpostavljaju da znaju šta je u našem najboljem interesu. Postajemo aktivno uključeni u stvaranje našeg ličnog i društvenog svijeta.

Često se kritičko mišljenje poistovjećuje sa negativnim kritikovanjem nečega ili traženjem samo grešaka ili mana u sadržaju. Ali, važno je da znamo da to nije tako. Kritičko mišljenje treba da bude neutralan i nepristran proces razmišljanja u kojem se procjenjuju dokazi iz različitih izvora i donose obrazloženi zaključci. Kao rezultat analize, možemo odlučiti da određeni dokaz nije čvrst, ili da nismo saglasni sa zaključkom, ali treba da navedemo argumente koji su nas doveli do tog zaključka.

U svijetu u kojem smo izloženi velikom broju informacija, i gdje smo „bombardovani“ porukama sa različitih strana i iz raznih medija, ako ne znamo promišljati, preispitivati, aktivno slušati i čitati, biće nam nemoguće procijeniti koje su informacije istinite i tačne, a koje lažne i zlonamjerne.

Negativnom uticaju medija posebno su izložena djeca i mlade osobe koja već od ranog uzrasta počinju da koriste različite medijske i informaciјske uređaje. Iz tog razloga, važno je da roditelji/staratelji već na ranom uzrastu počnu da podstiču razvoj kritičkog mišljenja kod djece kako bi se izbjegle nepredviđene situacije i kako dijete ne bi vjerovalo svemu što vidi u medijima.

Zašto je važno da djeca razvijaju kritičko mišljenje u digitalnom okruženju?

Razvijanjem kritičkog mišljenja djeca postaju manje pasivna, ali i tolerantnija i empatičnija  prilikom konzumacije onlajn sadržaja. Učenjem djece da postavljaju pitanja, procjenjuju i ispituju medijske sadržaje, učimo ih da lakše razumiju ono što vide i pročitaju te da prepoznaju lažne vijesti, da ocjene da li su informacije valjane ili ne, da li su izvori pouzdani i postoji li pristranost. Takođe, djeca će biti u stanju da prepoznaju kako sadržaji kojim su izloženi i ljudi s kojim komuniciraju mogu uticati na njihovo vlastito ponašanje, emocije i uvjerenja. Djeca će biti otpornija na različite pritiske i rizike s kojima se susreću na društvenim mrežama, a kojи mogu uticati na njihovо samоpoštovanje, samopouzdanje i uopšteno njihovu sliku o sebi. Djeca s razvijenim kritičkim mišljenjem su samostalnija, kreativnija i radoznalija, postavljaju mnogo pitanja i uvijek se pitaju zašto se nešto dešava.

Ukoliko djeca i mladi, koji su danas najviše izloženi digitalnim uređajima i različitim informacijama dostupnim putem digitalnih medija, nemaju razvijeno kritičko mišljenje bivaju u velikom riziku da većinu tih informacija prihvate kao apsolutnu istinu i da na određene situacije pristanu bez razmišljanja o posljedicama.

 

 

 

Kako podsticati djecu da kritički razmišljaju?

  • Podstaknite radoznalost djeteta tako što ćete ga ohrabriti da samo istražuje, postavlja pitanja, testira svoje teorije, kritički razmišlja o rezultatima, pronalazi načine kako neke uobičajene stvari može da uradi na drugačiji način. Takođe, važno je da djeca znaju da je u redu ukoliko nešto ne znaju ili se osjećaju zbunjeno u vezi sa nečim. Ohrabrite ih da potraže pomoć i traže objašnjenje za nešto što ne razumiju.
  • Pomozite djetetu da razvije pretpostavke tako što ćete mu postаvljati pitanja kao što su „Šta misliš da će se dogoditi ukoliko uradiš…?“ ili „Šta misliš šta će se nakon toga desiti?“. Učenje postavljanja hipoteza važno je za razvoj kritičkog mišljenja.
  • Učite djecu da upravljaju emocijama – ukoliko djeca ne znaju kako na adekvatan način da izraze i pokažu svoje emocije, konstantno će se osjećati preplavljeno, te neće biti u mogućnosti da razmišljaju.
  • Razgovarajte sa djecom o odgovornostima i posljedicama ponašanja na internetu – važno je da djeca uvide iz kog razloga dijeljenje informacija na društvenim mrežama nije uvijek dobra ideja i koje negativne posljedice to može da ima. Djeca treba da nauče razliku između činjenica i ličnih stavova te da kritički promišljaju o sadržaju prije nego što odluče da li će ga podijeliti ili ne.
  • Važno je djecu poticati da kod čitanja i gledanja sadržaja putem interneta uvijek pretraže nekoliko izvora prije nego što prihvate neki sadržaj kao istinit i pouzdan.

