mediji

Uredila: Anida Sokol

U zemljama sa višim stepenom medijskih sloboda, veća je rodna ravnopravnost u medijima.

Mediji imaju značajnu ulogu u promociji rodne ravnopravnosti. Oni odražavaju, ali i oblikuju društvene obrasce, te u tom smislu važno je naglasiti princip učešća i pristupa žena i marginalizovanih zajednica u procesima odlučivanja putem medija, te princip zastupljenosti žena i drugih marginalizovanih zajednica u medijskom sadržaju. Obje oblasti, i učešće i zastupljenost u medijima, utvrđene su prije skoro trideset godina donošenjem Pekinške deklaracije i Platforme za akciju, nakon koje su izrađene i brojne rodno specifične politike, mjere i mehanizmi za provedbu rodne ravnopravnosti u medijima.

Na Zapadnom Balkanu, kako navode autorice izvještaja Mediji i rod, žene čine veći udio medijske populacije od muškaraca, ali veći broj žena u medijima ne znači povećanje njihovog učešća na rukovodećim pozicijama. Naprotiv, rukovodećim pozicijama u medijskom sektoru u Bosni i Hercegovini dominiraju muškarci, naročito kad su u pitanju mediji sa većim utjecajem i stabilnijim finansijskim modelima. Pored toga, u sferama od kojih zavise medijske slobode, poput politike, ekonomije i sigurnosnih snaga, dominiraju muškarci, što također utiče i na rad medija u BiH. Novinarstvo kao profesija nije otporno na diskriminatorne prakse, ali uloga medija u promociji rodne ravnopravnosti je višedimenzionalna, prevazilazi rodnu statistiku unutar profesije i tiče se sveukupne pozicije i moći medija da preoblikuju društveni svijet u kojem žene žive.

Uprkos činjenici da žene čine polovinu ukupnog stanovništva u BiH, te zaslužuju da budu jednako zastupljene kao i muškarci, dostupne analize o zastupljenosti žena u medijskom sadržaju u BiH, pokazuju da se iskustvo i doprinos žena uzastopno miniminizira i smješta u domen “lakih tema”, kao što su zabava i životni stil, što u konačnici utvrđuje stereotipne rodne uloge. Trend “nestajanja žena”, ali i drugih marginalizovanih skupina iz medija, potvrđen je i izvještajem Globalnog projekta monitoringa medija iz 2020. godine, kao i sve manju zastupljenost širokog sprektra tema koje se tiču rodne ravnopravnosti. Istraživanja pokazuju i da “medijsko izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju nerijetko sadrži stereotipne elemente, a posljedice su umanjivanje, opravdavanje ili gotovo prihvatanje nasilja u domeni tradicije i kulture”. Da BiH generalno stagnira u oblasti ženskih prava, te da nema mjerljivog napretka za žene ili pripadnike/ce marginalizovanih grupa naročito u domenu stereotipnog predstavljanja, potvrđuje i UN Odbor za ukidanje svih oblika diskriminacije žena u posljednjem (CEDAW) Periodičnom izvještaju za 2019. godinu.

Društvo sa dominantno patrijahalnim obrascima ponašanja kakvo je bosanskohercegovačno ujedno je i najizazovnije za rad na promjeni percepcije i ponašanja kad je u pitanju diskriminacija na osnovu roda. U tom pogledu, mediji imaju jednu od najizazovnijih, ali i najznačajnijih uloga. Imajući u vidu decenijski rad na međunarodnom i lokalnom nivou, uspješne incijative, međunarodne, ali domaće zakonodavne okvire koji normiraju zabranu diskrinimacije, te potiču medije na profesionalno izvještavanje, ostaje i dalje kontinuirana potreba za rad na boljim medijskim slobodama, na stvaranju mogućnosti da žene u medijima imaju jednak tretman u pogledu plaćanja, radnog vremena i sigurnog radnog okruženja, te za rad na podizanju svijesti i odgovornosti medija u promovisanju nestereotipnih uloga žena i muškaraca i otvaranja medijskog prostora za višestruko diskriminisane žene.