 

Kako mladi mogu kritički pristupiti informacijama na internetu?

Provjerite pouzdanost informacija – Šta je izvor informacija: da li informacija potiče od pouzdane osobe/organizacije ili sa pouzdane veb stranice. Da li se informacija nalazi na akademskom sajtu,  zvaničnim sajtu nadležnih institucija ili na komercijalnom sajtu? Pokušajte provjeriti najmanje tri različite veb stranice kada tražite informacije ili vijesti na internetu. To će vam omogućiti da uporedite informacije koje čitate i odlučite jesu li zaista pouzdane.

Provjerite ko je autor teksta  – Obmanjujući i lažni članci često ne navode autore. A ukoliko su autori navedeni, provjerite da li su kvalifikovani za temu o kojoj pišu? Autor može biti kvalifikovan ukoliko ima fakultetsku diplomu ili iskustvo relevantno za temu članka. Da li je navedena literatura ili link za izvore koje je autor koristio?

Provjerite objektivnost informacija – Da li je informacija prezentovana objektivno ili reflektuje subjektivno mišljenje autora ili veb sajta na kojoj je objavljena? Možete li reći koji je primarni motiv autora za pisanje teksta? Na primjer, da li je namijenjen podučavanju ili informisanju ili autor pokušava nešto da proda?

Provjeriti kvalitet sadržaja –  Da li je sadržaj napisan na način koji je lako razumljiv ili koristi zbunjujući i emotivan jezik? Kakav je kvalitet pisanja, da li ima pravopisnih i gramatičkih grešaka? Da li u članku piše kada je objavljen ili posljednji put ažuriran? Uvijek provjerite datum objavljivanja sadržaja. Neke informacije na internetu su zastarjele ili su možda ponovo podijeljene nakon nekog događaja. Uvijek provjerite datum kako biste vidjeli imate li najnovije informacije.

Na kraju, važno je napomenuti da kritički posmatrati medije ne znači protiviti im se i u potpunosti ih negativno posmatrati. Kritički pristup medijima zasniva se na istraživanju, propitivanju i radoznalosti, jer samo ako ih bolje razumijemo moći ćemo ih i kvalitetnije koristiti. (National Audiovisual Institute, 2017)

Literatura:

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Bolji i sigurniji internet

ITU Smjernice za roditelje i edukatore u pogledu bezbjednosti djece na internetu

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Smjernice za roditelje i edukatore u pogledu bezbjednosti djece na internetu kreirala je 2020. godine Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU). Smjernice imaju za cilj da skrenu pažnju roditeljima, njegovateljima, starateljima i edukatorima na rizike i štete koje sobom nosi boravak djece na internetu i daju im preporuke kako da podrže sigurno i aktivno učestvovanje djece u savremenom medijatiziranom društvu, bez nepotrebnog ograničavanja njihovih mogućnosti.

Od ukupno 4,1 milijarde korisnika interneta, kako stoji u podacima ITU-a za 2019. godinu, svaki treći korisnik je dijete, to jest osoba mlađa od 18 godina. Internet tehnologije donijele su djeci i mladima brojne mogućnosti za komunikaciju i stvaranje novih veza, razvijanje kreativnosti, učenje novih vještina, prikupljanje informacija i učešće u građanskom životu. S druge strane, još uvijek postoji oko 346 miliona djece širom svijeta koja nisu povezana sa internetom. Dok u afričkoj regiji oko 60 posto djece nije na mreži, taj postotak u Evropi iznosi četiri posto. Pored mjesta stanovanja, na digitalne podjele među djecom utječu spolne razlike i siromaštvo. U mnogim zemljama djevojčice nemaju iste mogućnosti pristupa internetu kao dječaci, a i tamo gdje imaju, djevojčicama se u mnogo većoj mjeri nadgleda i ograničava upotreba interneta nego dječacima.

Pored nesumnjivih prilika, digitalne tehnologije donijele su i nove rizike i štete poput zloupotrebe ličnih podataka, izloženosti djece ilegalnim, nasilnim ili seksualnim sadržajima, online uznemiravanja i maltretiranja, pedofilskog zbližavanja, seksualnog zlostavljanja djece. Međutim, smjernice ističu da rizik ne dovodi uvijek do štete. Djeca koja su izložena online rizicima možda neće pretrpjeti štetu ukoliko imaju razvijenu digitalnu otpornost i usvojena digitalna znanja.

Istraživanje koje je širom svijeta provela mreža Global Kids Online sugerira da su djeca i mladi koji se bave širim spektrom mrežnih aktivnosti izloženi većem broju online rizika, što je posljedica povećane izloženosti ili samouvjerenijeg istraživanja interneta. Smjernice posebno tematiziraju pozitivne i negativne aspekte korištenja digitalnih tehnologija za djecu iz ranjivih skupina: djecu iz autističnog spektra, djecu migrante i djecu sa invaliditetom.

 Kao nove i nadolazeće rizike i izazove, smjernice prepoznaju:

  • internet stvari i s tim povezane tehničke, društvene, ekonomske i ekološke probleme;
  • igračke povezane na internet/robotika;
  • igranje online igrica;
  • vještačku inteligenciju i mašinsko učenje.

Smjernice nude klasifikaciju online rizika po fizički, psihički i moralni razvoj djece prema prirodi potencijalno opasnog sadržaja kao i prema ulozi djeteta u datoj rizičnoj situaciji.

Smjernice ističu važnu ulogu roditelja, njegovatelja i staratelja koji su pozvani da pomognu djeci da sigurno koriste internet i digitalne tehnologije navodeći kako je najprije potrebno da se roditelji i ostali koji brinu o djeci upoznaju sa rizicima i mogućnostima koje djeci i mladima nudi internet, aktivno prate šta djeca rade dok borave na internetu, upoznaju ih sa opasnostima na koje mogu naići u online okruženju, potaknu ih na kritičko razmišljanje o korištenim online sadržajima i vode sa djecom i mladima redovan, iskren i otvoren dijalog prilagođen uzrastu.

 Neke od preporuka koje Smjernice upućuju roditeljima, njegovateljima i starateljima su:

  • razgovarati sa djecom i provoditi vrijeme u zajedničkim (online i offline) aktivnostima;
  • instalirati antivirusnu zaštitu;
  • voditi računa o tome koje internet i mobilne usluge djeca koriste;
  • kontrolirati upotrebu kreditnih kartica i drugih mehanizama plaćanja;
  • naučiti kako prijaviti probleme na platformama koje djeca koriste;
  • izgraditi kulturu podrške u domu sa djecom;
  • pomoći djeci da razumiju i kontroliraju svoje lične podatke;
  • objasniti djeci i mladima što znači objavljivanje njihovih fotografija na internetu.

Smjernice ukazuju i na važnu ulogu edukatora koji su također pozvani da pomognu djeci i mladima da pametno i sigurno koriste tehnologiju. Neki od načina su:

  • obezbjeđivanje da škola ima skup efikasnih politika i praksi i da se njihova efikasnost redovno preispituje i ocjenjuje;
  • rad na razvoju digitalnih vještina i digitalne pismenosti putem uključivanja obrazovanja o odgovornom korištenju tehnologija u svoje nastavne planove i programe;
  • provjeravanje da li se školska politika protiv nasilja odnosi i na zlostavljanje putem interneta/mobilnih telefona/drugih uređaja i da li postoje efikasne sankcije u slučaju kršenja te politike;
  • imenovanje koordinatora za online sigurnost;
  • obezbjeđivanje da školska mreža bude sigurna;
  • korištenje akreditiranog provajdera internet usluga;
  • korištenje proizvoda za filterisanje, odnosno praćenje.
0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Bolji i sigurniji internetSlajder na početnoj strani