Kao podrška tom radu, neki od korisnih izvora navedenih u studiji Vijeća Evrope “Mediji i rod” su:

• Vijeće Evrope. (2011). Konvencija o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici – Istanbulska konvencija.
• Preporuka CM/Rec (2013) 1 Komiteta ministara državama članicama o rodnoj ravnopravnosti i medijima
• Priručnik za implementaciju Preporuke CM/Rec(2013)1 sadrži pregled dobrih praksi i mehanizama za borbu protiv seksizma i drugih oblika pogrešnog ili lažnog prikazivanja;
• Preporuka CM/Rec(2017)9 o rodnoj ravnopravnosti u audiovizuelnom sektoru.
• Preporuka CM/Rec(2019)1 o eliminaciji seksizma iz jezika.

Ovaj tekst je proizveden uz podršku Vijeća Evrope i projekta “Medijska i informacijska pismenost: za ljudska prava i demokratiju”, u okviru Akcionog plana za Bosnu i Hercegovinu 2018-2021. Finansiranje Akcionog plana osigurale su Norveška i Luksemburg. Mišljenja izražena u ovom tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju nužno službenu politiku Vijeća Evrope.

Uredila: Anida Sokol

Da bi se seksizam mogao tretirati, potrebno je educirati i senzibilizirati širu javnost o tome kako ga prepoznati i prijaviti.

Seksizam, objektifikacija, stereotipi i ponižavajući prikazi žena koje pronalazimo u medijima u suprotnosti su sa načelom rodne ravnopravnosti, te nanose dugoročnu štetu cjelokupnom demokratskom društvenom razvoju. Posebno su štetni ponižavajući i seksistički prikazi koji mogu imati još izraženije posljedice na žene iz manjinskih i/ili marginalizovanih zajednica i potlačenih grupa, te uzrokuje dodatnu stigmatizaciju i diskriminaciju. Unatoč uzastopnim upozorenjima na seksističko predstavljanje žena u medijima, Bosna i Hercegovina još uvijek nema sveobuhvatnu strategiju za ukidanje diskriminatornih stereotipa koji prožimaju seksističke i mizoginističke stavove u društvu, navodi UN CEDAW u posljednjem objavljenom Periodičnom izvještaju za BiH iz 2019. godine.

U Preporuci Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv seksizma, CM/Rec (2019)1, seksizam je definisan kao bilo koji čin, gesta, vizualni prikaz, izgovorene ili pisane riječi, praksa ili ponašanje temeljeno na ideji da je osoba ili skupina osoba podređena zbog svog  spola. Seksizam se, navode se u Preporuci, javlja u javnoj ili privatnoj sferi, bilo na mreži ili van nje (online ili offline) sa svrhom ili učinkom, između ostalog, kršenja urođenog dostojanstva ili prava osobe ili skupine osoba, rezultata u obliku tjelesne, seksualne, psihološke ili društvenoekonomske štete ili patnje osobe ili skupine osoba, stvaranja zastrašujućeg, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, te očuvanja ili jačanja rodnih stereoripa. Poseban dio ovih preporuka upućuje na medije, pri čemu se seksizam u medijima prepoznaje kao proces normalizacije diskriminacije. Seksizam u medijima se očituje kroz seksualne, seksualizirane i rasno određene prikaze i objektivizaciju žena, muškaraca, djevojčica i dječaka, pogrdno ili trivijalizirajuće izvještavanje o izgledu, oblačenju i ponašanju žena, umjesto uravnotežene i informirane rasprave o njihovim stavovima i mišljenjima, kroz izvještavanje i prikazivanje žena i muškaraca u stereotipnim ulogama unutar obitelji i zajednice. Seksizam u medijima je prepoznat i kao neuravnotežena zastupljenost i nedostatak značajnog sudjelovanja žena u različitim profesionalnim i informativnim ulogama poput stručnjakinja i komentatorica. Seksizam nije ograničen samo na jezik, nego je prisutan i vizuelnim elementima, ali namjera mu je uvijek ista – pojačavati uvjerenje o superiornosti jednog spola prema drugom.