Djeca na internetu

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Internet kao infrastruktura i komunikacijski medij za relativno kratko vrijeme postao je univerzalni nosilac kulture savremenog doba. Internet komunikacija promijenila je koncept vremena i prostora i dovela do brisanja jasnih granica između fizičkog i virtuelnog svijeta. Današnja djeca i adolescenti zapravo i ne poznaju svijet prije pojave interneta. Oni doživljavaju internet i mobilnu tehnologiju kao prirodan segment medijskog ekosistema u koji su uronjeni i koji rado prihvataju. Kao i svaka tehnologija, internet je donio neke nesumnjive vrijednosti, ali istovremeno i potencijal da ugrozi ništa manje važne vrijednosti u svim aspektima života. Imajući to u vidu, možemo reći da internet i digitalna tehnologija istovremeno predstavljaju polje brojnih prilika i rizika.

Trećina svih korisnika interneta danas su djeca i mladi. Prema podacima Međunarodne unije za telekomunikacije (ITU), svako treće dijete na globalnom nivou koristi internet, dok UNICEF procjenjuje da je 71% mladih već na internetu. Uz to, procjenjuje se da će u narednih pet godina procenat djece korisnika interneta biti udvostručen. Djeca su trajno i dosljedno prisutna na internetu i internet snažno utječe na oblikovanje njihove svakodnevice i stvarnosti. S druge strane, mnoga djeca još uvijek nemaju pristup internetu kod kuće, što je jedan od aspekata i dalje prisutnog digitalnog jaza.

Prema podacima ITU-a, zemlje sa niskim prihodima imaju tendenciju da imaju manje djece korisnika interneta nego zemlje sa visokim prihodima. Većina djece i mladih korisnika interneta internetu pristupaju putem više uređaja. Među djecom i mladima najpopularniji uređaj za pristup internetu je mobilni telefon, a slijede ga desktop računari i laptopi. Starija djeca i djeca u bogatijim zemljama uglavnom koriste više uređaja, a dječaci koriste nešto više uređaja nego djevojčice u svim anketiranim zemljama.

Kad je riječ o količini vremena koje provode na internetu, na globalnom nivou djeca i mladi provode u prosjeku oko dva sata dnevno na internetu tokom sedmice i otprilike duplo više od toga tokom vikenda. Sa uzrastom raste i količina vremena koje djeca provode na internetu tako da adolescenti (uzrasta od 15 do 17 godina) u prosjeku budu online između dva i po sata i pet sati i 20 minuta, u zavisnosti od zemlje.

Govoreći o sadržajima koji djecu najviše privlače na internetu, podaci ITU-a pokazuju da i djevojčice i dječaci najviše vole gledati videoisječke. Više od tri četvrtine djece i mladih koji koriste internet kažu da videoisječke gledaju na internetu barem jednom sedmično, bilo sami ili s drugim članovima svoje porodice. Ono što također snažno privlači djecu i mlade jesu društvene mreže, i mnogo je djece i mladih koji koriste nekoliko platformi društvenih medija kao što su Facebook, Tviter, Tik Tok ili Instagram.

U Bosni i Hercegovini gotovo 80% djece od 7 do 18 godina u tipičnoj sedmici u toku školske godine svakodnevo boravi online i taj postotak raste sa uzrastom djece. Kad je riječ o najmlađima, anketa roditelja pokazala je da skoro polovina djece uzrasta od 0 do 3 godine i 18% djece uzrasta 4 do 6 g. ne koristi internet.

Ubjedljivo najviše djece uzrasta 7-18 godina (93%) za pristup internetu upotrebljava pametni telefon. Znatno manje djece ističe da za pristup internetu koristi laptop i desktop računare, čije korištenje raste sa uzrastom djeteta. Slijede tablet, koji za pristupanje internetu češće koriste djeca uzrasta 7-10 g. nego starija djeca, pa Smart TV. Kad je u pitanju uređaj putem kojeg najčešće pristupaju internetu, djeca uzrasta 7-10 g. opet ubjedljivo (81%) navode pametni mobilni telefon.

Podaci dobiveni od djece pokazuju da, u toku uobičajenog radnog dana, djeca u prosjeku dva i po sata budu online. Što su starija, to je vrijeme koje provode uz informacijsko-komunikacijske tehnologije duže, budući da upotreba pametnih telefona/mobitela i vrijeme provedeno online rastu sa uzrastom. Vrijeme koje djeca provode na internetu vikendom uvećava se u prosjeku za oko pola sata. Roditeljske procjene, opet, ukazuju da, u zavisnosti od uzrasta, djeca provedu 12 do 24 minute više na internetu nego što to sama procjenjuju. Prema podacima prikupljenim od roditelja, djeca uzrasta 0-3 godine koriste internet 20 minuta u toku dana, dok djeca uzrasta 4-6 g. dnevno provedu 51 minutu online. Podaci dobiveni od roditelja potvrđuju da se vikendom sve aktivnosti djece uzrasta 7-18 godina koje podrazumijevaju boravak pred ekranom produžavaju, tako da je povećano prosječno vrijeme koje djeca provedu uz mobitele/pametne telefone, TV program, igrice i na internetu, uz istu tendenciju da roditeljske procjene ovako provedenog vremena nadmašuju one koje su dala sama djeca/adolescenti.

Među sadržajima koje djeca od 4 do 18 godina gledaju/prate/slušaju/rade prednjače sadržaji koji se u potpunosti ili velikim dijelom oslanjaju na internet kao komunikacijski medij. U pitanju su internet/jutjub ličnosti, crtani filmovi, muzički sadržaji/videa, igrice, smiješna videa, igrani filmovi i serije za djecu i sl. Istraživanje je pokazalo da gledanje jutjubera privlači 60% djece od 4 do 18 godina, 5% više nego kad je riječ o crtanim filmovima, koji su se obreli na drugom mjestu po gledanosti, s tim da sa starošću djece praćenje jutjubera raste, a gledanje crtanih filmova opada.

Mada većinu vremena koje provode uz informacijsko-komunikacijske tehnologije i medije, djeca, u stvari, provode pred ekranom, ipak 42% djece od 11 do 18 godina smatra da dobro kontroliraju vrijeme koje provode pred ekranom, dok više od polovine djece navedenog uzrasta (55%) smatra da ima dobru ravnotežu između vremena koje provode na ekranu i drugih stvari.

(Pojedini dijelovi ovog teksta preuzeti su iz „Smjernica za kreatore politika o zaštiti djece na internetu“ koje je 2020. godine izradila Međunarodna unija za telekomunikacije te iz istraživanja pod nazivom „Medijske navike djece i stavovi roditelja“ koje su 2020. godine realizirali Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) i UNICEF u BiH u saradnji sa agencijom Custom Concept.)

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Kutak za djecu i mlade

Igre za razvijanje vještina medijske i informacijske pismenosti

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Predstavljamo vam tri interaktivne online igre ili igre na ploči koje će vam pomoći da unaprijedite vaša znanja i vještine medijske i informacijske pismenosti.

Projekat Igre medija, igre informacija nastao je u Bosni i Hercegovini sa ciljem da se kroz upotrebu inovativnih i interaktivnih edukativnih alata – online igara i igara na ploči, mladim ljudima približi značaj medijske i informacijske pismenosti. Igre je kreirala grupa medijski i informacijski pismenih mladih ljudi uz pomoć njihovih stručnih mentora. Prvobitno zamišljene kao igre na ploči, igrice su se zbog pandemije virusa COVID-19 morale prilagoditi i preseliti u online prostor.