Seksizam je sveprisutan u medijima u Bosni i Hercegovini. U istraživanju Vijeća Evrope i Evropske unije o slobodi izražavanja u Bosni i Hercegovini  navodi se da je Vijeće za štampu i online medije u BiH u periodu od 2015. do 2019. godine razmatralo 14 primjedbi vezanih za član 4. govor mržnje i huškanje na osnovu spola i seksualne orijentacije. Istraživanja Mediacentra Sarajevo o štetnim narativima tokom Generalnih izbora 2022. pokazuju da se rodni stereotipi koriste i za diskreditaciju kandidatkinja na izborima i da su prisutni u medijima. Meta seksizma u medijima tokom COVID-19, naprimjer, bile su i stručnjakinje, a novinarke su često meta mizoginih komentara na internet portalima.

Zbog ovakvih praksi potrebno je kontinurano raditi na edukaciji novinara i novinarki o seksizmu i ravnopravnom predstavljanju žena i muškaraca u medijima.

Pored toga potrebno je educirati i senzibilizirati širu javnost o tome kako prepoznati i prijaviti seksizam. Preporuka 1555 (2002) Vijeće Evrope o prikazu žene u medijima poziva vlade država članica da uvedu koncept “seksizma”, te da, između ostalog, implementiraju programe koji omogućuju veći pristup žena komunikacijskim sredstvima i znanju, posebice novim komunikacijskim tehnologijama.

Ovaj tekst je proizveden uz podršku Vijeća Evrope i projekta “Medijska i informacijska pismenost: za ljudska prava i demokratiju”, u okviru Akcionog plana za Bosnu i Hercegovinu 2018-2021. Finansiranje Akcionog plana osigurale su Norveška i Luksemburg. Mišljenja izražena u ovom tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju nužno službenu politiku Vijeća Evrope.

Uredila: Anida Sokol

Iako tehnologija u svojoj bazičnoj osnovi nije diskriminatorna, pristup i korištenje tehnologija i medija se razlikuju ako ste muškarac ili žena, a naročito ako ste u poziciji višestruke diskriminacije, primjera radi, žena iz ruralnog područja ili pripadnica etničke manjine.

Digitalne vještine u savremenom dobu su neizostavan alat u svakodnevnim aktivnostima svake osobe, no pristup tehnologijama nije omogućen na jednak način muškarcima i ženama. UNESCO-ova evidencija o edukaciji pokazuje da žene i djevojčice zaostaju za muškarcima i dječacima u toj oblasti što dovodi do nejednakosti u pristupu i korištenju tehnologija – odnosno do rodnog digitalnog jaza. Rodni digitalni jaz označava isključenost žena i manjinskih zajednica iz procesa tehnološkog razvoja što dovodi do, kako informacijskog jaza, tako i do jaza raznolikosti. Pristup i korištenje digitalnih tehnologija je preduslov za potpuno uživanje ljudskih prava i neophodan je alat za promociju rodne ravnopravnosti. Rezolucija Evropskog parlamenta od 21. januara 2021. o premošćivanju digitalnog jaza između spolova naglašava da digitalna tranzicija ne bi smjela nikoga zapostaviti.

U kontekstu Bosne i Hercegovine, digitalni jaz se očituje kao nejednak pristup za žene profesijama u digitalnom i povezanim sektorima. Postoji i određena rodna diferencijacija u pogledu izvora informacija od javnog značaja. Prema studiji Vijeća Evrope i Regulatorne agencije za komunikacije iz 2021. istaknuto je da žene manje posjećuju novinske portale od muškaraca (42 posto naspram 48 posto), manje koriste otvoreni internet (35 posto naspram 41 posto). Korištenje društvenih mreža za javne rasprave je više zastupljeno kod muškaraca.