Igrajte Medirint, Razolav i Mediatlon na laptopu ili računaru

MEDIRINT je igra koja će vas upoznati sa osnovnim pojmovima iz oblasti medijske i informacijske pismenosti, ali i pojmovima kao što su lažne vijesti, medijska manipulacija, značaj medijske i informacijske pismenosti u obrazovanju itd. Igra se odvija u multiplayer modu – istovremeno igraju dva igrača, koji se kreću kroz labirint uz pomoć strelica na tastaturi, a pobjednik je onaj igrač koji stigne na cilj sa najviše osvojenih poena, tj. sa najviše ponuđenih tačnih odgovora.

 

 

 

 

 

RAZOLAV je igra koja će vam pomoći da lakše prepoznate neke fenomene iz domena medijske i informacijske pismenosti, kao što su lažne vijesti, dezinformacije, propaganda, clickbait i drugi. Igra se u multiplayer modu, na karti Bosne i Hercegovine, podijeljenoj u 25 polja koja predstavljaju 25 najmnogoljudnijih gradova BiH, zajedno sa općinama koje im prirodno gravitiraju. Pobjeđuje igrač koji uspije opismeniti najveći broj stanovnika.

 

 

 

 

 

MEDIATLON je također igra koja će vam pomoći da kroz četiri različite kategorije naučite više o medijskoj i informacijskoj pismenosti. Može se igrati u single player modu, gdje igrač nakon unošenja svog imena bira “kreiraj sobu”, a nakon što odigra partiju, ima mogućnost da podijeli ID i na taj način ponudi drugom igraču da se pridruži. Partija se završava nakon što se ponude odgovori na sva pitanja, a pobjednik je igrač koji ostvari bolji skor koristeći zajednički ID kod.

 

 

 

 

 

Igre medija, igre informacija nastale su u okviru regionalnog projekta za promociju medijske i informacijske pismenosti na Zapadnom Balkanu Mediji za građane – građani za medije koji je implementirala Humanity in Action BiH, uz zajedničku podršku Mediacentra Sarajevo i Evropske unije.

Ukoliko vam više odgovara da igrate Medirint, Razolav i Mediatlon na ploči – preuzmite ih ovdje, odštampajte i igrajte. Sretno?

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Kutak za djecu i mlade

ITU „Kampanja za društvene mreže za tinejdžere“ – kako da budete sigurni online?

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

„Kampanju za društvene mreže za tinejdžere“ kreirala je Međunarodna telekomunikacijska unija – ITU 2020. godine u namjeri da pomogne mladima od 13 do 18 godina da budu sigurni u online prostoru.

Tinejdžeri, ova kampanja osmišljena je radi vas, vašeg upoznavanja sa pravima koja imate na internetu, te rizicima koje sobom nosi boravak online. Odgovorite na izazove koji su sadržani u sljedećih osam tematskih cjelina i ojačajte svoje digitalne vještine.

Saznaj svoja prava na internetu

Kroz ovaj izazov provjerit ćete koliko poznajete vaša prava na internetu (pravo na sigurnost, pravo na dobijanje istinitih informacija na mreži itd.), te šta znate o dijeljenju vaših stavova ili tuđih fotografija.

Ovdje možete da se upoznate sa osnovnim načelima Konvencije o pravima djeteta, i saznate koliko je važno poštovati prava drugih na društvenim mrežama.

 

Sačuvajte privatnost

 

Ovaj izazov naučit će vas da je pravo na privatnost na internetu, jedno od prava djece. Uputit će vas da uvijek razmišljate o tome šta objavljujete na internetu i da vodite računa o zaštiti ličnih podataka u digitalnom svijetu.

 

 

Provjerite činjenice

 

Ovaj izazov potaknut će vas na razmišljanje o tome kako možete da provjerite tačnost onoga što vidite ili pročitate na internetu i šta možete da uradite u slučaju da prepoznate prevaru ili lažnu vijest.

 

 

Budite fini

 

Kroz ovaj izazov upoznat ćete se sa problemom uznemiravanja na internetu. Naučit ćete kako nijedan oblik digitalnog nasilja i uznemiravanja nipošto nije prihvatljiv, kao i to gdje da potražite pomoć u slučaju da budete izloženi uznemiravanju na internetu.

 

 

Čuvajte se trolova

 

Ovaj izazov govori o izloženosti mladih neprikladnom sadržaju, uz prijedloge kako da se u takvim situacijama ponašate i kome da se obratite za pomoć.

 

 

 

Uspostavite granice

 

Ovaj izazov podsjetit će vas na to da imate pravo da budete zaštićeni od potencijalno štetnih sadržaja. Dat će vam prijedloge kako da se zaštitite od seksualnog zlostavljanja na internetu i preporuke šta da učinite ako do toga ipak dođe.

 

 

Budite jako oprezni kada izlazite sa nekim

 

Ovaj izazov odnosi se na veze/prijateljstva koje ostvarujete u internet okruženju. Navest će vas da razmislite o tome koliko su rizični lični susreti sa osobama koje ste upoznali putem interneta i dati vam prijedloge o tome kako da ostanete sigurni na mreži.

 

 

Ravnoteža

Ovaj izazov ističe važnost kontroliranja vremena koje provodite pred ekranima, uz preporuke kako da uspostavite ravnotežu između vremena provedenog na internetu i drugih offline aktivnosti.

 

 

0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Kutak za djecu i mladeNeželjeno kontaktiranje

Šta je to digitalno nasilje, kako da ga prepoznate, izbjegnete i kako da reagirate ukoliko se nađete u ulozi žrtve?

by Sanja Dokić-Mrša
written by Sanja Dokić-Mrša

Da li vam se ikad učinilo da ne možete da razlučite neprijatnu od uznemiravajuće ili čak prijeteće poruke? Kako biste bili u stanju da digitalno nasilje pravovremeno prepoznate i adekvatno mu se suprotstavite, potrebno je da znate šta ja to digitalno nasilje i koji su njegovi pojavni oblici.

 

Razvojem digitalne tehnologije i uređaja bez kojih ne možemo zamisliti našu svakodnevicu, komunikacijski kanali postali su sve brojniji i dostupniji. Olakšana i intenzivirana komunikacija pomogla je u rješavanju mnogih problema, ali je isto tako stvorila ili intenzivirala neke druge probleme. To su, između ostalog, različiti oblici digitalnog nasilja među kojima je i neželjeno kontaktiranje i uznemiravanje (cyberstalking).

Digitalno nasilje, nasilje na internetu ili cyberbullying predstavlja korištenje digitalnih uređaja u cilju uznemiravanja, uhođenja, zastrašivanja ili ponižavanja drugih. Nerijetko biva propraćeno i drugim oblicima nasilja u stvarnom životu. Premda se odvija u digitalnom/virtuelnom prostoru, može proizvesti brojne negativne posljedice u stvarnom životu i utjecati na psihičko i fizičko stanje žrtve. Najčešće se odvija na društvenim mrežama, putem elektronske pošte, chat soba, web-stranica, blogova i internet foruma u vidu slanja uznemiravajućih poruka/slika, neželjene pošte i virusa, širenja laži, krađe elektronskog identiteta, objavljivanja privatnih podataka, uključujući eksplicitan seksualni sadržaj i sl.

Ukoliko se sticajem okolnosti nađete u ulozi žrtve digitalnog nasilja, najbolje što možete da učinite jeste da o tome obavijestite neku odraslu osobu od povjerenja: roditelja/staratelja, osobu blisku porodici, nastavnika, školskog psihologa, pedagoga, upravu škole ili nekog drugog ko će znati kako da postupi u datoj situaciji i zaštiti vas od daljnjeg uznemiravanja. Ukoliko su nasilnici djeca, učenici iste škole koju pohađate, o tome je potrebno obavijestiti školu.

U Bosni i Hercegovini postoje brojni načini na koje možete prijaviti digitalno nasilje, između ostalih Centar za sigurni internet, Ombudsman za djecu Republike Srpske, Plavi telefon itd. Ukoliko je riječ o porukama koje ugrožavaju vašu ili sigurnost vama bliske osobe, potrebno je o svemu obavijestiti policiju.