Kao jedan od odgovora na neravnopravan položaj žena formiran je 2017. godine u obliku Pokreta za feministički internet. Njihova misija je da se internet učini ravnopravnijim i to kombiniranjem feminizma, tehnologije, umjetnosti i dizajna, te uvođenjem mladih ljudi u razvoj etičke tehnologije. Mnogo je prepreka koje stoje na putu smislenog pristupa žena i djevojčica digitalnom sektoru i samostalnom djelovanju u njemu. Prema studiji OECD-a iz 2018. neke od prepreka su nedostatak obrazovanja i inherentne predrasude i društveno kulturne norme koje ženama i djevojčicama umanjuju mogućnost da iskoriste ono što nudi digitalna transformacija. To dalje dovodi do ograničavanja učešća žena u svim sektorima, uključujući i one koji su vezani za inženjerstvo ili proizvodnju, što pokazuje i izvještaj UN Women iz 2021. u kome je naveden podatak da samo 10 posto žena u BiH imaju obrazovanje iz mašinstva i elektrotehnike. O nedovoljnoj zastupljenosti žena u sektoru tehnologija govori i podatak iz studije Vijeća Evrope “Mediji i rod” da na polju programiranja i konstruisanja tehnologija većinom rade muškarci.

Rastući globalni problem koji se bilježi u digitalnom okruženju je povećana stopa nasilja nad ženama na internetu, a nedostatak zaštite ženama koje preživljavaju nasilje na internetu se takođe očituje kao rodna pristrasnost u tehnologijama, što u konačnici, potiče dalju rodnu diskriminaciju.

Da postoji potreba za rodno osjetljive tehnologije te smisleno uključivanje žena na svim nivoima tehnološkog razvoja i upotrebe tehnologija govori i primjer internetskog pretraživača Googlea. Trenutni jezički model koji se u tom pretraživaču koristi za programiranje reproducira štetne stereotipe o ženama i djevojčicama.

Ukoliko društvene mreže i platforme za video streaming dopuštaju pristranost koja šteti korisnicima, to se može disproporcionalno odraziti na žene i druge marginalizovane zajednice, posebno u zemljama koje su već uskratile prostor i samostalnost ovim grupama i gdje osnaživanje žena nije u skladu sa političkim interesima.

Da bi se premostio digitalni jaz i omogućio jednak pristup digitalnim tehnologijama ženama i muškarcima, UN Women u svojim politikama navodi preporuke u vidu izrade i provođenja nacionalne digitalne strategije te subvencioniranje izgradnje kapaciteta i tehnoloških alata za žene u ruralnim područjima i žene koje su podložnije siromaštvu.

Važno je podizati svijest i educirati javnost o poboljšanju pristupa žena tehnologijama kao i njihovog položaja u ovom sektoru kako bi se zaustavilo ugrađivanje rodne pristranosti u tehnologije, jer ukoliko ne dođe do smislenog uključivanja žena u procese tehnološkog dizajna i implementacije, njihove potrebe i iskustva će i dalje biti nevidljivi.

Neki od korisnih izvora koji se tiču pristupa tehnologiji i digitalnog jaza navedeni u studiji Vijeća Evrope “Mediji i rod” su:

1. Girls who code i Women who code;
2. Resursi za feministički internet;
3. Rod i online učešće žena;
4. Kursevi i resursi za urodnjavanje: UNESCO, Rod, mediji, IKT i Rodno osviještene politike u obrazovanju Vijeća Evrope;
5. Izgradnja inkluzivnih redakcija i digitalnih prostora, praktikum i materijali.

Ovaj tekst je proizveden uz podršku Vijeća Evrope i projekta “Medijska i informacijska pismenost: za ljudska prava i demokratiju”, u okviru Akcionog plana za Bosnu i Hercegovinu 2018-2021. Finansiranje Akcionog plana osigurale su Norveška i Luksemburg. Mišljenja izražena u ovom tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju nužno službenu politiku Vijeća Evrope.