Cyberstalking

Jedan od najčešćih oblika digitalnog nasilja jeste neželjeno kontaktiranje ili uznemiravanje – cyberstalking koje može biti usmjereno kako na pojedinca, tako i na grupu ljudi, ili pak čitavu organizaciju, a koristi se u svrhu klevete, zastrašivanja, prijetnji, vrijeđanja putem interneta, pa i krađe identiteta. Često se takvo uznemiravanje ne prepoznaje na samom početku, kada se određene negativne poruke doživljavaju kao bezazlene ili čak zabavne. Uskoro, ukoliko je zaista riječ o cyberstalkingu, one postaju otvoreno uznemiravajuće, prijeteće, pa i zastrašujuće.

Na meti cyberstalkinga mogu se naći svi. Najčešće su to osobe koje nasilnici lično poznaju: članovi porodice, emotivni ili poslovni partneri, prijatelji i poznanici, ili osobe čiju pažnju žele da privuku. Motivi takvog ponašanja mogu biti različiti: od mentalnih problema počinioca, preko osvete, romantičnih težnji, finansijske dobiti, do želje za ostvarivanjem potpune kontrole nad životom žrtve.

Cyberstalkeri mogu vrebati i potpuno nepoznate osobe, npr. poznate i slavne ličnosti. Veoma ih je teško identificirati, jer se često pojavljuju kao anonimne osobe, koriste lažne identitete i mijenjaju svoje internet adrese.

Izvor: HaticeEROL/Pixbay

Kako biste izbjegli da postanete žrtva cyberstalkinga, poželjno je da činite sljedeće:

  • redovno ažurirajte softver;
  • smanjite količinu dostupnih ličnih podataka na internetu i po mogućnosti dodajte i određenu količinu lažnih podataka;
  • sakrijte svoju IP adresu;
  • obavijestite se o načinima zaštite privatnosti na društvenim mrežama.

Šta treba da učinite ukoliko postanete žrtva cyberstalkinga?

  • Ne reagujte i ne upuštajte se u interakciju, zato što nasilnik upravo želi to: da svojim ponašanjem izazove vašu
  • Po mogućnosti, „povucite“ se na izvjestan vremenski period sa mreže, ili barem smanjite vrijeme boravka na mreži.
  • Promijenite sve svoje lozinke, e-mail adresu i pokušajte da zaštitite svoje lične i profesionalne podatke.
  • Blokirajte i prijavite nasilnika svim društvenim mrežama putem kojih ste izloženi digitalnom nasilju, sakupivši prethodno dokaze putem screenshota ili sl.
  • Nipošto ne pristajte na lični kontakt sa nasilnik

Koji su ostali oblici digitalnog nasilja?

  • Lažno predstavljanje na internetu – neovlašteno korištenje tuđeg imena na internetu i lažno predstavljanje na mreži u cilju prijetnje, prevare, zastrašivanja ili krađe identiteta.
  • Catfishing – stvaranje lažnog identiteta na društvenim mrežama u cilju upoznavanja na mreži. Često se radi o novim i nepotpunim profilima, čiji vlasnici potenciraju brzo upoznavanje na mreži, bez ličnog kontakta.
  • Trolling – davanje neželjenih, provokativnih i manipulativnih komentara na mreži, najčešće na internetskim forumima, koji mogu izazvati svađe, ili uznemiriti ljude.
  • Doxxing – objavljivanje tuđih ličnih podataka na mreži u cilju pozivanja drugih na uznemiravanje date osobe.
  • Seksualno uznemiravanje na mreži – razni oblici uznemiravanja kao što su objavljivanje eksplicitnih fotografija ili videosnimaka, slanje nepoželjnih seksualnih zahtjeva i dr.
0 comment
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Newer Posts
Older Posts

Kontaktirajte nas

Regulatorna agencija za komunikacije

map Mehmeda Spahe 1, 71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
phone
Tel: +387 33 250 600
mail
medijskapismenost@rak.ba info@rak.ba
web www.rak.ba

Pratite nas na društvenim mrežama

instagram tiktok youtube Facebook

@2022 - Sva prava zadržana

Regulatorna agencija za komunikacije

Accessibility by WAH